vrati se na sadrzaj arhiva root@hc-zin.cjb.net

Kolumna LET ME BE OFUCAN LIKE OLD DEKA ON MY VETKRE


Ponekad postaje jako bezveze kad se nađe onaj bivši muž Demi Moore u nekom filmu i s kaubojskim šeširom na glavi priča o nekoj dosadnoj ženici koja je čuvala govno svog muža u kutiji za cipele nakon što je ovaj umro. Hajde, mislim za početak neke jednostavnije priče može to i puno bolje.

Jako je super što sam se snašao u svom vrtlogu pojmova i konačno odlučio da svoje znanje i glupost zaokružim s tri cd ovogodišnjeg izdanja Britannicae, i to de luxe. Za 4,5 KM koliko me je to koštalo, nikad nisam jeftinije kupio znanje. Pogotovo tako jednu sjajnu enciklopediju. Instaliraš u računar i postaneš pametan. Ili shvatiš koliko si ustvari glup ne znajući mnoge pojmove ili događaje. A jednostavno možeš reći I boli me dupe za to. I ostati i dalje glup ne povezujući ništa bitno s svojim životom. Uskoro počinjem s novim ciklusom emisija koje bi trebale obradovati slušatelje a pitam se da li je to pametno nekoga uveseljavati. I ustvari, da li je vrijeme za uveseljavanje? U gradu nikad nije bilo više tučnjava i netrpeljivosti, socijalni nemiri su sve očitiji, niko više ne obrača pažnju na osnovne ljudske osobine, kulturu ophođenja i odnosa...bla, bla, bla.

Sve je očitije kako se svijet promijenio bar u ovom okruženju u kojem se trenutno već zadnjih godina nalazim. Pomislim kako nema lijeka, ili bar oni koji bi mogli da izliječeve ove bolesti, ne žele jer su uvjereni da je sve baš onako kako treba biti. I kad mi neko kaže kreteni, da, potpuno je u pravu. Imaš posla s kretenima svaki dan i tek to shvatiš kad dođeš kući izmoren od svih tih zbivanja pa priznaš sam sebi da si budala.


Obična budala koja je popustila drugima a kreteni se prave pametni. Neko je jednom davno rekao da ovom narodu treba kruha i igara pa će svi biti zadovoljni. Da, tako je. A toga je sve manje, i kruha i igara. Sve nas je više gladnih i onih koji kopaju po kontejnerima. Sve je više nas koji ne znamo gdje i kako se zabaviti pa ostajemo u svojim domovima prdeći u iste pokrivače od prošle, predprošle godine. Niko ne zna koliko su stare deke u koje prdimo.

Na tv-u u nekoj emisiji govore kako se u Tuzli, nekad popularna manifestacija zvana “L jeto u Tuzli” p retvorila u kupanje na onom jezeru koje ja zovem Jasminova bara a svi ostali Panonsko jezero. Kulturni sadržaj ravan nuli, nočni život se sveo samo na hodanje po korzu, ispijanje kafe u trajanju od tri sata i buljenje u prolaznike koji za jednu večer nebrojeno mnogo puta prođu tim korzom. Za divno čudo to isto sve piše I u ovoj legendarnoj enciklopediji. Hodanje po korzu i ispijanje kafa. Super, ovdje se I ne zna drugačije. Šminka, krpice i sjaj da me neko vidi – osnova je razmišljanja svakog prosječnog tinejđera/ice kad se zaputi u centar grada. Kako je to monotono!

A koliko patetično, piiii, ne pitaj. Ne vrijedi spominjati niti praviti bilo kakve usporedbe s prošlim vremenima jer nema nikakvog smisla. Ovo se vrijeme opjevalo u pjesmama zaboravljene istorije ili se već vidjelo na malim ekranima u obliku serijala “ Top Lista Nadrealista” . Kraj borbe.

Račić Tomica


vrati se na sadrzaj
arhiva