Jovan Avakumovic, roden je 1. januara 1841. u Beogradu. Pravnik, politicar, predsednik vlade Srbije. Zavrsio je prava u Beogradu, a zatim studirao pravne i drzavne nauke u Nemackoj. Clan je Liberalne stranke.
Radio je u sudskoj i policijskoj struci, da bi 1976. avanzovao za nacelnika ministarstva unutrasnjih dela u liberalskoj vladi Stevce Mihailovica, sto je bio do 1880. Te godine nakratko postaje ministar pravde u kabinetu Jovana Ristica, ali vec oktobra iste godine vlada pada i zamenjuje je naprednjacka pod Milanom Pirocancem. U sledecem periodu (1881-1887) je sudija Kasacionog suda. Nakratko je ministar pravde 1887. u koalicionoj liberalsko-radikalskoj vladi, ali ispada iz nje krajem godine kada radikali sami formiraju kabinet. Buduci da je nerikosnoveni sef liberala Ristic namesnik u periodu 1889-1892. i da je zamrzao status u liberalnoj stranci, to je on postao operativni sef stranke i predvodnik opozicije. Liberali tada pokusavaju da vladajuce radikale tuku na radikalski nacin - jakom demagogijom.
Kada namesnistvo obara radikalsku vladu, Avakumovic 9. avgusta 1892. postaje predsednik vlade i ministar inostranih dela. U vladi dominira mlade krilo liberala. Sve akcije vlade usmerene su na parlamentarne izbore zakazane za 25. februar 1893. Posle zestoke borbe, u kojoj je vlada koristila sumnjive metode, rezultat je neresen, a politicku krizu razresava mladi Aleksandar Obrenovic, koji preuzima kraljevske prerogative, otpusta Avakumovicevu vladu i mandat daje radikalima. Bilo je to 1. aprila 1893. Radikalna vecina u skupstini je organizovala politicko sudenje Avakumovicu i nekim clanovima njegove vlade, ali je ih je kralj amnestirao pre presude.
Drugi put je postao predsednik vlade odmah po ubistvu kralja Aleksandra Obrenovica i kraljice Drage Masin 29. maja 1903. Pod ovom vladom je izvrsen izbor Petra Karadordevica za srpskog kralja i vracen na snagu ustav iz 1888. Potom se povukao iz politike.
Bio je jedan od napoznatijih i najboljih advokata u Beogradu, posebno iz oblasti krivicnog prava. Napisao je veci broj strucnih radova, a njegovo najvaznije delo je Teorija kaznenog prava (1887-1891). Postao je redovni clan Srpske kraljevske akademije 1893.
Umro je 3. avgusta 1928. u Beogradu.

почетак
назад