Nepomena - E ovako, strip Ilegalni emigranti je zadnjih mesec dana izazvao neverovatnu polemiku. Iz brda pisama, komentara izdvajamo ovo.

"Inace,meni su "Ileglni emigranti" toliko dobri upravo zbog te sirove energije i zato jer dok ih citas ti se vilica steze i skrguces zubima od cistog zadovoljstva!"(Dunja Jankovic)

"Vrh! Do jaja je! Previse je dobar da bi ga hvalili mediokriteti.Strip treba rehabilitovati, dati mu pripadajuce mu pocasti, a vrijednosnoj provjeri treba izloziti njegove kriticare!"(Rambo Amadeus)

"Mislim da ne treba ponavljati da sam velik fan "Ilegalnih emigranata", to se podrazumeva. Mislim da je to svez pristup Dizniju kao autoru i da bi on, da je kojim srecnim slucajem duze poziveo i sam dosao do slicnih resenja u grafizmu i fabuli!"(Danijel Kovac- Jarboli)

"Da ne duzim,mislim da je strip "Ilegalni emigranti" sada vec znacajan kao svojevrsni fenomen! I, ako cemo posteno, ima jednu dublju konotaciju i daleko vise kreativnog "ludila" nego sve ono sto rade oni moroni iz magazina "Slic"! (Dejan Stoiljkovic)

Strip "Ilegalni emigranti" je u svom kretkom,svega jednogodisnjem,javnom zivotu prosao krajnje neobican put od gotovo jednoglasne osude i nipodastavanja,uz kvalifikacije kao sto su:"Nepatvoreni shund","Djubre","Smece","Izravni napad na mozak i zdrav razum", "Odvratan", "Vredja duhovnost stripa, duhovnost kulture, stavise duhovnost vaspitanja, a bogami i duhovnost razuma" do pohvala i odusevljenog odobravanja koje sam izneo u zaglavlju teksta. Otkud takav preokret u toku samo jedne jedine godine u vrednovanju ovog stripa?... Ne znam u cemu je zapravo stvar, ali mozda ce od neke pomoci biti ako ukazem na sve ono sto sam cinio i prozivljavao u kreativnom smislu u poslednjih desetak i nesto vise godina, a sto je, po mom misljenju oblikovalo atmosferu iz koje su se iznedrili "Ilegalni emigranti", pa sta god ko o njima u vrednosnom smislu mislio.

Naime, kada sada pogledam unazad, na prethodnu dekadu, mora biti da sam saradjivao u radu na stripu sa vise od 100 "autora", od moje tada cetvorogodisnje cerke Lole, do jedne Sonje Savic, Radomira Belacevica, nekoliko staraca amatera, jednog majora nase vojske(!), pa onda jedne lokalne alkoholicarske vrsacke legende, pa sve do samog Moebiusa ciji sam jedan crtez dobijen na festivlu u Erlangenu inkorporirao u jedan nastavak stripa "Gusle u kosmosu"!... Moje radionice su se godinama odvijale po principu "Crta i Kurta i Murta", ili jednostavnije receno, svako je bio dobrodosao da se poduhvati crtanja stripova i izrazi sasvim slobodno ono sto je u njemu. Ono sto sam shvatio, nakon tog silnog i obimnog iskustva je da medju takozvanim "amaterima", "diletantima", "marginalcima" svih vrsta cesto ima neuporedivo vise neke izvorne kreativnosti nego u radovima takozvanih "pravih profesionalaca"! Mislim da, cak isuvise cesto, profesionalizam i kreativnost u nasem stripu nemaju ama bas nikakvih dodirnih tacaka! A pritom smo svedoci da kod nas kriticari teoreticari vrednosne sudove o umetnickoj vrednosti nekog stripa gotovo iskljucivo podredjuju kriterijumima takozvanog "profesionalizma", kao da se ne radi o potencijano kreativnoj delatnosti nego o proizvodnji nekakve robe, cisto materijalnih produkata.

Sve ovo gore navedeno morao sam da navedem da bih zapravo pripremio teren za razjasnjenje nacina na koji su nastali "Ilegalni emigranti". Jednoga dana, sredinom proslog leta dobio sam scenario od Bureka koji mi se ucinio veoma zabavnim i za jedan jedini dan sam, koristeci stare, pohabane i razvaljene flomastere, nacrtao ceo strip od 16 strana! Zapravo sam koristio sve moguce trikove da bi strip izgledao sto vise "neprofesionalno", "diletantski", "antiestetski". Kopirao sam Burekove crteze iz nekog drugog njegovog stripa kroz staklo, desavalo se da budu i po tri ista crteza iskopirana na istoj strani, lica glavnih junaka najcesce izgledaju kao da ih je nacrtalo neuko sedmogodisnje dete, camac izgleda "kao upotrebljeni kurton ili ljuska od jajeta", Silja vise izgleda kao da pusi flasu piva nego sto pije iz nje,itd. E,pa ta silna nagomilana "ruznoca", "nakaznost", "neukus", mora biti da ipak nesto znaci... Za mene je ona zapravo jeste sirova i brutalna, ali sasvim iskrena satira na korporativno produciranu i kontrolisanu umetnost koja sve vise potiskuje bilo kakvu umetnicku individualnost i kreativnost.
WOSTOKaliasMEDIOKRITET