vrati se na sadrzaj arhiva root@hc-zin.cjb.net

Štorice od štrig i štriguni, legende i predanja iz zapadne i jugoistočne Istre

       
piše Tamara Lujak

Štorice od štrig i štriguni (Zagreb/Sarajevo, 2008) stasavale su u umu jednog čoveka, a „pisali” su ih mnogi. U pitanju su legende, verovanja i predanja iz zapadne i jugoistočne Istre koja je marljivo prikupio, zapisao i priredio Drago Orlić, a koje se mogu čitati i kao priručnik (kako postupati ukoliko u sred tamne noći naiđete na utvaru, duha ili vešticu, vampira), a ne samo kao izuzetan etnološki poduhvat u očuvanju usmenih predanja na čakavici.
Pomislićete da vam je čakavica strana i nerazumljiva i da je nemoguće čitati na dijalektu sa kojim se prvi put susrećete u životu, ali iznenadili biste se. Kad se malo priviknete, štivo vas samo nosi i mami.
Tako ćete, na primer, gotovo odmah saznati da se „štrige najveć kolju na križinah kadi su lokve ili žive vode”, „kad krsnik umre, rabi mu pod kolino čava zatući, da više ne more hoditi” ili da se „kršnjak rodi s crlenom beriton (kapom), a more se tući usrid noći z sto štrig na srid križine”. Za slučaj da vam čitanje teže ide na kraju knjige dat je sasvim solidan rečnik manje poznatih reči i izraza.
Ljude su od pamtiveka mučile ne samo štrige i veštice, štriguni i vešci nego i more i orci , upokojeni i duhovi, vile i divovi. Ali ljudima kao da nije dovoljno da se bore i brane samo od natprirodnih bića već se bore i sami protiv sebe, jer i ljudi mogu biti uročljivci pa hoće da prokunu, kaštigaju (kazne), ureknu ili umore.
Sve, međutim, bačene čini mogu da se raščine, pa tako uvek ima mededžije (leka), a ako ga ne znaju domaćini, kakva starica ili krsnik, tu je pravoslavni pop iz Peroja koji je „znao „lijek” za mnoge tegobe”. Nema spasa jedino ukoliko se na čoveka nameri sama kapetanica, predvodnica štriga.
Kazivanja iz Istre pomogla su mnogim generacijama da u ova problematična vremena nađu svoj put i utehu, ali i inspiraciju, o čemu svedoče mladi pisci koji sve češće radnje priča ili romana smeštaju u vreme kada su svetom hodale vile i vilenjaci, vešci i veštice.
Za svaki je posao potrebno puno ljubavi i strpljenja o čemu svedoči ovo drugo i dopunjeno izdanje: kruna prikupljačkog rada usledila je tek 22 godine nakon izlaska prve knjige (koja je doživela neočekivani uspeh u Hrvatskoj), a čini je Dodatak u kojem možete da se upoznate sa malićima i macvalićima , zvirima i bilfoima , nekim novim štrigama i štrigunima, ali i sa novim (i mlađim) pripovedačima, što samo govori o tome da usmena predanja ne umiru. Kao što ni štrige ni štriguni nikad neće umreti.

vrati se na sadrzaj
      arhiva