vrati se na sadrzaj arhiva [email protected]

Intervju Karmakumulator

       
sa Ivanom razgovarao Nenad

Pre jedno godinu i po dana uradio sam serijal anketa/intervjua sa ovdašnjim noise/industrial/experimental isl entitetima u želji da saznam nešto više o tim ljudima, kako razmišljaju i kako vide celu priču. Ovo je, moglo bi se reći, nastavak te ankete. Uživajte i probajte da noktom malo zagrebete po zemlji. Otkrićete jedan drugačiji i čaroban svet...

HC: Za pocetak podseti nas na svoje dosadasnje radove. Kako je tekao razvoj tvog projekta?
K: evo, za one kojima se da to sve isčitavati, da sad ne zatrpavam prostor nepotrebnim nabrajanjem:
http://www.discogs.com/artist/Karmakumulator
http://www.guranjeslitice.org/karmakumulator
Razvoj projekta opisat ću detaljno u slijedećem pitanju.

HC: Kada si počeo sa celom ovom pričom, koja je tvoja zelja bila i kakav smisao ona ima? Sta to tebi znači a šta bi trebalo slušaocima?
K: Negdje sredinom/krajem devedesetih, kroz, ajmo ga tako nazvati, "pre-karmakumulator", tj. PBK TEATAR. U to vrijeme bio sam fasciniran nekolicinom noise i experimental izvođača koje sam do tad čuo, što mi je bila poprilična promjena i zanimljiv odmak od standardnih underground obrazaca na koje sam do tad navikao (punk, hardcore, noiserock). Novi zvuk sam percipirao kroz najranije snimke Gruuthaagy iz analogne faze s početka 90-ih, ekstremne zajebancije Patarena i Buke te sličnih projekata koji bi se našli na nekoj kompilaciji i slično. 1998. izlazi prva kazeta PBK, snimljena sa običnim kazetofonom, prepuna bizarnih kolaža s radija, gitarske primitivne buke, lupanja po raznim stvarčicama i poigravanja s vokalom. Na drugoj strani kazete nalazio se zagrebački eksperimentalni projekt Zarathustra. Uz to, imao sam sreću da sam u to vrijeme upoznao članove tada aktivnog splitskog industrial benda Zidar Betonsky. Od njih sam posuđivao opremu i dobijao savjete. Krajem 2000. godine odlučujem napraviti novi projekt koji će biti puno zanimljiviji i ozbiljniji. 1.1.2001. simbolično nastaje Karmakumulator. Želja mi je bila ista kao i sad, upoznati što više umjetnika koji eksperimentiraju s različitim medijima, čuti što više zanimljive muzike i proširiti svoju koliko je to moguće. Tijekom narednih godina dosta sam usporio i negdje od 2004./2005. počeo izdavati kvalitetniju i zanimljiviju muziku. Dosta sam novog otkrio i što je najvažnije, poboljšao svoj stil izražavanja i uopće percepciju što želim snimiti i kasnije absorbirati. Dakle primarni cilj mi je snimiti zanimljivu muziku koju ću slušati. Slušaocima ona može značiti mnogo toga (ili ništa), to ostavljam osobnim preferencijama svakog od njih.

HC: Ako je tvoj muzicki izraz industrial, noise, i sl. sta bi bila inspiracija koja zahteva ovakvu napetu formu?
K: Najviše ljepota takvog zvuka, te fascinacija efektima koje na mene ima. Sto se tice napetosti, ona nije osnovni element, možda ponekad definira atmosferu ili dio nje ali nikako nije najvazniji element. Kad mi noise odgovara nikako mi ne stvara napetost, već obrnuto, nekakvu kreativnu katarzu koja mi pomaže da bolje sagledam sebe, svoj život, planove, ideje i drugo. Najbolji primjer za to je split sa Powerset Axiom, na kojem je moj track "40 Mg Of Inner Peace". Pjesma je nastala u vrijeme najveće personalne krize koju sam ikad proživio. Iako je u većini slučajeva nemoguće raditi išta kreativno pod depresijom i u apatiji, ova stvar je iznimka i smatram da je veoma kvalitetno izrazila cjelokupan taj period mog života, koji je nekako i s objavljivanjem tog materijala prošao. Naravno da danas potpuno drugačije gledam na tu stvar, i zadovoljan sam da sam imao volje i energije ući u to u tom trenutku i napraviti je. Inače nije pravilo da sam sebi poručujem nešto kroz svoju muziku, barem to nije ovoliko očito i razumljivo kao u navedenom slučaju.
Inspiracija je sve što dođe do uha. Početkom 2008. sam u Beogradu snimao na ulici neke semplove i u jednom trenutku našao sam se u slijedećoj situaciji-ispred mene bila je muzička škola sa otvorenim prozorima i čuli su se zvukovi mnogih instrumenata koji su se uvježbavali u raznim prostorijama te zgrade, kraj te škole je bila cesta iz koje se čuo zvuk prometa, iza škole je bilo dječje igralište, a sa drveća je dopirao cvrkut ptičica. Zastao sam i desetak minuta pokušavao snimiti SVE TO. Shvatio sam da je zapravo baš ta situacija totalni Karmakumulator - kakofonija i ljepota svega toga skupa izazvala je u meni potpuno "artističko oduševljenje". Dio materijala iskorišten je na 3" kolaboracijskom izdanju Karmakumulator/Gentlejunk Co. "Obstetric Amennhorea" objavljenom za Hikikomori Records.

HC: Kako generalno nekome ko nije upucen intenzivnu buku objasniti i kako ti se cini izjava "There is no such thing as noise"?
K: Ma bezveze, naravno da buka postoji :)
Svatko od nas ima neki zvuk koji mu nikako ne odgovara (jer ga mora slušati više nego što to želi), i ne znam kako drugačije definirati taj zvuk nego kao  "buka". Ne vidim zašto bi objašnjavali ikome buku, to mi je kao da nekome objašnjavam ukus neke hrane. Svatko ima uši pa neka posluša sam za sebe i vidi da li mu neka muzika odgovara ili ne. Sve što sam naveo u prošlom pitanju je ionako nemoguće objasniti nekome tko nema razvijen senzibilitet tog tipa. A o muzici ćemo više u slijedećem pitanju.

HC: Noise. Muzika ili Anti-Muzika :)? Zasto je jedno, a zasto je drugo?
K: Kako kad :)  Ja uvijek imam te faze, pa ovisno o literaturi koju čitam, filmovima koje gledam, bendovima na koje sam trenutno fokusiran gradim nekako priču oko materijala koji ću snimiti. Postoji razlika u materijalu koji nastaje u periodu slušanja, ne znam, Do Make Say Think ili ako sam u fazi 7MON i Gerogerigegege. Sama odluka da ću uzeti gitaru pa snimiti nekoliko tonova od čega će se sve nastaviti gradirati (npr. materijal za kompilaciju Silent Tide, 2008.), od tog nekakvog "lijepog ambijenta" do totalne buke; ili ću snimiti lupanje metalnim cijevima pa od toga krenuti (kao npr. split materijal sa Insane Asylum, 2006.), određuje da li se radi više o muzici ili anti-muzici. Postoji jedna vrlo romantična ideja o totalnom negiranju muzike još iz vremena osamdesetih i "noisecorea", koju ponekad volim integrirati u kreativni proces rada na Karmakumulatoru. Također, na drugoj strani spektra bi bila, nazovimo ih tako, "postrock rješenja", koja su definitivno "muzička", mada mi je ta podjela zapravo glupa jer je sve to na kraju muzika, samo je pitanje kako ćemo je nazvati-industrial, noise, music concrete, glitch, avangarda, eksperimentala, romantični pop :).

HC: Nastupao si uživo par puta? Kako zapravo izgleda tvoj nastup?
K: Slično kao što je bilo s audio materijalima, i koncerti su tijekom godina dobijali svoju formu i gradio se taj nekakav live izraz. U početku je to bio totalni kaos, i zapravo nisam toliko bio ni vješt u artikuliranju ideja i stvaranju (zanimljivog) noisea u trenutku nastupanja pred ljudima. Djelomično je to bilo radi neiskustva a djelomično radi manjka opreme (koji je i danas prisutan i bitno određuje i sadašnji kreativni proces). Za primjer, tu su trackovi sa prvih nekoliko izdanja, koncerti u Zagrebu i Ljubljani iz 2001. (prvi niti 2 tjedna nakon osnutka projekta). Kreativnog ludila nije nedostajalo 2003. u Novom Sadu kada je Karmakumulator kolaborirao sa performance grupacijom Dada Jihad i napravio totalni kaos u lokalnom kazalištu. Taj spoj performancea i buke je vjerovatno nešto najzanimljivije što se može izroditi ispred ljudi, te generirati dodatnu spontanost i zanimljive rezultate.

Kasnije sam se više fokusirao na kolaboracije sa svojim prijateljima, te je tako 2007. Karmakumulator prvi put nastupio kao trio-bubanj, kompjuter i trombon. Iste godine započinje i serija live kolaboracija sa dobrim prijateljem i kolegom Powerset Axiom, prvo na koncertu u Labinu te ove godine i u Zagrebu u sklopu blokade Filozofskog Fakulteta. Iskreno, nakon zadnjeg koncerta koji sam "svirao", u sklopu projekta Crvi na festivalu u Čakovcu u oktobru 2009. shvatio sam da mi najviše na koncertima nedostaje dobra oprema, kako moja tako i dobar razglas i akustički rješen prostor. Tek kada uvjeti budu takvi da se može svirati u većim prostorima sa puno jačim razglasom, mogući su kvalitetniji nastupi Karmakumulatora, sa puno više detalja u zvuku i slojevitijom gradacijom buke i ambijenta (poput poslijednjih nekoliko izdanja i kompilacija). Nadam se da će se u drugom desetljeću projekta to promjeniti na bolje :)

HC: Ta neponovljivost napravljene muzike. Prednost ili mana?

K: Ja na to volim gledati kao na alat. Dakle definitivno prednost, jer gura naprijed i tjera na konstantan trud i unaprijeđivanje stila i načina rada. Nedavno sam u intervjuu sa Peterom Christophersonom (Coil, Throbbing Gristle) pročitao da su oni sami u većini slučajeva bili potpuno nesvjesni kako su došli do nekog zvuka. Mislio sam da je to zbog mog mentalnog sklopa, nekakve čudne anomalije nalik disleksiji, koja zapravo izgleda ovako: muzika koju čujem tijekom rada na projektu sasvim drugačije zvuči svaki slijedeći put kad je radim. Teško mi je zapamtiti kako koji sample zvuči, i prilikom ubacivanja u pjesmu i miksanja to ide nekako spontano. Vidim otprilike što i kako, gdje mi treba kakav dio i onda sortiram zvukove u vrste, poput "ambient", "harsh", "cudno" itd, itd. Najzanimljiviji rezultati nastaju prilikom prekopavanja starih arhiva zvukova i semplova. S obzirom da manijakalno skupljam i snimam zvukove i zanimljive audio fragmente od 1996. dosta toga je uvijek pri ruci za rad. Iako zadnjih godina najviše volim za novi materijal otvoriti novi folder na kompjuteru i u njega stavljati svježe semplove.

HC: Kaze jedan moj ortak "za sve to ti je dovoljan fruti lups i esid"... Sta koristis u radu? Hardver, softver, gedzet isl...
K: Esid kao papirić ili kao softver? :)
Od hardvera tu je standardni kompjuterski setup, XP SP3 sa 2 giga rama i nekoliko terabajta diska (ne zafrkavam se, ovisan sam o ovome), Kaoss Pad 2 (nisam još nabavio tricu iako mi se čini zanimljiva i iskoristiva za nove eksperimente), jedna no name gitara iz osamdesetih (vjerovatno Eko, detalje ne znam) za totalnu buku i gaženje, te Squier Telecaster meksikanac iz 89-e za "lijepe tonove". Ta gitara ima prekrasan clean zvuk i s njom sam radio obradu od EKV-a "Tonemo", koja ima i bubanj i bas i zvuči kao pravi bend (još uvijek nedovršeno). Nakon "Milk It" iz 2008. ovo je prva prava "pjesma" Karmakumulatora :)
Još je tu gomila starih radija, polu-devastiranih dječjih sinteva (koje koristim i u Giht Shasie), desetak Bossovih pedala (par delay-eva, pitchshifter, nekoliko distorzija, ekvilajzer, phaser) te standardna kablaža. Zoomov H2 diktafon je fantastičan za snimanje na terenu i jako mi je pomogao izbrusiti ideje koje dobijam u trenutku, u automobilu, u napuštenoj tvornici, bilo gdje. Mislim da je to to.
Što se tiče softvera, oduvijek sve završavam u Steinberg Wave Labu. Od samog početka u njemu režem semplove i ta navika mi je ostala. Tu ću i masterirati materijal i proglasiti ga gotovim. Također, neke elemente sam stvorio i "krivim" korištenjem softvera, kao što je npr. učitavanje nekog exe fajla u audio program. Kaos koji nastaje pri tom iskoristiv je za neke elemente pjesme. Naravno, gomila vst-ova je uvijek instalirana.

HC: Danas je racunar dostupan svima. Cinjenica je da masa ljudi radi nesto po pitanju muzike sama. Da li smatras da je ta dostupnost dobra i to da svako moze da radi muziku/buku?
K: Sigurno je dobra stvar da svatko može raditi muziku/buku radi individualnog kreativnog "ventiliranja". Samo, pitanje je koliko se kvalitete može profilirati iz kvantitete. Vjerovatno će većina materijala koje je Karmakumulator snimio i raširio okolo kroz određeni period ostati samo lijepa uspomena meni i nekolicini mojih prijatelja koji to uopće slušaju. Nisam siguran da će ti materijali kroz buduće vrijeme imati uopće "umjetničku" ili "povijesnu" vrijednost. Pri tom mislim na nove klince koji bi se mogli ufurati u noise/experimental/industrial spiku. Iz mog kuta gledanja (kao muzičkog fana), većina relevantnih stvari dogodila se prije dvadesetak godina, a pri tom mislim na ex yu izvođače rani Laibach, Sat Stoicizmo i SCH s albuma "White Music". Za mene je to kreativni vrhunac ovog područja i cijela "scena" devedesetih i ovih koje su pri kraju (računajući dakle i Karmakumulator) označava jedan skroz drugi period koji, čini mi se, "imitira" zadani obrazac i pokušava igrati na kartu nečega što je već davno odrađeno. Naravno, i u nostalgiji ponekad ima nečeg lijepog i vrijednog, ali imam dojam da se  ni estetski ni kreativno nismo uspjeli približiti našim uzorima. To je vjerovatno zbog samog vremena u kojem više pravi bunt i kreativnost nije moguće prezentirati široj javnosti (zbog ogromne količine sadržaja dostupne sa svih strana, tako i experimental noisea) na način koji bih ja osobno smatrao relevantnim. Nalazimo se tu gdje se nalazimo. Svejedno, super je da nam još nitko nije zabranio da se bavimo bukom i dijelimo je između sebe. To je opet na kraju najvažnije (koliko god možda ovaj moj odgovor zvučao apatično hehe).  

HC: Koliko stizes da pratis desavanja u ex yu u smislu novih i starih imena?
K: Zadnjih godina dosta slabije nego ranije. Prije desetak godina moja glad za novim bila je veća, jer je manje toga bilo dostupno i nisam bio toliko zamoren količinom muzike, izdanja i kolekcionarstvom. S obzirom da se bavim i organizacijom koncerata i izdavaštvom (www.guranjeslitice.org) pokušavam naći vremena za kvalitetne stvari i pomoći kroz label, koncerte i distribuciju u njihovoj realizaciji. Manje više to su stara prijateljstva i ljudi sa kojima se znam desetak godina, ali, tu i tamo se ipak iznenadim nečim novim i nabrijem se da ne odustanem od ovog sizifovog posla. Također, fizički label me tjera da ipak slušam izdanja i ne gomilam ih samo ko hrčak, što se često zna dogoditi zbog navedenih razloga. Ex yu me najviše zanima u periodu od 1980. do rata pa gomilu vremena gubim samo na traženje, mjenjanje i digitaliziranje materijala iz tog (zlatnog) perioda domaćeg punka, new wavea, rocka i općenito undergrounda (sa nažalost ne baš previše industriala i noisea).

HC: I ovim ti ostavljam poslednju priliku da kazes nesto sto zelis a nisam te pitao i jeste ili nije bitno vama, nama, nekome,...
K: Zbilja ne znam što više reći. Ukoliko nekoga zanima nešto od ovoga neka se javi na [email protected] hvala na višegodišnjem supportu i sretno sa svim bučnim aktivnostima! ;)

myspace.com/karmakumulatornoise

      arhiva