Vilijem Šekspir

Dela velikih, antologije, enciklopedije...
(MOLIM, NE KOMENTARIŠITE!!!)

Уредник: koen

Корисников грб
vuk
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 6435
Придружен: 11 Сеп 2005, 12:53
Место: nigdina

Vilijem Šekspir

Порукаод vuk » 14 Окт 2005, 13:26

Слика

SHAKESPEARE, William

(Stratford-on-Avon, kršten 26. IV 1564 — 23. IV 1616), engl. dramski pjesnik.

Bio je treće od osmero djece. Njegov otac John, ugledan obrtnik, obavljao je različite funkcije u upravi grada Stratforda, dok 1568 nije postao i načelnik (bailiff). Shakespeareova mati, Mary Arden, bila je kći malog posjednika. Po svom podrijetlu Sh. je imao slobodan pristup u mjesnu srednju školu, gdje je po svoj prilici stekao prvu naobrazbu.

U decembru 1582 uzeo je za ženu Ann Hathaway. U maju 1583 rodila im se kći Suzana, a u februaru 1585 blizanci Hamnet i Judith. U međuvremenu se imovno stanje Shakespeareovih roditelja pogoršalo tako da je mladi William bio prisiljen potražiti sreću izvan Stratforda. Postoji tradicija da je morao napustiti rodno mjesto jer se zamjerio vlastelinu Sir Thomasu Lucyju kradući srne u njegovu parku. Prema drugoj tradiciji, Sh. je kraće vrijeme proveo kao nastavnik u nekoj pokrajinskoj školi. Najvjerojatnije je da se spremao za kazališni poziv, možda u jednoj od putujućih glumačkih družina, jer ga već 1592 nalazimo u Londonu u uskoj vezi s kazalištem. Od te god. vijesti su o njegovu životu obilnije i pouzdanije. U martu 1592 u Londonu se s velikim uspjehom prikazivala nova drama o kralju Henriku VI. Danas se smatra kao sigurno da je to bio prvi dio Shakespeareove trilogije Henry VI. U jesen iste god. Sh. je dovoljno slavan kao dramski pjesnik da ga je najpoznatiji tadašnji profesionalni pisac drama, Robert Greene, napao u jednom pamfletu. Greene se tuži da glumci zanemaruju njega i ostale univ. obrazovane dramatičare ("university wits") i da se čak jedan glumac usudio pisati drame. To je prva određena suvremena aluzija na Shakespearea (igra riječima Shakespeare, Shake-scene, tj. onaj koji trese kopljem, odn. pozornicom). Pamflet sadržava i parodiju jednog stiha iz trećeg dijela Shakespeareova Henryja VI.

Od 1593 do 94 harala je kuga u Londonu i stoga su sva kazališta više mjeseci bila zatvorena. To je možda razlog zašto se Sh. u to vrijeme dao na pisanje dviju narativnih poema. Venus and Adonis objavljena je u aprilu I593, a The Rape of Lucrece u maju 1594. Sh. je obje poeme popratio posvetama grofu od Southamptona. Već u jesen 1594, kad je kuga jenjala, reorganizirane su glumačke družine. Sh. je tada, kao glumac i dioničar, postao član družine "Lord Chamberlain's Men". Uz njega članovi družine bili su poznati komičar Will Kempe i slavni traged Richard Burbage. Družina je glumila u različitim kazalištima Londona, a ponekad i u provinciji na improviziranim pozornicama, dok nije 1599 sagradila svoje vlastito kazalište, glasoviti Globe Theatre, na juž. obali Temze, u kojemu je gledalište bilo pod vedrim nebom. Sh. je tada već bio napisao uglavnom sve svoje komedije i engl. hist. drame, i dvije rane tragedije (Titus Andronicus i Romeo and Juliet). Već 1598 mladi pisac Francis Meres u svom pregledu engl. književnosti proglašuje Shakespearea prvim engl. dramatičarom i poimence spominje dvanaest njegovih drama. "Kao što su Plauta i Seneku", veli Meres, "smatrali najboljim piscima komedija i tragedija među Latinima, tako je Shakespeare najodličniji među Englezima u obje te vrste sastavaka za pozornicu".

Nakon smrti kraljice Elizabete I (24. III 1603) novi se kralj Jakov I počeo živo zanimati za kazalište i odmah uzeo pod svoje okrilje Shakespeareovu družinu, koja se sad prozvala The King's Men, te je često predstavljala na dvoru. 1608 družina je dobila i drugo, natkriveno kazalište u otmjenom kraju Londona (Blackfriars). Od godine 1600 počinje novo razdoblje u Shakespeareovu radu. Uz tri "mračne" komedije ili "drame ideja" (problem plays), on sad redom piše svoje velike tragedije, a posljednjih godina svog aktivnog života (1608—1612) napisao je četiri tragikomedije ili "romantične igre", kakve su u to vrijeme Beaumont i Fletcher popularizirali u londonskim kazalištima. Čini se da se oko 1611 Sh. povukao u Stratford, gdje je već 1597 kupio jednu od najljepših kuća u mjestu. Tamo je i umro, a pokopan je pred glavnim oltarom crkve sv. Trojstva, u kojoj je i kršten. Sedam godina nakon smrti podignut mu je spomenik u sjev. zidu prezbiterija iste crkve. Kao što se vidi, o Shakespeareovu životu imamo toliko pouzdanih podataka da su sve teorije o tome kako je Francis Bacon ili netko drugi napisao njegova djela posve neozbiljne i bez ikakva temelja.

Za Shakespeareova života štampano je četrnaest njegovih drama (neke po više puta) u pojedinačnim kvarto-izdanjima, od kojih su mnoga manjkava, a nijedno nije objavljeno sa Shakespeareovim odobrenjem. Isto su tako 1609 objavljeni njegovi Soneti, koji su mnogo ranije u rukopisu kolali među njegovim prijateljima. Prvo potpuno izdanje, koje obuhvaća sve drame osim Perikla, priredila su dva Shakespeareova druga glumca sedam godina nakon njegove smrti (folio-izdanje, 1623). U tom su izdanju Shakespeareove drame prvi put podijeljene na komedije, hist. drame i tragedije. Shakespeareove drame pisane su dijelom u prozi, a dijelom u veoma gipkom i elastičnom stihu bez rime, koji je vrlo podesan za dramski izraz, a po pravilu sastoji se od pet jampskih stopa (blank verse). Shakespeareove drame mogu se podijeliti na dvije glav. skupine. 1600 znači prekretnicu u njegovu stvaralaštvu. Prije toga datuma nastale su sve "kraljevske drame" iz engl. historije osim kasnoga Henryja VIII, koju je dramu Shakespeare napisao sasvim na kraju svoje kazališne i knjiž. karijere (1612—1613) kao epilog toj velikoj hist. panorami koja se sastoji od dvije tetralogije. Prva je nastala tetralogija koja je po hist. kronologiji kasnija: Henry VI (u tri dijela) i Richard III. Zatim je, nakon Kralja Ivana (King John), koji služi kao uvod u taj niz hist. drama, Sh. napisao svoju drugu, značajniju tetralogiju: Richard II, Henry IV (u dva dijela) i Henry V. U tom istom razdoblju, do 1600, napisano je i svih deset pravih komedija: The Comedy of Errors (Komedija zabuna); The Taming of the Shrew (Ukroćena goropadnica); The Two Gentlemen of Verona (Dva veronska plemića); Love's Labour's Lost (Ljubavni trud je izgubljen); A Midsummer Night's Dream (San ivanjske noći); The Merchant of Venice (Mletački trgovac); Much Ado about Nothing (Mnogo vike ni za što); The Merry Wives of Windsor (Vesele žene windsorske); As You Like It (Kako vam drago) i Twelfth Night (Na Tri kralja). Ni početnička, krvava tragedija Titus Andronicus, ni tragična dramska poema o ljubavi Romea i Julije ne mijenjaju bitno sliku te prve epohe, u kojoj prevladava element vedrine i humora, a taj u liku Falstaffa i njegove družine prodire čak i u hist. drame (Henry IV). I tada je na razmeđu stoljeća (1599—1600) nastala prva prava, shakespearska tragedija Julius Caesar, poslije koje je u roku od osam godina (do 1608) Sh. napisao svih ostalih, sedam velikih tragedija: Hamlet; Othello; King Lear (Kralj Lear); Macbeth; Timon of Athens; Antony and Cleopatra i Coriolanus. Na početku toga velikog "tragičnog perioda", koji počinje s godinom 1600 i sav pripada XVII st., Sh. se tek bio odviknuo da piše komedije, a u duhu je već duboko zašao u tragična raspoloženja. Tada su, kao umetak u njegovu tragičnom opusu, između Hamleta i Otela, od kojih se po ugođaju mnogo ne razlikuju, nastala tri scenska djela koja se ne mogu svrstati ni u komedije, ni u hist. drame ni u tragedije. To su Troilus and Cressida; All's Well that Ends Well (Dobro je što dobro svrši ili Konac djelo krasi) i Measure for Measure (Mjera za mjeru). U biti, sva su tri djela moderne drame ideja (problem plays) i obrađuju društvene probleme. Svoju kazališnu karijeru Sh. je završio nizom od četiri "romantične igre" (romances), koje su nastale između 1608 i 1612. To su: Pericles; Cymbeline; The Winter's Tale (Zimska priča) i The Tempest (Oluja). Sva četiri djela sadržavaju tragičnih elemenata, ali završavaju sretnim raspletom. U biti se Shakespeareova drama može nazvati romantičnom u širokom smislu i predstavlja izrazitu suprotnost nešto kasnijem franc. klas. teatru. Premda zna za pseudo-klas. jedinstvo radnje, vremena i mjesta, Sh. se na njih ne osvrće. Podjela na činove i prizore također ne potječe od njega, već je izvršena kasnije. Iako je struktura njegovih drama slobodna, one se odlikuju posebnim unutrašnjim ritmom. Ta sloboda strukture uvjetovana je prilikama pozornice. Scenarija gotovo nije bilo, a zastor nije dijelio glumce od gledališta, tako da se radnja mogla odvijati bez zastoja između pojedinih scena. Tradicija pučkog sr. vjek. teatra bila je još uvijek živa pa se drama Shakespeareova vremena na nju direktno nadovezuje. Konkretna veza bili su profesionalni glumci, koje je elizabetinska drama naslijedila od cehovskih prikazanja srednjega vijeka. Na zdrav razvoj te drame pozitivno je djelovala i publika, koja se regrutirala iz svih slojeva društva. Mnogi su gledaoci bili nepismeni i za njih je kazalište bilo glav. izvor obrazovanja. Sh. nije sam izmišljao fabule za svoje drame, ali ih je preobrazio svojom maštom i bogatim pjesničkim izrazom. Mnoga mjesta iz njegovih drama, osobito monolozi, ulaze u antologije engl. lirike. Obradbi starih tema prilazio je s dubokim poznavanjem čovjeka i ponirući u dno ljudske psihe. U svojim je djelima stvorio galeriju likova od krvi i mesa (Fal-staff, Shylock, Hamlet, Otelo, Jago, Kordelija, Kleopatra, Lady Macbeth itd.), kojima tri i po stoljeća nisu mogla oduzeti ništa od njihove neprolazne vitalnosti i ljudskosti.

Po svojim djelima, osobito po svojim velikim tragedijama, Sh. je davno postao svojina svih kult. naroda svijeta. U jugosl. književnostima prve vijesti o Shakespeareu i prvi prijevodi javljaju se rano u XIX st., a od sredine toga stoljeća Sh. živi na svim jugosl. pozornicama. Popularizaciji Shakespeareovih djela u nas najviše su pridonijeli prevodioci: M. Bogdanović, M. Bor, A. Harambašić, L. Kostić, V. Krišković, B. Nedić, S. Pandurović, Ž. Simić, Sv. Stefanović, J. Torbarina, V. Živojinović, O. Župančič. Nakon Oslobođenja pojavili su se i prvi prijevodi Shakespearea na maked. jeziku.

Lavirint Li
~ pocetnik ~
~ pocetnik ~
Поруке: 1
Придружен: 15 Феб 2006, 00:09

Jaoj, pročitao sam ga skoro celog

Порукаод Lavirint Li » 15 Феб 2006, 00:13

Iako mislim da su mu tragedije jače, najviše mi se dojmila komedija ,,San letnje noći''.

Корисников грб
Mustra
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 30077
Придружен: 26 Сеп 2005, 14:52
Контакт:

Re: Vilijem Šekspir

Порукаод Mustra » 07 Мар 2017, 12:44

Слика

Слика
Слика