vrati se na sadrzaj arhiva root@hc-zin.cjb.net

Intervju sa Bastijem iz benda Skrack


Posle svirke negde oko pola dva ujutru potrpali smo se svi kod Šona i Ljube. Ispred Skracka je ostao Basti vokal benda, gitarista Skracka čijeg imena ne mogu da se setim, koji je mirno sedeo i posmatrao razgovor, a ispred HC-a smo bili Iva, Šon i ja (Nenad). Tu su bili još i Maik iz The 4 Sivits koji je učio Ljubu da svira "Under the bridge" dok smo mi radili vju. Ostali iz benda su se vratili u klub da piju a mi ostasmo na divanu. I kreće priča (zvanična)... Nenad


HC: Ok ko je sa nama večeras ispred Skreka?
Basti:
Zdravo svima, ja sam Basti i pevam u Skreku.

HC: Najpre ono najsvežije, a to su utisci sa ove svirke večeras. Kako je tebi to sve izgledalo?
Basti:
U bilo je jako dobro, ali zaista. Klinci su igrali, skakali i bilo je lepo videti kako se svi lepo zabavljaju bez nasilja. Puno piva, zabave, buke, dosta stejdž dajvinga ali sam primetio par nasilnih tipova ali to je bilo posle svirke i kako sam čuo ti momci nisu bili na koncertu već su se samo u prolazu posle koncerta zakačili, i to je jedino loše. Ja ne vidim smisao tuče i takvog rešavanja problema, imaš usta da govoriš, mozak da misliš...

HC: Pa ovaj tip ga baš i nije imao...
Basti:
Ma da,... svejedno pesnice ne rešavaju problem.

HC: Ma manimo se tih gluposti, nego na svirci beše pakleno. Umalo te nisu zadavili kablom od mikrofona dok su te nosali kroz klub.
Basti:
Haha, pa da. Ma ok je bilo mada kad je ponestalo kabla nije bilo prijatno. Ali ne ljutim se, pa video si da je sve bilo ok i da ste me opet podizali da smo pevali svi zajedno. Drago mi je da je postojala ta neka razmena energije između nas u publike i to se oseti, tako da... bili smo inspirisani.

HC: Kakvi su utisci sa dosadašnje turneje i gde ćete posle svirati?
Basti:
Turneja je krenula iz Austrije, tj. Beča ali su tamo svirali samo The 4 Sivits jer smo mi imali nekih problema tako da smo im se pridružili u Sloveniji i onda smo došli u Kragujevac, zatim Beograd i evo nas večeras ovde. Neverovatno je i zanimljivo kako su sve ove zemlje sjebane ratovima ali opet je scena ok i razvija se i dosta je jedinstva [kako li je onda kod njih stanje ako je ovo kod nas njima ok – prim.N.], nema veze da li voliš hardkor, pank, krast, metal, ovde [ misli na Niš gde publika ipak nije podeljena toliko i gde postoji nešto najbliže "junitiju" ] vidim da je bilo svih ekipa i to me jako raduje. U Nemačkoj su ekipe podeljene i to je jako tužno, ali scena je veća i to je očekivano.

HC: Da li postoje konflikti, pljuvanja između bendova?
Basti:
Au da, dosta, dosta je podela...

HC: I verovatno svi pevaju o drugastvu, jedinstvu...
Basti:
Ma licemeri,...imaš tamo fensi hardkor, pa onda iskrene pankere, i svi jedni drugima rade iza leđa i zabadaju nož u leđa jedni drugima...

HC: Vratimo se malo vašim pesmama, objašnjavali ste ih u pauzama pa je meni zapala za uvo tematski ona koja govori o samoubistvu. Evo upravo smo se u ovom broju bavili tom temom. Da li možeš da mi pojasniš malo taj tekst pošto te baš i nisam razumeo dok si pevao. Da li je to tekst tipa "za i protiv"...
Basti:
Pa pazi nije u pitanju "za i protiv" tip teksta već pesma govori više o samom trenutku kada čovek dođe u situaciju da razmišlja o tome. Muka mu je više, umoran je više od borbe i preživljavanja i taj čin vidi kao jedini izlaz. Pesma je inače posvećena našem dobrom drugaru koji se obesio, a mesec dana pre toga je sa nama išao na turneju i sve je bilo ok. Ali eto, mesec dana posle te turneje učinio je to. Svi se mi borimo svaki dan da bi preživeli nekako. Ne znam da li je to pravi izlaz ili ne,... maaaa to definitivno nije rešenje. Mislim niti ubiti nekog drugog niti sebe.

HC: Druga pesma je protiv nacionalizma i fašizma...
Basti:
Da, zove se Genocide – The Easy Guide. Pesma je sarkastična. Mi dolazimo iz zemlje gde se desio Holokaust i najgore stvari koje su se ikada desile na svetu i čovečanstvu, desile su se kod nas. Mi i danas trpimo dosta zbog toga ali želimo da kažemo da mi nismo bili deo svih tih dešavanja niti ćemo ikada biti jer smo mladi i nemamo veze sa time i želimo da opet budemo ponosni i da nas prihvate ovakve kakvi jesmo, bez predrasuda. Zato se i dosta borimo protiv nacionalizma, desničara i njihovih organizacija.

HC: Kakvo je trenutno stanje u Nemačkoj. Koliko je nacionalizam razvijen a koliko antifašistički pokreti?
Basti:
Pazi mi dolazimo iz Istočne Nemačke i tamo je nezaposlenost u velikom porastu. Tako da, javljaju se problemi jer uglavnom se za takvo stanje okrivljuju Turci i Poljaci, i takvo tle je pogodno za razvoj nacionalizma pa i rasizma. U našem delu zemlje je dosta aktivna stranka MPD koja okuplja takve ljude oko sebe. Ali to je izazvalo i razvoj antifašističke scene ali i tu postoje problemi i podele, jedni su proPalestinski, drugi proIzraelski naklonjeni , tako da postoje sukobi, tuče unutar same te AF scene ali kada je reč o borbi protiv nacista svi su zajedno protiv. Tako da, kada su u našem gradu okupljanja nacista ima ih oko 800, policija mora da ih štiti jer dođe nas 5000 i onda dolazi do sukoba, gde je puno nasilja i nereda…

HC: Ok, mislim da je dosta politike. Vratimo se bendu malo. Valjalo bi pomenuti i ostale momke. Dakle, pored tebe ko je još u bendu?
Basti:
Da ma politika je jako bitna ali vredi vratiti se lepšim stvarima. Pa Walli svira gitaru, na basu je Buzz i za bubnjevima je Kief.


HC: Ok, a sad jedno možda neobično pitanje, ne znam da li te je neko do sad pitao to ali reci par reči o Skreku.
Basti:
Haha, u pravu si neobično pitanje. Pa počli smo novembra 2002. Walli i Kiff su zajedno svirali a kasnije smo došli Buzz i ja. Ja sam došao u bend marta 2003 i od tada do sad postava se nije menjala.

HC: Šta ste do sad izdali sem ovog snimka sada?
Basti:
Prvi snimak je bio za split LP sa [ovde se ne čuje baš najbolje ime benda] i to izdanje se pojavlo juna 2004. za jednog nemackog izdavaca i nakon toga split EP sa bendom [i ovde nisam bas najbolje razumeo ime benda], i to je iza šlo semptembra 2004., zatim naš full lenght LP koji se pojavio aprila 2005., zatim split izdanje za neku američku etiketu i evo sada sa The 4 Sivits.

HC: Nije loše, nije loše i sve to za samo nešto više od dve ipo godine postojanja... Nego, ko je radio omot za ovaj 7' split?
Basti:
Pa eto ja sam se kao nešto potrudio i mislim da je ispalo sasvim ok.

HC: A net? Koliko vodite računa o ovom vidu promocije?
Basti:
Pa eto postoji taj sajt tj dva www.skrack.de i www.myspace.com/skrack koji su uvek aktivni pa se tu može naći dosta informacija. A možete nam se javiti i na contact @skrack.de.

HC: Vaša lokalna scena, bendovi? Čekaj odakle beše vi dolazite?
Basti:
Dolazimo iz Lajpciga. To je veći grad u Istonoj Nemačkoj, pa je tako i scena dosta velika. Imamo, recimo 4-5 koncerata nedeljno u gradu. Krast scene je jako dobra, a hardkor scena je jako velika ali je dosta podeljena na old skul, metalkor i tako dalje, prišao sam ti o tome malopre, da ne budem dosadan sad opet. Ima,...ima dosta scena. Kada mi sviramo kao domaći bend uvek bude oko 200 ljudi. Preporučio bih ti SOL, stari krast bend, evo skoro su bili na turneji po Aziji. Ma sjajni momci, mogu jako brzo da sviraju a i jako mnogo da popiju bogami haha. Imaš još i nemački stari pank bend Reich & Schon, mi smo ih i obradili. Oni su takođe svirali po Sloveniji i Hrvatskoj. Onda imaš Full Speed Ahead, hc bend ali onako u nekom mačo fazonu ali su fini momci ovako.


foto Marijana Brkic

HC: A da li postoje konflikti između različitih scena, da li se bendovi i publika razičitih scena podržavaju i idu na svirke drugačije muzike?
Basti:
Ja da, idem i posećujem koliko god mogu sve koncerte vredne pažnje, nebitno koja je muzika u pitanju. Imam dosta prijatelja koji se bave totalno drugačijim pravcima tako da sam uvek tu da dam podršku bez obzira šta sviraju. Uglavnom nije tako, dakle većina ide na koncerte samo onih pravaca koje voli. Nisu baš raspoloženi da čuju nešto drugačije. Ali kad bi samo malo probali i izašli iz te ljušture, shvatili bi koliko postoji dobrih ljudi oko njih za koje nisu ni znali da postoje. Shvatili bi koliko je ok kad možes sa još puno ljudi da popričaš, popiješ pivo, igraš, skačeš i lepo se provedeš. Ja eto ispratim dosta različitih dešavanja i stalno čujem neke pridike zbog toga i imam konflikte i probleme posle, prigovaranja i slično. Meni je muka od takvih zatucanih likova i muka mi je od prebacivanja više. Moraju.... moraju ljudi da se otvore i da shvate da postoji možda još nešto drugo i da to ne mora da bude nešto loše.

HC: Da eto vidiš i ja imam sličan problem sa tako nekim ljudima, pošto i sam ispratim dosta toga, što se možda nekome ne svidi. Malo skašem sa teme na temu ali me zanima kakvo ste mišljenje imali o Srbiji pre nego što ste došli, šta ste slušali a šta ste videli sami? Koliko se te dve priče razlikuju?
Basti:
Pazi, jedan od mojih najboljih prijatelja je iz Bosne. Srbin, ali je odrastao tamo tako da sam dosta upoznat sa problemom koji je ovde bio. The 4 Sivits su ovde bili pre dve godine i rekli su mi da je sve ok, da je stanje prilično normalno, jedno sam mislio da ste dosta siromašniji. Ali eto bili smo u Beogradu i videli smo jako pristojno odevene ljude po gradu, vidimo i po distribuciji da je situacija bolja nego što smo mislili jer se dosta toga prodavalo. Tako da sam na kraju rekao sebi "Ok nije toliko strašno". Što se tiče sukoba, mislim da je za sve kriva religija i crkve kao organizacije.

HC: Da se manemo mi ovih teških tema. Pa hajde ti završi ovaj zvanični deo razgovora pa da se pridružimo ostalima, evo vidiš da je Ljuba uzeo gitaru a to neće na dobro da izađe.
Basti
[uz Ljubino muziciranje u pozadini završava ] : Što se tiče neke poruke, poštujte ljude iz svog okruženja, puno ljubavi i poštovanja može da reši mnogo više problema od fizičkog obračuna. Drago mi je što smo ovde svirali večeras. Ja inače volim jako da putujem i upoznajem ljude svirajući muziku koja je jako važan deo mog života i koja mi je donela veliki broj prijatelja pa i vas [ kahhh kahhh :) – prim.N. ] . Puno hvala tebi i tvom fanzinu, nadam se da vaša publika zna da ceni sve što činite za scenu.

vrati se na sadrzaj
arhiva