vrati se na sadrzaj arhiva root@hc-zin.cjb.net

Intervju Eugenio Fočić

       
Tamara Lujak

Prvi put sa knjigom?
U prošlom mileniju.

Osjećaj prvog objavljivanja?
Jedva ga čekam. Nadam se barem jednak osjećaju prvog koitusa.

Za ili protiv nagrada?
Za, zbog novaca prijeko potrebnih. Protiv, zbog klanova koji ih većinom dodjeljuju.

Društvena angažiranost pisca?
Nužnost i potreba.

Cenzura i autocenzura?
Autocenzura kao selekcija kvalitete.

Naj knjiga?
Sto godina samoće, Zločin i kazna i joše neke.

Da ste Šeherzada šta bi se sa Vama dogodilo 1002. noći?
Svršio bih.

Sekularizam, kapitalizam, komunizam, globalizam ili kozmopolitizam?
Nijedan „izam“.

Šta za Vas predstavlja pionirska zakletva?
Uspomenu na fruktalove sokiće i slamke i male sendviče s čajnom i majonezom.

Dopunjavate Božanstvenu komediju. Koga u pakao, koga u raj?
Balkanske vođe devedesetih i Bušove u pakao.
Djecu u raj.

Najveći pjesnik svih vremena je? Zašto?
Tin. Sedam jezika u poeziji, skitnja vrijedna dva života, bol ali sreća zbog maksimalno iskorištenog bogomdanog talenta.

Opravdavate li Vertera?
Sam je birao taj put.

Postmoderna ili fantom postmoderne?
Post od moderne.

Vjerujete li u prokletstvo pisanja?
Živim ga.

Šta je stvarni razlog Hasanaginicinog odbijanja posjete ranjenom mužu?
Krv? Nemam pojma

     

Ko je najveći lik kog je svjetska literatura ikada dala?
Sirano, Raskoljnjikov.

Pristajete li na svoju smrt (po Bartu)?
Kako ne bih pristao na neizbježno.

Sreli su se Euripid, Molijer, Ibzen i Becket. Sta pricaju?
Ne kuže jedan drugoga ali Molijer sigurno ne plaća cugu.

Književni klanovi - avet ili nužnost?
Nužna avet. Ljudi vole pripadati nekim kvazitajnim i intelektualnim čoporima.

Prihvatate li negativnu kritiku?
Zašto kritičar ne prihvati moje djelo? Prihvaćam. 100 ljudi 100 kritičara.

U kom dijelu dana najčešće pišete?
U samotnom.

Kome biste oduzeli Nobelovu nagradu za književnost?
Ivi Andriću. Da napokon vidimo čiji je pisac, jer nitko ne voli luzere.

Vi ste Eckerman, pa šta pitate Getea?
Kaj ima Volfi?

Eugenio Fočić je rođen 1973. godine u Zagrebu gdje živi i radi kao multipraktik i djelatnik najveće hrvatske firme, zavoda za zapošljavanje. Najbolji klesar i parketar među pjesnicima kao i najbolji pjesnik među (egotrip odrađuje svoje) građevincima. Čovjek s tisuću zanimanja i tisuću pitanja. Čeka Kosca da bi izdao djela i bio slavan. Vječno odan Genijalnoj Euforiji što dovodi do zaključka da je emotivno retardiran. Siguran da će preživjeti Isusove godine.
Piše kratku prozu i poeziju, za koju je nagrađen na natječaju za najljepšu lirsku pjesmu na hrvatskom jeziku za 2004.
Pjesme objavio u: časopisu RE, zbirci Erato 2004 (Zagreb, 2004) i u Zelenom konju.
Priče objavio u časopisima: Urbani vračevi; zbirci Najkraće priče 2004 (Beograd, 2005), Večernjem listu, Novi Varaždinec a možete ga naći i na www.knjigomat.com. Matični blogovi su mu slikovnica.mojblog.hr i slovojed.bloger.hr

Intervju je objavljen uz dozvolu Enesa Halilovića, pokretača i glavnog i odgovornog urenika Internet časopisa Ekerman

      arhiva