Kada sam se prosle godine upoznao sa deckima iz tito's bojsa (evo hvala jos jednom na super doceku i hvala Njapi na onom istarskom picu kojem sam zaboravio ime) nisam kontao da bi jednom mogao svirati na istom mjestu kao i oni. Te godine su i oni nastupali na Monte Paradiso festivalu, a nepunih godinu dana poslije, tacnije 17.07.2004. njih cetvorica su dosli u Bihac. Interesantno je i da smo na jedvite jade skrpili pare koje su im trebale za prevoz, pa smo zakidali i sami od sebe sakrivali, ali sve je to rokenrol =:)

Uglavnom dosao je znaci taj dan, novootvoreni klub koji je u medjuvremenu novozatvoreni klub (zbog nedostatka finansijskih sredstava), vec je oko 18:00 bio prilicno pun, iako je koncert bio zakazan za 20:00. Uglavnom standardna bihacka ekipa, uz lagano zagrijavanje ispred, pored Une, pa i unutra bila je sasvim raspolozena. Otprilike tu negdje su Njapo, Neno, Zoran i Robi dozivjeli kulinarsko-gurmanski klimaks jeduci cevape koji su im se toliko svidjeli da su ih poslije i sanjali, ako ne vjerujete pitajte Njapu =:) Negdje oko 20:00 grupa Rikverc u malo izmijenjenom sastavu je dosla na stejdz, odsviravsi 6-7 pjesama, kao uvod za tito's bojse. Inace i u Rikvercu se dosta toga promijenilo, pa je otisla vokalistica Sheena, na njeno mjesto dosli su Nedim i Alaga, kao sad oni tu nesto pjevaju, a i bubnjar Dado je zakazao, pa se sada dvojici idejnih tvoraca koji sami ostadose pridruzio drug Nuhanovic Danijel, zvani Nuhan na mjesto bubnjara.

Poslije mozda pola sata Rikverca na stejdzu se pojavise tito's bojs. Ustimavanje i prikopcavanje instrumenata i svega ostalog trajalo je dosta dugo, pa se raja vec pocela malo komesati i nervozariti, ali uskoro su titovi decki poceli prasiti. Bukvalno prasiti, jer se tolika prasina dizala (sviralo se u atriju, otvoreni dio ex-kluba) zbog poga da je bilo tesko nazirati siluete titosa na stejdzu ako stojite malo dalje. Jedna za drugom redali su se pjesme tipa HTV Vikend, Ovako zavrse svi, Nonotova pjesma, Tito's Bojs, a pjesmu Ja sam svoj koja je naisla na najbolji prijem posvetili su Amri koja je taj dan slavila rodjendan. Na kraju, nakon otprilike sat i kusur vremena svirke, jos jednom su izasli na stejdz na izmoljeni bis i odsvirali Blitzkrieg Bop. To je bio kraj koncerta, ali ne i kraj zabave, jer se puno rulje okupilo ispred kluba poslije zavrsetka da bi sjedili svi zajedno u krugu, slusali muziku, cugali i tako dalje. Otprilike u pola dva ujutro tito's bojs su otisli na neku vrstu vikendice sa clanovima Rikverca i tamo su trebali spavati, medjutim kako-ko, uglavnom festa je nastavljena na vikendici i sutradan, nakon mocne noci pune alkohola i svakakvih sranja decki su odlucili da moraju ici. Tesko smo to podnijeli, ali ostaje nam nada da cemo se mozda jos koji put vidjeti.

U svakom slucaju, hvala titosima.
Nedim Seferovic