Ljubav
je mehur i cveta lat
Nestvarna vecnost za jedan tren
Plane i zgasne kad kucne sat
Gospodar i rob svagda si njen
Ljubav
je nebo i dubok bezdan
Rojenje zvezda božanski med
Slavopoj zanos snoželjen san
Poredak sviše bez reda red
Ljuvab
je prasak i bolan muk
Mirisa žene opojna sva
Blista i brine šapuce zvuk
Viša od misli dublja od dna.
Izdiše jesen
u studnoj noci
Uz tihi romor nebeskih suza
Tegobno srce prazno bez moci
Grcem samrtnim zrno kukuruza.
Oktobar sedmi
zgužvan i kišan
Iznuren hita do svog isteka
S njim sam i ja slomljen i stišan
Utuljen plamen i sušna reka.
I slaba kuraž
da snu se ne dam
Odzvanja cujnim odlaskom zvona
Ovu noc crnu kao smrt gledam
Zauvek zbogom rece mi ona.
Sutra
cu poci netrag i nazad
U stare-nove zamke kanjone
Brižno me prati oce i zarad
Slabašne duše jer ona klone.
Sutra
cu poci domu i deci
Cekaju na me smem li izreci
Njima su strani sveti i sveci
Kad bi im sa mnom hteo priteci.
Sutra
cu poci Moracom strmom
Sa cijih visina pogled dok pada
Optocen kamen božanskom srmom
Odaje sliku dubine jada.
Reka
što tece placa dolina
Osuncen greben pravda i tvrda
Odozdo gore idem istina
Dela me kriju hladom pobrda.
Sutra
ci poci znam da me ceka
Skrušena želja u mome bicu
Kojoj je radost bliska daleka
Sve što mi dadneš njoj poklonicu.
Gospode
ne dozvoli
da se setim pakosti
ljudi ih priciniše
niti da zaboravim
Tvoje
neizmerne milosti
prema meni
nedostojnom.
Oprosti
najpre njima
a meni
podari snage
i trpljenja
koliko mogu
podneti.
Ucini
da u drugim ljudima
prepoznam
koliko sam grešan
a
u njihovoj vrlini
svoju
duhovnu sakatost.
Oprosti
svima onima
koji se zbog mene
ogrešiše.
Možda
sam
Tvojim dopuštenjem
postao utihnuce
njihove moguce
gordosti.
Gospode
samo neprijatelji
o meni ce
istinu
svedociti.
Gospode
Tvoje puteve ne pratim
Jer slepilu mome nema belog štapa
A hodeci strah me da se sunovratim
Liticom u more koje sve potapa.
Ako
sam Te blizu o Gospode skaži
I koncinu moju i besmrnost sviše
Lutajuci duša povazda Te traži
Putokaze neko ispred mene briše.
I
da li ce oblak jedna plaha kiša
Pogled da mi otre - kap po kap sa streha
Što po zemlji hodi na mene juriša
Jer i ja sam roden u kolevci greha.
Presveta
Majko srca Ti mekog
Što suze roniš za Sinom svojim
Ugledaj mene grehom dalekog
Da li kraj Jude upored stojim?!
Presveta
Majko obori oci
Da suze Tvoje na srce kanu
Kao kad ubrus u melem smoci
Vidarska ruka što celi ranu.
Presveta
Majko prepun sam zala
Svojih i tudih stisnut sam ropim
Majcinski pokrov mnogom si dala
Pokrij me miljem da oci sklopim.
Presveta
Majko svog dna sam blizu
Kao i zlocin krvnickoj ruci
Preda mnom stoje gresi u nizu
Korak na pravi put mi izvuci.
Presveta
Majko budi mi vazda
Prekor i briga srca Ti cista
Da budem plodna prolecna brazda
Njive Gospodnje u Spasa Hrista...
Kakav
je ovde tajanstven mir
Pod rubom neba molitve muk
Božanskog stada zgubljen pastir
Odlaže strelu i spreman luk.
Vrh
Ostroga blesnu ko munje sjaj
Niz vrlet i kamen da vrati vid
Besput uz strmen put je za raj
A pogibloj duši plakanja zid.
Ovde
je radost ridanje plac
Uzdah i kajanje angelski hor
Arhangel pravde ce skloniti mac
Nadnebesni umni gleda me dvor.
Sveti
Vasilije budi mi strog
Što nisam pcela vrednoca mar
Cino i zvanje nizposla Bog
Molitvom cedo grehom sam star.
I
vazda jesam zemaljski rob
Slovesni sasud nemira pun
Ne daj da grešan sacekam grob
U Gospoda moli spasenja cun.
Jer
moljenjem Tvojim ja bejah zdrav
Od kušanja zloga sacuvan živ
Tebi se grešan predajem sav
Ne daj da budem Gospodu kriv.
5.11.1994 u 22:13
Bio
sam siguran
U silinu osecanja
U taj oganj
Što iz srca kuca
Bio sam siguran
Da me ni strela
Ni kuršum
Ubiti ne mogu
Ali
I poslednji obruc
Od ljubavi skovan
Puca.
Bio
sam siguran
Za tebe ruke
U vatru da stavim
Da sam ti svetinja
Ogledalo duše
Da ti zore plavim
Da javom te vracam
U sne
Bio
sam siguran
Kao u sebe
Da me voliš
Zarad drugih
Racune da placam
Ali zbog tebe
Ni da pomislim
NE!
NE
KO BRAT S BRATOM
Pričam jezikom stranim za svoju
Braću po krvi...ramenom sležu
I oni sa mnom prozbore koju
Vidim:nikli smo uz istu vrežu.
Pričam im ko sam i čim se bavim
Od koga učim i kome služim
A onda shvatim da ljude davim
Jer tihu priču gluvima dužim.
Priča ko priča;katkad se menja
Sadržaj biva različit srodan
Pre će da bude njiva od kamenja
No što ću im biti drag neophodan...
Zanemeću ćuteć ništa da čujem
Gluvoća preti i mome sluhu
Pa kada nešto retko opsujem
Neprilično svakom i mome duhu
Žagor nastaje...Tad se poznamo
Majka nas istim dojaše mlekom
Zar sam po psovci prepoznat samo
Ne ko brat s bratom-ČOVEK s ČOVEKOM!
Želja je želja
iz srca slabost
Nošena snagom bujice strasti
Otkrila moju bestidnu nagost
Ponos mora na kolena pasti.
I opet prizor
pred budnim okom
Kakav se nađe s prolećem ranim
Šta li to huči mojim krvotokom
Kako da tebe od sebe branim.
Nije da ne znaš
šta me to lomi
Kako taj bestid sobom da svladam
Možda je bolje neka me zgromi
Ta čulna drskost u koju padam
Da li da molim
- oprosti zato
Što dobov srca postaje jači
Meni uzeto a tebi dato
Oko mi setno a tvoje zrači.
Kao na recept
dala mi dozu
Ćuteći kažeš toliko treba
Nevidljiv dodir niz tebe sroza
A napon silan ko zrak sa neba.
Ne znam a slutim
da nemam pravo
Da ljubim dušom ženu kraj sebe
Jedino mogu reći ti zdravo
I vazda biti s tobom bez tebe.