Ja i Ja
O kad bih mogla samo jednom ja
nekuda iza bregova
pobeći od sebe.
Sasvim sama i vedra
projurila bih kroz šume,
razgrnula livadi nedra.
U život bih se zagnjurila,
svakom bih ruku pružala.
Sa strašću bih se požurila:
da vidim u životu kako je,
duša nečija ako je
za radost stvorena.
Jer od rođenja sa mnom,
ma kud se makla,
idem ja večno sumorna.
A meni se uvek dopadalo:
kad su tice kroz noć letele,
kad je lišće tiho opadalo;
kad su senke u sen sletale,
kad me ljudi nisu voleli,
kad su stvari duši smetale.
Oduvek je jedna ja slutila
kobi, suze i bolove,
i radosti moje sve pomutila.
Oduvek me slatko zlostavljala:
ni u šumi, ni u ljubavi, ni u radu
ni časka me nije ostavljala.
Znam, umreću i ostariću;
a nju uvek mladu,
uvek žednu bolova
na zemlji ostaviću.
D.Maksimovic
Neke vama drage pesme
Уредник: koen
Tako to ide, ide...
"Sve tvoje pisanje o bolu i patnji je obično foliranje"
samo zato što sam ti rekao da me od rok-muzike
boli glava
samo zato što smo spavali i probudili se i
jeli zajedno
samo što smo bili u kolima i na hipodromu
zajedno
u parkovima u kadama u sobama
zajedno
samo zato što sme videli istog labuda i istog
kera u isto vreme
samo zato što smo videli kako isti vetar njiše
istu zavesu
odjednom si postala književni kritičar
samo zato što si vajala moju glavu
i čitaja moje knjige
i pričala mi o svojim ljubavima i flertovima i
putovanjima
samo zato što znam ime tvoje kćeri
i što sam ti zamenio izduvanu gumu
odjednom si postala književni kritičar
samo zato što su tri tvoje pesme objavljene
samo zato što pišeš roman o svom ludilu
samo zato što ljuljaš dupetom i imaš
dugu smeđu kosu
odjednom si postala književni kritičar
samo zato što sam te je..o 144 puta
odjednom si postala književni kritičar
dobro onda, reci mi,
među svim tim piscima... čije je bol stvaran?
šta? da, mogao sam da
pogodim - tvoj bol je
stvaran. zato, u najboljoj nameri za sve nas
mahni zbogom živima koji su izgubili snagu za
plakanje, i
dok bele dame u ružičastim sobama kače
plave i zelene minđuše
mahni zbogom meni.
Bukovski
"Sve tvoje pisanje o bolu i patnji je obično foliranje"
samo zato što sam ti rekao da me od rok-muzike
boli glava
samo zato što smo spavali i probudili se i
jeli zajedno
samo što smo bili u kolima i na hipodromu
zajedno
u parkovima u kadama u sobama
zajedno
samo zato što sme videli istog labuda i istog
kera u isto vreme
samo zato što smo videli kako isti vetar njiše
istu zavesu
odjednom si postala književni kritičar
samo zato što si vajala moju glavu
i čitaja moje knjige
i pričala mi o svojim ljubavima i flertovima i
putovanjima
samo zato što znam ime tvoje kćeri
i što sam ti zamenio izduvanu gumu
odjednom si postala književni kritičar
samo zato što su tri tvoje pesme objavljene
samo zato što pišeš roman o svom ludilu
samo zato što ljuljaš dupetom i imaš
dugu smeđu kosu
odjednom si postala književni kritičar
samo zato što sam te je..o 144 puta
odjednom si postala književni kritičar
dobro onda, reci mi,
među svim tim piscima... čije je bol stvaran?
šta? da, mogao sam da
pogodim - tvoj bol je
stvaran. zato, u najboljoj nameri za sve nas
mahni zbogom živima koji su izgubili snagu za
plakanje, i
dok bele dame u ružičastim sobama kače
plave i zelene minđuše
mahni zbogom meni.
Bukovski
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=xSZktO5Pv50[/youtube]
KADA TE OSTAVI ONAJ KOGA VOLIŠ
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Prvo osetiš jedno ništa
Prvo osetiš jedno ništa.
Prvo osetiš jedno ništa.
Prvo osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Idem da prošetam.
Gde češ po kiši?
Ja volim kišu.
Ponesi kišobran.
Ne treba mi kišobran.
Pa idi onda kad si luda.
I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš .I šetaš...
I svi gledaju kako šetaš.
I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš...
I već ti je bolje.
I ne boli te ništa.
I ne boli te ništa.
Samo malo...ništa.
(Brana Petrović)
KADA TE OSTAVI ONAJ KOGA VOLIŠ
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Prvo osetiš jedno ništa
Prvo osetiš jedno ništa.
Prvo osetiš jedno ništa.
Prvo osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Idem da prošetam.
Gde češ po kiši?
Ja volim kišu.
Ponesi kišobran.
Ne treba mi kišobran.
Pa idi onda kad si luda.
I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš .I šetaš...
I svi gledaju kako šetaš.
I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš...
I već ti je bolje.
I ne boli te ništa.
I ne boli te ništa.
Samo malo...ništa.
(Brana Petrović)
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=xSZktO5Pv50[/youtube]
KADA TE OSTAVI ONAJ KOGA VOLIŠ
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Prvo osetiš jedno ništa
Prvo osetiš jedno ništa.
Prvo osetiš jedno ništa.
Prvo osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Idem da prošetam.
Gde ćeš po kiši?
Ja volim kišu.
Ponesi kišobran.
Ne treba mi kišobran.
Pa idi onda kad si luda.
I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš .I šetaš...
I svi gledaju kako šetaš.
I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš...
I već ti je bolje.
I ne boli te ništa.
I ne boli te ništa.
Samo malo...ništa.
(Brana Petrović)
KADA TE OSTAVI ONAJ KOGA VOLIŠ
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Kada te ostavi onaj koga voliš.
Prvo osetiš jedno ništa
Prvo osetiš jedno ništa.
Prvo osetiš jedno ništa.
Prvo osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Zatim osetiš jedno ništa.
Idem da prošetam.
Gde ćeš po kiši?
Ja volim kišu.
Ponesi kišobran.
Ne treba mi kišobran.
Pa idi onda kad si luda.
I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš. I šetaš .I šetaš...
I svi gledaju kako šetaš.
I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš. I kisneš...
I već ti je bolje.
I ne boli te ništa.
I ne boli te ništa.
Samo malo...ništa.
(Brana Petrović)
- sparrowbird7
- ~ clan ~
- Поруке: 27
- Придружен: 17 Јун 2012, 18:23
- Место: Vulkan na kovrdzi boje badema
- sparrowbird7
- ~ clan ~
- Поруке: 27
- Придружен: 17 Јун 2012, 18:23
- Место: Vulkan na kovrdzi boje badema
Kao listovi iste knjige,
kao rijec istog jezika, gramatika u pokretu
koji se radja, raste i umire da bi uskrsnuo.
Neizreciva, slucena i utekla stvarnost
koju je pregazila lopta vremena dok je sudbina
zaustavlja drscuci. To nije bio
nas trenutak.
Ti i ja - Pierre Serges
kao rijec istog jezika, gramatika u pokretu
koji se radja, raste i umire da bi uskrsnuo.
Neizreciva, slucena i utekla stvarnost
koju je pregazila lopta vremena dok je sudbina
zaustavlja drscuci. To nije bio
nas trenutak.
Ti i ja - Pierre Serges
Cigaretu mojih briga -u srcu svom gasis
- sparrowbird7
- ~ clan ~
- Поруке: 27
- Придружен: 17 Јун 2012, 18:23
- Место: Vulkan na kovrdzi boje badema
Eve Zonenberg- MUŠKARAC IZ ČEZARA PAVEZEA
Gledao si se dugo u ogledalu kao da proveravaš da li smrt ima tvoje oči
Zatim si molio za oproštaj sve koje si poznavao i koje nisi poznavao
Ne znajući čak šta treba da ti oproste
Jer samog sebe hteo si da moliš za oproštaj
Zbog onih naivno dečjih i u svojoj bespomoćnosti nemilosrdnih gestova
Kao da si se hvatao za privremenost nečeg čega nema
Pravio si grimase koje nimalo ne podsećaju na tebe
Kao da neprestano tražiš ono pravo lice
Pokušavaš da se setiš sebe
Premda ne znaš ko si
Ni ja ne znam mada si bio tako blizu
Verovatno zbog toga listaš knjigu kao da tražiš jednu jedinu rečenicu
Rečenicu koja može mnogo čak sve da objasni
Da obelodani šta je onaj odraz u ogledalu i tvoe ne tvoje: lice
U sve to smeštaš se i smeštaš sve ono što spada i ne spada u tebe
Katkad pokušavaš da budeš egoista i tada sebi kupuješ naramke cveća
To cveće možda bi ti dalo ime jer ti tvoje ne odgovara
Drugom prilikom večeraš sam sa sobom u nekom ekskluzivnom restoranu
Pijanista pokušava da te gane a kelneri te hrabre perverznom uslužnošću
Čaša vode podseća te na ženu koju si želeo i nisi želeo
Za kojom si žudeo i nisi žudeo koju si voleo i nisi voleo
Hteo bi da naučiš da grešiš i da budeš bar malčice ono što jesi
Da se oslobodiš one zlokobne poniznosti pred nepostojanjem
Vreme prolazi sa štapom čuješ njegovo kucanje
Jednom će ućutati ušavši u neku kapiju
Da li će postojati nešto za čim ćeš žaliti?
Neka odluka koja će dokazati tvoje svireposti
Da nisi hteo da ispiješ ljubav do kraja ispijajući mora žena
Jer nikada nisi uspeo da u jednoj nađeš sebe
I ponovo pretvaraš sebe u nekog drugog
Mada taj drugi u tebi ne želi da bude s tobom
I ponovo ostaješ sam sa sobom
Predajući predmetima deo svojih napora da postaneš čovek
Gledao si se dugo u ogledalu kao da proveravaš da li smrt ima tvoje oči
Zatim si molio za oproštaj sve koje si poznavao i koje nisi poznavao
Ne znajući čak šta treba da ti oproste
Jer samog sebe hteo si da moliš za oproštaj
Zbog onih naivno dečjih i u svojoj bespomoćnosti nemilosrdnih gestova
Kao da si se hvatao za privremenost nečeg čega nema
Pravio si grimase koje nimalo ne podsećaju na tebe
Kao da neprestano tražiš ono pravo lice
Pokušavaš da se setiš sebe
Premda ne znaš ko si
Ni ja ne znam mada si bio tako blizu
Verovatno zbog toga listaš knjigu kao da tražiš jednu jedinu rečenicu
Rečenicu koja može mnogo čak sve da objasni
Da obelodani šta je onaj odraz u ogledalu i tvoe ne tvoje: lice
U sve to smeštaš se i smeštaš sve ono što spada i ne spada u tebe
Katkad pokušavaš da budeš egoista i tada sebi kupuješ naramke cveća
To cveće možda bi ti dalo ime jer ti tvoje ne odgovara
Drugom prilikom večeraš sam sa sobom u nekom ekskluzivnom restoranu
Pijanista pokušava da te gane a kelneri te hrabre perverznom uslužnošću
Čaša vode podseća te na ženu koju si želeo i nisi želeo
Za kojom si žudeo i nisi žudeo koju si voleo i nisi voleo
Hteo bi da naučiš da grešiš i da budeš bar malčice ono što jesi
Da se oslobodiš one zlokobne poniznosti pred nepostojanjem
Vreme prolazi sa štapom čuješ njegovo kucanje
Jednom će ućutati ušavši u neku kapiju
Da li će postojati nešto za čim ćeš žaliti?
Neka odluka koja će dokazati tvoje svireposti
Da nisi hteo da ispiješ ljubav do kraja ispijajući mora žena
Jer nikada nisi uspeo da u jednoj nađeš sebe
I ponovo pretvaraš sebe u nekog drugog
Mada taj drugi u tebi ne želi da bude s tobom
I ponovo ostaješ sam sa sobom
Predajući predmetima deo svojih napora da postaneš čovek
Cigaretu mojih briga -u srcu svom gasis
- sparrowbird7
- ~ clan ~
- Поруке: 27
- Придружен: 17 Јун 2012, 18:23
- Место: Vulkan na kovrdzi boje badema
Još čuvam jedan osmijeh za tebe.
Osmjeh sa kojim otkrivam ti moje duše boli.
U času kada poklonim ti ga, znaj, da u novoj potrazi sam.
Za novim osmjehom, koji zna da voli.
Još čuvam jedan dodir za tebe.
Dodir sa kojim ti skidam suze i odglumljenu tugu.
U sekundi kada osjetiš na bedrima dodira trag.
Znaj da sam već dodirnuo drugu.
Još čuvam jedan poljubac za tebe.
Poljubac u kojem ćeš, još samo jednom dok ljubiš u oči gledati.
U toplini usana koja otapa ti srce.
Lako i bez razmišljanja drugom ću te predati.
Još čuvam jedno '' volim te '' samo za tebe.
''Volim te'' sa prizvukom pomirenja sa sudbom i totalnog kraha.
U trenutku dok te riječi budem zadnji put tebi izgovarao.
Po prvi puta neću ostati bez daha.
Još čuvam jedno zbogom za tebe.
Zbogom kojim zatvaram sva vrata između nas dvoje.
U minutama dok palim mostove iza sebe.
Na putevima ispred sebe, vidjet ću samo puteve svoje.
Još čuvam jednu pjesmu za tebe.
Pjesmu u kojoj me više nemaš, u kojoj me više ne boliš.
U jutru kada kraj tebe na jastuku ona osvane.
Shvatit ćeš koliko me, u stvari trebaš, koliko me voliš.
Mario Vranjes - Pred Valentinovo
Osmjeh sa kojim otkrivam ti moje duše boli.
U času kada poklonim ti ga, znaj, da u novoj potrazi sam.
Za novim osmjehom, koji zna da voli.
Još čuvam jedan dodir za tebe.
Dodir sa kojim ti skidam suze i odglumljenu tugu.
U sekundi kada osjetiš na bedrima dodira trag.
Znaj da sam već dodirnuo drugu.
Još čuvam jedan poljubac za tebe.
Poljubac u kojem ćeš, još samo jednom dok ljubiš u oči gledati.
U toplini usana koja otapa ti srce.
Lako i bez razmišljanja drugom ću te predati.
Još čuvam jedno '' volim te '' samo za tebe.
''Volim te'' sa prizvukom pomirenja sa sudbom i totalnog kraha.
U trenutku dok te riječi budem zadnji put tebi izgovarao.
Po prvi puta neću ostati bez daha.
Još čuvam jedno zbogom za tebe.
Zbogom kojim zatvaram sva vrata između nas dvoje.
U minutama dok palim mostove iza sebe.
Na putevima ispred sebe, vidjet ću samo puteve svoje.
Još čuvam jednu pjesmu za tebe.
Pjesmu u kojoj me više nemaš, u kojoj me više ne boliš.
U jutru kada kraj tebe na jastuku ona osvane.
Shvatit ćeš koliko me, u stvari trebaš, koliko me voliš.
Mario Vranjes - Pred Valentinovo
Cigaretu mojih briga -u srcu svom gasis
- sparrowbird7
- ~ clan ~
- Поруке: 27
- Придружен: 17 Јун 2012, 18:23
- Место: Vulkan na kovrdzi boje badema
Još čuvam jedan osmijeh za tebe.
Osmjeh sa kojim otkrivam ti moje duše boli.
U času kada poklonim ti ga, znaj, da u novoj potrazi sam.
Za novim osmjehom, koji zna da voli.
Još čuvam jedan dodir za tebe.
Dodir sa kojim ti skidam suze i odglumljenu tugu.
U sekundi kada osjetiš na bedrima dodira trag.
Znaj da sam već dodirnuo drugu.
Još čuvam jedan poljubac za tebe.
Poljubac u kojem ćeš, još samo jednom dok ljubiš u oči gledati.
U toplini usana koja otapa ti srce.
Lako i bez razmišljanja drugom ću te predati.
Još čuvam jedno '' volim te '' samo za tebe.
''Volim te'' sa prizvukom pomirenja sa sudbom i totalnog kraha.
U trenutku dok te riječi budem zadnji put tebi izgovarao.
Po prvi puta neću ostati bez daha.
Još čuvam jedno zbogom za tebe.
Zbogom kojim zatvaram sva vrata između nas dvoje.
U minutama dok palim mostove iza sebe.
Na putevima ispred sebe, vidjet ću samo puteve svoje.
Još čuvam jednu pjesmu za tebe.
Pjesmu u kojoj me više nemaš, u kojoj me više ne boliš.
U jutru kada kraj tebe na jastuku ona osvane.
Shvatit ćeš koliko me, u stvari trebaš, koliko me voliš.
Mario Vranjes - Pred Valentinovo
Osmjeh sa kojim otkrivam ti moje duše boli.
U času kada poklonim ti ga, znaj, da u novoj potrazi sam.
Za novim osmjehom, koji zna da voli.
Još čuvam jedan dodir za tebe.
Dodir sa kojim ti skidam suze i odglumljenu tugu.
U sekundi kada osjetiš na bedrima dodira trag.
Znaj da sam već dodirnuo drugu.
Još čuvam jedan poljubac za tebe.
Poljubac u kojem ćeš, još samo jednom dok ljubiš u oči gledati.
U toplini usana koja otapa ti srce.
Lako i bez razmišljanja drugom ću te predati.
Još čuvam jedno '' volim te '' samo za tebe.
''Volim te'' sa prizvukom pomirenja sa sudbom i totalnog kraha.
U trenutku dok te riječi budem zadnji put tebi izgovarao.
Po prvi puta neću ostati bez daha.
Još čuvam jedno zbogom za tebe.
Zbogom kojim zatvaram sva vrata između nas dvoje.
U minutama dok palim mostove iza sebe.
Na putevima ispred sebe, vidjet ću samo puteve svoje.
Još čuvam jednu pjesmu za tebe.
Pjesmu u kojoj me više nemaš, u kojoj me više ne boliš.
U jutru kada kraj tebe na jastuku ona osvane.
Shvatit ćeš koliko me, u stvari trebaš, koliko me voliš.
Mario Vranjes - Pred Valentinovo
Cigaretu mojih briga -u srcu svom gasis
- sparrowbird7
- ~ clan ~
- Поруке: 27
- Придружен: 17 Јун 2012, 18:23
- Место: Vulkan na kovrdzi boje badema
Znam -Mario Vranes
Znam
Da me baš ovaj tren
Posmatraju kao čudaka
Da ne kazem luđaka
Dok otvorenih usta
Hvatam kapi kiše
Znam to
Ne marim za to
Hoće mi se......
Znam
Da mnogi traže u meni
Sekundu normalnoga
Da ne kažem običnoga
Dok ispod svačijeg neba
Tražim mjesto za nas dvoje
Znam to
Ne trebam to
Zasto biti običan....
Znam
Da svaki novi dan
Sve više imam srce tvoje
Da ne kažem osvajam ga
U trenu dok sam u potrazi za tvojim očima
U treptaju oka kada tvoj pogled nađem
Znam to
I trebam ja to
Da te gledam...
Da te ljubim...
Da te volim....
Znam
Da me baš ovaj tren
Posmatraju kao čudaka
Da ne kazem luđaka
Dok otvorenih usta
Hvatam kapi kiše
Znam to
Ne marim za to
Hoće mi se......
Znam
Da mnogi traže u meni
Sekundu normalnoga
Da ne kažem običnoga
Dok ispod svačijeg neba
Tražim mjesto za nas dvoje
Znam to
Ne trebam to
Zasto biti običan....
Znam
Da svaki novi dan
Sve više imam srce tvoje
Da ne kažem osvajam ga
U trenu dok sam u potrazi za tvojim očima
U treptaju oka kada tvoj pogled nađem
Znam to
I trebam ja to
Da te gledam...
Da te ljubim...
Da te volim....
Cigaretu mojih briga -u srcu svom gasis
- sparrowbird7
- ~ clan ~
- Поруке: 27
- Придружен: 17 Јун 2012, 18:23
- Место: Vulkan na kovrdzi boje badema
ŠKOLJKICA - Eve Zonenberg
Govorio si: sada samo kiša ume da plače
Kao da si zaboravio devojku koja je plakala svakim milimetrom svoga tela
Ogledajući se u osakaćenoj lepoti suze su postojale samo da bi postidele krajnosti
Skrivao si užas u sleđenosti svojih stopala i trčao da bi dokazao svoju odvažnost
Kao da nisi opažao da je ona devojka ljubeći tvoja stopala ljubila tvoje rane
Otvarala su se vrata u sobu u kojoj se smrt smejala samoj sebi
U svojim prstima negovao si nežnost koju si učio plimi i oseki
Kao da nisi opažao da je ona devojka živela na dnu okeana i
Nije umela da govori jer se u njenim ustima umesto jezika presijavao biser
Svaki put budio si se kao neko drugi
Kao da si plesao na jednom sunčevom zraku ne shvatajući da je ona devojka
Bila ona koja je na rukama donosila svetlost
Ukrao si nekakav stih nepostojeće pesme u kosmosu
Kao da nisi osećao da ona devojka zna jezik zvezda
Dok te je gledala u njenom pogledu nalazio se odgovor jedne od njih
U tebi su se nalazili bezbrojni životopisi među kojima si pokušavao da izabereš pravi
Kao da si se bojao da priznaš da je ona devojka jedina u svemiru
Ogledalski odrazi u telima tebi stranih ljudi doticali su ono čega si se bojao
Ti si ćutao jer si hteo da zaboraviš ime one devojke
Kao da nisi znao
Da ona devojka nema ime
Govorio si: sada samo kiša ume da plače
Kao da si zaboravio devojku koja je plakala svakim milimetrom svoga tela
Ogledajući se u osakaćenoj lepoti suze su postojale samo da bi postidele krajnosti
Skrivao si užas u sleđenosti svojih stopala i trčao da bi dokazao svoju odvažnost
Kao da nisi opažao da je ona devojka ljubeći tvoja stopala ljubila tvoje rane
Otvarala su se vrata u sobu u kojoj se smrt smejala samoj sebi
U svojim prstima negovao si nežnost koju si učio plimi i oseki
Kao da nisi opažao da je ona devojka živela na dnu okeana i
Nije umela da govori jer se u njenim ustima umesto jezika presijavao biser
Svaki put budio si se kao neko drugi
Kao da si plesao na jednom sunčevom zraku ne shvatajući da je ona devojka
Bila ona koja je na rukama donosila svetlost
Ukrao si nekakav stih nepostojeće pesme u kosmosu
Kao da nisi osećao da ona devojka zna jezik zvezda
Dok te je gledala u njenom pogledu nalazio se odgovor jedne od njih
U tebi su se nalazili bezbrojni životopisi među kojima si pokušavao da izabereš pravi
Kao da si se bojao da priznaš da je ona devojka jedina u svemiru
Ogledalski odrazi u telima tebi stranih ljudi doticali su ono čega si se bojao
Ti si ćutao jer si hteo da zaboraviš ime one devojke
Kao da nisi znao
Da ona devojka nema ime
Cigaretu mojih briga -u srcu svom gasis
- sparrowbird7
- ~ clan ~
- Поруке: 27
- Придружен: 17 Јун 2012, 18:23
- Место: Vulkan na kovrdzi boje badema
Cas je , moj druze , cas ! Smirenja srce prosi
Za danom leti dan , i svaki sekund nosi
Zivota djelic lak , a mi u sanku svom
Skupa bi zivjeli... Ah , smrt ce prije , no...
Ne , nema srece , al " , mira , slobode - ima.
Vec dugo , bajno znam ja mjesto u snovima
Dugo umorni rab zamislja bijeg taj
U dalek i u cist , u bliznjih njezni raj.
Aleksandar Sergejevic Puskin / Pjesme ,bajke i poeme
Za danom leti dan , i svaki sekund nosi
Zivota djelic lak , a mi u sanku svom
Skupa bi zivjeli... Ah , smrt ce prije , no...
Ne , nema srece , al " , mira , slobode - ima.
Vec dugo , bajno znam ja mjesto u snovima
Dugo umorni rab zamislja bijeg taj
U dalek i u cist , u bliznjih njezni raj.
Aleksandar Sergejevic Puskin / Pjesme ,bajke i poeme
Ljubav radja ljubav / Tolstoj
Sta je tebi...
Sta je tebi srce moje,
Sta je tebi duso cila,
Vas je stisla neka tuga
Jesen vas je rasjetila
Usaho je onaj potok,
Al zemlja ce drugog dati
Uvelo je sarno cvjece
Al drugo ce procvetati
Odbjego je i vas danak
Al drugi ce da zazori
Sto je huda proslost strgla
Buducnost ce da vam stvori
Oj , ne tuzi srce moje ,
Oj , ne tuzi duso cila ,
Ta sinuce pramaljece
Ta sinuce sreca mila...
Jovan Ducic / Rani Ducic - Milos Milosevic
Sta je tebi srce moje,
Sta je tebi duso cila,
Vas je stisla neka tuga
Jesen vas je rasjetila
Usaho je onaj potok,
Al zemlja ce drugog dati
Uvelo je sarno cvjece
Al drugo ce procvetati
Odbjego je i vas danak
Al drugi ce da zazori
Sto je huda proslost strgla
Buducnost ce da vam stvori
Oj , ne tuzi srce moje ,
Oj , ne tuzi duso cila ,
Ta sinuce pramaljece
Ta sinuce sreca mila...
Jovan Ducic / Rani Ducic - Milos Milosevic
Ljubav radja ljubav / Tolstoj