Pre jedno godinu i po dana uradio sam serijal anketa/intervjua sa ovdašnjim noise/industrial/experimental isl entitetima u želji da saznam nešto više o tim ljudima, kako razmišljaju i kako vide celu priču. Ovo je, moglo bi se reći, nastavak te ankete. Uživajte i probajte da noktom malo zagrebete po zemlji. Otkrićete jedan drugačiji i čaroban svet...

HC: Za pocetak podseti nas na svoje dosadasnje radove. Kako je tekao razvoj CT-a?
CT: Clockwise Terror se do sada pojavljuje na ukupno devet izdanja, od toga osam objavljenih na labelu Zvukovina, ukljucujuci sedam cdr-ova, dva samostalna, ostalo su saradnje, kompilacije, split cd-ovi, te jedan split tape sa Sebastian Crnich. Pored toga, jedno spilt izdanje sa Idlness Distribution objavljeno je za australski label Smell the Stench. Tu su jos neki projekti na kojima radim ili sam radio: Friend 4096, trajao je vrlo kratko, ta prica je sada zavrsena, iza nje je ostao jedan cdr objavljen na Zvukovini, a nedavno je pocela jedna nova, potpuno različita od prethodnih. Pitas me za razvoj, a ja nisam siguran da se Clockwise Terror uopste razvijao. Svaki snimak je otisao putem koji se u trenutku njegovog nastajanja ukazao, nezavisno od ranijih snimaka. Kretanje tim putem nije bilo progresivno. Ako ipak jeste, onda je projekat na kojem odnedavno radim krajnje ishodiste tog razvoja. Njega vidim kao tacku u kojoj se urusava svaki progres.  

HC: Kada si poceo sa celom ovom pricom, koja je tvoja zelja bila i kakav smisao ona ima? Sta to tebi znaci a šta bi trebalo slušaocima?
CT: Ne polazi mi bas za rukom da saznam sta to znaci zamisljenim slusaocima, pogotovo ne sta bi im trebalo znaciti. Reakcije konkretnih ljudi su razlicite, a ja nisam tu da im dajem upute, to je iskljucivo stvar svakoga pojedinacno. Do sada je bilo razlicitih reakcija. Najinteresantnije su mi one od ljudi koji se prvi put susrecu sa harsh noiseom i cija su slusalacka iskustva determinisana onim sto su im pruzile konvencionalne zvucne forme. Oni uglavnom ne ostaju ravnodusni i podjednako me raduju njihove reakcije, bilo da su pozitivne ili da su negativne, iako su od njih ove prve puno rjedje. Cini mi se da se najcesce radi o unaprijed formiranim ocekivanjima, neki ljudi ocekuju da se sve krece u prostoru na koji su naviknuti, ali i to da im se podilazi, da ih se zavodi i zabavlja.
Prvo CT izdanje je izaslo 2007. godine. Prije toga desila se jedna saradnja pod drugim imenom sa jos troje prijatelja u kojoj je moj skromni doprinos bio zasnovan uglavnom na djelimicno modifikovanim field recordings snimcima. Taj cdr je takodje izasao na Zvukovini.
Znacajan mi je podrivacki potencijal, potencijal negacije koji Buka jos uvijek posjeduje, njena nepredvidivost, njena razuzdanost, u njoj je ostalo jos nesto od duha dade, od free jazza, od autenticnog duha i ideje punka... Ti podvizi su izmedju ostalog na mene ostavili uticaj koji ne mogu zanemariti i u harsh noiseu sam dijelom prepoznao iskustva koja su proizasla iz njih. Naravno, u svemu tome prisutni su i ludicki elementi, rekao bi cak da zahvaljujuci prostoru slobode koji postoji unutar samog harsh noisea oni dolaze do punog izrazaja naspram sputavanja, i to ne samo u pogledu forme, na koje nas je osudila vladajuca kultura.  To samom procesu stvaranja Buke daje posebnu dimenziju, pretjeracu pa cu reci, cak i pomalo oslobodilacku za onoga ko i ucestvuje u samoj igri, a ne posmatra iskljucivo. 

HC: Ako je tvoj muzicki izraz harsh noise, isl sta bi bila inpiracija koja zahteva ovakvu napetu formu?
CT: Ne bi to nazvao inspiracijom, radije samo refleksijom svakodnevnog zivota savremenog otudjenog covjeka i uslova koji ga odredjuju. Trudim se da zvuk koji proizvodim što bolje oslikava raspadanje našeg svijeta. 

HC: Kako generalno nekome ko nije upucen intenzivnu buku objasniti i kako ti se cini izjava "There is no such thing as noise"?
CT: Nikako. To je pitanje senzibilnosti, osjetis ili ne osjetis. Mozes nekome objasniti kulturoloski, socijalni kontekst u kojem se Buka javlja, historiju, ideje koje se provlace jos od pocetaka proslog stoljeca, itd, ali nisam bas siguran da ima smisla nekome objasnjavati takve stvari, bar ne prije nego se suoci s njom. Osnovni preduslov je pristati i poslusati nesto radikalno drugacije od onoga na sto smo uglavnom naviknuti. Ako neko u tome nesto prepozna i ako se javi interesovanje da nesto vise sazna, potrudit ce se i sam saznati ono sto mu je bitno. Bar je tako bilo sa mnom. Uostalom, Buka je toliko sirok pojam da mi se cini nemoguce ni njene najbitnije aspekte sazeti u prostor koji bi nam dopustio ovaj razgovor. Druga stvar je iskustvo. Mogu opisivati i objasnjavati svoja iskustva sa noiseom, pod uslovom da se ona mogu adekvatno iskazati rijecima i da posjedujem tu sposobnost, ali dozivljaji nekoga drugog naravno mogu biti potpuno drugaciji. Krenimo samo od toga da neki ljudi izlaganje Buci dozivljavaju kao najtraumaticnije slusno iskustvo koje su ikada dozivjeli, dok drugi imaju razlicit ili potpuno suprotan doživljaj. Da li te dvije tacke ima smisla pokusavati pribliziti? Moj odgovor je ne. Spektakl je za sada u stanju da apsorbuje sve, da sve pretvori u robu, pa tako i noise, sto se vec i desava u drustvima u kojima je on dostigao najvisi stupanj: noise postaje samo jedna mala plocica precizno uklopljena u sareni mozaik pop kulture, samo jedan djelic ponude koji se nudi na Trzistu. Tako je i sa svim ostalim. Kao, naprimjer, i unutar punka i njegovog stapanja sa onim kontra cega bi trebao da bude, tako se i unutar noisea javila reakcija na taj proces, samo cini mi se da i tu, kao i u ostalom, postoji jako mnogo proturjecnosti koje se protezu jos od mnogih ranijih pokusaja prevazilazenja vladajuce kulture.

Nisam siguran da ima mnogo mjesta za nadu da sve to na kraju i u potnunosti nece zavrsisti na predvidivi nacin, tako sto ce se pretvoriti u samo jos jedan artikal u ponudi, ali vrijedi dok traje, od momenta kada bude sazvakano i ispljunuto, treba ga zagrnuti zemljom, spaliti, ne vrijedi ga vjestacki odrzavati u zivotu, puštati ga da se mrcvari ili da nas postavsi jos jedna raspadnuta lesina truje svojim smradom.

HC: Noise. Muzika ili Anti-Muzika :)? Zasto je jedno, a zasto je drugo?
CT: Mislim da je to lazna dilema.. Muzika ili anti-muzika, umjetnosti ili anti-umjetnost, to nisu nikakve opozicije i neka bitna razlika izmedju ta dva pojma ne postoji. Anti-umjetnost, pokazalo se vec davno, nema tu sposobnost prevazilazenja umjetnosti sto bi joj trebala biti primarna zadaca. Ako mogu da biram izmedju muzika ili anti-muzika, u skladu sa starom i zaboravljenom narodnom mudroscu, naravno, izabracu opciju - ni muzika ni anti-muzika. 

HC: Nastupao si uživo par puta? Kako zapravo izgleda tvoj nastup?
CT: Izuzmem li nastupanje pred malim krugom bliskih ili manje bliskih ljudi, kao CT imao sam jedan javni nastup. Pored toga, nedavno sam nastupao prvi put u javnosti sa novim, vec pomenutim projektom, a tom prilikom predstavljen je i njegov prvi cdr (samizdat). U nastupima se sluzim analognim sredstvima, a pristup koji primjenjujem je improvizacija. Kroz nju se najbolje afirmise sav taj ludicki potencijal koji sam maloprije spomenuo.

HC: Ta neponovljivost napravljene muzike. Prednost ili mana?
CT: Neponovljivost nije ono sto se podrazumijeva kada je u pitanju noise, ali smatram da su sloboda unutar noisea, improvizacija, nepredvidivost, nesto sto je jako dragocjeno. To je kao kada u predvecerje skrenes sa markiranog, utabanog puta, na tesko prohodnu sumsku stazu, i dok noc pada, prepustis intuiciji da te vodi bez bilo kakve unaprijed formirane predstave o putu kojim ces proci i mjestu na koje ces stici. Ono sto ti moze pruziti takav izbor, neuporedivo je sa onim sto bi dobio da ides dobro poznatim markiranim putem. 

HC: Kaze jedan moj ortak "za sve to ti je dovoljan fruti lups i esid"... Sta koristis u radu? Hardver, softver, gedzet isl...
CT: U jednom trenutku racunar mi je bio najdostupniji, pa sam ga bez puno razmisljanja i iskoristio, ali da sam imao neka druga sredstva na raspolaganju ili ideju kako da na drugaciji nacin proizvedem ono sto zelim, racunar svakako ne bi bio ni opcija. Kada je u pitanju software koristio sam vise razlicitih stvari. Za posljednje izdanje koje sam radio digitalno, koristio sam uglavnom neki krajnje jednostavni software koji je slobodno dostupan na interentu. Pored toga, na nekoliko CT materijala digitalno generisani zvuk kombinovao sam sa field recordings snimcima, zvukovima izvucenim iz nekih circuit bending modifikovanih stvarcica, itd. Ukratko, snalazio sam se na razne nacine i iskoristavao sredstva koja su mi u datom trenutku bila dostupna. U svrhu proizvodnje zvuka racunar vise ne mislim koristiti. 

HC: Danas je racunar dostupan svima. Cinjenica je da masa ljudi radi nesto po pitanju muzike sama. Da li smatras da je ta dostupnost dobra i to da svako moze da radi muziku/buku?
CT: Dobro je koliko se time uspijeva negirati elitisticki pristup i afirmisati sloboda i nezavisnost u proizvodnji bilo zvuka ili bilo cega drugog. Svi mi manje vise svjesno ili nesvjesno, potpuno ili djelimicno, sa manje ili vise otpora, prihvatamo ono sto nam ideoloski aparati serviraju, a oni nam serviraju i ideju da se odredjenim stvarima mogu baviti samo odredjeni ljudi, ali da svi imaju tu slobodu da konzumiraju. Sve je roba i unaprijed se predpostavlja da je sve namijenjeno za trziste, pa bilo to trzsiste takozvane undergorund kulture ili nesto deseto. Ako krenemo od toga da to sto radis ne mora biti bitno ni dopadljivo nikome vise osim tebi, da je jedino bitno da to tebi nesto znaci, stici cemo do jedne drugacije situacije. U tako postavljenim stvarima, vidim malu, ali ipak mogucnost za otpor, bar kada je rijec o onome o cemu sada razgovaramo. S druge strane, kada su u pitanju sredstva, konkretno racunar za koji pitas, ne treba izgubiti iz vida ni to sta stoji iza te komocije i kakva je njena cijena. 

HC: Koliko stizes da pratis desavanja u ex yu u smislu novih i starih imena?
CT: Ranije sam to cinio mnogo vise i prilicno posveceno, ali sada je toliko toga, ne samo iz regije, vec iz raznih krajeva svijeta i sve je na dohvat ruke odnosno uha, vise se ne zahtijeva nikakav napor, samo gomilanje, novo i novo, a posljedica toga je prezasicenje, sto obicno vodi ka povrsnosti, tako da sam bio prinudjen preispitati moj slusalacki pristup. On je u jednom momentu postao prilicno nezdrav, poceo sam da prepoznajem u sebi ponasanje najgoreg konzumenta i nije bilo druge nego da povucem kocnicu. 

HC: I ovim ti ostavljam poslednju priliku da kazes nesto sto zelis a nisam te pitao i jeste ili nije bitno vama, nama, nekome,...
CT: Hvala na prostoru i prilici koju si mi ukazao.

zerowork@gmail.com