U zanosu ta goluba dva
u granju lome krila
a mjesečina tajanstvena sva
svoju je draž razotkrila.

              I ja ih gledam kako se ljube
dok mjesec miluje njihovu sjenu
a oni se u zagrljaju gube
i nestaju u plamenu,

               Na put bez povratka kreću
dok se u njima struje mladosti sijeku
i valove života pokreću
sa izvora duše za mirnu rijeku.

               A u toj rijeci sve iščezava
jer život ustupa mjesto za druge
da u smiraju i njima sja
i svjetlom sreće i svjetlom tuge.

               Uvijek ispočetka, iza duge
rađa se to što ima i svoj kraj
dok gledam ih kako se ljube
zavjesu spušta mjesečev sjaj.

Pavle Cvijić Pajo