nesto poput one rubrike u jednom casopisu, kad izabrani lik govori sta mu se kao najvaznije namece u vezi sa pojmovima, stvarima, osecanjima - azbucno.
podsecanja radi


moze redom, moze bez reda...

telegrafski ili opsirno...

s jednom. ili tri tacke...

bez tacaka
pocinjem sa A, vi nastavljate kako vam volja...
astal
… samo je jedan sto u nasoj kuci u dositejevoj bio 'astal'.
onaj veliki, beli, kuhinjski, na kojem bi se servirali ruckovi – u kuhinji kad smo bili sami, ili u sobi gde se prenosio, razvlacio sa obe strane i zastirao ustirkanim stolnjacima za nas i goste na slavama, rodjendanima, uskrsima i bozicima… :)
… za kojim sam sedela i mlela (oduvek puno pricala


andrak
… kad god smo bile za nijansu nemogucije nego sto inace jesmo – sestra i ja smo od odraslih kao krajnje pitanje dobijale: ‘Pa koji vam je andrak danas?’ sto je nas verovatno u nastavku zacenjivalo do suza i teralo u nova nevaljalstva… sitna.
aktovka
… tatina crna aktovka sa dve metalne kopce, vazna za svaki radni dan, usmekana kroz trepavice, dok se očka saginje da nas poljubi krecuci na posao, po redovnom i strogom uputstvu ćerki koje su htele da zapocnu dan (makar i jos uveliko uspavane), uvidom da je tata tu i da je stoga svet bezbedno mesto…
mirise na after shave, glatki su mu obrazi, uvek u odelu, s kravatom… eto, tako izgleda veliki svet…

'ajjmee...'
...zapravo ’ajme meeeni!!!’ - uzvik koji je pratio usplahireni izraz bakinog lica u momentu shvatanja da joj nesto izmice kontroli: mleko pocinje da kipi iz serpe na plotni pa ona trci iz sobe gundjajuci, sat otkucava a dogovor o susretu je zaboravljen, vaza sa cvecem upravo se razletela u hiljadu komadica po plocicama poda u kuhinji...

... u vreme kad sam bila posmatrac tih scena moja je baka vec decenijama bila odvojena od dalmacije i narecja u kom je ponikla, i govorila je vrlo ’vojvodjanski’ (i vojvodski

... podvuceno morskim pogledom moje plavooke bake matilde... :)
azra
ona azra. dzonijeva. s nemirom i strascu. sa mikijem, marinom, pavelom, poslednjom stvari...
... moj prvi koncert. sajmiste. jedan od onih super dogadjaja kad tok i dozivljaj srece koji ga boji nemaju distancu, pa jos dok stvar tece sve vreme osecas, znas, koliko ti je lepo... i smejes se, tek tako, jako mlado, jako lako...
