NEŠTO

Uvek smo nešto
najčešće ono
što ispunjava prostor
u vreme naše odsutnosti.

Nešto je uvek mi.
Najčešće onda
kada je prostor
ispunjen našim prisustvima.

Nikada nismo ništa,
ni u trenu
potpunog zaborava.
Znamo da uvek postoji nešto
što se ponekad seća nas,
kao što nešto zna da uvek
postojimo mi
koji ga se ponekad sećamo.