BELEŠKA O PISCU
Dimitrije Đorđević rođen je u Beogradu 1922. godine. Po završenoj gimnaziji upisao se na Pravni fakultet, ali mu je rat omeo studije. Godine 1947. nastavio je sa pravnim studijama, da bi, po odsluženju vojnog roka, prešao 1950. na Filozofski fakultet - Katedra za istoriju. Diplomirao je sa najvišom ocenom 1954. Doktorirao je 1962. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Posle diplomiranja radio je jedno vreme u Arhivu SANU; 1958. bio je izabran za asistenta, potom naučnog saradnika i savetnika u Istorijskom institutu i Balkanoloskom institutu SANU. Godine 1970. postaje redovni profesor Kalifornijskog univerziteta u Santa Barbari (SAD) po pozivu.
Đorđevićevi naučni radovi obuhvataju istoriju Balkana, Jugoslavije i Srbije, kao i njihove odnose sa Srednjom Evropom i Osmanskim carstvom u 19. veku. Na univerzitetu u Santa Barbari predavao je istoriju Balkana, Istočnog pitanja, Istočne Evrope, Jugoslavije i držao kurs iz istorije moderne Evrope.
U okviru razmene između Jugoslavije i Grčke, Đorđević je proveo godinu dana u Institutu za balkanske studije u Solunu (1963-1964), predavao je 1966, po pozivu, na slavističkoj katedri Univerziteta u Kembridžu i kao pitomac Jugoslovensko-američke Fulbrajtove komisije na američkim univerzitetima. Godine 1967. bio je predavać na univerzitetima Savezne Republike Nemačke, a 1970. počasni gost Društva američkih slavista. Po prelasku u Ameriku, pored rada na Kalifornijskom univerzitetu, predavao je na brojnim univerzitetima u SAD i Evropi.
Od 1962. do 1970. Đorđević je obavljao dužnost člana i sekretara Jugoslovenskog nacionalnog komiteta za istorijske nauke, a od 1965. do 1970. vršio je istu dužnost u Jugoslovenskom nacionalnom komitetu za balkanologiju. U tom svojstvu organizovao je učešće jugoslovenskih naučnika na svetskim kongresima istoričara i balkanologa u Beču (1965) i Moskvi (1970), zatim Sofiji (1966) i Atini (1970). Po prelasku u Kaliforniju organizovao je u Santa Barbari tri međunarodne konferencije uz učešće američkih i balkanskih (jugoslovenskih) istoričara, kao i veći broj naučnih sekćija na godišnjim skupovima američkih istoričara i slavista.
Na Kalifornijskom univerzitetu u Santa Barbari Đorđević je osnivač i rukovodilac (Chairman) programa za balkanske studije, od 1976. do 1982. bio je Chairman Russian Area Studies i delegat Univerziteta pri International Research and Echange Board (IREH). Bio je biran za člana izvršnog odbora Američke konferencije za slavističke i istočnoevropske studije (1976-1978), a 1984-1985. za njenog predsednika. Učestvovao je u uređivačkim odborima časopisa Balcanica (SANU, 1970), Austrian History Yearbook (Rice Universitu, 1974-1978), Southeastern Europe (Pitsburg, 1974), East European Quarterlu (Boulder, Kolorado, od 1970), Historičal Abstract (Santa Barbara - Oksford, od 1972), Serbian Studies (Cikago, od 1980).
Đorđević je član Američkog istorijskog društva, Udruženja američkih slavista, Društva za studije jugoistočne Evrope, Društva za studije moderne Grčke, Bugarske studijske grupe, Severnoameričkog društva za srpske studije (1986. biran je za predsednika), Upravnog odbora Društva Nikole Tesle, Društva Ujedinjenih nacija u Santa Barbari itd. Biografija Dimitrija Đorđevića uključena je u Who`s who in America (Marquis Publ. 1982-1986) i International Who`s Who in Education (Kembridž, Engleska, drugo izdanje 1981).
Redovni je član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Pored velikog broja članaka, studija, rasprava, objavio je sledeće knjige: "Izlazak Srbije na Jadransko more i konferencija ambasadora u Londonu 1912", "Carinski rat Austro-Ugarske i Srbije 1906-1911", "Milovan Milovanović", "Revolutions nationales des peuples balkaniques 1804-1918", "History this Servias 1804-1918", "The Creation of Yugoslavia, The Balkan Revolutionaru Tradition", Srbija od Berlinskog kongresa do ujedinjenja 1878-1918" (u knjizi "Istorija srpskog naroda", SKZ), "East Central European Sočietu and the Balkan Wars", "Ogledi iz novije balkanske istorije" i ""Migrations in Balkan History".