Moja poezija

[_mostic_]

[_mostic_]

.......

[_mostic_]

Haiku

polako pada-
ode miholjsko ljeto
kapi na staklu

_mostić_

[_mostic_]

*em ti majku božu, zaboravili stareg Jožu, ne.

[_mostic_]

iz kaladonta.

Sutra kad novo jutro svane,
obratiti pažnju da se ne pane-
đevojke, snaše i polovne tete,
klizavo je i ledene kiše prete
posebno one sa štiklicama
golih stomaka i u minićima
za silikonke nema problema
opremljene zaštitnim jastucima
teško onima koje su k'o dska
kad se okliznu ostane maska...

Vorne glatt hinten eben, } Spreda glatka pozadi ravna,
wo soll sich Vater heben } đe da se ćaa uhvati. ....... Davno čuo od kolege.

_mostić_

[_mostic_]

iz kaladonta

Krila je igračke kad je bila mala,
kao klinka barbike i žvake krala.
Kao tinejdžerka skrivala jedinice-
k'o đevojčica nestašne drugarice.
Kao đevojka vragolanka bila,
mama joj momka ćerala iz krila.

_mostić_

[_mostic_]

...iz kaladonta

Njih se rado i često sjetim,
klinke, curice, tinejdžerke,
pa đevojke, eh, kao da letim!
lijepe crnke kao i plavojke.
Da ne zaboravim lijepe brinete,
mlade snaše srećno razvedene.
Udovice, raspuštenice i tete.
Malo hvale, istina, volim žene.

[_mostic_]

Sklepano iz kaladonta

Znamo kad zvonko zvone zvona:
kad se rađa, mre i celiva ikona
kad preti oluja i ćera sotona
i pretnja sile k'o topovi s Navarona.

A kad na vjenčanju zvone zvona,
utihnu od silnog botoksa i silikona.
a kad se rodi, nema sisirona
nema mlijeka iz silnih balona
jedini spas je čudo iz bebirona.

_mostić_

[_mostic_]

iz kaladonta.

Fatamorgana i čudan privid
u magli, muči me ovih dana.

Raspuštenice nage, nepoznate,
igraju kolo udovice - tetkice.

Sinu zračak na pješčanu dinu,
prepozna' jednu zgodnu oblinu.

Čvrsta stasa izdvoji se jedna,
prsata, čedna, širokih krsta.

Mnoge sam sreo, ova nestade,
spali pokrivači smrzle se noge.

_mostić_

[_mostic_]

...BROJNO STANJE...

Uvek se sjetim njih,
lijepe su bile sve.
Sjetim se i drugih,
Ah, i najljepše dve.

Sjetim se i pete,
šeste, sedme, vau!
I lijepe tete,
zaboravih plavu.

Da ne zaboravim,
devetu, desetu.
Eh, pa da nastavim,
o, ho jedanajstu.

I mnoge ostale,
a sad dosta hvale.

_mostić_

[_mostic_]

Srbo - švapski Haiku.

Jaglac u cvatu................Primeln blühen schon
na kasno-zimskoj travi......auf spätwinterlichen gras
sve pozlaćeno.................ales vergoldet

_mostić_

[_mostic_]

sklepano iz kaladonta.

Latice rumene ko usnice,
što ich lahor leluja i ljubi -
šapuću u bašti do ulice.
Uvelo cvijeće u vazi dubi.

Puzeća ruža na prozor pala,
na stazi trag, od psa il’ mačke.
Kraj vrata ženska crna sandala,
ćup na plotu visi naglavačke.

Žuti se na vratima katanac,
tu ženska noga kročila nije,
ni domaćin, niti neki stranac.
Čupavi mačor šapom se mije.

Prhnuše vbrabci visoko pod krov,
daleko se čuje nečiji zov.

_mostić_

[_mostic_]

iz kaladonta

Jutra se plave sparina i opara,
u šetnji snaše i poneka cura.

Lijepo ih gledati, polugole trče,
na grud'ma puca svileno parče.

Ko zategnute uzde i žvale pastuva,
uzana krpa što međunožje čuva.

Pokazuju celulit i jeftine silikone,
prolaznici trube, biciklisti zvone.

Jutarnje vježbe za masne trbušnjake,
psuju i štapovima mlate dve bake...

_mostić_

[_mostic_]

Aktuelno, davno sklepao.

[_mostic_]

iz kaladonta poezije

Zrno po zrno u moj buđelar,
da pečemo lebac svima na dar.
Znade li neka da mjesi tijesto,
koja ima iskustvo i mjesi često?
Da ima dobru rernu i furunu,
vazdušast da se digne u visinu,
pa ga vruća smažeš na brzinu...