LjUBAV

Ljubav je mehur i cveta lat
Nestvarna vecnost za jedan tren
Plane i zgasne kad kucne sat
Gospodar i rob svagda si njen

Ljubav je nebo i dubok bezdan
Rojenje zvezda božanski med
Slavopoj zanos snoželjen san
Poredak sviše bez reda red

Ljuvab je prasak i bolan muk
Mirisa žene opojna sva
Blista i brine šapuce zvuk
Viša od misli dublja od dna.


ZBOGOM

Izdiše jesen u studnoj noci
Uz tihi romor nebeskih suza
Tegobno srce prazno bez moci
Grcem samrtnim zrno kukuruza.

Oktobar sedmi zgužvan i kišan
Iznuren hita do svog isteka
S njim sam i ja slomljen i stišan
Utuljen plamen i sušna reka.

I slaba kuraž da snu se ne dam
Odzvanja cujnim odlaskom zvona
Ovu noc crnu kao smrt gledam
Zauvek zbogom rece mi ona.


POLAZIM SUTRA

Sutra cu poci netrag i nazad
U stare-nove zamke kanjone
Brižno me prati oce i zarad
Slabašne duše jer ona klone.

Sutra cu poci domu i deci
Cekaju na me smem li izreci
Njima su strani sveti i sveci
Kad bi im sa mnom hteo priteci.

Sutra cu poci Moracom strmom
Sa cijih visina pogled dok pada
Optocen kamen božanskom srmom
Odaje sliku dubine jada.

Reka što tece placa dolina
Osuncen greben pravda i tvrda
Odozdo gore idem istina
Dela me kriju hladom pobrda.

Sutra ci poci znam da me ceka
Skrušena želja u mome bicu
Kojoj je radost bliska daleka
Sve što mi dadneš njoj poklonicu.


NE DOZVOLI

Gospode
ne dozvoli
da se setim pakosti
ljudi ih priciniše
niti da zaboravim
Tvoje
neizmerne milosti
prema meni
nedostojnom.

Oprosti
najpre njima
a meni
podari snage
i trpljenja
koliko mogu
podneti.

Ucini
da u drugim ljudima
prepoznam
koliko sam grešan
a
u njihovoj vrlini
svoju
duhovnu sakatost.

Oprosti
svima onima
koji se zbog mene
ogrešiše.

Možda sam
Tvojim dopuštenjem
postao utihnuce
njihove moguce
gordosti.

Gospode
samo neprijatelji
o meni ce
istinu
svedociti.


U KOLEVCI GREHA

Gospode Tvoje puteve ne pratim
Jer slepilu mome nema belog štapa
A hodeci strah me da se sunovratim
Liticom u more koje sve potapa.

Ako sam Te blizu o Gospode skaži
I koncinu moju i besmrnost sviše
Lutajuci duša povazda Te traži
Putokaze neko ispred mene briše.

I da li ce oblak jedna plaha kiša
Pogled da mi otre - kap po kap sa streha
Što po zemlji hodi na mene juriša
Jer i ja sam roden u kolevci greha.


PRESVETA MAJKO

Presveta Majko srca Ti mekog
Što suze roniš za Sinom svojim
Ugledaj mene grehom dalekog
Da li kraj Jude upored stojim?!

Presveta Majko obori oci
Da suze Tvoje na srce kanu
Kao kad ubrus u melem smoci
Vidarska ruka što celi ranu.

Presveta Majko prepun sam zala
Svojih i tudih stisnut sam ropim
Majcinski pokrov mnogom si dala
Pokrij me miljem da oci sklopim.

Presveta Majko svog dna sam blizu
Kao i zlocin krvnickoj ruci
Preda mnom stoje gresi u nizu
Korak na pravi put mi izvuci.

Presveta Majko budi mi vazda
Prekor i briga srca Ti cista
Da budem plodna prolecna brazda
Njive Gospodnje u Spasa Hrista...


POD OSTROGOM

Kakav je ovde tajanstven mir
Pod rubom neba molitve muk
Božanskog stada zgubljen pastir
Odlaže strelu i spreman luk.

Vrh Ostroga blesnu ko munje sjaj
Niz vrlet i kamen da vrati vid
Besput uz strmen put je za raj
A pogibloj duši plakanja zid.

Ovde je radost ridanje plac
Uzdah i kajanje angelski hor
Arhangel pravde ce skloniti mac
Nadnebesni umni gleda me dvor.

Sveti Vasilije budi mi strog
Što nisam pcela vrednoca mar
Cino i zvanje nizposla Bog
Molitvom cedo grehom sam star.

I vazda jesam zemaljski rob
Slovesni sasud nemira pun
Ne daj da grešan sacekam grob
U Gospoda moli spasenja cun.

Jer moljenjem Tvojim ja bejah zdrav
Od kušanja zloga sacuvan živ
Tebi se grešan predajem sav
Ne daj da budem Gospodu kriv.

5.11.1994 u 22:13


BIO SAM SIGURAN

Bio sam siguran
U silinu osecanja
U taj oganj
Što iz srca kuca
Bio sam siguran
Da me ni strela
Ni kuršum
Ubiti ne mogu
Ali
I poslednji obruc
Od ljubavi skovan
Puca.

Bio sam siguran
Za tebe ruke
U vatru da stavim
Da sam ti svetinja
Ogledalo duše
Da ti zore plavim
Da javom te vracam
U sne

Bio sam siguran
Kao u sebe
Da me voliš
Zarad drugih
Racune da placam
Ali zbog tebe
Ni da pomislim
NE!


AKO

Ako sam ti maska ne poznadoh ljubav
Ako sam ti beda bogatstvo mi strano
Ako sam ti tama sjaj u meni zamro
Ako li je dockan onda nikad rano.

Ako li sam tajna srce bi je krilo
Ako li sam nevid progledao nisam
Ako sam ti žalno ne znam šta je milo
Ako sam ti jednom kud se deva stalno.

Ako ti je hladno nemadoh topline
Ako ti je tmurno ne postoji vedro
Ako ti teskoba umrle širine
Ako si samotna onda mrtva soba.

Ako sam ti usud blagoslov je jadan
Ako je to drsko ne znam šta je čedno
Ako ti se klimam šta stameno stoji
Ako ti je mreti ni smrt ne postoji
Niti za te ima igde išta vredno.
1977.

"NE, NEMOJ MI PRIĆI"

Ne,nemoj mi prići-žar osećam vreo
Čini se da moram to što ne bih smeo.
Ne,nemoj mi prići ostavi za veče
Neka čas strpljenja poslednji isteče.

Ne,nemoj mi prići-makar da se kuvam
Želim da toplinu za tebe sačuvam.
Ne,nemoj mi prići rezerve su male
Moram da prikupim i te preostale!

Ne,nemoj mi prići-plašim se i strepim
Jer stojim pred nečim anđeoski lepim.
Ne,nemoj mi prići za sebe ne marim
Plašim se lepotu u tebi da kvarim!

Ne,nemoj mi prići-hoću da se divim
Pokraj tebe mogu ushićen da živim.
Ne,nemoj mi prići i ovo je dar
Jer njega sam, slutim, ja dostojan bar!

NE KO BRAT S BRATOM

Pričam jezikom stranim za svoju
Braću po krvi...ramenom sležu
I oni sa mnom prozbore koju
Vidim:nikli smo uz istu vrežu.

Pričam im ko sam i čim se bavim
Od koga učim i kome služim
A onda shvatim da ljude davim
Jer tihu priču gluvima dužim.

Priča ko priča;katkad se menja
Sadržaj biva različit srodan
Pre će da bude njiva od kamenja
No što ću im biti drag neophodan...

Zanemeću ćuteć ništa da čujem
Gluvoća preti i mome sluhu
Pa kada nešto retko opsujem
Neprilično svakom i mome duhu

Žagor nastaje...Tad se poznamo
Majka nas istim dojaše mlekom
Zar sam po psovci prepoznat samo
Ne ko brat s bratom-ČOVEK s ČOVEKOM!


ŽENA IZ ČAĐAVOG RAMA

Ja pevam o ženi iz čađavog rama
Njen me pogled prati kakogod da krenem
Iz vremena prošlih sa punđom me dama
Opominje prstom...Da ime pomenem

Čekaće me prekor dok visi na zidu
Uzdrhtao stojim svečano je pratim
Kao što je davno to imam u vidu
Pratio gospodin

Poželim da platim
Tu večeru njinu i gospodsku ložu
Izbrijanom liku što pred goste staje
Odlažući bunde i lisičju koži
Bdeći svako veče a ne posustaje
Idući pred njima vodi ih u salon.

Njoj će slatko piće što damama godi
A za njega bokal il nenačet balon
Sa luksuznim jelom što zdravlju ne škodi

Izvolte prijatno! Ne okrećuć leđa
vratiće se nazad spreman u pokori
Jedan blagi osmeh ispod njenih veđa
Rečit za krčmara ko da rečju zbori...

Dođite nam opet! Hvala na poseti!
Otmenost ga njena na kolena slama
Želeo je gospi krčmu da posveti
Ničija dok beše zavodljiva dama

Ja pevam o ženi iz čađavog rama.

ROĐEN DA BUDEM

Rođen sam kažu pedesetleve
Mnogo je otad proteklo vode
Beše nas tada ko sitne pleve
Majke rađahu samo da rode.

Rođen sam čujem da budem velik
Značajan datum veže se za me
Ostao biljka ne tvrđa čelik
Odrasla ovca s Božićnje slame.

Rođen sam tvrde uz plamen sveće
Da svetli putem kudgod da krenem
I korov raste kao i cveće
Nije istina!-kome pomenem.

Rođen sam misle da čuvam stado
Što Gospod daje vernom pastiru
To sam i bio i biću rado
Makar ga bilo pola u zbiru.

Rođen sam eto po božjem daru
Živim i hodim u grehu sramnom
Prineću sebe svom Gospodaru
Gospode budi Ti jedino sa mnom!

HRISTOVO ROĐENjE*

Pre dvadeset vekov u dalekom gradu
Noć vedra i tiha,sva rajska divota.
Bogomladenac se rodi u čobanskom stadu
Onaj što će biti Istočnik života.

Mudraci istoka sledujući znaku
S divnim poklonima pitahu ćesara
-Pođosmo već kasno,evo po sumraku,
Hteli smo videti judejskoga Cara.

Put nam je kazivan sa nebeskog svoda
Svetlost nas vodila bez ijedne seni
Srećno smo dospeli umorni od hoda.
-Idite,vidite,javite i meni!

Uplašenog cara uhvatile strasti,
Svaki starešina mora da mu godi.
Zadrhtalo srce,ostaće bez vlasti,
Pitaše se od njih gde se Hristos rodi.

-Cenjena gospodo,naređujem svima:
slušajte me dobro ovo što ću reći,
Opasnost nam preti i zatose ima
Tek rođenu decu bez milosti seći!

U kolibi skromnoj,tu pored ovčara
Mudraci istočni u pohodu mirnom
Padoše ničice pred nebeskog Cara...
"Podariše ga zlatom,tamjanom i smirnom".

I primivši u snu zapovest anđela:
-Ne idite nazad zločestom Irodu...
Što je tako bilo,Misao je htela,
Te da drugim putem svojoj kući odu.

A pravedni Josif koji pravdu ljubi
Primivši zapovest i on u pravi sat:
-Irod traži dete,hoće da pogubi,
"Uzmi Dete,Mater,beži u Egipat"...

*Mt,2,1-13
1977.

PRAVDA

Doći ću Tebi u pohod časni
Neznana pravdo pred licem slepi
Ne budi spora silinom prasni
Neka od Tebe grešnik zastrepi.

Pravedna budi ko milost Božja
Od nje ni više ni manje blaga
Uspni segore iz zlog podnožja
Sobom duboka ostavi traga.

O ne daj strah me da drugi sudi
Naći će,znam ga lažnog svedoka
Ne znaju za te surovi ljudi
Njihove duše duplje bez oka

Nemaju vida. Slepilo to je
Što gazi prvog do sebe nogom
Kao štit stani sa strane svoje
I reci:Ko je u ratu s Bogom!

S TOBOM BEZ TEBE

Želja je želja iz srca slabost
Nošena snagom bujice strasti
Otkrila moju bestidnu nagost
Ponos mora na kolena pasti.

I opet prizor pred budnim okom
Kakav se nađe s prolećem ranim
Šta li to huči mojim krvotokom
Kako da tebe od sebe branim.

Nije da ne znaš šta me to lomi
Kako taj bestid sobom da svladam
Možda je bolje neka me zgromi
Ta čulna drskost u koju padam

Da li da molim - oprosti zato
Što dobov srca postaje jači
Meni uzeto a tebi dato
Oko mi setno a tvoje zrači.

Kao na recept dala mi dozu
Ćuteći kažeš toliko treba
Nevidljiv dodir niz tebe sroza
A napon silan ko zrak sa neba.

Ne znam a slutim da nemam pravo
Da ljubim dušom ženu kraj sebe
Jedino mogu reći ti zdravo
I vazda biti s tobom bez tebe.