vrati se na sadrzaj arhiva root@hc-zin.cjb.net

Intervju This Day Will Burn

         


Nekada Learning English, danas uz male promene TDWB. Pitala Vanja. Na pitanja su odgovarali Ivan i Antun.
-----------------------------------------------------

HC: Kako je ovo prvi intervju za hc-zin, nesto o istorijatu benda bilo bi dobro za pocetak (kada ste nastali, promene u postavci i sl.).
A:
Ovako. Bend je poceo funkcionirati negdje u ljeto 2003. i od tad nije mijenjao postavu. A sviraju Buda i Chule na gitarama, Igich na basu i vokalu...
I: i Antun na bubnjevima. Nastali smo raspadom benda Learning English u kojem su bili isti gitaristi, s tim da se bendu pridruzio Antun.

HC: This day will burn zvuci jako interesantno. Odakle ideja za ime benda?
A:
Zapravo, ideja je bila smisliti originalno ime, da se razlikuje od ostalih. Imali smo neke ideje, ali ova je zapravo inspirirana jednom pjesmom Small Brown Bike-a.
I: Naknadno smo culi da postoji jedan americki This day will burn. Ali ne sekiramo se previse.
A: Ne sekiramo se uopce.
 
HC: Sta slusa svako od vas privatno i koliko je to sto slusate uticalo na vas i na muziku koju stvarate?
A:
Zapravo svatko ima neke svoje omiljene bendove, ali vecinom slusamo slicnu muziku.
I: Osim Chuleta koji slusa iskljucivo rokenrol.
A: Evo u zadnje vrijeme slusam najvise novi Propagandhi, jedno novo-staro otkrice Neil Perry i Mr Willis of Ohio.
I: Meni je najveci bend ikad legendarni SNFU. Takodjer obozavam Jawbreaker, Refused i jos puno drugih. Od novijih bendova izdvajam Married to music.
 
HC: Sredinom decembra prosle godine svirali ste u Novom Sadu. Kakvi su vam utisci sa te svirke? Da li ste uspeli da steknete neki utisak o novosadskoj sceni?
I:
Meni je bilo super, najvise mi se svidja sto gdjegod smo dosli bili smo docekani bogatom trpezom.
A: Svirali smo u Enteru i bila je dobra svirka. Prostor je dobar, iako malo hladan. U biti nam je u Novom Sadu uvijek zakon jerbo imamo hrpu prijatelja tako da se uvijek osjecamo kao kod kuce. Svirali smo s dva novosadska benda (Stand your ground i No regrets), pogledali koncerte barem jos desetak. Scena je poprilicno razvijena.
I: Prolece mi je jedan od boljih bendova koje sam cuo u zadnje vrijeme.
 

     

 

HC: Kakva je scena u Osijeku a kakva u Zagrebu? Uopste, kakvo je stanje na muzickom nebu Hrvatske?
I:
Scena u Osijeku je ozivjela u zadnjih par godina. Uz vec etablirane bendove (Debeli precjednik, COG, Guzva u 16-ercu, Grupa tvog zivota...) pojavili su se i noviji bendovi vrijedni spomena (Diverzija, Bud Spencer, Among The Thebians, Mephisto). Naravno moram spomenuti i legendarne bendove koji vise nisu aktivni, ali jos uvijek imaju velik utjecaj na razvoj scene (Why Stakla, Rangorax, HC Andersen).
A: Zanimljivo je da ima stvarno velik broj bendova i ljudi koji vrlo kvalitetno rade duzi niz godina, a konstantno se pojavljuju i novi. Hrvatska scena je poprilicno plodna; ima nekoliko zanimljivih label-ova (Brand New Place, Moonlee, Dirty Old Town) i vise dobrih bendova (Chang Ffos, Los Primjer, Analena, The Farewell Reason, Lunar, Igut, Usud, Ponovno Okupljeni Overflow, Amok, Senata Fox...)...
I: ...Xenosa, Pasi, Bruno, Titos Bojs, FNC Diverzant, Don't Mess With Texas, Panaceja, One Step Away. Sigurno ih ima jos, ovo je ovako sto nam je palo na pamet.
 
HC: Na vasem sajtu je zavidan broj svirki. Koje vase svirke se uvek rado secate? Mogla bi anegdota sa neke svirke.
A:
Iskreno, ne mislim da je taj broj bas zavidan. Voljeli bi i vise svirati, no ponekad zna biti problem sve izorganizirati zbog dosta obveza koje imamo. Ipak, svaki koncert nam je drag i svaki novi dodatno motivira. Meni osobno je predivan bio nedavni koncert sa Mr.Willis of Ohio u Ilirskoj Bistrici. Predivni ljudi i odlican bend. Ne znam odakle izvlace toliku kolicinu pozitivne energije.
 
HC: Vas prvi full-length album ( How The Mighty Have Fallen) pojavio se prosle godine. Koliko ste zadovoljni samim albumom, promocijom, distribucijom?
A:
Album je snimljen proslog ljeta u Socijala studiju u Novom Sadu. Osam dana smo se bili koncentrirali samo na to i mislim da smo napravili dobar posao. Svakako velik dio zasluga ide i Raduletu koji nas je snimao i trpio, i uvjeren sam da je covjek pokazao da zna sto radi. Sto se samog izdanja tice, album je izdao nas prijatelj Mario Tucman i njegov Brand new place records. Sve je radjeno na prijateljskoj osnovi i mislim da nam takva suradnja svima odgovara. Promociju smo vecinom radili sami kroz koncerte sto nas najvise i zadovoljava.
 
HC: Zelim vam puno uspeha u daljem radu i nadam se da cemo jos saradjivati
A:
Puno hvala na vasem interesu za ovaj bend te se nadam da cemo se cuti opet uskoro.

 

vrati se na sadrzaj
      arhiva