Casasaur je "incident" na Sarajevskoj andergraund, noise, whatever sceni koji je postojao oko 4 godine i za to vreme uspeo da izda 13 izdanja i par "Post Casasaur" diska. Sa BH je obično tako, odjednom se pojavi neko da stvari malo razdrma i sve nas iznenadi. O postojanju etikete i prilikama koje vladaju u glavnom gradu a i celoj BH za vas govori Neven Misaljević koji je bio raspoložen za priču.
------------------

HC: Približite nam za početak celu Casasaur ideju. Jasno je da je u pitanju etiketa ali čini mi se da je i više od toga,… recimo pokret, ideja, kolektiv…
NM: Morate znati da mi je malo teško sad pričati o svemu nakon što sam odlučio da uništim taj lejbl. Pogotovo nakon takozvanog "manifesta" o ukidanju Casasaura koji je izašao na Pionirovom glasniku , a koji govori ukratko o iskustvu pravljenja zvuka i uopšte smislu svega u ovom bolesnom društvu. Na početku, negdje prije četiri godine, Casasaur sam zamislio kao bazu za moje projekte kao i za stvari koje bi mi se svidjele. Htio sam da nekako uvežem razne ljude koje sam poznavao oko neke stvari koja mi je djelovala sasvim logična za uraditi. Izmislio sam ime lejbla i odštampao 20 cd-r nekog svog treša na sintiću pa poklonio prijateljima. Kako se kome svidjelo, predložio bih suradnju za sljedeća izdanja oko kojih bi se okupilo nekoliko ljudi, uključujući recimo dizajnera omota ili ljude koji bi mi pozajmili neku opremu za snimanje jer u vrijeme prvih izdanja casasaura, nisam imao skoro ništa (što mi je bilo totalno inspirativno). Naprimjer, drugo izdanje casasaura (NM_VB-neboder od sira) sam snimio na diktafon, VHS kameru I kasetofon I sa istim stvarima sve smiksao na drugi kasetofon gdje mi je master bila kaseta na kojoj bih uradio cut and paste završni miks.

Uglavnom sve je bilo simpatično i koga je zanimalo, mogao je da bude dio svega ili barem da dobije cd benda kojeg boli kurac za sva moguća pravila oko svog tog idiotluka stvaranja i izdavanja muzike. U svoj toj atmosferi, interesantne su bile reakcije na recimo koncerte mog dua Luxusmahr, od bezazlenih "zašto nemate bas gitaru" do bizarnih "kako možete svirati bez ikakvog ritma". Slično je bilo i sa cd-r izdanjima koja bi nesretno ili mojom naivnošću dospjele u pogrešne ruke, te bili proglašeni nečim besmislenim, kao što su prošla i izdanja ljudi koji su godinama prije mene uradili par dobrih noise izdanja koja su me na neki način i inspirisala oko ove Casasaur stvari. U principu ljudi s kojima sam ja komunicirao imali su i pametne kritike kao i dobre savjete vezane za stvari oko snimanja I nekih koncepata.Znači nije to bio nikakav pokret već jednostavan način da se radi ono što ti se radi bez obzira na to što u ovom gradu postoji nekih dvadesetak osoba koje su u životu preslušale neki album od početka do kraja, u gradu u kojem ne postoji nijedan pank bend, eto tako je to, ali Casasaur se srao na sve to.

HC: Etiketa je obuhvatala 7-8 bendova, izvođača. Da li je to od prilike bila ista ekipa koja je imala puno ideja koje ste onda sprovodili kroz silne bendove isl…
NM: Uglavnom su to bili moji treš-elektronski projekti, kao i moji noise instrumentalni bendovi Luxusmahr i Caviar Spectator Trio sa povremenim izdanjima nečeg što sam smatrao dobrim, poput Jed Whitakera npr. Da je bilo ičeg drugog bilo bi na Casasauru, osim nekih dobrih stvari na Oscilator net lejbelu (preporučam!), u Sarajevu nema ništa da vrijedi od muzike, u ovom gradu je poznata stvar da ljudi baš i ne vole muziku, ne slušaju muziku i općenito nemaju neke individualne stavove. Većina mladih ljudi ovdje je popušila neku preglupu priču o demokratiji i evropskoj uniji a sav problem stanja u kojem je ova zemlja vide u tome da "političari u ovoj zemlji ne sprovode demokraciju kako bi trebali", kao što to rade, jel, u Francuskoj ili Britaniji? Neke mi stvari stvarno nisu jasne i izgleda da se ovdje moraju dogoditi neke još gore stvari pa da neko shvati šta im ta jebena Evropa donosi i sva ta urbanizacija i progres o kojoj bosanski mladi demokratski buntovnik sanja.Tužno?  Da, sa nacionalistima barem znaš na čemu si, mada su ista stoka da se razumijemo.

HC: Sviđa mi se vaša izjava da je Casasaur više bio "incident" u Sarajevu i da tamo ne postoji nešto što bi moglo da se nazove scenom. Ipak ja sam imao prilike da pogledam ove fotografije sa nekih dešavanja tako da predpostavljam da je bilo nekih koncerata. Ili se sve dešavalo u sklopu nekih izložbi, performansa ili sličnih manifestacija.
NM: Slike o kojima vjerovatno govoriš su iz galerija koje je nekoliko sedmica držao bosanski umjetnik Jusuf Hadžifejzović a u kojima su izlagali neki "mladi umjetnici"  gdje sam dva puta nastupio sa svojim bubnjarem Vedranom Brahićem, to je bilo jedne zime prije nekoliko godina i bilo je izolovana pojava gdje su te galerije bile pretvorene u neko okupljalište I kafanu. Bilo je fino te zime, bez obzira na to da je tu bilo dosta nekih umjetnika od kojih ti se povraća kad ih čuješ o čemu govore. Što se tiče ostalih dešavanja  jedino mogu spomenuti ljude iz noise benda Temple Texas (kojeg nema više)  a koji su 2000-2002.doveli hrpu bendova u Sarajevo, poput Zu, Guapo, Him, Razorblade J., Analena, Melted Man, itd. A isto su izdavali i fanzin Neuro koji je bio posvećen raznoj blesavoj muzici, kao i neka samoizdata cdr-a.Ti ljudi su sad rasuti na sve strane svijeta, ali su ostavili dobar uticaj na ono što sam ja uradio sa Casasaurom. Danas, nema skoro ništa osim slučajnih svirki koje se mogu posjetiti, ali česti su koncerti nekih domaćih bendova koji se ovdje smatraju za kao neku avangardnu muziku i andergraund, a radi se o totalno dosadnim MTV kopijama, u kojim sviraju ljudi koji su očigledno bolesni ili bezobrazno glupi.

HC: Znam da ste organizovali i koncert Pančevaca KZP. Kakva su vaša iskustva sa tog koncerta? Verovatno su vam preneli nešto od ovdašnjih bendova/dešavanja pa kako vam se i to čini, generalno ExYu noise/whatever scena.
NM: Nismo mi organizovali taj koncert, već izvjesni Ćazim, mada se na Klopkinoj stranici spominju ljudi iz Casasaura a ne on. Oni su kod njega prenoćili a sutra su kod nas došli na kafu jer smo u komšiluku. U svakom slučaju koncert je bio super simpatičan i inspirativan a nas desetak ljudi što je bilo na koncertu se super provelo, bez obzira na neke smiješne provokatore koji su kratko bili navratili u taj klub pa poželjeli da i oni nešto pjevaju u mikrofon.

A što se tiče Ex Yu neke scene, uglavnom sam imao informacija o ovim stvarima sa Earwing recordsa iz Zagreba koji je postojao do negdje 2001. a koji je vodio pokojni Ivica Baričević i ti bendovi kao što su meni izvrsni Peach Pit, Uzrujan ili jedan novi bend iz te priče – Tigrova Mast. Iz meni nepoznatog razloga o bendovima sa istoka malo sam čuo od ljudi sa kojima sam se družio a sam nisam imao priliku da nešto saznam…

HC: Imam utisak da je BH jako slabo povezana sa ostalim ExYu zemljama (a i unutar same BH) za razliku od HR i SR na primer gde kontakti da gotovo i nisu prestajali. Kakvo je tvoje mišljenje?
NM: Vjerovatno, zbog specifičnosti situacije, da je ta nepovezanost izrazitija u Bosni. Možda i zbog nepostojanja određene zainteresiranosti koja je uzajamna a možda i zbog toga što se ovdje baš nešto bitno i ne događa.Ali određene ekipe su skupile neku snagu pa su se uvezale kvalitetnije, kao što je to slučaj sa bosanskim hip-hopom, gdje imate direktne i stalne veze među gradovima u Bosni.A recimo Damir –Diplomatz je totalno nepoznat u recimo Bihaću, gdje sam bio neki dan, a koliko toliko, u Sarajevu je kultna ličnost (naravno zna se na šta mislim).Vjerovatno neki ljudi su i uvezani, možda neki planinari ili bajkeri, ali nažalost što se tiče, he, ovoga što sam ja radio, ne.Mada ima dobrih stvari svugdje, u to sam uvjeren.Ja nisam razmišljao o tim stvarima uvezivanja tako da nisam ni radio na nekim komunikativnim tehnologijama, ali uvjek sam bio otvoren za tuđu zainteresiranost, kao i sada kako se vidi.

HC: Kakvo je stanje u BH generalno po pitanju alternativnog načina izražavanja? Da li postoji potreba kod ljudi za takvim nečim?
NM: Mislim da ne, osim kod rijetkih ljudi koji razmišljaju o ovoj noćoj mori u kojoj živimo I šta učiniti da se ne poludi ili ne postane glup. Ali uglavnom ono što se smatra nekom alternativom u sarajevskom kulturnom životu nije nikakva alternativa već čista kopija zapadnjačke pop kulture u najbizarnijem smislu. Neke autentične sarajevske alternative koja je šire rasprostranjena nema, osim rijetkih sirovih hip-hop klinaca koji još nisu zagrizli u bolesni trend kritike tih par nazovipredsjednika koji kao ne obavljaju svoj posao kako treba. Ovdje je stvarno jedan grozan trend neke demokratije na koju se svi furaju želeći valjda da BiH bude prava država, poput recimo Švedske nemampojma ili šta već… Mene za svom tom pričom boli kurac a država u bilo kojem obliku mi zvuči odvratno, jer nije problem siromaštva ljudi u BiH to što ovo nije "normalna država", već je problem što ona to sasvim sigurno postaje svojim adutom skrivenim u ogromnim prirodnim bogatstvima koja su privlačna za uništiti u ime nekog napretka. To je ono što prosječni sarajevski "urbani alternativac" ne zna, njega interesuje British moda i British muzika sa MTVijeva kao i pozerski bunt na koncertima Dubioze Kolektiv i sličnih budalaština.

HC: Iako Casasaur više ne postoji, posle ukidanja etikete ipak su se pojavila čak tri izdanja za kratko vreme. Da li bi ona mogla u stvari najaviti ponovno pokretanje etikete? I ko onda stoji iza tih izdanja. Vidim da stoji logo i natpis "Post Casasaur Era" pa i to ide možda u prilog mom pitanju o ponovnom pokretanju cele priče.
NM: Ta izdanja su nastala nekako u vrijeme dok sam odlučivao da ukinem Casasaur pa sam ih stavio u neku post Casasaur eru, ali je materijal tehnički neobjavljen i osim što smo ga stavili na neke forume, nema veze sa Casasaurom (koji je ukinut). Radi se o slučajnom izljevu kreativnosti nekih mojih prijatelja i mene. A što se tiče ponovnog pokretanja etikete, rekao sam svoje.

HC: Zašto je uopšte etiketa prestala da funkcioniše?
NM: Zato što me je počelo sve to da nervira oko Casasaura, sav taj svijet koji sam izmislio i koji me je polako uvlačio prijeteći da postane neka vrsta posla i kulture. Jednostavno je  Casasaur postao ono što je i predstavljao, neko udomaćenje i samim tim i smrt. Iz čitavog mog iskustva u svemu tome, jedina stvar je izgledala logična a to je ukidanje. Niko se od ljudi koji su bili uključeni u to nije posvađao ili nešto, jednostavno sam im jedan dan saopštio da ukidam Casasaur i to je to. Jezgra Casasaur ekipe je danas složnija nego ikad i spremna je za nove avanture koje ćemo odmah napustiti ako ne budu imale određenu oštrinu koju tražimo.

HC: Da li mislite da ste dovoljno učinili na promovisanju svojih izdanja i generalno cele priče? Da se niste rano predali? Eto ja sam sasvim slučajno saznao za vas, a internet je danas poprilično moćno sredstvo promocije. Mislim da će i ovaj razgovor pomoći da se vaša priča čuje pa vas možda natera da se predomislite.
NM: Nismo i nije mi neki bitan cilj bio da se nešto promovišem, radili smo tiraže do 30tak komada i nikad nismo slali na neke medije ili nešto. Stranicu tad nismo imali mogućnost napraviti i sve je nekako ironično i slučajno ispalo sa Pionirovim glasnikom koji nas je predstavio taman kad  se sve završilo. Tako da su ljudi o tome saznali kao o nekoj stvari koja se ukida a prvi put uopšte čuju za to, što je ispalo dodatno zbunjujuće kao I vjerujem čitav tekst na toj stranici koji smo poslali. A predali se nismo, nemamo nikakve razloge koji su nas natjerali da odustanemo," kao nikome nije stalo do nas" ili "nema smisla to raditi". Sve je jednostavno nestalo kako je i nastalo, u mojoj glavi i nigdje više. U ovom bolesnom svijetu ništa nije značila jedna usrana izdavačka kuća, kao što ne znači ni jedna druga. Nešto što nije živo ne zaslužuje nikakvu žalost, ljudi sa Casasaura će se nastaviti družiti i voljeti, ne treba nam Casasaur za to, ne treba nam muzika niti išta slično.

HC: I evo da polako zaključimo, sada kada pogledate iza sebe, da li je posle Casasaur ere ostalo neko free, noise, ambient, improvise, nasleđe u BH? U nadi da ćemo se još sretati sa vašim izdanjima ja vas pozdravljam.
NM: Ostao je duo Idlness Distribtion (Adela Galešić i ja) te moj tejp-nihilistični projekat Sebastian Crnich koji će se bazirati na nekim idejama vezanim za radikalne društvene promjene kao i na kritici modernog noise-a koji prerasta u pizdariju građanskog društva i impotentnu umjetnost (o detaljnijim informacijama vezanim za ta izdanja, bit ćete obavješteni). Ja radim neke remikse sa trakama i snimcima koje sam pravio u zadnje vrijeme od ova dva projekta (koji zvuče dosta drugačije nego ono što je izašlo za Casasaur i post casasaur ).U međuvremenu sam napravio nekoliko live harsh sessiona u svom stanu za prijatelje kao i nekoliko pogača te hrpu kljukuša.
Hvala i u ime Tarika i Adele.