Mensur Ćatić
PJESME ZA DRUGO MJESTO
Biblioteka: IZA RIJEČI - Knjiga 16
izdavač: "ZALIHICA" d.o.o. Sarajevo
za izdavača: Almir Zalihić
urednik: Almir Zalihić
štampa: DES Sarajevo
tiraž: 500;
korice: tvrde, šivene;
ISBN 978-9958-787-35-5
COBISS.BH-ID 16940550
štampano: Oktobar, 2008.

 


Osvrt na zbirku pjesama „Pjesme za drugo mjesto“, čiji je autor Mensur Ćatić

„Kineski car upitao je poznatog budističkog učitelja može li pokazati prirodu osobnosti na neki lako vidljiv način. Kao odgovor na to, učitelj je šesnaestokutnu vladarevu dvoranu od poda do plafona obložio ogledalima. U sredini dvorane objesio je upaljenu svijeću. Kada je car ušao, mogao je vidjeti na tisuće upaljenih svijeća u bezbroj ogledala koja su odražavala jedno drugo. Onda je učitelj svijeću zamjenio malim brušenim kristalom. Car je sada mogao vidjeti taj kristal kako se ogleda u svim mogućim pravcima. Zatim mu je učitelj pokazao na jednu od stranica tog kristala, i kad se car u nju zagledao, mogao je vidjeti čitavu dvoranu sa hiljadama kristala koji su se odražavali u svakoj od stranica tog kristala u sredini. Učitelj mu je zapravo pokazivao kako i najmanji dio sadrži u sebi čitav Univerzum. Istinska praznina nije prazna, već sadrzi sve stvari. Tajanstvena i bremenita, praznina stvara i odražava sve mogućnosti. Iz nje izranja naša individualnost, koja može biti otkrivena i razvijana, ali nikada posjedovana ili fiksirana. Osobnost je sadržana u ne-osobnosti, kao što je plamen svijeće sadržan u velikoj praznini„.
(Jack Kornfield, A Path with Heart)

Zašto ovako počinjem govoriti o stvaralaštvu pisca - pjesnika i prozaiste, Mensura Ćatića. Možda zato da bi shvatili kako napisano nije samo ono što je pisac, odnosno pjesnik htio reći, nego i ono što mi možemo i zapravo moramo osjetiti i vidjeti, kad nam se daju neke naznake, smjernice u koje nas se uvede i dovede pred sam čin samospoznaje i samoodređenja.
Zbirka pjesama „Pjesme za drugo mjesto“ čiji je autor Mensur Ćatić, došla mi je jednog dana u ruke, kao neko posebno određenje i prosvjetljenje, gdje sam, ćitajući stranicu po stranicu, pjesmu po pjesmu, ulazila u jedan svijet sasvim blizak svima nama, jer je taj svijet zapravo naša realnost, nimalo uljepšana, jer je naša svakodnevnica i gledanje na svijet čovjeka koji to stihovima govori, a nas podsjeća da je to ono što mi sami sebi nismo znali definirati, osjećajući to i defilirajući životom, pronalazeći se u ovom svijetu, takvom kakav je.
Nisam osoba koju je lako oduševiti na prvo čitanje, prilično sam izbirljiva u krajnjem odabiru štiva koja čitam, ali me umjetnost ovog pisca osvojila na prvi, drugi i sve ostale poglede... Dakle, ono što vam preporučujem, preporučujem iz sveg srca, znajući da ćete čitanjem poezije, ali i proze ovog pisca postati i ostati bogatiji za jedno novo, posebnije, kvalitetnije sagledavanje poetskog izričaja, iskustva, ali i samih pogleda na život, jer poezija ovog pjesnika je njegov stav prema životu. Poeziju on ne podređuje životu, nego obrnuto, život podređuje poeziji, doživljavajući je kao disanje, kao hranu, koja će u svom nematerijalnom obliku kolati njegovim krvotokom, ali bez koje taj krvotok ne bi imao snagu i mogućnost opstanka. On nam ne dijeli lekcije, ne mudruje, ne daje naravoučenja. On nas uvodi u svoj svijet, odnosno u njegova četiri zida duše i neomeđenost razmišljanja, shvaćanja i prihvaćanja... On svojim stihovima čitatelju stavlja akcenat na ono što je važno, što misli i želi reći, ali onda ostavlja otvoren prostor da čitatelj sam donese sud, da razumije, da pročita i isčita na svoj način, koji ne mora biti identičan sa pjesnikovim, ali je jednako ispravan, odnosno neispravan...
Pjesnik progovara narodskim jezikom, ali mu daje univerzalan oblik i filozofski smisao u kojem je jednostavnost života jedini mogući način ostanka i opstanka, Njegove stihove možete isčitavati na stotinu načina, njegove misli i prelasci sa odjeljka na odjeljak, ti nagli skokovi i premoštenja, zapravo su svojevrsni znaci „interpunkcije“, gdje jednu riječ ili stih možemo gledati kao zarez u prvom čitanju, kao točku u drugom čitanju, ili eventualno tri točke u nedovršenju razmišljanja, odnosno nedoumici. Možete ih gledati kroz različiti spoj svjetlosti i sjene, odraze u ogledalima, što su zapravo odrazi naših raspoloženja u duši... ono duboko naše Ja u Nama, što bi da se pročita, isčita - danas kao trajanje do vječnosti, a sutra kao vječnost u trajanju.
Riječ je o umjetniku pisane riječi, rekla bih virtuozu, koji se riječima tako spretno igra, koji ih brusi, oblikuje, dajući im poseban pečat, koji ih kuje u nove izvedenice i rasčlanjuje na proste čimbenike, koji ih uvezuje i razvezuje kroz ritam odnosno neodređenu formu, tako da se jedna pjesma može gledati kao cjelina, ili pak kao više završenih odjeljaka, zasebnih cjelina, uobličenih u jedan zajednički okvir, kao preplitanje stihova i stilova.
Paradoksalne situacije, koje on vrlo spretno prepliće i veze u stihovima, daju jačinu i naglasak osnovnoj ideji koja se naizgled ne vidi u slijedu misli koje nekad izgledaju naoko nabacane tek tako, ali su zapravo savršeno iskorištene za prijelaze i pojačanja emocionalnog doživljaja... Uz korištenje oksimorona i frazema, on pobija logiku i negira klišeiziranost nekih uvriježenih pjesničkih izraza, tjerajući nas na razmišljanje da li je završetak zapravo neki novi početak sa istom radnjom, ali gledanom iz suprotnog kuta... Svaka njegova pjesma kod ponovnog čitanja izaziva novi osjećaj i doživljaj, što još više daje na snazi i kvaliteti napisanog...
Kad krenete čitati stihove iz ove zbirke, samo otvaranje korica će vam reći: „Dobrodošli u svoj svijet razmišljanja o životu, u samospoznaju, u život oslobođen uljepšavanja i ogoljen do kosti, gotovo do same koštane srži“. Uživajte u tome.
Danja Đokić


PJESME
 
LJEPOTA

može te držati samog
vječnost
idi gdje hoćeš
povezana je sa ženama
sigurno

u sobama gdje se vidi nebo
ždrijelo je
gdje prokišnjava u lavoru
kao kišnica

boli te
kao grlo
povezana je sa ženama sigurno

pucaju za njom topovi noću
grančice i srca
malih ptica

za njom
kad zaplačeš
razmaže se
kao šminka

povezana je sa ženama sigurno

ŠTA SI URADIO SA MAKAZAMA

kaže Harold Pinter na početku
svoje drame Povratak kući
i objašnjava:
...neko je očito tražio makaze i
zahtijevao ih od nekog drugog
za koga je sumnjao
da je makaze vjerovatno ukrao.
Ali sam nekako znao da upitanoj
osobi nije bilo stalo
ni do makaza ni do sumnje
upitanika.

Jebo ga ti Harolde
alaj ti mene pripade.

(u pjesmi su korišteni citati iz govora H. Pintera o ljepotama i teškoćama pisanja i američkoj spoljnoj politici koji je održao prilikom prijema Nobelove nagrade za književnost, a koji sam na hardu memorisao pod naslovom “H.P. jaja kao dinje” da mi se ne pomješa sa drajverima za pakardov štampa.

ŠTITNA ŽLIJEZDA

Dobro sam podnio očevu smrt.
Umro je u junu,
u julu moja je štitna žlijezda
već raspustila sve njegove hormone
i nisam plakao, kako rekoh
rekoše i doktori

Došao je iz Danske meni
u Visoko, potom otišao u Odžak,
sabrao dva tri jarana pored naše srušene kuće,
poigrali ljudi kolo bez muzike
kratko i žestoko

Dan prije povratka u Dansku
gledao je kroz prozor
kuće koju sam kupio

To nije bio moždani udar
rekoše doktori
nego neka eksplozija u glavi
to dosad nismo vidjeli

Zašto niste tako i napisali, rekoh
gledajući kako vrti nožnim prstima
dok voze ga u mrtvačnicu

UVIJEK NEKO NAIĐE

kao što je rodion
raskoljnikov ubio
lizavetu
koja u razgaženim
cipelama
od jareće kože
stajala je i krivila
usta kao dijete
(oko godine 1850-te
kad počela je
zapravo velika
oktobarska
revolucija)
kad naišla je
na pljačku u ime
neke ideje tako
naišla je i juče
jedna puna
djece svadba
u iraku preko
crte jedne
na monitoru

OSICA

madrid, 23. juna 2006., jutro

‘'jantar sa paukovom mrežom i ulovom
pronađen je u španjolskoj...
u sto deset miliona godina
staru mrežu
uhvatili su se jedna muha, kukac i crvić
a ostala je i osina nožica...
nalaz pokazuje da pauci love
insekte na jednak način
već jako dugo
rekao je zoolog david grimaldi...''

stokholm, podne

u invalidskim kolicima, bez nogu i proteza
ulazi u modnu kuću HM
ratni veteran sa balkana
i uspijeva ukrasti skupocijenu haljinu dior

stokholm, noć

čitam pjesmu “izložba na drvetu”
koju je napisala moja kći
u pjesmi, na jednom mjestu
pominje se osica

I NAJZAD: REKLAME

iznad ovoga grada na nebu ima isti
ovaj grad i niko nikome nije
sjena
na njihovom nebu
ja sam ptica čovjeku koji je ptica
meni
ritam u kojem padamo mrtvi
iz neba u nebo
jeste glazba
od koje zastaje dah
i smrt nije jedini put
između dva ista
grada

u slijedećem nastavku čitajte: od čega je
oglušio betoven
kako pomoći
ženama da dožive orgazam
sve o ptičjoj gripi i

što učiniti sa sobom
kada pod noge vam
padne mrtva ptica