Branka Zeng
SUNCOKRET
Izdavač: KORDUN, West Chester, Pa, USA
GRAFIČAR, Užice, Srbija
Za izdavača: Ilija Šaula i Janko Vulović
Priredio i tehnički uredio: Danilo Marić
Lektura i korektura: Zorica Aćimović
Recenzenti: Ilija Šaula i Goran Ivanković
Štampa: GRAFIČAR, Užice
Tiraž: 300


RECENZIJA

UTISCI SA POLJANE SUNCOKRETA

Suncokret Branke Zeng me prijatno iznenadio.
Bez pauze pročitao sam je i drugi put. Nakon što sam prespavao, i nakon što su mi se utisci i misli sredili, rukopis sam pročitao još jednom i uvjerio i saglasio sa prvim utiskom. Impresija je snažna... Reči imaju golemu snagu nošene ritmom osećaja iskazanog u celini kroz pesmu. Svaka pesma dočarava momenat apstraktnosti iznikao iz vizije i života pesnikinje.
Pesnikinja na početku naglašava poštovanje njenom idolu pesniku, Bogdanu Mrvošu, a stih:

Setim se, kad nemir
u reč pretočim,

možda najbolje predočava i objašnjava stil i poimanje Brankine poezije. Nemir se oseti u svim
pesmama, nekad jači a nekad kao lagana vibracija koja spontano daje tonalitet i predočava osobenost. Sebe nam autorica predočava pesmom Ja, simbolikom životne hrabrosti u nekoliko nezaboravnih reči:

Rađam se ponovo, osmehom krštena.
Svoj krst nosim bez suza,
nasmejana.

Hrabrost je nositi svoj krst nasmejan, to je odlika ljudi velikog srca.
Prvu celinu pesama karakterišem kao filozofiju života naše pesnikinje i zaključujem je njenom stihovima u pesmi Želim:

Želim
da sjedinim iskre
u svetlost ljubavi.

Drugi ciklus počinje opisom godišnjih doba dat kroz prikaz garderobe naše spisateljke zaključujući poetsku imaginaciju „ormana“ minijaturom

Inspiracija:
Misli pakujem
U orman
Jednu na drugu
Slažem ih kao
Godišnja doba.

U pesmama se oseti pesimizam, nažalost naša pesnikinja ne nalazi boljitka u budućnosti već predviđa ponavljanje prošlosti, njenu ranjivost koja se podrazumijeva kao sudbina:

šum prošlosti
prati moje življenje
koje privijam
na ranu buduću.

Pesma Dlan odiše čudesnom simbolikom i tjeskobom materijalne neimaštine, skromnosti i egzistencijalnih minimuma. Dve ekstremno jake želje ljudskog preživljavanja, glad i želja za spoznajom budućnosti, nadom u bolje, u svom sukobu i prirodnoj povezanosti. Zatim antiteza i sumnja u istinitost predskazanja iskazana u već poznatom maniru pesimizma prema budućnosti, te žalost zbog nemoći ka pružanju više pomoći. Čitajući pesmu imao sam osećaj da gatara simbolizuje Srbiju u večnom obećanju bolje budućnosti u koju nažalost više niko ne veruje. Iz ove grupe pesama izdvaja se pesma Stojim:

Stojim pod oblakom
i osećam bol
svog rađanja.

I bolom koji nas prati do smrti.
Brankina grupa pesama vezana je za motive urbane sredine, socijalne motive te viziju Pančeva naslikanu stihovima u bojama dudinja. Na ovu grupu naslanja se ciklus posvećen rekama, posebno Tamišu, iako pesma Reka predstavlja filozofski prikaz shvatanja života. Ciklus Ravnice predstavlja pesničke pejzaže vojvođanske ravnice. Na njih se naslanja ljubavna poezija. Najobimniji je posljednji ciklus, Suncokret, gde se nameće pesma Zaklinjem se, koja je himna večne ljubavi kako je shvata i doživljava naša pesnikinja.

Stvoriću novo korito reke.
Bezbroj virova biće zamke
u koje Te neću hvatati.

Veličina ljubavi jeste u slobodi, u žrtvi a nikako u ropstvu.
I na kraju, knjiga završava pesmom Suncokret simbolom života, željom za suncem, posustalim željama i žetvom koja ostaje u srcu pesnikinje a nama čitaocima spektar simbolike da uživamo i razmišljamo o njoj.
Zadivljujuća je činjenica da je ovo Brankin prvenac. Sadržaj ove knjige predstavlja zrelog pesnika okušanog u svim motivima od ljubavnih, prikaza prirode pa do čisto filozofskoumjetničkih koje na čitaoca ostavljaju dubok utisak. Poruke ga teraju na razmišljanje.
Na kraju, ove Brankine bisere toplo preporučujem izdavaču i čitaocima.

Goran Ivanković
Vankuver III/10


PRIKAZ

PJESME IZ RAVNICE

Suncokret je prva knjiga Branke Zeng, pjesnikinje koju smo susretali na desetine festivala, časopisa, pjesničkih skupova i pohoda. U knjizi se nalazi 97 pjesama koje su svrstane u 8 ciklusa i jednu izdvojenu pjesmu. Najobimniji ciklus je Suncokret sa 28, a najkraći Grad i Kao reka sa po 4 pjesme.

Ciklus Pesnikova reč, koja sadrži 21 pjesmu, počinje Putnicom, koja daje boju čitavom ciklusu, kad kaže: Putuju mislima / u daljini. Ciklus je dobio naslov po pjesmi Pesnikove reči, koju autorica posebno ističe U znak sećanja na pesnika Bogdana Mrvoša, koji je u njenom stvaranju presudno značio, otkrio ?? i pomogao da shvati da: U mojoj duši kuju zaveru / spisateljsku, / Pesnikove reči, / podstiču i bude nemire... „To treba da napišeš!“ Pjesnikinja ponire u prošlost i tradiciju koja je sputavala njenu generaciju, ona pravi iskorake, u pjesmi Stid objavljuje: Skidam sa srca stid / vekovima taložen... jer osetim tišinu u oku / pračoveka (pjesma Ako) i u narednoj pjesmi: Sve što nisam, biću. Središnjom pjesmom ciklusa, Trag, pjesnikinja kao da daje siže čitavom ciklusu: Srcem putnika / osvajam budućnost, / korakom ostavljam / trag postojanja.

Ciklus Dlan sadrži 14 pjesama koje kao vremeplov plove kroz Leto, Jesen, Zimu, Proleće, Inspiraciju, pri tom Stojim i Letim. Tu su i Dlan, Panj, Zmaj... u kojima pjesnikinja: Budi skrivene / Misli pakujem / U orman / Jednu na drugu / Slažem ih kao / Godišnja doba.

U ciklusu Grad od 4 pjesme data je tamnija strana pjesnikinjinih promišljanja, koji ilustruje pjesma Spomenar koja završava: u / galopu / kraj mene / prođe / jedan život. Kao reka je, takođe, ciklus od 4 pjesme, centralna je Reka: Reka / potekla pre buđenja / oka u tami / širi svoje tokove / u krugu ŽIVOTA!

Brankin život je vezan za Vojvodinu, ravnu zemlju, o kojoj piše 5 pjesama u ciklusu Ravnica. Ilustruju je početni stihovi Vojvodine, prve pjesme: Snovi koje sanjam / O poljima i ravnici / U vrbaku pokraj reke / Ptičjem poju u svitanju / Šumu lišća koji čujem / Kad se vratim u sećanju.

Dvanaest pjesama u ciklusu Ram ispjevane su na univerzalne teme, koje se prepoznaju već i u naslovima: Pesimisti, Besmrtna, Srećno, Kiša, Ples... Iz Tajna navodimo: Sada su misli njene, / kao duga na horizontu. / Za njega, / nedostižne.

Pjesme iz ciklusa Moja pesma, 8 pjesama, mogle su se naći i u ciklusu Ravnica, kao pjesme na iste i slične teme.

Dvadeset i osam pjesama, u ciklusu Suncokret, zaokupljale su autoricu više od drugih. U naslovima kao da je složen čitav jedan život: Jutro, Čežnja, Juče, danas, sjutra, Večeras, Žurim, Oktobar, Jesen, sve do Suncokreta, pjesme koju autorica posebno izdvaja, i kojom završava knjigu: A / Žetvu / Bogatu / Čuvam / Kao latice / Suncokreta / U srcu.

Branka Zeng se relativno kasno pojavila na pjesničkoj sceni, sa svojih 42 godine života, kada su

se njeni vršnjaci bili već napisali. Bilo je to vrijeme njenih pojačanih aktivnosti na polju socijalizacije sugrađana sa tjelesnim invaliditetima, kada su je inspirisale posebne društvene situacije koje su se direktno odnosile na ljude kojima je bila bliska, sklona i kojima je pripadala svim svojim bićem.

Prve njene tekstove, 1997. godine, dobronamjerno je prihvatala i publikovala redakcija lokalnog pančevačkog nedeljnika „Pančevac“. Odmah iza toga potekle su pjesme i rasplinule bez otpora po vojvođanskoj ravnici i šire. Slijedile su desetine priznanja.

U priči o nastajanju Brankinih pjesama postoji jedan izuzetak. Pjesmu Ptica napisala je 27 godina prije prve objavljene pjesme, kad je imala tek petnaest godina, u vremenu kada je djevojčica s naporom tražila svoje realno mjesto u društvu, vremenu kad joj okolnosti života nisu bile naklonjene. Pisala je: Poletela ptica mala / preko mora / okeana ... Samo / mene nije srela / jer sam bila / jako mala. Autorica je u knjizi ovu pjesmu izdvojila iz ciklusa, smjestila u uvod i navela na razmišljanja o njoj, autorki, njenoj mladosti i njenoj mašti, ptici u nesigurnom letu. Istrgla je iz duše i dopisala ispod pjesme: Nađeno u uspomenama iz detinjstva u prašnjavoj kutiji na tavanu. Pjesma Ptica, i prilog uz nju, govore o autorici koliko i desetine nekih drugih pjesama.

Kao i mnogi pjesnici i Branka Zeng se zna povremeno otisnuti na slikarske galije. Galerija od njenih osam slika prikazana je u knjizi, kao ilustracije ciklusa. Centralna slika je Suncokret, kojom su ilustrovane i naslovna strana knjige i zadnji ciklus pjesama.

Danilo Marić
Charlotte, NC, USA, III/10
PDF Created


UVOD

Počelo je nekako u poznu jesen 1997... Zapravo ranije... Moj pesnički put započeo je u kasnim 60-tim godinama. Ta etapa je trajala kratko. Vreme je prolazilo i dešavale su se promene u mom životu. Više ili manje zanimljive. Sve su imale značaja na moj sadašnji status pesnika, na koji počinjem da se navikavam. Jedna rečenica Bogdana Mrvoša, književnika i humaniste, bila je dovoljna da se pokrene tiha Reka stihova.
„To treba da napišeš.“
Evo poslušala sam i iznedrila pesme koje su, zapravo, slike koje sam zabeležila u sećanjima. Mogla bih uz većinu pesama da ispričam i po jednu priču, ali onda ovo ne bi bila zbirka pesama nego priče o pesmama. Eto mi ideje...!
Možda samo jedan mali osvrt na pesmu Suncokret, po kojoj i ova zbirka nosi naslov. Neću citirati stihove, ali ću reći da sam u nju utkala svoje želje, moju ravnicu i sve one vrednosti koje su od velikog značaja u mom životu. Zašto Suncokret?
Sunce se često pojavljuje u stihovima koje pišem. Suncokret predstavlja simbol života obasjanog
svetlošću. Ta svetlost je ljubav prema ljudima i dobroti koja se nalazi u ljudskoj duši, ma koliko bila prikrivena...

Autor/2010


Bibliografija:
– Branka prve tekstove, na temu socijalizaciji invalida i njihove okoline,.objavljivao je 1997. lokalni nedeljnik „Pančevac“.
– Pjesme Vraćena i Ja objavio je zrenjaninski časopis „Ulaznica“ 1998.
– Časopisi „Naš put“, MD Vjesnik“ i „Preokret“ objavili su u više brojeva Brankine pjesme i priče, kao i subotički „Suncokret“..
– U časopisu „Zlatna greda“ 2008. objavljene su pjesme Ram i Reka.
– Branka se okušava na festivalima. 2001 pjesmu Palić, Ja i On osvojila je treće mjesto. 2002. U Novom sadu pjesmom Grad osvojila je drugo mjesto.
– 2002. u Beogradu, pesmom Zaklinjem se zastupljena je u zbirci pesama „Terazije“. Koji mesec kasnije objavljuje joj se pesma Reka.
– 2003. u zborniku „Grad“ objavljena joj je pjesma Moja senka.
– 2005. u zborniku „Panonski galeb“ objavljena je Brankina pesma...
– 2006. objavljuje pesme Palićka bajka i Pesnikove reči (pesma posvećena Bogdanu Mrvošu).
– 2007. pesma Moj naklon pobeđuje na festivalu poezije „Bolji život invalida“.
– 2008. zastupljena u zbornicima poezije „Panonski galeb“ u Subotici, „Najljepše ljubavne pesme“ u Ivanjici, „Rudnička vrela“ u Gornjem Milanovcu, „Garavi sokak“ u Inđiji i „Između dva sveta“ u Nišu.
– 2008.. priča Aga banatski objavljena je u zborniku „Nešto novo na staroj adresi“ biblioteke iz Žitišta, a priča Susret u zborniku, „Najkraće priče 2008“ izdavačke kuće „ALMA“ iz Beograda. U izdanju iste kuće 2009. u zborniku „Od priče do priče“ objavljene su kratke priče Starac i San.