Terapija.net webzine toplist for 2009.
albumi iz regije:
1. BERNAYS PROPAGANDA - Happiness Machines
2. DREDDUP - El Conquistadors
3. CLAYMORE - Metronome
4. RAZNI IZVOĐAČI - Dark tribute to Lepa Brena
5. RAZNI IZVOĐAČI - Na vam ga
6. THIRD I - I I I I I I I
7. SYPHIL - Transfix Bitch, Early Works 2004-2006
8. PMG KOLEKTIV - Prijatelski ogan
9. IVAN ČKONJEVIĆ - Plavi bicikl pod oblacima rđe/ Umesto buđenja
10. PUNKREAS - Glavom kroz zid
11. DBAU - Mašina
12. PNDC & HOUSEWORK - Secondhand Language
13. GRATE - Prodaj nas
14. FIGURATIVE THEATRE & SONIC TENSION - Dream Sequence Phenomena
15. COMA STEREO - Transgalaktika
16. PORNHOUSE - Hide Behind The Noise, vol.2
17. CHILDREN EGOISM - Eleven Axis
18. BEI THE FISH - Time To Make Things Right
19. TAMERLAN - The Antiexistence
20. DICHOTOMY ENGINE - Tales Of The Forgotten Ones

pjesme iz regije ex-Yu:
1.Bicikl - BO (još jednom)
2. sve pjesme s albuma Hapiness Machines BERNAYS PROPAGANDA
3. Marshal Tito's parade - HTON
4.Nazivo - THIRD I (album "Horror Audio Drama")
5.Now she bites me!! - FIGURATIVE THEATRE & SONIC TENSION
6.Ne smijem pričat - PSIHO MISTRIK, BACILI, BITCHER
7.Moj prostor - DBAU
8.She told me she was dying - CLAYMORE
9.Stvarnost - DARKWOOD DUB
10. Papercuts - CLAYMORE
[source] - Terapija.net webzine

Planetmagazin.net webzine toplist for 2008.
Kako je to obično i red na kraju godinu donose se najrazličitije top liste najboljih, najslušanijih i ostalo sve naj filmova, albuma, bendova, DJ-a i tako dalje. PLANet magazin tako nije iznimka pa ovdje donosimo top liste prema izboru PLANet magazin ekipe.
TOP TEN 2008 (MD)
1. AC/DC - Black Ice
2. Wolfbrigade - Pray to the World
3. Pasmaters - Seeing Through Hardcore
4. KDBŠ-Mario
5. Laibach Kunst der Fuge
6. PissChrist - Victims of Faith
7. Nakot - Pod NATO bombama i represijom nacije CD
8. Sunn o))) - Domkirke
9.Third I - Horror Audio Drama
10. ELUJ - Eluj 3
[source] - Planetmagazin.net

Terapija.net webzine toplist for 2008.
pjesme iz regije ex-Yu:
1. Patent - Živa u merilu vrednosti - BOJAN ILIĆ BOKERINI & IVAN MILOSAVLJEVIĆ
2. Shooocked - FIGURATIVE THEATRE & DICHOTOMY ENGINE - Mind Theater & Soul-Engine Sequencer (Dark:Scene Records)
3. Somnitelno lice - PMG KOLEKTIV
4. Jabuka - REBELSTAR
5. Sve jedno je - PETROL
6. Bicikl - BO
7. 130 - DARKWOOD DUB
8. Sex - UBIKVITETNA ERITROFOBIA
9. Ljubavi - DAMIR AVDIĆ
10.Reflections Of Internal Pain - THIRD I (cijeli EP)
[source] - Terapija.net webzine

Serbian Industrial scene (from wikipeadia)
Serbia never had the taste for the industrial sound although it had so many industrial elements in its political and everyday life surroundings. This sound never came to bigger interest because it included a lot of electronic equipment and a lot of industrial machines for making noises that people in Yugoslavia just couldn't afford in the mid 80's after communist leader Josip Broz Tito died and left the country in great dept. The spirit of industrial music continued to live in one-man project based computer acts. Although there were many artists that experimented with industrial in old Yugoslavia (like Sat Stoicizmo, Laibach, Borghesia) Serbian industrial/dark scene was small but well organized. Most important acts were: Autopsia (industrial experimental act from Ruma), Pure (industrial-rock band from Jagodina) Katarza (industrial-rock band from Novi Sad) Mindkiller (industrial act from Novi Sad), Vivisect (from Novi Sad), Overdose (from Belgrade). The latest bands that are still active and are still playing live industrial are dreDDup (from Novi Sad). C.I.H. (from Belgrade), Presovane Glave (Beograd), Pamba (from Kovacica), Youth A.D. (Srbobran), Third I (from Cuprija) and Figurative Theatre (from Nis). After the year 2005 a lot of bands started experimenting including the industrial elements in their non-industrial music genres.
[source] - Wikipedia.org

Bizzare detail in THIRD I biography, they were on pop music toplist of Popboks (serbian magazine for pop culture). Here's the list:
POPBOKSOVA LISTA DOMAĆIH SINGLOVA - 1/19/2007
1. TILL: Never Saw a Smile
(autorsko izdanje)
2. INTRUDER: Stay
(Ammonite)
3. VENTOLIN: Sunce
(autorsko izdanje)
4. JARBOLI: Možda će pasti
(Odličan hrčak)
5. THIRD I: Trinity (industrial dub)
(autorsko izdanje)
6. BAD COPY: Žoor
(Prohibicija)
7. SAJSI: Vozi me
(autorsko izdanje)
8. ALEKSANDRA KOVAČ: Nemoj ovako
(Komuna)
9. VASKO SERAFIMOV feat. GILE: Nebo bez oblaka
(Mascom)
10. PRESING: Buđenje u šibici
(Ammonite)
[source] - Popboks.com


Reviews

 

THIRD I - Everyday Madness: Daily Life Soundtrack (Circumanalis Records, 2010)
Niško-ćuprijski majstori elektronskog sofisticiranog zvuka otplovili su u ambijentalne teritorije i napravili malo remek-djelo povezavši nekoliko vitalnih karakteristika žanra sa metaforičkom instrumentalnom fabulom kroz artistički dnevnik svakodnevice.
Svega mjesec dana nakon odličnog EP-ija "Biomachina", Third I 19.II 2010. isporučuju svoj novi, ovaj puta kompletan dugosvirajući rad koji iznosi gotovo 50 minuta. Izdavač je ponovno zagrebački Circumanalis Records, a interesantno, prva edicija objavljena je samo kao audio kaseta u svega 15 komada, dok je za preostalu znatiželjnu audijenciju ponuđen download u ograničenom broju. Naravno, Third I traže i izdavača koji će objaviti i cd.
Kao i uvijek do sada, Third I su ponovno potegnuli u koncept koji je ovaj puta tematski vezan uz ludilo svakodnevnog života, tako da neke skladbe već svojim samim naslovima dovoljno govore tome u prilog. Primjerice uvodna "Neurosis" sa avangardnom jazz-piano melodijom, umjereno plesne glitch skladbe "Naked souls" i "Wrong child", ambijentalna "Raison noir (crying time)" sa gnjecavim ženskim plačom - naricanjem, potom slow-down ambijentalka "Dirty (at the sea of dirt)" ili vrlo uznemirujuća "Cold estate". Album je u kontekstu razdvojen sa tri kratka skit-instrumentala "Passage one - DADA machine!", "Passage two - DADA alarm", "Passage three (DADA compactor)" koji odvajaju 4 poglavlja. Prvo je vezano uz globalnu neurotičnu klimu ljudskih svjetonazora, drugi uz emotivne preokupacije, dok su treći i četvrti zasnovani na umjetničkim, filozofskim, apstraktnim i futurističkim motivima. Naglasak na dadistički (a i glazbeno avangardne) zasnovane principe posebno su došli do izražaja u trećem i četvrtom dijelu albuma gdje su jednu kompoziciju naslovili "Tristan Tzara" po pseudonimu čuvenog rumunjskog osnivača dadaizma Sami Rostenstocka. Ujedno, ovo je i sama kulminacija albuma kroz psihodelični dekor u ambijentalnom house/ chill-out tempu koji bi dušu dao za ona prva četiri-pet čuvena The Orb ambijentalna albuma iz 90-ih (osobito "Orbus Terrarum" 1995. i "Orblivion" 1997). Posljednji dio albuma uz tek jedan svjesni minimalistički dance kompromis "Nylon (fluxus and avant-garde)" (koji je daleko od bilo kakvih krucijalnih pop predznaka) donosi dva tipična ambijentalna komada "Ctpax" i "Tabula rasa (an open box)" u kojima je naglasak stavljen na blaži oblik electro/noise-industriala, dok je posljednji vrlo kratki izvodnik "It will end in silence!" točka koja na ambijentalno nježan i ovaj puta melodičan način funkcionira kao 'konac koji djelo krasi'. Kasetna verzija sadrži još po dvije različite verzije skladbe "How Satan Gets Into Your Head" koje su ranije objavljene na split albumu sa Mein Kinder (za Smell The Stench) i prvom oficijelnom Third I albumu "When Tomorrow Hits" iz 2007.
U kompletu gledano, album je od glave do pete uvijen u artističko ruho kroz profinjene pasaže, dotjerane ambijentalne sekvence i lišen je nepotrebnih eksperimenata kojima bi se popunjavao 'prazni hod'. Definitivno je posve jasno da su Third I od eksperimentalnog band-projekta izrasli u vodeću perjanicu ovozemnog electro stila sa mnogim pripadajućim sufiksima (noise, industrial, ambient, harsh, dark-wave...), tako da je poimanje eksperimentalnosti kod njih sistemom kvantiteta daje kvalitetu preraslo u stilski prepoznatljive bravure. S ravnomjerno prilagođenim odnosom undergrounda i pritajenog ambijentalnog chill-out popa, ovaj album oduševljava u svim pogledima; pun je kompaktnog istraživačkog duha koji se postepeno gradi kroz sofisticiranu fabulu, apstrakcije koje su samo formalno nadrealističke jasno su ocrtane kroz fino ugođenu sintezu minimalizma i psihodelije tek s povremenim elementima vokalnih ekspresija, tako da djelo potpuno zadovoljava i umjetničke, a i one uhu milozvučne kriterije. Da Third I prave glazbeni opus koji je za stepenicu više od trenutne ovozemne electro scene potvrdili su i ovim albumom na kojem prevladavaju njihovi savršeni principi gradnje materijala koji ne stremi u nepoznato. Tema je svjetovna i kao takva ovdje je potpuno pogođena bez ikakvih okolišanja, te shodno tome nije na odmet ne spomenuti da je riječ o jednom od njihovih ponajboljih ostvarenja koje je ovaj puta potpuno usmjereno na humanost estetike bez obzira bila ona mračna, depresivna, alarmantna ili atrificirana. Samo je šteta za ovaj tandem da i dalje ostaje užitkom za maleni krug publike, no ovaj materijal ima dovoljno velike potencijale koji bi se u nekim drugačijim okolnostima, a i na drugom mjestu mogli odraziti u sasvim širim relacijama.
ocjena albuma [1-10]: 9
horvi // 02/03/2010
[source]- Horvi, Terapija.net webzine

THIRD I - Everyday Madness: Daily Life Soundtrack (Slušaj Najglasnije, Circumanalis Records, 2010)
I ovlašnim pogledom na mnogobrojne samozvane spasioce i nosioce rokenrol spomenice na Balkanu, stvari su poprilično jasne. Savremena muzika odavno nije stvar od vitalnog značaja za svakodnevni život, uprkos jalovim pokušajima da se na medijske oruk mišiće ta percepcija promeni, te čitava priča, koja ipak dosta znači nekim pojedincima, ostaje na entuzijastima koji manje iznose svoje grandiozne planove u javnost a više krvavo rade za dobrobit (dobrovoljne) umetničke margine.
Jedna od takvih živih relikvija je Zdenko Franjić, vlasnik legendarne zagrebačke etikete Slušaj najglasnije, koja svojim konstantnim višedecenijskim radom ubedljivo pokazuje da regionalnu muzičku scenu nema preke potrebe spasavati kada je već sasvim živa i zdrava. Zahavaljujući diskografskoj lenjosti i javašluku u Srbiji, Franjić je upao na ogroman brisani prostor, pružajući izdavačko utočište brojnim srpskim muzičarima nevoljnih na medijski diktat domaćeg šou biznisa u pokušaju. Spasavajući ih od zaborava, Franjić je bez previše pompe jedini kandidat za bistu kada bi se iste vajale za doprinos boljitku domaće scene.
U nizu mnogobrojnih srpskih sastava čiji je Franjić dobrotvor, poslednja stanica je kolektiv Third I, čije je stanište raspolućeno na potezu Ćuprija-Niš. Grupa, kroz koju fluktuira nekolicina muzičara, aktivna je već nekoliko godina, a Everyday Madness je njihovo najnovije studijsko izdanje.
Ovo ostvarenje prikazuje bend u nesumnjivo radikalnom muzičkom svetlu za slušalačke laike, svesno umanjujući krug zainteresovanih za njihovo stvaralaštvo surovošću muzičkog izraza koji baštine. Na tromeđi ambijenta, indastrijala i nojza, Third I slikaju savremeni život iz distopijskog ugla, u čijim kadrovima tame nema mesta ni za zrnce svetlosti. Potmula mašinska isparavanja i bučne tapiserije presečene su onespokojavajućim govornim semplovima i mestimičnim glitch ritmovima, a čitava atmosfera pretežno je nalik na kanalizacionu - mračna i memljiva, sa preovlađujućom zlokobnom tišinom koju tek katkad prekida kapanje vode iz cevi i nešto konvencionalniji, distantno profilisani instrumentarijum.
Sudeći po naslovima tema, Third I sebe vide kao zvučni produžetak dadističke prakse, neku vrstu nastavljača beskompromisne anti-tradicionalističke tradicije prethodnog veka. Nema sumnje da je ova pretenzija u pogledu sastava legitimna, ali bi za višu ocenu bilo nužno isporučiti izazovnije teme. Zato Everyday Madness pretežno iscrpljuje smisao svog postojanja više kao audio test izdržljivosti nego što uspeva da nagradi slušaoca kojekakvim vanrednim uvidom u lepotu ružnoće, što je postulat na kome se zasniva čitava estetika (eksperimentalne) savremene umetnosti. Kad smo već kod toga, pomenuti estetski potencijal je prisutan, ali se na Everyday Madness tek ponekad ispoljava u kompletnoj razigranosti, kao što je to slučaj u shizodnom komadu Nylon (Fluxus and avant-garde), koji sam po sebi liči na suludo vozanje mozga u centrifugalnim obrtima bubnja veš mašine. Možda vi nađete nekog svog favorita, klikom na link vam se pruža prilika takve vrste.
Everyday Madness
[source]- Idealno & Pragmatično

THIRD I - Biomachina (2010, Circumanalis Records)
Third I su s ovim radom ponovno promijenili izdavača, ovaj puta su povjerenje prepustili novoj zagrebačkoj d.i.y. etiketi Circumanalis Records koja objavljuje uglavnom audio kasete, mada niti cd kao nosač zvuka nije mimoiđen. Do sada su objavili oko petnaestak izdanja, a s radom su počeli u rujnu 2009., pa koga zanima može im se obratiti... Naravno, etiketa je pokrenuta isključivo za industrial, harsh, noise, eksperimentalnu, te pripadajuću, 'čudniju' i teže probavljivu glazbenu scenu, a objavljuju uglavnom limitirana izdanja od po nekoliko desetaka primjeraka. Ovaj rad objavljen je kao cd.
Od svojeg posljednjeg, fantastičnog albuma "I I I I I I I" (2009, Slušaj najglasnije/ Helly Cherry d.i.y.), Third I su počeli sve učestalije održavati koncerte, te ako će biti sreće i dobro sklopljenih dogovora bez 'gluhog telefona', mogli bi ih vidjeti uživo negdje i u Hrvatskoj. Ne bi bilo loše da se upakiraju sa Figurative Theatre, Tearpalm, pa i Bokerinijem ako nađe vremena za recitiranje svoje slem poezije. Jao, kakav bi to koncert bio... Govorim to iz razloga jer su Goribor u Zagrebu strahovito popularan band kome na koncerte dolaze horde obožavatelja, a ovaj paket aranžman iz Niša ništa drastičnije ne zaostaje za Saletom, Pitijem i kompanijom u zvučnom pogledu. Bokerini im je stilski i lirski najbliži, Figurative Theatre su uglavnom plesni EBM sa vrlo zvrkastim i otkačenim nastupima, Tearpalm je najbliži ambijentalnoj glazbi, dok su Third I najkompleksniji i najtvrđi eksperimentatori, no i oni povremeno ostvare poneko 'plesnije' djelce. Svi oni međusobno surađuju i uglavnom zajedno nastupaju, rade kolaboracije i još pregršt poslova izvan matičnih bandova, a sam Third I koji je projekt band Nenada Popovića iz Ćuprije povremeno je potpomognut suradnjom već spomenute ekipe. Za ovu priliku ponovno je udružio kompozitorske afinitete sa Peđom Živanovićem, glavom, alfom i omegom Figurative Theatre, te su ovaj puta osmislili, uvjetno rečeno, instrumentalno djelo koje je uglavnom lišeno vokalnih sekvenci izuzev nekoliko kraćih loop/ spoken-word naracija koje su poprilično nerazumljive.
Po običaju, njihova djela uvijek imaju priču i koncept, a ovaj puta to je čudnovata fikcija čovjeka kao mašine. S popriličnom SF metaforičkom fabulom o cyber-futurizmu kroz samo 3 kompozicije u trajanju od 20 minuta, ovaj dvojac je ponovno osmislio intrigantnu glazbu u kojoj su prepustili mašti i eksperimentima na volju. Prva "Nerv" je skladno aranžirana sa zaglušujuće potisnutim hipnotičkim repeticijama teškog takta ritam mašine i putujućim trip-noiseom na koji je nafilan vokal koji u nerazgovjetnoj jeki priča tekst kojeg, moram priznati, nisam baš najbolje razumio zbog obilja halova i delay efekata. Atmosfera je vrlo mistična, neurozna i rastrgana, baš kao da se kidaju živci u naletu stresa. Iduća, "Cell" donosi poznatu pulsirajuću Throbbing Gristle noise ambijentalnost gdje se sa zvukovima eksperimentira do mile volje, no ovdje je prisutan kompaktan takt ritam mašine, kao i relevantno osmišljen 'tupi' bas efekt, tako da je skladba na nekim dionicama u plesnom temperamentu, dok je "Medulla Oblongata" teški kakofonični komad prepun vraških improvizacija i olovno sumorne, gotovo harsh-noise atmosfere. Kako stvari stoje, Third I su podarili svoju viziju ne baš optimističnog svijeta u kome vodeću ulogu imaju cyber organizmi, te je čitav materijal vrlo pogodan za neki filmski soundtrack s veoma morbidnom fabulom o predstojećem smaku svijeta.
Cd je štampan u samo 50 primjeraka, objavljen je 15.I 2010., te stoga požurite jer će vrlo brzo nestati.
Ocjena albuma [1-10]: 8
horvi // 31/01/2010
[source]- Horvi, Terapija.net webzine

THIRD I - I I I I I I I (2009, Slušaj najglasnije)
Ovo je... fenomenalno. Kako god okrenuli. Third I ne ore drumove, Third I ore umove. Ovaj dvojac zaista zna gdje je zabava i šala. Album je prvotno objavljen kao internet izdanje za free download u sklopu net Helly Cherry fanzina, a onda je nekih mjesec dana kasnije i oficijelno objavljen za Slušaj najglasnije sredinom ljeta 2009.
Preporuka Nenada Popovića, jednog od dva kreatora ovog niško-ćuprijskog electro industrial-noise sastava je - kada slušate ovaj album izbacite sve iz sobe i uvucite se u najtamniji mrak. Meni je supruga taman izbivala od kuće na nekoliko dana, kuhao sam ručak za sebe i dva psa moja kućna ljubimca, a napolju je oko podneva tog ljetnog dana bio strahoviti prolom oblaka nakon čitave sedmice žege i vladala je crna dnevna kmica da tamnija ne može biti. Pravi darkerski sumrak koji se taman uklopio u atmosferu ovog albuma.
..................
O Third I mogu samo izreći sve najbolje pohvale. Riječi kojima bih opisao ovaj rad Nenad Popovića i legende niške elektronske scene, Predraga Živanovića jednostavno mi nedostaju jer su ponovno napravili album s konceptom koji se ovaj puta sastoji u tome da nema jasno prepoznatljiv koncept. Kada otvorite album na svojem računalu (barem ja tako uglavnom preslušavam glazbu) ukaže vam se slijedeći prizor:
. -
. I
. I I
. I I I
. I I I I
. I I I I I
. I I I I I I
. I I I I I I I
. - -
To je naziv albuma i popis pjesama. Skladbe su elektronski instrumentali s nekoliko vokalnih samplova koji su po običaju sofisticirane prirode, te uglavnom služe u svrhu popratnog lajt-motiva. Album se zove "I I I I I I I", a zajedno sa 9 instrumentalnih komada dat je na raspolaganje slušatelju da ga tumači kako god želi. Nije mi namjera da sada seciram i opisujem skladbu po skladbu jer se radi o vještim elektronskim harmonijama s povremenim melodijama i uglavnom samozatajnim pozadinskim ritmovima uz tek jedan naglašeniji plesniji broj "I I I I I I". Struktura je vrlo slojevita, aranžmanski odvojena u kompaktne dionice, otprilike onako kako bi Kraftwerk mogli zvučati kada bi se odlučili napraviti ambijentalni, mračniji elektronski ne-plesni album. Uostalom, imali su Kraftwerk sličnih momenata na svojim prvim elektronskim albumima "Autobahn" (1974) i "Radio Activity" (1975), a znam da sam vjerojatno mnogima došao na jetra sa stalnim usporedbama ovih tvoraca elektronske glazbe sa dobrim dijelom pripadajuće scene kojoj su oni udahnuli prirodno, nehibridno sjeme koje se stalno regenerira, križa i prirodnom selekcijom bez ikakvih kemikalija i herbicida uništava nametnike, parazite i kukolj na svojem terenu. Third I su ovdje, na pola sata materijala satkali pravu esenciju kristalno jasnog i čistog elektronskog ambijenta kojeg otvara kratki broj nazvan "-" u kome se samo čuje odjek zvona koji asocira na udaljeni crkveni zvonik koji povremeno odjekuje tokom glazbene fabule. Prema omotu (autor Dušan Cvetković) na kome se nalazi mladi dugokosi anđeo koji baš i ne djeluje blaženo poput liturgijske ikone ja sam zaključio da bi se ovdje sadržajno moglo raditi o 7 smrtnih grijeha. A moglo bi biti o još štošta toga što je povezano sa brojem 7, no u svakom slučaju nije riječ o Sneguljici i 7 patuljaka ili 7 sekretara SKOJ-a (ha-ha-ha). Ne znam jesam li u pravu, no glazba koju je ovaj dvojac komponirao je duboke sofisticirane naravi. Produkcijski i tehnički je na visokom svjetskom nivou, zvukovi su nenapadni, aranžmani su razliveni, lišeni pretjeranih copy/paste repeticija i sa svakom novom minimalističkom nadogradnjom dobivaju nove oblike, prostore, dimenzije i tamne psihodelične ambijente. Kreativno i genijalno ostvarenje ovog nepresušnog tandema koji se na omotu i vrlo dobro našalio. Kaže djevojka momku 'I want you to give up that industrial noise crap if you want to be with me... okay?' A on joj kaže 'fuck off'. Ha-ha-ha!
Third I su zaista 'treće oko'. Ulazak u metafizički svijet. Genijalci. Da biste ih voljeli, morate ih razumijeti. Tko se zadnji smije - nije skužio vic.
Naslovi: 1.-, 2.I, 3.II. 4.III.5.IIII, 6.IIIII. 7.IIIIII, 8.IIIIIII, 9.- -
Ocjena (1-10): 9 (neka bude u skladu sa brojem kompozicija, a ne s nazivom albuma)
[source]- Horvi, Terapija.net webzine

Horror Audio Drama (Zvukovina Noise, 2009)
Third I su band-projekt na relaciji Niš - Ćuprija, te ste ih imali prilike upoznati preko onog sjajnog elektronskog ambijentalnog EP-ija "Reflections Of Internal Pain" (2008, D:S Records). Svoja izdanja uglavnom objavljuju za Zvukovina Noise (http://zvukovinanoise.blogspot.com), no može ih se pronaći i na još nekim etiketama. Imaju popriličan broj objavljenih materijala i ne zamaraju se mnogo činjenicom da kvantiteta nosi kvalitetu, već svaki svoj rad baziraju uglavnom na nekom konceptu. Nenad Popović je uglavnom zadužen za elektroniku, a Peđa Živanović (frontmen Figurative Theatre) za vokale, mada se uključuje i sam kao elektronski kompozitor. Čini se da je ova kombinacija dobitna... U njihov rad ponekad se uključuju još neki glazbenici sa strane jer su otvoreni band-projekt za razne suradnje.
Odmah na početku, za ugodno slušanje i razumijevanje albuma, treba odmah iz glave izbaciti onu uobičajenu 'bubu' da je elektronski gothic stvar thrash (ne)kulture. Mišljenja su uvijek podijeljena, kako na metal, punk ili hip-hop sceni koja ne priznaje ništa drugo osim čistog žanrovskog usmjerenja, tako i u rocku ili u ovom slučaju, elektronici koja je podijeljena na stotine segmenata. Jedni ne mogu smisliti druge i svatko misli da je u pravu. No, objektivno gledano, Third I je bogati progresivni band-projekt koji ne mora da se sviđa širokoj publici, ali u domeni onoga gdje se kreću s pravom se može reći da su 'svoj na svome'. Primjerice, kada bi kojim slučajem Depeche Mode zalutali u ovakvo slično zvučno okružje u šta je teško vjerovati, nabrijana kritika (a i publika) bi ih vjerojatno ishvalila do daske. A po ponuđenome materijalu, Third I su sa stajališta popularne alternativne scene daleko bliskiji Throbbing Gristle, Sonic Youth, Einsturzende Neubauten, eksperimentalnom Hendrixu i nezaobilaznom Merzbow, nego li nekom klasičnom indie-pop izvorniku.
Elem, album traje 40 minuta i nadahnut je stanovitom, meni nepoznatom mitu (ili priči) o Ađami (Adjami), biću koje živi oko Morave po močvarama i šumama, te s vremena na vrijeme dolazi u grad kako bi se nahranila strahom i ljudskim emocijama. U principu, riječ je o svojevrsnoj fantaziji kakva se često nalazi u motivima black, death i doom metalaca koji vade motive iz mitova i legendi (ili ih često sami izmišljaju), kako bi dobili posebnu egzotiku i mistiku vlastitog izraza. Sve skupa, ovdje je riječ o bajci koja na horror način predočava konceptualnu fabulu koja je itekako pogodna za neki film. A ovi Third I su itekako pogodna kompozicijska struktura...
Glazba koja se nalazi na albumu paralelno je vezana sa samom radnjom, te naslovi kompozicija doslovce navode slušatelja u sam tok ovog filma strave i užasa. "Arrival" je kratki intro koji odmah u startu dočarava mračan elektronski ambijent čitavog albuma sa bogatim psycho efektima i poprilično debelim iskorakom u modernu klasičnu glazbu. Vrlo ritmičan i tmurno zaglušujući instrumental "Hunt begins" počinje sporim taktovima nalik na udaranje po kongama koje su prva asocijacija za korake Ađami, te nakon cijelog niza sjajne eksperimentalno-ambijentalne psycho pozadine u kojoj se može čuti pravo kompozitorsko bogatstvo ovog 'trećeg oka', dolazi se do prve žrtve u kojoj se glavni akter naslađuje strahom - "Show me your fear". Tu se glavni vokal Gera (iz grindcore banda Cobi's Death) pretvara u opakog doom/black metalca koji iz grotla pakla strahota plaši svoju žrtvu kako bi je uspio 'smazati'. Pjesma je relativno umjerenog plesnog electro-industrial/ trip-hop (pa i dub) ritma, a sam ambijent često se može pronaći i kod doom-metal i psycho izvođača. Mračno, vrlo mračno... Uz sav mrak koji Third I ima, ovo je istovremeno i kristalno sjajna kompozicija. Kratki instrumental "Hunger" (0.36) je minimalistički emo-horrorčić bez kojeg album ne bi bio cjelovit, a onda dolazi prava instrumentalna electro-industrial/noise pržiona u obliku "Chase (remixed with Gera voice)" za koju je šteta da traje samo dvije i pol minute. S obilatim elektronskim reverbima pojačana je najdulja stvar "Dead souls romance (shadowplay remix)" u trajanju od 8 i pol minuta; uz koračnica-ritam (psihodelični slow d'n'b), najdojmljivija je korespodencija melodičnih zvukova, efekata i harmonija koji djeluju kao da su pokupljeni od najvećih majstora elektronske i avangardne glazbe kroz sklop osebujnog minimalizma. Naravno, vokal izlazi iz mračne utrobe zvijeri, a bez obzira na finalni učinak i želju samih autora, mene osobno ovaj komad asocira na strašan spoj ranih Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Maffia i Adrian Sherwood-ovih elektronskih psycho eksperimenata. Ustvari, to sve je nekad bila ista scena Sheffilda koja se danas nažalost zavukla u uski, otprilike nešto brojniji, blizak krug štovatelja Third I. Tko je poslušao album Mark Stewarta iz 2008. godine zna da ta kemija među njima više ne postoji... (šmrc). Komad koji može uzrokovati mnoge posljedične sindrome uzrokovane slušanjem ovog albuma je naoko de-kompozicijski Sonic Youth/Hendrix/Merzbow/Alec Empire instrumental "Nazivo" (možda 'naživo') gdje se dočarava sva avangardno-kompozitorska sprega autora koji je prisegnuo najjednostavnijem mogućem obliku korištenjem prozračne mračne electro pozadine i nesnosne gitarske buke sa segmentima ukusno filtriranih interval distorzija o kojima se ima šta misliti i čuti. Nisu to riffovi i melodije, ovdje je naglasak na glazbi i zvuku koji je u okvirima naše ex-Yu scene vrlo rijedak, te ga se ne usude koristiti niti naši klasični moderni glazbenici jer je još uvijek avangardan i poprilično nerazumljiv. Third I su probijači 'ledenog brijega'. Kompozicija nosi određeni duh budućnosti apstrakcije, te je veliki biser albuma. Sa vrlo dobro zamišljenim konceptom, autori su prekinuli electro-noise fabulu albuma kompozicijom "Withdrawal (with Oyed)" koja je u znaku akustične gitare, zvukova električne gitare koji pomalo podsjećaju na gajde, elektronskom psycho pozadinom i posve normalnim, mirnim šaptavim vokalom. Kada bi netko ovu kompoziciju poslušao bez saznanja o cijelokupnom albumu, mirne duše bi mogao pomisliti da se radi o nekoj neo-folk ili David Sylvianovoj izgubljenoj demo-snimci. Posljednji broj "Final act" je prilično brutalan electo-noise (pomalo i industrial) s naravno obilatim reverbom vokala koji se ništa ne razumije (ali to i koncept albuma traži) u trajanju od punih 8 minuta.
Ovo je posve moderna glazba koja je oslobođena svih predrasuda o možebitnom komercijalnom učinku. Third I prave glazbu kako je osjećaju, oni su kompozitori novog vremena, ne koriste nikakve šablone mainstreama i instant potrošnje, te se posve uklapaju u underground krug autora koji otvaraju nova poglavlja u electro-industrial/ noise/ eksperimentalnoj glazbi. Oni koji znaju što su Neu!, Kraftwerk, Gong, Faust, spomenuti Throbbing Gristle, Cabaret Voltaire, Mark Stewart & Mafia, Sonic Youth, Merzbow... napravili po pitanju moderne glazbe, ovaj album će shvatiti kao posve normalni sljed koji nije kopija spomenutih veličina, već samo inspiracija koja se ovom prilikom očitala u vrlo mračnom konceptualnom albumu.
Album je odličan, te bi mu mogli pozavidjeti i mračni metal-izvođači.
Naslovi: 1.Arrival, 2.Hunt begins, 3.Show me your fear, 4.Hunger, 5.Chase (remixed with Gera voice), 6.Dead souls romance (shadowplay remix), 7.Nazivo, 8.Withdrawal (with Oyed), 9.Final act
Ocijena (1-10): 8
[source]- Horvi, Terapija.net webzine

Postindustrial Times (2008, Zvukovina Noise)
Nešto daleko mekšeg zvučnog okružja, album "Postindustrial Times" je novo bajkovito konceptualno djelo koje ovog puta kao nit-vodilju ima gomilu 'weird spaces and dark apocalyptic' industrial-noise ljepote.
Kroz određeni space sound ambijent, prva skladba "Insomnia of industrial man" donosi tromi i mračni trip-hop sa narativnom pričom koja traje tokom čitave skladbe. Vokal je posve neobičan u stilu Genesis P-Orridge-a i teško ga je odrediti po rodu. Muški ili ženski, hm? Kasnije saznajem da je riječ o samplovima koji je Nenad iskopavao po internetu... Jedan od najprimjerenijih komada albuma je putujući instrumentalni trip "Postindustrial morning" uobličen kroz simbiozu prirodnih i imaginarnih zvukova (graktanje vrane, vjetar, valovi, space i glitch zvukovi), dok je spoken-word komad "Kako da napravite zvezdu" djelomično sofisticiran nerazgovjetnim recitalom koji očigledno služi tek kao efekt što se odnosi i na naslovni "Postindustrial times" koji sadrži obilje eksperimentalne harmonične tihe elektronske buke. Kao spomen na John Cagea, Third I su obradili (smiješno za reći), znanu temu "4'33''" pod naslovom "3'44'' of theatfull silence II (tribute to John Cage 4'33'')" koja sadrži, zna se, samo tišinu bez ijednog ispaljenog tona. Uz podosta minimalističkih repeticija ("The sweet taste of freedom I so much better after prison escape"), album se privodi koncu sa još jednom spoken-word temom "Mladi ljudi, a drogiraju se (postindustrial youth)" s putujućim trip efektima harmonija, jednominutnim electro-noise/ industrial insertom "Postindustrial evening" i završnim, posve mirnim, ali mračnim ambijentalnim brojem "One of her reasons" koji po prvi puta na albumu sadrži i stanovite melodijske sintagme u koje su uključeni samplirani vokalni zvukovi novorođenčeta. Gdje ćeš bolji razlog...
Album je doživio i svoje net izdanje, 10.V 2009. objavio ga je poljski izdavač Kaos Ex Machina, te se najsrdačnije preporučuje ljubiteljima laganijeg i ambijentalnijeg dark electro i eksperimentalnog zvuka.
Po riječima autora, ovo je završnica trilogije koja je počela albumom "When Tommorow Hits" (2007) i "This Is Our Postapocalypse" (2008).
Naslovi: 1.Insomnia of industrial man, 2.Postindustrial morning, 3.Working class hardcore, 4.Kako da napravite zvezdu, 5.Postindustrial times, 6.3'44'' of theatfull silence II (tribute to John Cage 4'33''), 7.The case of Petar Savić, 8.The sweet taste of freedom I so much better after prison escape, 9.Mladi ljudi, a drogiraju se (postindustrial youth), 10.Postindustrial evening, 11.One of her reasons
ocjena albuma [1-10]: 7
[source]- Horvi, Terapija.net webzine

Reflections Of Internal Pain (Dark:Scene Records, 2008)
Third I je elekronski duet iz Ćuprije i Niša koji ima brojna izdanja i pojavljivanja na različitim kompilacijama 2007 i 2008 godine. Interesantan je njihov naslov 3way split "Ko ne plati na mostu, platiće na Ćupriji" kojeg je objavio Zvukovina (zvukovinanoise.blogspot.com).
Polovina dueta je Nenad koji je sudjelovao na onom čudnovatom kolaboracijskom albumu FIGURATIVE THEATRE & DICHOTOMY ENGINE - "Mind Theater & Soul-Engine Sequencer" (2008, Dark:Scene Records). Za razliku od one, meni nerazjašnjene kemije s tog albuma, Third I su pravo oslobađanje. 13 minuta prekrasne ambijentalne elektronske industrial-noise glazbe u 5 vrlo jednostavnih instrumentalnih kompozicija koje nose autorsku priču o boli, plaču i cviležu. Nema se šta dodati ili oduzeti. Ovo je prekrasan elektronski industrial-noise 'dream-pop' glazbeni ambijentalni svijet u rangu laganog Merzbow i eksperimentalnog Nocturne. Zvukovi pršte na sve strane i teku mirno poput svakodnevne uzburkane rijeke.
Nije plesna glazba, ali je odlična za poslušati. Fine harmonije, odmjereni raspon elektronske razlivene buke i efekata. Preljepo. Užitak za uho! Poslije ovog slušati Jean Michel Jarre-a i Vangelisa je prčija i seljačija na kvadrat. Ovo je umjetnost elektronske ambijentalne buke. Ovo je kratko, jasno i fantastično! Bravo ekipa, to je fenomenalno! Ima netko tko može bolje?
ocjena albuma [1-10]: 8
[source]- Horvi, Terapija.net webzine

Reflections of Internal Pain [2008 DIY]
Za bend THIRD I znam vec dugo vremena, ali se nikad nisam našao u prilici da poslušam bilo šta od njih. Tu grešku sam ispravio preslušavši više puta njihov album Reflections of Internal Pain i shvatio da je u pitanju ozbiljan projekat uraden po uzoru na svetsku Noise scenu. Pesme su radene u više podvrsta Noise pravca.
Može se naci ambient noise, rhythm noise, a ima i uticaja Japanoise-a. Donekle kao da nazirem uticaje Sonar i Merzbow, ali to je samo moje mišljenje ne i tvrdnja mada mislim da bi se samnom složio svako ko se iole malo upusti u slušanje ovog pravca. Pesme su opijajuce, trip bez droge, soundscape u nekim pesmama pruža osecaj delikatne teksture, hrapavost u nekim trackovima dobija fizicki osecaj. Ovaj album se sluša jer svaka pesma je dogadaj, poput soundtracka za film, uhvaticete sebe kako u glavi smišljate scenario koji bi odgovarao ovom albumu.
Favorit na izdanju mi je EYEdentity, ambijentalna melodija uz mikrofoniju koja ritmicno izranja da bi utpotpunila atmosferu, donekle me pesma podseca na pesmu Bear od benda Veinecia, mada mi kraj ipak nije jasan, zvuci nedorecen.
Tracklist:
1. THIRD I - Farewell Reason (2:38)
2. THIRD I - ThirdEYE Cry (5:23)
3. THIRD I - Idees Noires (1:37)
4. THIRD I - EYEscream (0:42)
5. THIRD I - EYEdentity (2:15)
[source] - Caozdravo.com

Third I - When Tomorrow Hits...
Nekoliko mojih prijatelja je krenulo sa "skidanjem" ovog albuma sa neta, ali im nije bio nimalo slušljiv. Uz dužno poštovanje, rekoše, taj industrial nije za njihove uši. Dobro, velim, ajde vi to skinite pa cu ja da se "žrtvujem". Onda je došlo do trenutka kada je hard disk mog "mucenika" zarotirao gore pomenuti album. I, gle! To ne da nije loše, nego naprotiv.
Dakle, odmah u najavi da naglasim da sam više nego prijatno iznenaden ovim izdanjem. Kako po sadržaju, tako i po kvalitetu. Ako je vec nužno da se nadevaju neke stilske etikete, ovo jeste industrial, ali ne bilo kakav. Ima tu primesa i ambienta i duba, ali (ma kako to vama neverovatno zvucalo) i emocija i melodije! Upravo je to možda i najveca vrednost ovog izdanja. Pop muzika i melodije/emocije - to vec ide, ali industrial i emocije i melodija - svaka cast!
Preslušavanje ovog albuma (cijih 27 minuta možda deluju kratko, ali suštinski su prava porcija iskaza) pobudilo mi je asocijacije na neka davna vremena. Mnogi ce reci da je prvi industrial na ovim prostorima viden sa pojavom benda Laibach sredinom osamdesetih, ali pravi pioniri su drugi. Još se pocetkom osamdesetih pojavljuju prvi snimci benda/projekta Autopsia, koji su nekoliko godina docnije sabrani na kasetnom izdanju Oscularum Infame (Slovenija Kopar - K009). Nikad culi? Ok. Elem, druga paralela koja mi se nužno javlja je cinjenica da je Autopsia došla iz malog mesta koje se zove Ruma, a Third I iz slicno malog mesta poznatog kao Cuprija. Nisu to neki preterano bitni podaci, ali u kontekstu geografije ovih prostora i koliko ta geografija odreduje necije stavove, daleko do toga da nisu od znacaja.
When Tomorow Hits se pojavio kao net izdanje, što znaci da vas samo malo dobre volje deli od dolaženja do njega. Redovni posetioci net fanzina Helly Cherry su to sigurno vec ucinili. Siguran sam da preslušavanje ovog materijala nece prijati baš svim ušima, ali je preporuka da se obavezno nabavi i presluša - siguran sam da ce se naci neki novi ljubitelj zvukova koji baš i nisu preterano uobicajeni. Uostalom, ovo je muzika postapokalipticnog doba, a ako je apokalipsa jednako otkrovenje, zakljucak se namece sam.
Realnost ne samo da ume da bude nego suštinski jeste surova, a ova muzika može da pomogne da se naviknete na nju. Ako želite svoj primerak ovog albuma proskitajte po linkovima: www.hc.co.sr i www.myspace.com/krikunutrasnjosti
[source] - Branislav Nikolic, Plastelin webzine

When Tomorrow Hits (2007)
Zanr – Ambiental, Izdavac – Smell the Stench, Trajanje – 27:16
Nenad Popovic, urednik cuvenog e-casopisa “Helly Cherry”, je jos pre dve godine pokrenuo jedan instrumentalni projekat i time zapoceo sa stvaranjem muzike. Prvobitni naziv projekta bio je “Doping Mozga”, pa je onda promenjen u ovaj, znatno bolji a i originalniji, “Third I”. Posle dva promo/demo snimka izlazi i prvi album “When Tomorrow Hits” za izdavaca “Smell the Stench”. Ovaj album je jedna sinkrazija raznih ambijentalnih zvukova. To su najcesce dark ambiental, electrozirani ambiental, pomalo industrial kao i jos raznorazni lo-fi zvuci. Uopste nisu ekstremni i napeti kao sto umeju da budu, vec su, naprotiv, jako blagi i prijatni. Moram da priznam da me pojedine stvarice, kao sto je onaj ritam u drugoj polovini numere “Cold Chamber” i neki delovi numere “Postapocalyptic Discoteque”, asociraju na domaci projekat “Pamba”. Stvari kao sto su “Liquid Fear of Future” i “Threatful Silence” pobudjuju mracne misli. Neretko se mogu cuti i “speech” useci, verovatno iz nekih filmova, sto na kraju nije lose ispalo. S tim sto je, ipak, mozda trebalo u manjoj meri da ih bude. 85/10
[source] - Monarch, Hard n Heavy webzine

CD When tomorrow hits…
Smell the Stench records
Na u potpunosti ambijentalnom , instrumentalnom (?) ostvarenju grupacije Third I naslovljenog sa When tommorow hits..., vanserijski je efektno dočaran duh, dah i zadah neminovne sutrašnjice i post apokaliptične ere. To se već veoma jasno, uz sablasni huk koji, između ostalog i samu jezu uteruje pod vašu kožu, može zapaziti već u uvodnom zapisu Cold chamber čiji nenametljivo blagi industrijalizovani šmek neodoljivo vraća u vreme i podseća na rane radove u svetskim razmerama neprevaziđenih Nine Inch Nails ali ipak, samo u naznakama. Dovoljno dobrim. Najboljim. Third I, nastavljajući da provejavaju sa demonizirajuće mističnim isijavanjima i tripoznim uplivima kroz opustošene vijuge moždane mase (bilo čije) u sniglu koji je najavio album – Trinity – dovoljno su ubedljivi da postaje kristalno jasno zašto je ovo ostvarenje objavila Australijska kuća Smell the stench a ne neka tobože renomirana, ovdašnja. Jedan od najzaslužnijih za nastanak ovog u najmanju ruku neobičnog muzičkog dokumenta jeste Nenad Popović – urednik u alternativnom svetu izuzetno respektovanog hard core & punk & underground art web magazina Helly cherry (možete ga posetiti na adresi www.hc.co.sr i uknjižiti ga pod favorites).
Osam ovde prezentovanih ambijentalno psihodeličnih, duhovno nemarno ( i verovatno namerno) posrnulih i satanizovano ( bolje nego politički, slažete li se?) korektnih muzičkih zapisa jesu za, sada i ovde, dominantne muzičke pravce i produkte, potpuno neočekivani, dijabolični i nedvosmisleno post apokaliptični mentalno / emotivno / duhovni zabeleženi, materijalizovani useci i rezovi. I to ne samo kružni i ne samo po kompaktnoj disketi. Realno očekivani i neizbežni. Poslušajte (ih) bez predrasuda.
Undergruond kulturna struja i Third I su na najvišem mogućem umetničkom nivou. Pluća su puna čistog vazduha, konačno.
[source] - Milan B. Popović, Trablmejker webzine

Doping Mozga Echoes ep
It is through a becoming Third I, that re-appears this ::echoes ep of Doping Mozga and it is a pure winter delight. A delight all made of a coming "aurora borealis" sheeted in an evanescent worthy gleam, a delight which innocently takes you on board of a technoid temptation "minute space travel", a delight which unfortunately ends on a "mistake", vintage attitude. Once again, with a certain lightness of heart and pointed taste, Abdicate Cell confirms our interest and yours, we now hope.
[source] - Thierry Massard

THIRD I trinity single
eto, DOPING MOZGA, koji je inace sasvim fino zvucao sa svojim elektro ambijentom, je promjenio ime i muzicku direkciju, i to na onu mracniju stranu. tu su tri stvari, imenovane po zanru s kojim se bave. prva, industrial dub, je dobra za otvaranje, experimentalno, ali opet u nekoj konkrektnoj strukturi, atmosfera je klaustrofobicna, ali seksi, i podsjeca me na parti u nekom napustenom industrijskom kompleksu, heh. druga, dark ambient, ide na lo fi drone, i fino koristi neka bucnija rjesenja, parti je usao u alter fazu, svi su vec prerazvaljeni, a klaustrofobija ulazi u dusu. treca, industrial, hala je napustena, ekipe nema, zvuk je spor i ultra tezak, totalna izolacija. sampl koji se pojavljuje u sve tri varijacije na temu, oporo podsjeca na besmisao i nemogucnost bijega od stvarnosti, industrija smrti ostaje, a kratkotrajni bijeg se vec i zaboravlja... uz sve ide i cover kao JPG file, u istom industrial duhu, gdje se poziva i na sirenje materijala putem kucno przenih cedeja. online izdanje, koje predstavlja underground u svom pravom obliku, ne uvijek ugodnom za one koji ocekuju da parti traje vjecno...
[source] - KKTZ Gruuthaagy, Helly Cherry webzine #54

DOPING MOZGA ”Echoes”
Ovo je zaista nešto što nemam prilike često slušati, a da dolazi od osobe koja se itekako zanima za hard core / punk muziku. U pitanju je Nenad (“Cherry berry”) i njegov project. Prvi put kada se ovo zavrtelo u mome plejeru pred oči mi iskočiše slike prirode, šuma i planina, i sve me podseti na vreme kada reklame nisu bile toliko zastupljene, pa se vreme između dve emisije, dva poluvremena, … popunjavalo čuvenim intermecom. E, tada je u pozadini išla ovakva muzika, a čovek je mogao sit da se nagleda prirodnih lepota i da se pritom uopšte ne smori očekujući najavljen film, seriju, whatever… U pitanju je elektronika, blagi tonovi, uspavljujući. To se posebno odnosi na prve dve numere, dok je treća, i po meni najbolja, ”Mistakemix” malo življa, pa bi mogla da prođe kao muzička podloga za male oglase… Ne, zaista je ovo fino čuti, pomalo podseća na radove ludog grka koji je bio poznat kao KGB, mada je on svirao i grind, čega ovde, na svu sreću, nema. Uglavnom interesantno, tri muzičke numere, trajanje oko deset minuta… Fino! Momak, samo nastavi da se zanimaš ovim, dobro ti ide.
[source] - AkuPUNKtura #14

THIRD I – When Tomorrow Hits...
THIRD I je projekat Nenada autora Helly Cherry webzinea. Trinity singlom bend/ projekat je postigao solidan uspeh, i došao u kontakt sa etiketom Smell the Stench, a ovo je nešto novo. Mračna, tripozna
ambijentalna muzika. Uvrnuto, futurističko zvučno iskustvo, za one željne eksperimentisanja.
[source] - Metal Scream #1

Third I - Mein Kinder -Split
Ovog puta Third I uplovljava malo jače u noise teritoriju. Sa ovom muzikom stvarno nemam nekog većeg iskustva, ali da je ludo, jeste. Mein Kinder je bend iz Njukasla, koji takođe pripada toj nojzerskoj priči.
[source] - Metal Scream #1

VA Alchemy
Vise ni sam ne znam kako gledati na obrade. Iako i sam ne mogu odoljeti tom nesretnom iskusenju jer rezultati znaju biti stvarno zastrasujuce losi ili u najbolju ruku prosjecni... Stoga, ocjena 'odlican' za hrabrost na ovakvom cuspajzu odabira i stilskih nedosljednosti...
...I za kraj, vjerojatno najingenioznija obrada uopce. Cageov 3-44. Odlicno :) udarni komentar na dobar dio odabira ove i nekih drugih kompilacija, kako nam je tisina ponekad stvarno prijeko potrebna..."
[source] - Camera Obskura

VA Elektronska Industrija Niš 2
A postojala je i 'Elektronska industrija I'? :) Ako nije, ovaj 'II' iz naziva uspjesno privlaci paznju. Jedini (iako je to omanji) problem predstavlja pomalo neuskladen odnos plesnog i manje plesnog no u cjelosti radi se o interesantnom ostvarenju gdje je prednost vidljivo pruzena kompilacijskoj autenticnosti a ne nuznom redanju ovih ili onih predstavnika tzv. 'industrijske' scene.
Uvod s DeepArtMent uvelike podsjeca na dugometrazne, usporene tech-noir komade Alana Wildera. To prepoznatljivo naginjanje ambijentu protkanog 'jazz' nijansama tesko je zaobici ali ovakav lagani uvod znak je solidne konceptulane promisljenosti uvodenja slusatelja kroz postupnu eskalaciju stilova - vec sljedecim, osjetno plesnijim elektro-predloskom dobre 'stare' Margite.
'Just Do(minate) It' kvalitetom ne odskace ali niti nadilazi bilo koju drugu provokativnu Margitinu studiju - radi se o jos jednom, tipicnim crnim humorom protkanom plesnom komadu, koji ima vise zajednickog s klupskim miljeom nego apokalipticnim industrijskim establishmentom u koji je ovdje uklopljen. Iako mi ovdje ponavljanje 'SS' retorike u kombinaciji s S/M-om nije nesto pretjerano novo. Efektno koliko moze biti ako pomnije pratimo rijeci pjesme, no 'Blitzmadel' je daleko ozbiljniji i provokativniji komadic drustvene kritike.
Za razliku od ove, pomalo nespretne varijacije na temu, 'People of Yugoslavia' predstavlja daleko bolji i skakljiviji materijal - s onim prepoznatljivim Margitinim smislom za sokiranje.
Third I nastavljaju stilski niz DeepArtment - njihov 'Light Over the Lonely Street' zvuci kao da je nastao u dogovoru s otvarateljima kompilacije; 'recoilovski' sumracan, turoban komadic usporene glazbe, no u njemu je ambijent dobro postavljen i upravo u skladu s naslovom, moze posluziti kao jedan od idealnih soundtracka za setnje sumornim ulicama jednog velegrada. Kao i u slucaju DeepArtMent-ove teme 'Greysland', pokazatelj je da u jednostavnoj ambijentalnoj razradi puno vise vrata otvara sam slusatelj bez suvisnog napora - kontinuiran i pitak komadic naoko 'teske' ali sustinski uhu ugodne glazbene podloge. 'Mladi ljudi' pak smjesta nas u nedefinirani zatvoreni prostor gdje u obliku bijelog suma glasovi lutaju odbijajuci se od zida do zida, nastojeci pronaci svoj put do slusatelja (u obliku 'unutrasnjih glasova'?). Pomalo nalik zeljeznickoj stanici gdje se preko loseg razglasa gubi smisao poruke ali ostaje efektna podloga - nije bitno sto razaznajemo u tim dijalozima, 'Mladi ljudi' nas svojom zvukovnom nedefiniranoscu odvlace u nase vlastite misli kojima se nuzno ne prepustamo ali se iskljucujemo iz stvarnog svijeta...
Figurative Theatre pak idu u svoj naizmjenicni okrsaj s plesnim ekstremom - generalno slusano vrlo efektan i nabrijan klupski dragulj ali na trenutke isto tako svoje vrijeme gubi izvjesnim diskoidnim banalnostima. Duboki glas koji na trenutke upada u stvar (u adekvatnom mracnjackom tonu izgovarajuci rijec 'Emotion' ?) donosi dodatne pozitivne bodove ovoj temi. Nazalost 'Love Object' kao nekakav pravovaljani tematski nastavak ne odmice se previse od potrosnog elektro-predloska, bilo kao varijacija na temu 'Emotional Loser' ili u odnosu na bilo koji drugi primjer iz proslosti i sadasnjosti, nevezan uz ovu kompilaciju. Solidan elektro kojem necemo odoljeti na plesnom podiju ali nista dalje od toga.
Zero Syndrome je zanimljivo koncipirana ali pomalo isprazna tema - iako u ovoj cjelini ima svoju adekvatnu funkciju neuravnotezenog, ambijentalnom podredenog 'fillera'. Tearpalm sa svojim 'Mimohodom' takoder dostojno drze razinu ispod koje kompilacija nece pasti - nedoreceni trestavi uvod prozet zvuku nalik radijskim frekvencijama, kojima nastoje izokrenuti slusateljsku hipofizu, polagano nas uvodi u rasplamsavajuci plesni nemir koji se ni na samom kraju ne predaje, postupno se vracajuci u uho kao podsjetnik kako 'nije gotovo kad mislimo da je gotovo'. Meni osobno ovdje i ponajbolja tema. Zavrsna 'Gorka krv' pak zaokrece se za 180o, kroz svojih 8 minuta pruzajuci revijalan ugodaj odjavne spice za jednu, tematski solidnu kompilaciju.
Pornhouse i njihov 'Here Comes the Witch' je naporan primjer industrial-drone isfuravanja na groteskno. To naricanje sampleovima u kojima su obavezne kljucne fraze 'fucking' i bolni uzvici poput 'no!' skrivene iza kosmarnih tekstura modificiranih distrozija, kojima se favoriziraju mucni prizori nekakvog mucenja u kojima ionako ne zelimo sudjelovati, vec je toliko puta evidentirano - ponekad s manje ili vise uspjeha. No ovdje iako efektno ne zvuci previse uvjerljivo. 'Ignorance Is grey' igra na slicnu kartu - zvukovno i retoricki, ovo je naprosto necija tuda tamna komora (The Grey Area) s kojom se izvodac uziva poigravati jednim segmentom (vrlo nalik 'Hamburger Lady'), uvjeren kako je stvorio sebi autentican komadic 'apokalipse danas'.
Za razliku od njih, DeepArtment pokazuju kako su stilski puno inovativniji i skloniji interesantnim razradama a ne pribjegavanju jednoj uvrijezenoj formuli - u odnosu na uvodni 'Greysland', 'True Legend' za koji je korak radikalniji odmak, prozet puno ugodnijim tonom i predstavlja jedan od vrhunaca kompilacije - sa svoje dvije teme DeepArtMent ovdje pokazuju kako njihov izraz ako nastave njegovati ovakvu estetiku, moze nadici koncept pukog kompiliranja glazbe za individualne slusateljske bijegove iz stvarnosti. 'True Legend' na trenutke demonstrira kako su mozda trebali danas zvucati i jedni Laibach koji unatoc svojim trivijalnim stislkim saranjima i dalje glase kao nedokucivi kunst.
[source] - Camera Obskura

RAZNI IZVOĐAČI - D:S vol. 1 (Dark:Scene Records, 2008)
Prvo izdanje Dark:Scene Records bila je ova kompilacija "D:S vol.1" koja je ubrzo iznjedrila i svoj drugi nastavak. Na oba cd-a nalazi se 40 izvođača. Svaki cd ima 20 pjesama s isto toliko izvođača.
Prvi cd "D:S vol.1" u trajanju od punih 70 minuta je sastavljen od imena iz Srbije i dva izvođača iz Hrvatske. Osim iz Beograda i Novog Sada, ovdje su izvođači koji dolaze iz Kragujevca, Petrovaradina, Niša, Jagodine, Pančeva i Ćuprije što je dobar znak da se i izvan glavnih centara radi i prati suvremena scena koja je u ovome slučaju urbani underground. Pretežito je riječ o autorima i sastavima koji preferiraju electro-industrial izraz (DREDDUP www.myspace.com/dreddup sa skladbom "First blood" su tipičan primjer) s različitim odmacima poput SOK www.myspace.com/bandsok iz Novog Sada (pjesma "Face for the fist") koji imaju crtu Ministry ili SECRET MAN www.myspace.com/thedarkestelectro iz Novog Sada ("Frozen"), te NEUROTICA www.myspace.com/myneurotica sa ženskim vokalom također iz Novog Sada ("Delicate fantasy"), SIXTH JUNE www.myspace.com/sixthjune iz Beograda s također ženskim vokalom ("Everytime") gdje se osjeća mračni naboj izraza '80-tih poput Cabaret Voltaire, Depeche Mode, Front 242 i sl. Uz to, kompilacija predstavlja i drugačije orijentirane izvođače poput electro-noise CONDOLENCE www.myspace.com/condolence iz Kragujevca (kratka "Eaze", svega 46 sekundi), FIGURATIVE THEATRE www.myspace.com/intoleranceismyalterego iz Niša ("Oblivion and misery/ Atrocious camera"), naše industrial post-punk gothic poznanike f.O.f. www.myspace.com/pkpfof iz Rijeke ("Hello Christine", objavljena na "f.O.f." albumu za Slušaj najglasnije, 2007.) ili atmosferično-ambijentalni UNEXISTENCE http://unexistence.awardspace.com iz Jagodine (instrumental "Only rusty relics") i ONE FELL PREY http://minizdanja.awardspace.com također iz Jagodine ("Flickering existence"). Interesantno je da gotovo svi izvođači koriste engleski jezik osim sastava INJE www.myspace.com/injeinje iz Beograda sa ženskim vokalom (vrlo lijepa electro-pop skladba "Skrivenosemenica"), FRANJA KLUZ www.myspace.com/franjakluz iz Kragujevca (otkačena minimalistička vox-extended kabaretska parodija "Ua ua") i KANNTILEN ANTE PORTAS također iz Kragujevca http://kanntilenanteportas.awardspace (gothic skladba a'la Mizar "Plač košnice").
Uz DREDDUP i f.O.f., po mojem osobnom ukusu najviše me se dojmio V.I.T.R.I.O.L. MINSTREL iz Pančeva www.myspace.com/vitriolminstrel (mračan i lagani minimalistički atmosferičan electro noise-industrial "Communication"), MRT iz Novog Sada www.darksceneforum.co.nr (tribalni gothic instrumental "Undead lunch part II"), DEMENTIA ABSURDA www.myspace.com/dementiaabsurdanoise iz Hrvatske (eksperimentalni noise komad "Cynic") i posljednji na ovoj zbirki THIRD I www.myspace.com/krikunutrasnjosti iz Ćuprije koji kombiniraju lo-fi eksperiment sa psihodeličnim prostornim ambijentom ("Cold chamber"). Ovi posljednji kao i MRT tijekom 2008. su objavili i svoje albume za Dark:Scene Records, ali o tome kasnije.
Kompilacija donosi pregršt zanimljive glazbe i veliko je iznenađenje za sve ljubitelje electro, post noise-industriala i pripadajućih dark/gothic žanrova za koje se još uvijek nezna da postoje i egzistiraju u svojim skučenim underground okvirima.
Naslovi: 1.TAMERLAN - Beneath the moonlight, 2.SOK - Face for the fist, 3.SECRET MAN - Frozen, 4.CONDOLENCE - Eaze, 5.F.o.F. - Christine, 6.DREDDUP - First blood, 7.NEUROTICA - Delicate fantasy, 8.SIXTH JUNE - Everytime, 9.INJE - Skrivenosemenica, 10.FRANJA KLUZ - Ua ua, 11.CUT N PASTE - Dead and gone, 12.FIGURATIVE THEATRE - Oblivion and misery/ Atrocious camera, 13.V.I.T.R.I.O.L. MINSTREL - Communication, 14.MRT - Undead lunch part II, 15.KANNTILEN ANTE PORTAS - Plač košnice, 16.VAMP VOLTAGE - Symptoms, 17.UNEXISTENCE - Only rusty relics, 18.ONE FELL PREY - Flickering existence, 19.DEMENTIA ABSURDA - Cynic, 20.THIRD I - Cold chamber
Ocjena (1-10): 7
[source]- Horvi, Terapija.net webzine