28.-30.08.2008. „Balkanikacore“ festival, Izbruhov Bazen, Kranj, Slovenija (+ Metelkova, Ljubljana)
Sjeo sam za komp opalio Extream Noise Terror – Retro-Bution, pa da odradim svoju dužnost. Evo, ovo je moj izrazito subjektivni izvještaj s festivala Balkanikacore koji se odvijao od 28.08. do 30.08. 2008. godine u Kranju (i malo u Ljubljani, ali ti to još ne znaš). Namjerno sam napisao „subjetkivni izvještaj“ jer svaki čovijek ima svoj pogled na određene stvari, a ja mislim da „objektivno“ zapravo i ne postoji. Ukoliko si pričao s nekim drugim koji je tamo bio vrlo je vjerojatno da je on imao drugačije utiske od mene. Svejedno se nadam da ću ti uspiti dočarati kako je tamo bilo. Pa, eto baci se na čitanje jer ja sam se ubio od pisanja. :)

28.08.2008. - četvrtak
Kruno i ja smo odlučili krenuti u Kranj 28.08. vlakom u 13:15. Nažalost, vlak je kasnio i to skoro pa sat vremena, a nas dvojica smo sjedili na peronu i zujali. Na našem peronu su non-stop stajali neki drugi vlakovi iz kojih su ljudi istrčavali van, ulazili unutra, a onda bi oni brzo otišli. Nakon što je jedan takav vlak stao kondukter i neki lik što radi na kolodvoru su se posvađali jer ovom liku što radi na kolodvoru nije odgovarao popis boca s vodom koje su bile u vlaku (i tu mislim na one od 5L). Nakon krače rasprave kondukter je ostavio 2 boce od 5L na stolici pored mene, izderao se na drugog lika: „Jel sad valja?“ i otišao. Konačno je došao i naš vlak koji je dolazio iz Beograda i zbog nekih problema je kasnio skoro pa sat vremena. Vlak je stao, a Kruno je maznio jednu od onih boca i mi smo ušli u vlak. Odmah su nam hrvatski carinici pregledali putovnice i tu nije bilo problema. Vlak je krenio prema Sloveniji, a mi smo se izvalili u sjedalima i izuli, te uživali u propuhu koji smo napravili. Moram napomeniti da je vlak bio vlak Slovenskih željeznica, ali u uglu ogledala u našem kupeu pisalo je JŽ (Jugoslavenske željeznice), tako da možete zamisliti koliko je ovaj vlak bio star. Nismo se dugo vozili i već smo došli do Dobove tj. do slovenske granice gdje smo stajali duže vrijeme. Došao nam je neki namrgođeni slovenski carinik koji nas je krenio nešto ispitivati na slovenskom što ja uopče nisam pohvatao. Hvala nečem, pa je Kruno znao šta lik traži i sve mu odgovorio. Na pitanje „Na kakav festival idete“ kaže Kruno cariniku „hardcore“ :) haha kako ga je lik pogledao, a ja si mislim „joj, pa kao da on zna šta je to“. Nakon pitanja, carinik je naredio Kruni da isprazni svoju torbu, te je sumljičavo promatrao kulenovu seku. Ja, na svu sreću, nisam mora prazniti torbu, a carinik je zadovoljan otišao. No vlak je još uvijek stajao i to jako dugo. Kruno je tamo negdje uočio Zlatokosu, koji se od tada dalje vozio s nama. Zanimljivo je da nam do Slovenije nitko nije pogledao karte. No, dobro je što smo mi imali te karte, jer Zlatokosa nije, a njega je kasnije kondukter u vlaku ogulio za 18.5€ od granice do Kranja (a to je skuplje nego od Zagreba do Kranja). Vlak je pičio Slovenijom, a ja sam gledao Savu i čudio se onome što su Slovenci napravili od nje. Strava, baš sve izgleda umjetno. Došli smo u Kranj i tamo sam na stanici sreo Ferisa i njegovu ekipu iz Rijeke. Samo sam ih pozdravio i odjurio jer su Kruno i Zlatokosa naišli na neka dva slovenska grindera s autom, te ih zamolili za prijevoz do Izbruhovog bazena. Eto, došli smo i tamo, zahvalili se slovenskim grinderima i krenili u obilazak. Neki su pankeri već podigli svoje šatore, a ostatak je još pristizao. Kruno i ja smo obišli bazen pošto nikad prije nismo bili ovdje. Nakon obilaska smo produžili prema Merkatoru (da Kruno kupi pivo) koji se nalazio doslovno preko puta bazena. Pred Merkatorom sam upoznao jednog Slovenca i dvoje Poljaka. Nažalost, ja jako loše pamtim imena, tako da se ne sječam imena niti jednog čovijeka kojeg sam upoznao, pa se nadam da će mi ljudi opriostiti. Jedino što sam zapamtio je da se poljakinja zove Eva, pošto je to jako obično ime. Poljak je imao neko preteško poljsko ime koje bi zapamtio nakon mjesec dana ponavljanja :) haha. U svakom slučaju upoznali smo se s Poljacima koji su bili baš super i zanimljivi. Njih dvoje su došli autostopom iz Poljske do Kranja, a inaće rade kao sakupljači plastičnih čaša na velikim europskim rock festivalima, a po festivalu zarade 1000€!!! Ispred Merkatora sam se još upoznao i s Paayom, Čehom koji radi Drank Nach Osten fanzin. Mi smo prije komunicirali preko emaila, ali se nikad nismo upoznali u živo, štoviše on nikad nije vidio moju sliku, a prepoznao me po majici Tožibaba. Hehe zakon! Nakon druženja vratili smo se do kampa gdje sam podigao šator. Nakon toga sam se konačno vidio s Mazingom :) i tak to. Malo sam se družio i s Ferisom i njegovim riječkim kejoserima, a onda sam otišao po svoju rezerviranu ulaznicu. Počeo je već padati mrak i distribucije su se počele postavljati. Kruno i ja smo odmah navalili na ploče i odmah nam je bilo žao što nam nije 200€ palo s neba za ploče. Kakvih je tamo stvari bilo, au! Sve ploče smo odnjeli Fistri, pošto je on vozio FPO na turneju, pa je bio samo četvrtak u Kranju. Nek ih on nosi kući tamo su sigurnije od zlih talijanskih pankera, haha. Počeo je i koncert, pa sam ušao u salu i konačno sam skužio zašto se „Izbruhov bazen“ zove tako kako se zove. Zašto? Jer je to bazen!! Dakle, koncert je bio u starom bazenu. Bina je bila podignuta na kraju, a publika je stajala na dnu bazena. Prvi su svirali Kurwa Aparata, crust bend iz Austrije koji su totalni zakon! Svirali su super i žao mi je što sam zakasnio na prve dvije pjesme. Za kraj su odsvirali obradu Odpadaka Civilizacije – Vojna Smrt na koju sam totalno popidzio i skočio u prvi red te urlao s pjevačem na mikrofon. Nakon što je Kurwa Aparata završila krenio sam prema šatoru da uzmem fotoaparat iz torbe, pa da nabacim koju sliku za fanzin, no kad sam došao do šatora imao sam šta vidjeti. Šator mi je bio totalno sjeban, a neki Englezi su sjedili u mraku ispred i snifali speed. Ja sam popizdio i pitao ih tko mi je sjebao šator, ali oni nisu niš odgovorili. Nakon toga sam malo urlao na njih i otišao po Krunu da mi pomogne sastaviti šator, ako se uopče može. Sva sreća pa je Kruno to sredio tj. nije mogao popraviti jer mi je pukla jedna od onih šipki što idu ukoso i drže šator, ali je sredio da se može spavati u šatoru. Idući bend koji je svirao je bio FPO. Pošto mi zadnji njihov album nije bio dobar zanimalo me kako će pjesme s tog albuma zvučati uživo i moram reći da su mi uživo puno bolje nego na albumu jer se osjeti više energije. FPO je dobro odsvirao svoj set, ali moram reći da mi je malo bilo dosadno što je Vasko toliko pričao između pjesama. Mislim, samo da se zna, meni je super kada bend priča između pjesama, te kada publici pokušava dočarati smisao neke pjesme ili tak nešt, ali ipak Vasko je previše pričao. Mnogima je iz publike to smetalo, pa su nešto urlali i dobacivali. Poslje FPO je nastupao Drek U Pest, ako se ne varam, Oi/ Street Punk iz Slovenije, bend koji me uopče nije zanimao pa ga nisam ni pogledao. Izašao sam van i družio se s curom koja je upravo došla iz Pule zajedno Nulla Ostom. Otišao sam malo do Ferisa i njegovih riječana, pa smo se tamo malo zajebavali. Nakon Drek U Pest, sljedila je Aktivna Propaganda koja je dobro opalila. Ja sam uletio u šutku da razvalim nekog Talijana jer mi je neki Talijan poderao majicu Tožibaba za vrijeme Kurwe Aparata. Uspio sam baš njega nači u prvim redovima pa sam ga pošteno zveknio za kaznu što je oskvrnio svetost slovenskog HC punka 80ih :) hehe. Aktivna je odsvirala sve svoje hitove, publika je urlala i pjevala  i atnosfera je bilo dobra. Poslje Aktivne Propagande na scenu se penje slovački bend Konflikt koji je svirao neki street punk. Ja naravno bježim van gdje visim s curom dok slovački ojeri sviraju. Kako ne bih propustio Mob 47 vratio sam se u bazen na zadnjih par minuta Konflikta i umirao sam od smjeha. Kako je to jadan bend haha. Baš onaj najgori melodični street punk hahha. Mob 47 dolaze na binu i namještaju se. Bazen se polako puni. Ja sam zauzeo mjesto u prvom redu ispred monitora odmah do pjevača.  Mob 47 se uštimava, 1, 2, 3, i kreću! Paf! Publika je totalno popizdila, a dedice sviraju sve hitove. Dobro sviraju, ako uzmemo u obzir da nisu svirali 20 godina! Publika urla sve hitove s Mob 47, a u prvim redovima totalni kaos i borba da se uhvati za monitor ili komadić bine, pankeri stagedajvaju, padaju.... Dobio sam par puta čizmom u glavu kada je neki lik skakao u publiku, ali kog briga totalni kaos! Mob 47 gotov, a publika traži još... no nema više ničeg :) Sve u svemu Mob 47 su bili zvjezde večeri i, što se mene tiće, super su opalili. Ja nisam bio jedan od onih koji su očekivali da će čuti Mob 47 iz 80ih... ma jok, mene su čak i ugodno iznenadili! Nakon koncerta vračam se prema šatoru, do kojeg sam jedva došao, usprkost činjenici da sam sXe i da nisam ništa pio. Ulazim u šator i spavam kao klada!!

29.08.2008. – petak
Ujutro sam se digao na krivu nogu! Od ranog jutra su neki naporni talijani nešto urlali blizu mog šatora i nisam mogao spavati. S curom sam se prošetao do rijeke, gdje sam se malo družio s Poljacima, te bacao kamenje nekom ludom psu u vodu. Zamisli, baciš psu kamen u vodu, a on se zaleti u vodu preko neke stjene te napravi neku fintu kad skače u vodu! Lud pas. Kasnije smo se Diana (tak mi se zove cura) i ja prošetali malo po okolici festivala. Pankeri su spavali na svim mogućim mjesitma i u svim mogućim pozama. Sunce je opičilo i mnogi više nisu mogli spavati. Kruno se probudio pa sam s njim malo švrljao okolo. Kasnije sam se opet vratio do šatora, pa sam s curom otišao do riječana s kojima smo se družili cjelo prijepodne. S njima je i bio Miloš iz Novog Sada, pa eto pozdrav i njemu. Otišli smo do Merkatora po pizzu i tak zujili.

Pred Merkatorom je bila gomiletina Talijana koji su od ranog jutra cugali i urlali. Ublizini su se nalazila i dva policajca koja su ih preklinjala da se malo pomaknu kako bi djelatnici Merkatora mogli očistiti ispred dučana. Naravno da se ovi nisu maknili. Kad sam se vratio u kamp naišao sam na Mazingu, pa sam se malo družio i s njim, te mu dao Vapaus! #2 u kojem se nalazi info njegovog benda (O.Đ.H.). U to nam dolazi Kruno i kaže kako su se Talijani potukli s policijom i da zbog tog on nije mogao otići u Merkator i kupiti pivo. Odlazimo do ulaza u kamp, a tamo marice i interventna policija, te Talijani skupljeni na jednom mjestu kako nešto viću i preseravaju se. Pošto nisam imao pojma o čemu je riječ, što se sada ovdje događa, te kako bi izbjegao još tračeva i pričica prišao sam slovenskom interventnom policajcu i pitao ga što se ovdje događa, te zašto su oni ovdje došli. Policajac je bio jako ljubazan, te mi je sve ispičao. Neka dva Talijana su počela raditi sranja ispred Merkatora, a kada su ih slovenski policajci zamolili da im pokažu neke dokumente oni su počeli vikati „no ID“, „fasisto“ i blablabla..., te su se potukli s policijom. Policajci su ih uhapsili, ali je došla interventna policija da nadgleda situaciju. K tome treba i reći da kamp nije bio prijavljen, tako da su se policajci sigurno čudili šta gomile pankera odjednom rade u centru Kranja. Situacija je postala sve napetija, a kako se večer bližila koncert je sve više dolazio u pitanje. Distibucije su opet postavljene, a dok sam gledao ploče na jednoj došla je obavijest da trebamo što prije spremiti šatore jer za 10 min dolazi policija da razčisti mjesto. Otišao sam do šatora i spremio ga, a oko mene su borci za pravdu i slobodu urlikali kako se ne trebamo spremati, te kako trebamo ostati. Super brate ti ostani, ja sam ovdje došao na godišnji i ne želim da me slovenska policija uhapsi zbog nečeg što nisam izazvao i zbog tuđih propusta. Nakon što sam moj sjebani šator raspremio više ga nisam mogao sastaviti, pošto više nitko nije mogao onu šipku namjestiti kak spada. Večer je došla, a policija nije. Stigla je nova obavijest, a to je da možemo ovdje ostati do subote u 10 ujutro, ali da koncerta neće biti. Koncert je trebao biti sutra u Metelkovoj, Ljubljana. Mnogi su se uplašili kako više neće moći slušati Wolfbrigade koju su trebali nastupiti u petak, ali eto oni su prebačeni za subotu. Yay, svi sretni, gledat će svoje švedske rock zvijezde, a hrvatski bendovi tipa Nulla Osta i Dislike će izvisiti. Sva sreća da je Diana ujutro kupila šator, pa sam imao gdje prespavati. Cjelu noć smo se družili s riječanima, ošli spavati i spavali. Meni je žao što zbog ovog svog sranja nisam vidio Driller Killer, koji su me, iako ih baš i ne slušam, zanimali.

30.08.2008. – subota
Ujutro sam se probudio i spremio svoje stvari, te potražio Krunu pošto nam je on bio sredio prijevoz do Metelkove. Do Ljubljane smo se dovezli brzo i u komadu uz zvuke narodne muzike. Mene su izbacili kod Metelkove, a ja sam krenio u istraživanje. Tamo sam našao Badanjka s kojim sam se družio dok mi cura nije došla. Onda smo otišli do Ferisa i riječana tamo smo stavili i njezin šatore, te se tamo družili. Došao nam je i Mazinga tako da smo bili baš kul i kaos. Zbog intervencije policije u petak mnogo je ljudi otišlo kući, no svejedno je ostalo puno ljudu, čak previše ljudi jer je koncert prebačen u prostoriju koja je nešto veća od 12x10m. Također, zbog intervencije policije, promjenjen je i redosljed bendova. Nažalost su Nulla Osta i Dislike otpali, a čuo sam da i se i organizatori nisu baš najbolje ponjeli prema njima. U svakom slučaju u subotu su, izuzev True-a, na repertoaru bili sami stranci.  Nešto malo prije koncerta naišli smo na jednog pijanog Talijana kako spava na podu. Feris mu je prišao i sasuo tobasco u usta. Lik se probudio i čudio što mu se dešavam, dirao usnicu dok su mu oči suzile. Mi smo to sve gledali i umirali od smjeha, haha. Prvi su nastupili Pavilionul 32, brzi hardcore punk iz Temišvara, Rumunjska. Njihov nastup je bio popračen ispadima opakih „anarho pankera“ koji su urlali „fuck the police“ i prozivali ljude što se nisu suprostavili policiji. Ha, kao da je pank koncert dovoljan razlog da dobiješ batina? Svejedno Pavilionul 32 su razvalili i meni su bili bolji od npr. Aktivne Propagande. Nakon Rumunja na pozornicu se penju dečki iz True-a i kreče krlja! Au, kako su oni dobar bend. Dugo ih nisam slušao, pa su me ugodno iznenadili, pogotovo ona njihiva tamburica koja srce kida. Oh, da True je bend iz Samobora, i još odnekud, a sviraju krast s tamburicom, koja kida srce! Publika, pogotovo ciljam na strance, totalno su se oduševili i poludili. Oni Poljaci s kojima sam se družio su poludili za bendom pa sam im morao zapisati kako se bend zove i kako se zove „taj čudni instument“ tj. tamburica. Za kraj nastupa True je obradio Doom – Police Bastard sa Smoletom iz Dislike na drugim vokalima. Mi svi iz prvog reda smo skočili na Smoleta i njegom mikrofon i urlali.... True je gotov, pa odlazim malo na svjež zrak.  Nakon njih sljede Vision of War, krast bend... od nekud, mislim Nizozemska ili Belgija. Oni su isto dobro pržili i dosta su mi se svidjeli iako ih prije nikad nisam slušao. Feris je samom skakao u prvom uglu, a jedan od pjevača Visions Of War nam je stalno gurao mikrofon, a pošto mi nismo imali pojma tekstove nešto smo bez veze urali, hahah. Na kraju koncerta nas je potapšao po leđima i zahvalio na predanosti, haha. Sala se izpraznila, ali ja sam ostao sjediti na bini kako bi sačuvao mjesto za ENT. Tu sam malo pričao s jednim ludim austrijskim raw pankerom koji je, kao i ja, sXe. ENT se namješta na bini, ljudi dolaze i za par minuta počinje ludilo! ENT kreče u totalnu ofenzivu... totalno drobljenje! Au! Bili su totalno super i baš mi je drago što još uvijek imaju energiju koju su mnogi bendovi davno izgubili. Dean, pjevač, skače i urla kao blesav, a Phil gura mikrofon prema Ferisu i meni... mi urlamo au! :) U publici gužva, jedva se diše, a u sali je paklenski vruće, ali sumljam da je ikome to u ovom trenutku smetalo. Ljudi skaču s bine, pogo non stop... iz pozadine ljudi stalno pokušavaju doći u prvi red, no ne uspjevaju jer nama naprijed rade laktovi... au... Nakon koncerta otišao sam do šatora da se prevučem jer mi je odječa bila natopljena znojem, dimom cigareta, te raznim alkoholom koji su ljudi bacali okolo. Za to vrijeme nastupa Woflbrigade. Iako ne podnosim ovaj bend, provirio sam s ulaza, no čim sam vidio pjevača kako drži nogu na monitoru i urliče kao da pjeva iz šupka odustao sam. Družio sam se malo s Mazingom i ekipom, te pitao Phila iz ENT za intervju, no oni su išli za 5 minuta dalje tako da je to otpalo (no ipak radim preko emaila :P). Umoran odlazim do šatora i spavanjac.... sranje! Propustio sam Agathocles!! Iako sumljam da bih izdržao u onoj paklenskoj prostoriji.

31.08.2008. – nedelja
Riječani su išli na vlak rano ujutro, a ja sam krenio s njima da vidim kada imam vlak za Zagreb. Nažalost, nisam se snašao na slovenskom voznom redu te sam si pribilježio valk u 9:15 koji ne vozi nedeljom. Vratio sam se do šatora, malo odspavao, te krenio na vlak u 9:15. Kada sam došao shvatio sam da sam se sjebao, pa sam se vratio i družio s curom, te ostatkom ekipe iz Pule. Oni su kući otišli u 12, a Kruno i ja smo krenuli prema kolodvoru. Vlak nam je kretao u 14:08, a nakon što smo jeli sjeli smo na peron i zujali. Vlak je došao, mi ušli u njega i spavali do granice. Na granici smo se probudili, dali putovnice i to je to. Ja sam izašao u Zagrebu, a Kruno je produžio do Vinkovaca.

Sve u svemu, da dam nekakav zaključak. Meni je bilo dosta dobro iako je bilo gomiletine stvari koje su mi smetale. Ipak, moram primjetiti, da ovaj festival ima krivo ime – Balkanikacore, jer niti je Slovenija Balkan niti su na festivalu balkanski bendovi imali „prednost“ ili tako nešt. No, bilo mi je zanimljivo vidjeti kako je ekipa napravila festival, te biti dio „doživljaja“. Eto, to je to, uživajte....

Par fotografija imate OVDE