Moja poezija

[_mostic_]

Haiku

prohuja ljeto-
dva, nula, jedan, osam
magična brojka

_mostić_

[_mostic_]

Haiku

zubato sunce -
svrake snijeg pojele
ruže pupaju

_mostić_

[_mostic_]

[_mostic_]

Za klince, davno sklepao.

[_mostic_]

Haiku

ne sluti dobru -
gledam ga kako pada
čudo prirode

[_mostic_]

pronašao u raćunalu, pardon, u računaru 2006. god.

......... O, PJESME MOJE .........

pjesme moje baršunaste i kamene
pisane putem bez početka i kraja
često na astalu, rumenim iz vene
i na kori lipe starog zavičaja

zarasli u kori stihovi što peku-
lipu i dušu što od pomena žive
iz grla vrisak, na priču da ih sijeku
o, pjesmice moje, tuđino, o, njive

ravnice, oranja, gorski manastire
i vas sam u stihu upleo u vijenac
rodni prag, zgarišta, gdje dimnjaci vire

o, pjesme gromke k'o kad dođe prvenac
eh, tužne pjesme gdje pod perom tinta mre
o, pjesme moje, da l’ vam je neko premac?!

_mostić_

[_mostic_]

Haiku

jedno-dva jaja
sreća, dječija graja
Hristos voskrese

_mostić_

[zara]

Pozdrav!
Predivan haiku i pesma iz 2006.
Hvala

[_mostic_]

sklepano iz kaladonta

Praznina, prazno, sve je prazno,
niđe nikog, niđe ni pod razno.
K'o otpisani ispisali se zauvijek,
a nekad se ovdje dijelio lijek,
sada jad, tuga, praznina i lelek.
K'o istrgnut list iz spomenara,
zgužvan u ćošku staroga ormara.
Iz prašine proviri poneko ime,
na kraju lista stihovi i rime.
Pustoš, niko da ostavi slovo,
ne, neće pomoći pisamce ovo...

_mostić_

[_mostic_]

iz kaladonta

rupe crne rupice
u sred kade, kadice
majstora zove gazdarica
halo, u kadi je rupica
hitno, curi na sve strane
na broj dva kod kafane
pozvonite kod Darinka
he, Dara nije darodajka
zzzrr, zrr, desni ulaz dole
pozdrav, ja sam majstor Đole
đe curi, da l' je cijev pukla
da, jooj nisam se obukla
napukla je malo ne brinite
pomozite, malo pridržite
uh-uh, ne, uh vi ste pravi
još malo, do kraja da se stavi
to-too, eh sad neće da curi
test, ne vide se mjehuri
jao, sad je cijev unutra
idem, doći ću ja sutra
samo javi da li muž rdi
važi, čekam te u kadi
zvaće tebe gazdarica Dara
kad procuri i ne bude kvara...

_mostić_

[_mostic_]

sklepano u kaladontu...

prašta, desilo se svašta
bila je rodna bašta
kupila je rane šljive
a on dojurio iz njive
rasturio šljive i korpicu
pobjegao u živicu
nek je pukla korpica
oprašta mu beračica
opet će doći u bašticu
pokazati istu korpicu
opet šljive sakupljati
prkositi i njega čekati
da rasturi šljive iz korpice
najzrelijoj da vadi košpice...

_mostić_

[_mostic_]

... NA PENDŽERU KUĆE STARE ...

Kraj čaira, na pendžeru kuće stare,
u suzama dječak maše rukicama;
prstićem na staklu, pravi čudne šare,
niz put gleda, jeca, i doziva mama.

Pogled do putića-prečca kraj osoja
i pokošene luke pokraj mosta.
Zove, kad će doći mama, moja, moja,
otišla da donese bombona dosta,

i pogačice od tete iz dućana.
Moja mama kupi najslađe bombone;
neka, treba, nek' me vidi uplakana!

Šapće, trlja okice što suze rone,
na putić pade sjenka dječaku znana
mama, moja mama, kroz plač riječi zvone.

_mostić_

[_mostic_]

......... BATO I VLABAC.......

Mama, sto vlabac na plotu 'kace,
kao da mu h'adno pa p'ace?

Da, prozebao, vidi mu nogice,
gladan je, baci mu mrvice.

Bato ce da vlabca nahlani,
ee, bezi, eee, eno ga na glani.

Hajde, bato idemo kući,
nee, ee, bato kupiti lebat vluci...

_mostić_

[_mostic_]

...da se ne zaboravi

... TAMO ĐE GROBOVI ĆUTE ...

Tamo đe grobovi utonuli ćute
đe gavrani crni krile iznad trnja
tamo đe bosonog tražih majke skute
đe kolijevke nema, ni od roda zrnja

tamo đe zidine spomenike čine
đe dimnjaci sami u nebo gledaju
k'o vječni stražari stare otadžbine
prkose oluji, gromu se nedaju

đe je stopa kamen praga izdubila
k'o stoljetnom hrastu bore i godovi
đe su se ognjišta davno ugasila
samo čađ, grede, i srušeni krovovi

tamo đe djetinjstva koraci se čuju
tamo đe se burme odavno ne kuju...

_mostić_

[_mostic_]

Oslikao sonet.