vrati se na sadrzaj arhiva root@hc-zin.cjb.net

Svirke SCHIZOPHRENIA, KFTN

       
piše Nikola

Podroom, Vrnjačka Banja 7.3.2008

U okviru organizacije ’’Mladi za mlade’’ dogodila se i ova svirka gore navedenog datuma. Ljudi iz organizacije su nas pozvali , mi smo se rado odazvali, sve je prošlo u najboljem redu, cak i iznad ocekivanja, pa se nadam da ce se ovako lepo zapoceta saradnja nastaviti i ubuduce.

Svirku zapocinje mlađarija iz KFTN-a, nova nada nevelike vrnjacko banjske scene. S’obzirom da im je ovo po mojoj racunici cetvrta svirka, KFTN-ovci ne zvuce lose. Fali tu jos malo sigurnosti i kilometraze, a to su stvari koje se sticu vremenom i nema sumnje da ce iz svirke u svirku ovaj banjski peterac sve vise napredovati. Ovo im je dosada bila najbolja, a bio sam na svim njihovim ranijim svirkama. Stilski su i dalje neujednaceni i to im je mozda i najveca zamerka, i to u delu koji se tice obrada. Autorski deo je svedeniji, neki pank-rock je u pitanju, i ako odluce da nastave tim putem nece pogresiti. Kako vidim sa demo snimka koji su pre par nedelja uradili vec se izdvojila Zapalićemo skolu, tj. School’s on Fire kako stoji na omotu dema. Sve u svemu, puno vise pluseva nego minusa za KFTN.

     

Mi smo se ovoga puta odlucili za nesto drugaciji repertoar, a pre svega zbog toga sto nam je ovo bila treca svirka u Banji za manje od dva meseca, pa smo dosta ispremetali i menjali set listu, malo zbog nas, malo zbog ljudi koji redovno dolaze na svirke. Posle duzeg vremena ponovo je svirana Dry Lands, koju ispada da mnogo retko sviramo. Pirate Fetish Machine i No Remorse su ispale brutalno dobre, no da ne detaljisem i ne hvalim sada sam sebe, postoji vrlo dobar video snimak, pa koga zanima ...

45 minuta svirke ukupno, a ako izuzmemo tehnicke probleme na prvoj pesmi (ja pevao iz sve snage, a mikrofon bio iskljucen), sve je dobro proslo. Stale je kao najveca baba u bendu kasnije razgovarao sa organizatorkama i one su bile vise nego zadovoljne celim dogadjajem. Od iste babe sam cuo da je njoj preneto da mi je grupa vise nego ikad na ceni u nasoj gimnaziji, sto me jako raduje, steta sto sam istu zavrsio pre nekog vremena. Al’ opet sto se ono kaze bez starca nema udarca. Na samom kraju nam se pridružio Dejan clan originalne postave iz daleke ’98, što je bio razlog da raspalimo po nekim stvarima koje smo svirali u tom periodu, a to su bile You Realy Got Me i Louie, Louie. Nemanjin novi dobos opasno radi.

Na kraju, utisci su sasvim pozitivni, atmosfera dobra, kelneri predusretljivi prema muzicarima, a publika raspolozena. Ono sto raduje jeste cinjenica da ima puno mladezi koji vole rock’n’roll u nasem malom mistu, da interesovanje postoji, ali i da je malo svirki ovakvog tipa. No i to ce se promeniti u nadolazecem periodu jer vec ima novih zakazanih dešavanja.

vrati se na sadrzaj
      arhiva