| tu,
mirna i
razrovana kao
mjesečeva površina,
kap rose prašinom okupana,
umirem sporim ritmom svemira.
samo tri tihe riječi il' desetak slova
zaključale bi ova crna, paklena
i otvorile nova blistava,
mada injem posuta,
zvjezdana
vrata.
Tatjana Jambrišak
|