Branka Zeng
SUNCOKRET


Izdavač: KORDUN, West Chester, Pa, USA; GRAFIČAR, Užice, Srbija
priredio i tehnički uredio: Danilo Marić
lektura i korektura: Zorica Aćimović
korice: Branka Zeng
recenzenti: Ilija Šaula i Goran Ivanković
štampa: GRAFIČAR, Užice


RECENZIJA

Ovo je druga knjiga poezije Branke Zeng. Pedeset pjesama pisanih u dvostihu bez rime i niti jedna nema naslova. U prvom momentu mi je izgledalo vrlo čudno, ali kasnijom analizom sam shvatio da se svaka pesma može nazvati „Miholjsko leto“ što je ime knjige. Tih pedeset pjesama čine cjelinu i mogle bi predstavljati poemu jedne duše rascvjetane u
„Miholjskom letu“ i iako svaka pjesma predstavlja cjelinu za sebe. Jedino čitajući kompletnu knjigu dobija se pun dojam i razumijevanje osejećaja koji su pesnikinju naveli na pisanje pjesama. Branka se poistovjećuje sa prirodom i dočarava njenu ljepotu predivnim metaforama sažimajući kroz knjigu čitavu jednu paletu pejzaža. Kontinuitet koji se prati iz
pjesme u pjesmu fascinira i ja osjetim svaki list što ga vjetar ponese u Brankinim pjesmama.

Vetar ponese list i nosi ga
Kao dete da zmaja podiže

Mirnoća i osjećaj blagostanja se odražava u svakoj pjesmi kao filozofija življenja, kao nešto nametnuto prirodom pa čak i kad se ta priroda drugačije manifestuje, Branka nalazi prave riječi da je ukroti i vrati u tokove blaženstva.

Mir pojanjem ptica
Zagrli tvoju senku.

Mislim da ova knjiga ukazuje na najjače Brankino pjesničko oružje, personifikaciju. Čitava kolekcija pjesama se može posmatrati kao jedna komplikovana i složena personifikacija sastavljena iz pedeset jednostavnijih, ali i dalje složenih iz nekoliko osnovnih jednostavnih personifikacija. To nam ukazuje na Brankino shvatanje prirode kao živog bića i neotuđive povezanosti Brankinog duhovnog svijeta i prirode. Moć prirode je neosporiva i eksplicitna,
jasno vidljiva, ali Branka vidi mnogo više u njoj i nalazi objašnjenja za sve svoje unutrašnje porive i želje koje se implikantno oslikavaju u svakom stihu.

U cvetu rascvetanom
Plod je u kome se ogledam

Sledeći motiv prisutan u skoro svim pesmama je On. Ko je On je pitanje koje nas intrigira tokom čitanja svih pjesama a odgovor je toliko univerzalan i svemoguć da zavisi od stečenog dojma samog čitaoca. On nije samo tamo neka osoba, voljeni muškarac, već je to simbol prirode, shvatanje druge osobe kao lično ispunjavanje i duhovna nadogradnja. On je sjenka, on je rijeka, vjetar, kompletna priroda i tim spletom je čudesno prikazana povezanost ljubavi i prirode ili možda još bolje naglašenost zajedničkih osobina ljubavi i prirode. Ljubav su tu pretace iz jednog oblika u drugi što nam Branka dočarava rečima koje kao slikar oslikavaju maštu citaoca predivnim pejzažima.

Kao luk starog mosta
Pružam ruke ka tebi

Zagrljaj, lični kontakt, da li direktan ili u čežnji za njim, se eksponiraju i kao motiv nam dočaravaju jedan platonski vid ljubavi, jedan viši duhovni stepen gdje je medusobno razumevanje ne cilj vec spoznaja i nagrada. Tako je ova zbirka pjesama nagrada svakom čitaocu i ja sam ubijeđen da će svakog ko je čita oplemeniti.

Goran Ivanković

PEČAT BRANKE ZENG
(izvod iz recenzije)

... Kada se jesen nastani u sve pore prirode i hladni vjetar zaškripi starim vratima u ljudsko srce se useli sjeta i žal za minulim danima toplog ljeta. Čovjek poželi nešto više od onoga što mu se nudi. I gle, kao iz Božje bašte nasmješi se Miholjsko ljeto. Da li je to najbolja prilika da srce pjesnika isprica priču o životu, ljubavi i sudbini? Branka Zeng je trenutak inspiracije pronašla upravo u tom najpoetičnijem djelu jeseni.
U njenoj poeziji covjek nije sjenka od života već pečat prolaznosti. Ona snažno utiskuje taj pecat u tijesto vremena.
Pisati o ljubavi i istini iz doline srca nije dovoljno bez krika i opomene. Oni su rukohvat tog istog pečata kojim Branka Zeng ovjerava svoje stvaralaštvo...

Ilija Šaula


Bibliografija:
– Branka prve tekstove, na temu socijalizaciji invalida i njihove okoline,.objavljivao je 1997. lokalni nedeljnik „Pančevac“.
– Pjesme Vraćena i Ja objavio je zrenjaninski časopis „Ulaznica“ 1998.
– Časopisi „Naš put“, MD Vjesnik“ i „Preokret“ objavili su u više brojeva Brankine pjesme i priče, kao i subotički „Suncokret“..
– U časopisu „Zlatna greda“ 2008. objavljene su pjesme Ram i Reka.
– Branka se okušava na festivalima. 2001 pjesmu Palić, Ja i On osvojila je treće mjesto. 2002. U Novom sadu pjesmom Grad osvojila je drugo mjesto.
– 2002. u Beogradu, pesmom Zaklinjem se zastupljena je u zbirci pesama „Terazije“. Koji mesec kasnije objavljuje joj se pesma Reka.
– 2003. u zborniku „Grad“ objavljena joj je pjesma Moja senka.
– 2005. u zborniku „Panonski galeb“ objavljena je Brankina pesma...
– 2006. objavljuje pesme Palićka bajka i Pesnikove reči (pesma posvećena Bogdanu Mrvošu).
– 2007. pesma Moj naklon pobeđuje na festivalu poezije „Bolji život invalida“.
– 2008. zastupljena u zbornicima poezije „Panonski galeb“ u Subotici, „Najljepše ljubavne pesme“ u Ivanjici, „Rudnička vrela“ u Gornjem Milanovcu, „Garavi sokak“ u Inđiji i „Između dva sveta“ u Nišu.
– 2008.. priča Aga banatski objavljena je u zborniku „Nešto novo na staroj adresi“ biblioteke iz Žitišta, a priča Susret u zborniku, „Najkraće priče 2008“ izdavačke kuće „ALMA“ iz Beograda. U izdanju iste kuće 2009. u zborniku „Od priče do priče“ objavljene su kratke priče Starac i San.