Pre jedno godinu i po dana uradio sam serijal anketa/intervjua sa ovdašnjim noise/industrial/experimental isl entitetima u želji da saznam nešto više o tim ljudima, kako razmišljaju i kako vide celu priču. Ovo je, moglo bi se reći, nastavak te ankete. Uživajte i probajte da noktom malo zagrebete po zemlji. Otkrićete jedan drugačiji i čaroban svet...

HC: Za pocetak podseti nas na svoje dosadasnje radove. Kako je tekao razvoj tvog projekta?
PA: Powerset Axiom zasad nema mnogo izdanja - tek dvije kazete (jedna samostalna, druga split) te dva singla na kompilacijama. Jako sam spor po pitanju rada na muzici jer se bavim s još nekoliko projekata sa strane, uglavnom ne napravim ništa mjesecima pa mi odjednom dođe i onda znam završiti izdanje kroz nekoliko dana.

HC: Kada si počeo sa celom ovom pričom, koja je tvoja zelja bila i kakav smisao ona ima? Sta to tebi znači a šta bi trebalo slušaocima?
PA: Htio sam prije svega napraviti nešto ozbiljnije i kvalitetnije od svog prijašnjeg noise projekta koji je bio početničko igranje s bukom i istraživanje mogućnosti manipulacije zvuka. S vremenom, zbog drugih stvari koje me više zaokupljaju, Powerset Axiom je postao samo još jedan u nizu projekata i više mu ne pridajem puno pozornosti niti radim dovoljno na njemu. Ni meni, a vjerujem ni drugima, ne znači puno, šta zbog svoje opskurnosti, šta zbog postojanja puno boljih i zanimljivijih noise bendova/projekata.

HC: Ako je tvoj muzicki izraz industrial, noise, isl sta bi bila inspiracija koja zahteva ovakvu napetu formu?
PA: U mojim radovima glavna inspiracija su uvijek bile bolesti, slike iz medicinskih enciklopedija, osobne patnje, razmišljanja i događaji, ništavilo, praznina i slično - uglavnom, jedan poprilično standardan dijapazon tema za prosječni noise projekt. Koliko je to bilo moguće preraditi u zvukove, a da se nešto od tih tema na kraju doista i čuje, bolje će znati netko drugi.

HC: Kako generalno nekome ko nije upucen intenzivnu buku objasniti i kako ti se cini izjava "There is no such thing as noise"?
PA: Uh, pokušavao sam nekoliko puta neupućenima objasniti o čemu se radi i obično ne bi bilo uspješno. Onda bi im pustio neku buku i uglavnom bi zaključili "ah, to je to sranje, kako možeš to slušati, frekvencije i distorziju?" Nakon toga svaka diskusija prestaje, protiv ljudi i njihovih navika i predodžbi o tome šta zvuk ili glazba jesu se jednostavno ne može. Pretpostavljam da je to ona Cageova rečenica, ako jeste onda ima i nastavak "[...], only sound" - prije svega radi se o različitim stvarima, ne o nojzu kao muzičkom žanru nego o buci kao takvoj, i šta se toga tiče slažem se s njim da je i buka zvuk.

HC: Noise. Muzika ili Anti-Muzika :)? Zasto je jedno, a zasto je drugo?
PA: Da se nadovežem na prošlo pitanje - dakle buka je zvuk, samim time sastavni element muzike, nešto šta i u konvencionalnoj muzici dobro zvuči ako je pametno korišteno, i već cijelo stoljeće polazišna točka za eksperimente, što nas je i dovelo do noise muzike, vjerojatno i najvišeg stupnja eksperimentiranja sa zvukovima, totalnog okretanja starog shvaćanja muzike kao horizontalno i vertikalno organiziranih tonova u melodije i harmonije.

HC: Nastupao si uživo par puta? Kako zapravo izgleda tvoj nastup?
PA: Samo nekoliko puta, i uvijek u kolaboraciji s nekim. Tako mi je lakše i zanimljivije, više je mogućnosti za eksperimente i nepredvidive dijelove koji uvijek uposle ruke traženjem kill switcha na pedali/mikseti/u softwareu :) Moji nastupi nemaju nikakvu scenu, dogovorene dijelove ili posebne zahtjeve - nakon šta se uključi oprema i muzika krene sve postaje spontano i improvizirano, od redoslijeda puštanja semplova, uništavanja zvuka efektima pa do trajanja seta.

Bitno da je glasno i da bude total noise.

HC: Ta neponovljivost napravljene muzike. Prednost ili mana?
PA: Kad je o noise muzici riječ neponovljivost je svakako prednost, eksperiment je eksperiment i ne očekujem, a ni ne želim, da nešto uspijem dva puta jednako izvesti. Uostalom sve se uvijek snima pa na neki način prestaje biti neponovljivo - ako je nešto baš toliko dobro, a ne znam kako do toga ponovno doći, jednostavno uzmem snimku i radim dalje. No svejedno još nisam napravio ništa takvo da sam poželio izvesti potpuno točno kao taj put. Takvim se stvarima bavim u nekim drugim, "normalnijim" muzičkim projektima.

HC: Kaze jedan moj ortak "za sve to ti je dovoljan fruti lups i esid"... Sta koristis u radu? Hardver, softver, gedzet isl...
PA: Ma ja sam ti totalna budala za te stvari. Godinama se prisiljavam naučiti programirati bubnjeve i svaki put odustanem nakon deset minuta. Isto vrijedi i za ostale programe za produkciju, efekte i slično, ne shvaćam ih i ne da mi se gnjaviti s time. Jednom kad sam shvatio kako se radi u Cool Editu nisam ni pokušavao koristiti ništa drugo za miksanje i snimanje trackova. Ja sam prije svega gitarist, i odatle dolazi većina mojih zvukova i način rada. Osnovni alati su gitara, pojačalo i efekt pedale, ponekad i običan radio ili TV. Sve izvan toga mi je komplicirano i zahtijeva previše vremena, a ja sam često nervozan i nestrpljiv. Jednom kad nasnimim zvukove s tih izvora, uništavam ih dodatnim efektima, režem i ponovno slažem. Onda ponovim isto još koji put i stvar je gotova.

HC: Danas je racunar dostupan svima. Cinjenica je da masa ljudi radi nesto po pitanju muzike sama. Da li smatras da je ta dostupnost dobra i to da svako moze da radi muziku/buku?
PA: Ma znaš, s vremenom me je sve manje briga tko šta ima, tko šta radi i koliko je to kvalitetno. Danas je jako puno govana fino zapakirano i uz finu priču će ih mnogi popušiti, a tako je i s muzikom i s bukom. Na kraju sve ovisi o slušatelju i na njemu je da odabere šta mu se sviđa, a tu neće nikada biti konsenzusa, jer kad bi se svima sviđalo nešto "normalno" i "objektivno dobro/lijepo" onda buka ne bi ni postojala :) Pa ipak, smatram da je dostupnost dobra stvar jer je bolje da postoji mogućnost da netko napravi nešto šta će se nekome potencijalno svidjeti, nego da te mogućnosti nema.

HC: Koliko stizes da pratis desavanja u ex yu u smislu novih i starih imena?
PA: Jako slabo, oduvijek sam bio totalno nezainteresiran za ex yu muziku. Osim noisea, s ovih prostora nisam slušao skoro ništa novije, možda poneki underground bend. Općenito muziku sve manje slušam a pokušavam je sve više stvarati. Imam taj jedan svoj bend, ali to je duga i bolna priča... kao šta to već biva s većinom hrvatskih bendova s kakvim-takvim potencijalom da uspješno sviraju nešto šta kod nas već nije samo sebe pregazilo i zakopalo...

HC: I ovim ti ostavljam poslednju priliku da kazes nesto sto zelis a nisam te pitao i jeste ili nije bitno vama, nama, nekome,...
PA: Kupujte izdanja, podržavajte DIY filozofiju i nosite čepove za uši!