Koper/Capodistria  (Slovenija) 07.08.-16.08.

Koperground nije festival! Marko Brecelj, jedan od prijatne ekipe organizatora upozorava da izbjegavamo tu riječ koja nosi sa sobom određene turističke konotacije, odlično! Sprižimo turiste napalmom – poručuju tovariši iz Likovne vodene gverile. Kakvi su to partizani! Oou! Gomila predivnih bića letaju tamo-vamo po vrelom istarskom svemiru. Idemo drugovi!

Kuhar vam priča: prvi dan
Skuhali smo dvajest litara supe od svega mogućeg, ja sam u kuharskoj sekciji. Tehnička ekipa se najela mesa i počela pripremati opremu za događaje koje slijede. Sve se održava na poluotvorenom prostoru Vrta Pokrainskog muzeja koji je neki antički prostor sa fontanama i skulpturama. Postavljamo sto sa lubenicama i domaćim vinima..sirom..pršutom..
Na stejdžu je Franci Blašković. Drži govor, šalje sve u pičku materinu, turiste, napredak, modernu Istru, fašiste i pizde. Divna osoba, dođe i priča na temu koju mu Marko predloži..Nije ni znao o čemu će da priča, jednostavno može o svemu a sve se svodi na slanje u pičku materinu štovatelja gluposti poput crkve i kapitalizma!
Pojeo sam kilu lubenice, mogu popiti sto litara vina i čitavo prase pa i pratiti lokalnu skupinu 911 Orphans sa elektro-akustičnom ambijentalno/out-rock zajebancijom i prezentacijom svog videa koji je sniman po obližnjim šikarama i razvalinama. Simpatični mladići.
Slijedi Blusker duo, ženska sa čelom i tip sa harfom sviraju romantične irske folklorice. Simpatično, slatko, ugodno.
I napokon za kraj večeri projekcija filma Ko to tamo peva. Svi pevaju, znaju napamet dijaloge, ludnica!
Kupimo smeće i idemo se napiti.
Da sad ne analiziram svaki dan posebno jer mi je to dosadno, napravit ću pregled šta je sve bilo i to staviti u sljedeću info-supu:

Drugi, treći i ostali dani…kuhao, prao suđe i imao slobodan dan kad sam nastupao...su isto protekli u mješavini performansa, svirke i filma na kraju večeri. Uglavnom kroz večer bude nekih stotinjak ljudi, zavisno kako ko dođe i ode. Ulaz je bio besplatan za sve večeri osim za nastup zvijezda zvanih Kultur Shok koji su privukli tristotinjak turista i fanova.
+++drugo veče je bilo uz Kombinat – garažni ženski pevski zbor, nekih dvadesetak djevojaka koje pjevaju partizanske pjesme od svakuda uz pratnju dva deda na mandolini i gitari. Odlična partizanska atmosfera sa gomilom drugarica u crvenim majicama.
Hm, da, bili su simpatični i Trankilesha, ovaj put gomila frajera koji sviraju kao big-bend-ska orkestar, onako swing-punk zajebantski na francuski-šarm način.
Haradhan das Baul je čovjek iz Bengala koji je jedno veče nastupio sa dva neka hipija koje je pokupio u Ljubljani, pa su svirali neki meditativni istočnjački folk koji je svima bio za zaspati osim ekipi koja je došla sa njima i padala u trans sjedeći na podu u prvom redu i gladeći dredlokse gledala šašavog lika u narodnoj nošnji sa zveckalicama na nogama i gomilom simpatičnih instrumenata od drveta oko sebe.
Haradhan je super lik ali ekipa koja se kači na njega je dosadna za popizditi sa svim tim maramama i stavom. Inače Haradhan je pedsetogodišnjak koji putuje svijetom i živi od prodaje instrumenata koje pravi od kože i drveta.
Jedno veče Koperground se preselio nekih sat vremena vožnje u neku kafanu na brdu iznad Kopra gdje su svirali neki multi-kao-medijalni likovi VIZ Zlati Kastrioti koji su bili nevjerovatno bizarno-besmisleni. Ljudi prvo ne znaju uopšte da sviraju a pripremili su neki video na kojem oni hodaju šumom i roštiljaju pa onda to prate sa nekom svirkom i kad je neki dijalog nešto pričaju..Niko nije došao na taj događaj, bilo je samo nekoliko redovnih mušterija kafane koji nisu obraćali pažnju na njih.
Ono što je bilo my pair of shoes su bili sljedeći nastupi:
Cirkulacija pod pritiskom: Stroj Časa je bio video/audio performans skupine Cirkulacija2 koji su nekih 4-5 ljudi sa elektro-akustičnim spravama i naučničkim pristupom prezentirali nekoliko blesavih videa i theramina koje su skopčali na velike limove po čitavom prostoru tako da su reagirali na publiku koja se tu motala (nažalost u malom broju). Kad se maše oko tih limova čuje se neko pištavo prduckanje u ritmu mahanja a senzori su bili spakirani u teglice od maslina sa žicama zalijepljenim na limove i jednostavnim činč outputom.
Nikki Louder – emonoiserock ludilo sa ubitačnim bubnjarem i sa super stvarima koje su okupile malu gomilu ljubitelja buke u prvim redovima. Pokazali su i dobar ukus za noise raspitivajući se za Zvukovina izdanja pa smo odmah napravili mali trejd. Svirali su za kraj večeri koja je bila premještena u MKSC klub zbog kiše što je bilo puno bolje za atmosferu nego pomenuti antički prostor gdje se odvijala većina programa. U istom klubui su i zadnje noći održana dva koncerta i to; Hexenbrutal sa dovoljnom postavom – razjareni bubnjar i tip sa električnim spravicama kućne izrade, tipa nekih flangera i circutbentovanih sintova od kojeg se meni svidio mali crni Casio 40 i neki vokoder omotan alu-folijom. Znači bubanj u rasulu i gomila pištavih ludosti spakovanih u zdrav primitivan pristup sa dojmom da je sve zvučalo kao obična proba i to dobra.

Odmah nakon njih je izašao na stejdž Dani Kavaš  i uz smiješne casio ritmove otpjevao neke blesave pjasmice o tome kako mrzi crkvu i kapitalizam. U sljedećem setu su mu se pridružila dvojica gitarista pa su nastavili zajedno u sličnom điru.
Zvukovina je nastupila nekoliko večeri prije (nakon jednog Blaškovićevog predavanja), predstavljajući izdanja i polasatni šou dua Idlness Distribution. Nas je zakačilo da budemo na otvorenom prostoru pomenutog antičkog vrta i biloje poetično, kako je to Blašković opisao. Ela Vuk je ozvučila kantu za smeće a ja sam se zajebavao sa svojim igračkama. U pozadini je bilo nekih 30tak ljudi a na stolicama ispred nas nekih 10tak od kojih pola staraca (starih partizana koji su odslušali Blaškovićevo predavanje o njegovoj emisiji za penzionere) pa ostali slušati nas i to do kraja! Mladi su kao i obično pokazali više zanimanja za sto sa pićem. Prije koncerta puštali smo Show me your fear od Third I na razglas. Zvukovina izdanja smo postavili na sto ali malo ko se interesovao za njih. Poslije nas išla je projekcija filma Kruh naš svagdašnji od Geyrhaltera o industriji mesa i masovnom klanju životinja koji je bez riječi samo uz field-zvukove mašina prikazao kako nastaju salame i paštete od malih pipica i gica. Sjećam se scene sa bagerom koji uđe u halu od nekih 500 kvadrata sa morem pilića pa ih sakuplja u cijev koja vodi do mašine za odstranjivanje glava.
Još jedna fina zanimljivost je bila mala akcija nazvana "Vulkanizirano vnebovzetje" gdje je ekipa Kopergrounda otišla na toranj glavne crkve i za praznik Svete Gospe zaglušila zvona sa unutrašnjim gumama. Gomila katolika bila je zbunjena taj dan jer je očekavano zvonjanje zvučalo kao šutiranje u guzicu. Subverziju su prenijeli svi Slovenski mediji. Inače ovo je repriza iste akcije od prošle godine i uvijek je tako zabavna…hahaha!
Koperground nije festival! Sprižimo turiste napalmom!
Idemo drugovi!
Linkovi:
http://www.dodogovor.org/lahki/
http://www.myspace.com/nikkilouder
http://www.myspace.com/hexenbrutal
http://www.3via.org/IntermediateSpaces/?p=96
http://zv.spyw.com/