vrati se na sadrzaj arhiva root@hc-zin.cjb.net

Gradina br. 28/2009, Niš 2009.

       
piše Tamara Lujak

Književni portret najnovijeg broja Gradine posvećen je dobitniku Nagrade Stevan Sremac, Laslu Blaškoviću za roman Turnir grbavaca u izdanju Geopoetike. Nagrada se dodeljuje u okviru manifestacije Dani Stevana Sremca, kao jedan od segmenata tekućeg programa, a finansijski je podržavaju Skupština grada Niša i Ministarstvo kulture Republike Srbije.
Laslo Blašković (rođen 1966. godine u Novom Sadu), koji je do sada objavio osam knjiga poezije i poetske proze, kao i romane Svadbeni marš (1997), Mrtva priroda sa satom (2000), Madonin nakit (2003) i Adamova jabučica (2005), peti je dobitnik ove nagrade.
Dvadeset i osmi broj Gradine krase priče Damira Jocića (Odmor), Ljiljane Dugalić (Celovita mišolovka), Divne Vuksanović (Zastavice nekad i sad), Ljubice Stevanović (Zatvoreni krug), Snežane Milojević (Lirska trilogija) i, u prevodu Đorđa Krivokapića, priča En Šuster U vanrednom stanju.
Za sladokusce, u delu posvećenom poeziji, odabrane su pesme Marije Knežević (Crno more), Bojana Jovanovića (Početno stanje), Radoslava Vojvodića (Manifest pesnički), Momčila Radića (Prolazi), Dragana Tanaskovića (Buđenja) i, u prevodu Ane Stjelje, Miguela de Unamuna (Telo peva).
U rubruci Linkovi, uživaćete u odlomcima iz najnovije knjige Eduarda Galeana Ogledala (2007), koje je prevela Silvija Monros-Stojaković, a od kojih ćemo izdvojiti samo neke: Od blata smo, Đavolja posla, Preteča kapitalizma, Ploveći kavezi, Vermerovo vaskrsenje i Tesla. Drugi deo ove rubrike posvećen je srpskom društvu u delima Radoja Domanovića, Stevana Sremca, poeziji, književnoj periodici i kritici.
Izvanredno bogata rubrika Kritika donosi nam sjajne kritike Dušana M. Adskog Sekire našeg apsurda (o knjizi Milana R. Simića Eno sekire, kamo je kum?), Dragana Rankovića Bekstvo od detinjstva (o knjizi Krste Popovskog Tata), Nataše Radenković Da li je bilo „Dovoljno”? (o knjizi Dejana Aleksića Dovoljno). I kao i svaki broj i ovaj krase slike u punom koloru, ovoga puta grafičara i slikara Zorana Todora (1959), „inspirisane idejom o večnom, trajnom” (Mihailo Kandić).

vrati se na sadrzaj
      arhiva