Ivo: Koja četiri benda?
Sebo: Bolesno grinje, Desinence Mortification, Screaming vagina i Mercenary.
Ivo: Da, to je to.
Sebo: Ima dosta ljudi koji sviraju, ali di sviraju? Nitko ne zna gdje su.
Ivo: To me isto fascinira. Ima brdo muzičara, brdo ljudi koji sviraju, ali imam osjećaj da malo njih to uspiju konkretizirati.
Spika je samo da si složan i da sviraš i probijaš se malo po malo. Čisti primjer su Bolesno grinje kako možeš uspijeti i na hrvatskom i iz jednog Rojca.
Samo treba kontinuirano raditi i biti motiviran. A to je jebi ga očito problem.
Sebo: Ali ima bendova koji sviraju, ali nije baš da ih se čuje. Nije to više ko nekad. Idu vani cugati i naprave projekt. Dva, tri. Pulske legende. Toga više nema.
Ivo: Kad imaš malo više godina mijenjaju ti se prioriteti. Čisti primjer ti je Mrki. Pokušava nekako srediti život; posao, stan, ovo, ono.
Sebo: Svatko ima svoje...
Ivo: Nažalost ne možeš živjeti od te vrste muzike. Možeš biti sretan ako ti se posloži da funkcioniraju stvari i s jedne i s druge strane. Zato se danas ovdje na ovim prostorima ne možeš opredijelit samo za jedno.
Znači vaša težnja je da se probijete vani?
Sebo: Ma ne, mi to radimo zato što to volimo.
Ivo: Zato što to volimo, a šta dođe je dobrodošlo. Nije da ćemo gurat nos u stilu zovite nas da sviramo. Ako nas netko zove bit će nam drago i ići ćemo svirat. Nije da se sad guramo.
Jel biste htjeli bit neki komercijalan bend?
Ivo: Ne možemo ni da hoćemo.(smijeh) S tom mjuzom.
Sebo: A šta ja znam. Ne, nikako. Gušt je prva stvar. Pogotovo kod grinda i takve mjuze gdje stalno trebaš imat volju za to svirat.
Ivo: Ti kad uđeš u komercijalne vode onda ti u biti moraš ispunjavati želje onih koji te slušaju i drugih ljudi i čim si u tom điru tvoja želja i osobnost pada u drugi plan, a to mislim nije nikome ovdje ni želja ni cilj.
Jel ima politike u vašim tekstovima?
Ivo: Pa moram ti reći da ima. Nismo orijentirani kao tipičan grind bend, kao ubi, brdo krvi i jebat ću te mrtvu.
Sebo: Socijala.
Ivo: Capitalistic value se zove jedna. Jedna se zove Nula promila. O zakonu koji je donesen. Više smo neki takav đir.
I gdje svirate skoro? Ali to ste mi već odgovorili.
Sebo: Pa ovdje u Puli. Za Raleta. Krajem osmog mjeseca. Petak ili subota.
Ivo: Neću moć ić vidjet Gibonnia. :) :) :)
Sebo: A joj...:) :) :) I onda ćemo vidjet di ćemo dalje svirat. Slovenija nam je akcija.
Ivo: Tamo je scena prilično jaka. Taj underground, to živi. Ima dosta festivala. I Dragan ima brdo veza gore i uvijek je gore.
Sebo: Sad će ispast da sviramo zato što imamo vezu.
Ivo: Znaš šta, jako je dobro imat neku osobu koja je u tim đirevima. Vrata ti se otvaraju lakše. Realno, to je tako..
Tko uglavnom piše tekstove?
Sebo: Svi. To su tekstovi napravljeni u pet minuta.
Ivo: Ma ono što sam ja pisao, nisam baš napisao u pet minuta. Ma ne mogu samo doć i napisat tekst. Mora me inspirirat neka tema ili moram nešto čuti da me to otvori kao neka vrata i da to mogu stavit. Ja sam napisao negdje četiri teksta. Mislim da je sve to što radimo ok.
Sebo: Ja nije baš da ih pišem. Uglavnom sudjelujem kad se tu nešto radi.
Da li vam je bend, jer meni je, nekakva spona s društvom? Način izražavanja svojih stavova?
Ivo: Ma, mislim, ja nisam grind pa je to meni muzika općenito. Grind nije moje područje. Ja slušam Dream Theatre i neke druge stvari sam ja. Meni je više bitna ljubav prema instrumentu i svirka.Tako da se ja više izražavam kroz instrument i sviranje.
Jel želite još nešto reći o bendu?
Sebo: Da ćemo rokat i dalje!
Ivo: Da, vidjet ćemo kako će to ić.
Sebo: Ma ne, ići će to sigurno.
Hvala vam...(još malo pričanja i druženja pa ja odo )