Hipokratova zakletva

Уредници: nevenkagaragic, Moderatori

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 12 Апр 2012, 20:55


Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 19 Апр 2012, 18:33

"Smrt sutkinje Nadje Arifovic i dalje pod velom tajne"?
Zasto, ako je "ustanovljeno" da nije bilo elemenata nesavesnog lecenja?
Cudno...


Слика
VECI FORMAT:
http://s26.postimg.cc/prehsizw9/92_2_Av ... rifovi.jpg
"Dnevni avaz", 18.04.2012.

NAVODNO :
Слика
http://s26.postimg.cc/g84sz2ce1/93_Avaz ... ifofic.jpg
"Dnevni avaz", 21.06.2011.
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:13, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 19 Апр 2012, 18:37

S uzasom sam procitala ovaj tekst, jedan od mnogobrojnih i sve cescih, o stanju u BH zdravstvu...
Svaka cast gospodinu Begovic Dzavidu sto je u svom bolu tuzi i stresu smogao snage upoznati siru javnost i IMENOVATI "humaniste" i njihovu naknadnu "humanost" vrednu 100 KM.
Ovo pismo - "dug" prema supruzi Nijazi, samo je potvrdio gorku istinu da u BH zdravstvu imamo jos samo par casnih izuzetaka koji potvrdjuju pravilo. Da, u celoj BiH, ne samo u Sarajevu. Tuzla je "rame uz rame", ako ne i gora. UKC Tuzla "prezivljava" samohvalisanjem, ali su truli do "kosti". Istina je nazalost i ova njegova recenica :"Kuhari svoje greške prekrivaju majonezom, zidari malterom a ljekari zemljom".


Sadisti među ljekarima i birokracija koja ubija

Klinički centar Univerziteta u Sarajevu: Savršeno organizirani haos

Слика

Nijaza Begović, supruga Sarajlije Džavida Begovića, izgubila je nedavno bitku s neizlječivom bolesti. No teže od same borbe s karcinomom porodici Begović pala je sumanuta borba sa okoštalom, sporom i neefiksanom birokracijom u sarajevskom kliničkom centru i korumpiranim ljekarima koji tek nakon koverte u džepu, pokažu malo obzira i savjesti prema pacijentima kojima nema pomoći.

Potresno pismo Džavida Begovića dokaz je nakaradnosti dehumaniziranog sistema u kojem živimo, sistema u kojem su bolesnici unaprijed osuđeni na poraz.

Nijaza Begović, moja supruga, nije izdržala. Nije ni imala šansu. Takva je bolest bila. Ali, imala je i pravo i šansu da se liječi u skladu sa svjetskim dostignućima, pravo na pravovremenu dijagnostiku, na jednostavnu administraciju, na odgovarajući bolnički smještaj, na ishranu primjerenu njenoj bolesti, na njegu, te pravo da bude okružena svojom najbližim u poslednjim danima njenog života. Sve je to trebala i mogla imati, ali nije sve. I to ne zato što nije bilo mogućnosti ili volje osoblja, već samo zato što se neko postarao da besmislenim i komplikovanim propisima oteža bolest ionako teškim, umirućim bolesnicima.

Imala je Nijaza profesionalan medicinski tretman u skladu sa protokolima koji se primjenjuju u Evropi i Americi. Imala je uredan i čist bolnički smještaj, zasebnu sobu sa svim potrebnim sadržajima. Fascinantno je bilo uočiti da su, osim ordinirajućeg specijaliste Dr. Maje Banjin, i mladi ljekari i šef odjenjenja bili, do u detalje, upoznati sa medicinskim parametrima i stanjem svih bolesnika, te da su kontiniirano pratili i korigovali terapiju. Ne znam da li je bilo moguće bolje, ali su činili ono što najbolje znaju.

Spremačice u žutim, servis u roze, sestre u plavim i doktori u bijelim mantilima. Sve je to čisto i lijepo za vidjeti. Posteljina i podovi čisti, kateteri se mijenjaju uredno a terapija ide po protokolu. Osoblje, od ljekara do sestara ljubazno i profesionalno.

Kod ambulantno vođene kemoterapije, ni teški zlobnici ne bi mogli naći zamjerku uslovima u kojima se terapija odvija, ljubaznosti i brzini kojom osoblje, na čelu sa sestrom Dinom, obavljaju posao.

Na prijemnom odjeljenju, uprkos strahovitim gužvama teških bolesnika, sestra Fuada i njena pomoćnica uspijevaju otaljavati silnu papirologiju, a da pri tome ne pokaže ni znake umora ni namršteno lice.

Zaista bi bilo lijepo nastaviti ovu priču koja, da nije smrti, izgleda kao bajka. I moglo bi, da se nije umiješala ljubav prema papirologiji, ljubav prema propisima bez smisla i neshvatljiva neosjetljivost "mudrih" menadžera koji uredno zagorčavaju život pacijentima. Nažalost, ovu priču na najgori mogući način dopunjavava i poneki sadista među ljekarima.

SADISTI MEĐU LJEKARIMA

Biopsija napadnutog organa je teška invazivna dijagnostička metoda, ali i neminovnost. To se može i mora prihvatiti. Ali, zašto odnos prema takvom pacijentu mora biti sadistički? Dr. Herceglija na radiologiji KCUS-a, baš tako, sadistički, je tri puta izbušio rupe kroz stomak na jetri moje supruge, bez anestezije i bez riječi ohrabrenja. Iščupao je nekoliko uzoraka jetre, kao da buši leš na obdukciji. Usput je probušio i plućnu maramicu. Supruga je od bolova i grčeva jedva ostajala pri svijesti. NIje mogla doći do zraka niti je mogtla sjediti.

Doktor je tražio da odmah izađe u hodnik, jer čekaju drugi pacijenti. Nikakve molbe za tabletu ili injekciju protiv bolova nisu pomogle. Sestre su stajale skrštenih ruka i mirno posmatrale "zanimljivu" borbu za zrak. U panici smo tražili kolica po hodnicima i mjesto gdje supruga može leći i povratiti se od brutalne intervencije dr. Herceglije. Supruga je, od napora, dobila herniju. Iako nije bila na klinici, dr. Banjin je obezbijedila mjesto na odjelu Medicinske onkologije. Vječno je trajalo probijanje kroz katakombe Radiologije do 13-tog sprata Onkologije. Tu su joj odmah uključili infuziju i dali sredstvo protiv bolova.

Nakon sat oporavka, ponovo smo morali na radiologiju, na odjel strave i užasa, kako bi dr. Herceglija provjerio štetu koju je napravio. Sve je u redu, rekao je mirno.

U bijesu sam razmišljao, da li da ga svežem za CT i uključim zračenje na maksimum ili mu razbijem glavo o zid. Odlučio sam da ga častim sa 100 KM i provjerim njegovu savjest do kraja. I za "čudo", to je iznenada uključilo prekidač njegove savjesti. Odmah je nazvao torakalnu hirurgiju i zamolio koleginicu da hitno primi pacijenta na kontrolu. Postojalo je curenje zraka u trbušnu šupljinu i to je trebalo pratiti. U slučaju većeg curenja, nužna bi bila hitna operacija!

Supruga je imala tri dodatna, nepotrebna snimak, tri puta morala odlaziti na kliniku, maltretirati se po hodnicima u i onako teškom stanju. Srećom, operacija nije nije trebala. Supruga je postala samo brojka u statistici od 6% probušenih plućnih maramica prilikom biopsije jetre, to je, kažu, normalno. Ovaj statistički podatak me je izbezumio. Zamislite da je normalno, da se u 6% letova dogodi da pilot greškom promaši pistu.

Da skratimo priču, Dr. Herceglija je promašio svih sedam uzoraka biopsije jetre. Biopsiju se morala ponoviti. Nove traume, nova maltretiranja i izgubljeno dragocjeno vrijeme kod bolesti koja je u progresu.

Za sve navedeno posjedujemo pisane dokumente ili čvrste dokaze. Ovim se nismo imali vremena baviti ranije, jer je bila u toku borba za život.

Ponovna biopsija kod dr. Srđana na Endokrinologiji. Riječi ohrabrenja dr. Srđana su umirile već istraumatirziranu suprugu. Blagim riječima joj je objasnio postupak. Lokalna anestezija i lagani ubod sonde za biopsiju nisu bili strašniji od uboda komarca. I, nećete vjerovati, nije joj morao probuštiti plućnu maramicu. Vrećica sa pijeskom, koju joj je postavio na stomak, sprječavala je razvoj hernije. Premještena je, ležeći na istom krevetu, u susjednu prostoriju gdje je odmah dobila infuziju i lijekove protiv bolova. Ljubazni doktor joj je čak donio zaboravljene sandale.

U slobodnim trenucima, između dvije intervencije, navraćao je i provjeravao njeno stanje. Dr. Srđan je uzeo kvalitetan uzorak na osnovu čega je utvrđena konačna dijagnoza. Pokušao sam častiti sestru koja je asistirala, jer nisam imao kod sebe ni kahve ni čokolade. Užasnuto je odbila, iako smo bili sami. To je Srđan i njegov odjel.

Može li čitalac vjerovati da se ovakva dva odnosa prema pacijentu događaju na istom kontinentu, a pogotovu u istoj bolnici, pod upravom istog generalnog direktora?

PRIMJER UREĐENOG HAOSA

Ponovna biopsija jetre je sama po sebi traumatična. No, zašto bi bila samo traumatična? Zašto ne bi bila i komplikovana? Ako ne medicinski, ono bar administracijski.

Već je prošlo 12 dana nakon nesumnjive potvrde da je u pitanju karcinom sa metastazama. U međuvremenu, karcinom je neometano bujao i širio se organizmom. Supruga, koja je na prvi pregled došla našminkana i uredna, sada je već u teškom stanju, u kolicima.

Dugi red na prijemnom šalteru je bio beskonačno dug. Konačno je sestra dala papir da se može izvršiti biopsija, ali prvo treba ovjera na blagajni u prizemlju DIP-a. Tamo neki ćata udari pečat poslije dugog čekanja u redu. Vratite se nazad kod iste sestre a tamo opet red. Tek kada još nešto napiše, možete kod doktora. Nakon čekanja u redu, doktoru, naravno, trebaju taze hematološki nalazi. Napisao je svoju uputnicu, ali ona ovdje ne važi, već je samo osnov za dobijanje uputnice od ambulantnog ljekara. Ponovo je trebalo čekati u red na šalteru da bi to saznali tu sitnicu. Srećom, ambulanta je blizu, na Dobrinji, na drugom kraju grada. Za druge nije. Nekima je u Jajcu a nekima u Bihaću.

Odete u ambulantu, a tamo niste zakazali termin. Osim toga, vaš doktor je slučajno u drugoj smjeni. Čitavo to vrijeme se, teški bolesnik u kolicima sa drugim pratiocem, previja u bolovima i muči po hodnicima u nadi da će sad doći na red. Nakon čekanja u redu, nekako dobijete uputnicu i mislite da je sve gotovo, ali nije. Ponovo morate u red kod sestre da dobijete papir za drugi red na blagajni. Ovog puta za hematološki nalaz. Posle blagajne ponovo u red za vađenje krvi. Stanete u red i sačekate nalaze na trećem spratu. Ponovo u red kod iste sestre, kod koje ste već bili po ko zna koji put, da vas uputi doktoru i tek sada dođete na čekanje zadnjeg reda, na red za biopsiju.

No, dok obavite ove sitnice, već je isteklo vrijeme i zakazani termin. Morate ponovo doći narednog dana ako nije subota, i stati ponovo u red.

Ako ipak mislite da je jednostavno, prebrojite boldirane riječi "red".

Nije ovo jedino mjesto gdje je sve organizovano tako da se generiraju redovi, ovo je tipičan primjer. Za kemoterapiju koja je u toku, za svaki ciklus, a njih je nakada na desetine, mora se ponoviti ista administrativna procedura i prilagati ista dokumentacija. Morate po uputnicu kod ambulantnog ljekara i to dvije. Čekate u red u ambulanti, na vađenje krvi u drugoj ambulanti, za tumor markere na Mikrobiologiji, čekanje kod prve sestre na onkologiji, pa onda ponovo na prijemnom, na blagajni , na ljekarski pregled, ponovo na prijemnom i konačno na kemoterapiju.

Kada jedan pacijent čeka devet puta to je jednako kao kada devet pacijenata čeka po jedanput. Na taj načine se vještački generiraju gužve. Oni koji ne vjeruju, neka dođu na prijemni odjel Onkologije KCUS-a. Stotinjak nesretnih ljudi , uništenog imuniteta sjede ili stoje na skučenom prostoru nemoćni ni da umru ni da žive.

Potrebno je zaista puno mudrosti i "savjesnog" rada da se organizuje ovako savršen haos. Kada pitate "Zašto?", odgovor je "Takvi su propisi". Na pitanje "Zašto su takvi propisi?", ne postoji razumno biće na ovoj planeti koje bi dalo razuman odgovor. Odgovorni u KCUS-u će sigurno dati neko obrazloženje, ali ne tražimo obrazloženje već razuman odgovor.

Kako je moguće, da se privatno sve može završiti za napun sat? Zašto je nemoguće ući u KCUS sa ovjerenom knjižicom i sve završavati na nivou unutrašnje komunikacije? Svakako ima odgovora, ali ne i razumnih.

UBISTVA SA PREDUMIŠLJAJEM

Kuhari svoje greške prekrivaju majonezom, zidari malterom a ljekari zemljom. A pod zemljom ih je 400 od nove godine do 15 marta, i to samo na groblju u Vlakovu. Mislio sam da su svi kojima sam do sada bio na dženazi i sahrani morali umrijeti i to baš tada kada su umrli. No sada sam shvatio da mnogi od njih nisu morali umrijeti sa datumom na nišanu i da su možda mogli imati šansu da čitaju ovaj tekst.

Neki neće moći čitati ovaj članak zbog nestručnosti i greške ljekara, i to je poznata priča. Međutim, ovdje ne govorim o smrti zbog greške ljekara. Ovdje govorim o smrti zbog prekasne terapije. Bolesniku sa poodmaklim tumorom zakazuje se magnetna rezonanca ili CT za nekoliko sedmica ili nekoliko mjeseci. Dovoljno vremena da na njega ne moraju trošiti resurce, jer je karcinom, često, daleko brži. Zato ljudi umiru, ako ne prije same dijagnoze, onda zbog prekasne terapije zbog prekasne dijagnoze.

Navodno, KCUS nema kapaciteta. Ali, zanimljivo je, rokovi su uvijek isti , nekoliko mjeseci. Prosta logika kaže da se uvođenjem više smjena može eliminirati višemjesečni red i zaostatak, a onda se svi rokovi mogu svesti na dan ili dva. No to niko ne čini. Ovako je jeftinije. Jako bolesni umru, prije nego što dođu na red. Osim toga, otvara se prostor za prekoredne, pod uslovom da stimuliraju nadležne. Šta je sa lakšim bolesnicima? U međuvremenu postaju teški ili neizlječivi. Umiru, umjesto da žive.

Supruzi je dijagnosticiran karcinom na privatnoj klinici u roku od 40 min. I pored brze intervencije ordinirajućeg onkologa, zakazivanje biopsije, čekanje nalaza, ponovno zakaziavanje druge biopsije, čekanje nalaza, čekanje pregleda, čekanje termina za kemoterapiju i čekanje lijekova odnijelo je ravno 40 dana. Dovoljno da karcinom metastazira i postane neizlječiv. Kod supruge je bio neizlječiv od samog početka, ali se terapijom mogao tretirati daleko niži stadij razvoja bolesti, daleko uspješnije, sa većim šansama da se dobije duže vrijeme mirovanja i vrijeme oporavka. Mogla je živjeti znatno duže, ali nije. Šta je sa onima kojima je karcinom izlječiv. U toku toliko izgubljenog vremena, karcinom prelazi iz jednog stadija u drugi. Postaje neizlječiv i slijedi smrt.

Nema kapaciteta, kažu. Neshvatljivo. Ima drugih i trećih smjena. Zamislite da prijavite požar u zgradi, a vatrogasci vam hladno zakažu termin za narednu sedmicu. To je ono što čine na klinici sa bolesnicima čija je bolest progresivna.

Kada radnik na građevini, svojom nepažnjom, sklizne sa skele i pogine, policija odmah hapsi i vlasnika i sve odgovorne direktore u roku od jednog sata, ma gdje da su se zadesili. Ljekaru može da isklizne ko god hoće, niko ih ne hapsi. Uradili su sve što su mogli. Da, ali ne na vrijeme. Urade i direktori građevinske firme sve što mogu, ali njih hapse.

Zato je spora dijagnostika i zakašnjela terapija ubistvo sa predumišljajem, jer se ne može pretpostaviti da doktori nisu svjesni da kašnjenje ubija.

PROPIS ZA MUČENJE

Razumijemo propise. Oni su tu da bi se poštovali i provodili, bez izuzetka. ALi postoje propisi, koji su nerazumni ne zato što se ne mogu razumjeti već zato što su izvan zdravog razuma. Naizgled imaju opravdanje ali samo u okviru neke izdvojene okoklnosti. Međutim, ako se sagleda kompleks svih okolnosti takav propis postaje zapanjujuće besmislen, neljudski i surov gotovo do zločina protiv čovječnosti. Toliko surov, da ga moraju kršiti čak i najrevnosniji birokrati koji svoj manjak autoriteta kompenziraju viškom propisa.

Na polu-intenzivnoj njezi Medicinske onkologije KCUS-a u Sarajevu leže bolesnici u zadnjem stadiju razvoja tumora. Oni su tu kako bi se humanizirala njihova terminacija. Medicinski tretman je u skladu sa savremenim dostignućima medicine. Prate se svi vitalni parametri i uključuje odgovarajuća terapaija. I tu nema ničega što bi se moglo dati kao primjedba.

Međutim, tu je propis. Propis, da su na poluintenzivnoj njezi zabranjene sve posjete. Nema izuzetka. Tako piše. Obrazloženje je: da se ne bi prenijela neka infekcija na bolesnika.

Zvuči razumno da se radi o bolesnicima koji će biti tu neko vrijeme, dok ne ozdrave. Zvuči razumno ako je obezbijeđeno dovoljno osoblja koje će teško pokretnim ili nepokretnim bolesnicima biti stalno pri ruci za čašu vode, pomoć pri jelu ili promjenu položaja. Zvuči razumno ako će ovi bolesnici izaći živi, nakon nekog vremena. Međutim, ovaj propis nije napisan da bi bio razuman. Ovdje je postojanje propisa važnije od njegove svrhe.

Zamislite da bolesnik, kojemu je ostalo još nekoliko dana života, nema pravo vidjeti ni razgovarati sa majkom, kćerkom, bratom, mužem - sve do svoje smrti. Takav je propis. Teški bolesnik na samrti je lišen dodira i pomoći najbližih, onih koji ga vole. Takav je propis. Na poluintenzivnoj mu nema ko dodati čašu vode, podići uzglavlje, promijeniti položaj. Takav je propis. Servisno osoblje, u čistoj uniformi sa osmjehom na licu, donese uredno doručak, ručak i večeru. Spusti tacnu daleko od domašaja bolesnika i nakon pola sata pokupi to netaknuto. Nema ko da ispravi bolesnika i nahrani ga onoliko i ono što može pojesti. Takav je propis. Nema nikog ko će otškrinuti prozor, ispraviti nabore na čaršafu. Takav je propis. Dvadeset četiri sata niko ne razgovara sa čovjekom. Takav je propis. Čuvaju ga od prehlade. Takav je propis. Kao da je čovjeku, u ovakvoj situaciji, najvažnija stvar u životu da se ne prehladi, da ne umre od prehlade. Važno ga je sačuvati, da bi umro od raka. Da ne mijenja uzrok smrti u svom dosijeu. Čovjek, koji innače trpi užasne muke, mora trpjeti suha usta, silne bolove zbog lošeg položaja, željeti sok koji ne može dohvatiti i to sve zbog propisa.

Osoblje čini sve što može, profesionalno uz odmjerenu ljubaznost. Ali ne može učiniti mnogo. Ovdje rade samo dvije sestre u toku smjene i samo jedna dežurna naveče. I to za cijeli sprat, za više od 30 bolesnika, uključujući one najteže na poluintenzivnoj. One jedva uspijevaju da daju terapiju bolesnicima, a da ne govorimo o promjeni posteljine ili katetera. Kažu da nisu u mogućnosti obezbijediti dovoljno sestara. Pa i nisu, jer su obezbijedili dovoljno birokratskih šaltera i činovnika koji sve to treba da prepisuju, ovjeravaju, potpisuju i kopiraju. S druge strane, PROPIS ne dozvoljava da ni najbliža rodbina asistira i njeguje bolesnika na najbolji mogući način. Tako je bolesnik ostavljen i stavljen na teške muke zbog PROPISA.

Zašto je u civiliziranom svijetu (npr. u Australiji i Novom Zelandu) omogućena ne samo 24 satna posjeta i asistencija, već i zasebna soba sa svim sadržajima, caffe aparatom i krevetom za pratioce. I tamo postoji opasnost od infekcije ali i razum koji procjenjuje realnost kada su u pitanju najteži bolesnici.

Ako se nadležni već brinu o infekciji bolesnika, zašto ne prilagode propis. Može se zahtjevati od pratioca upotreba maske, mantila, zaštite za noge i kosu. Ne, jednostavnije je zabraniti ulazak. Da li je neko pomislio da ljekari i osoblje, koji neprestano prelaze iz svojih ordinacija do soba kroz hodnike, pune pacijenata i pratilaca sa kojima se usput rukuju, takođe mogu prenijeti infekciju na bolesnike ili virusi možda znaju ko je ljekar a ko nije.

Istina je, nakon žestokih reakcija, supruzi je povremeno prećutno dozvoljavanana asistencija porodice, i to zbog humanosti osoblja koji su rizikovali umanjenje plaće. Ali se time krši propis. Vidjeli smo da, u susjednoj sobi, jednu mladu, nepokretnu djevojku pazi porodica. Ona je izuzeta od propisa. Ostali nisu nikako mogli imati pomoć porodice. Propis je isti, ali ne za sve.

Sada možemo pogađati svrhu selektivnog propisa.

Dakle, radi se o propisu koji je napisan bez odgovornosti, analize i savjesti. Zato mora biti promijenjen. Ne zbog moje supruge, za nju je prekasno, već zbog drugih, nepokretnih bolesnika, da ne preživljavaju neljudske patnje: zbog PROPISA.

Ako tražimo krivca, to nije osoblje već onaj čovjek koji je potpisao ovakav, sadistički PROPIS.

ŠTA JE TO DIJETALNA HRANA?

Za doručak kutijica mermelade ili meda, obavezni čaj i obaveznih pola litra mlijeka u tertarapaku. Uz to maslac, pašteta ili komadić salame. Za ručak pasulj sa mesom, boranija ili neko drugo ukusno jelo te salata iz tegle sa konzervansom. Ne, nije ovo meny iz nekog hotela "C" kategorije ili kasarne u Butilama. Ovo je meny koji je neko propisao za umiruće pacijente od karcinoma jetre, pluća ili probavnih organa, za pacijente čiji su organy teško oštećeni.

Ne treba završiti medicinu da bi shvatili kako pašteta i kiseli krastavci djeluju na insuficijentnu jetru, debelo crijevo ili želudac zahvaćen karcinomom. Nikom ne pada na pamet da je kvalitet hrane važniji od forme. Niko nije uzeo u obzir činjenicu da pacijent, poslije kemoterapije ne može podnijeti nikakve mirise, da čak ni jak ZOFRAN teško potiskuje nagon za povraćanje. Samo bolesnici sa šećernom bolešću imaju nešto drugačiju hranu: istu, ali bez šečera.

Na svaki prigovor o hrani, kuharice sa osmjehom sliježu ramena: "Takvi su propisi".

Niko ne traži da hrana bude bogatija i skuplja, već prilagođena potrebama i stanju bolesnika. Ovdje je to za svakoga isto, pa uzmi ili ostavi. Ako ne može-može, ako ne, ima infuzija.

ZAKLJUČAK

Ovaj članak je moj dug prema Nijazi. Obećao sam da ću progovoriti u trenucima kada sam je, krijući se od sestara, nalazio u uplakanu u bolnom grču zbog neugodnog položaja, kojeg nije mogla ni da trpi ni da promijeni. Naravno da sam upozoravao na ovaj problem i ljekare i ostalo osoblje. Slijegali su nemoćno ramenima. Takvi su propisi. Želim da ohrabrim i druge pacijente i njihove porodice: da progovore. Samo tako imamo šansu humanizirati i bolnicu i birokratiju u njoj.

Slobodna Bosna

POTRESNA ISPOVIJEST SARAJLIJE DŽAVIDA BEGOVIĆA NAKON SMRTI SUPRUGE: Moja Nijaza nije izdržala... Nije ni imala šansu... Zbog sadista među ljekarima i besmislenih propisa...
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:15, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 19 Апр 2012, 18:38

Svaka cast novinarima (Jasna Fetahovic) koji imaju petlju pisati bez pardona.
Porucujem Puketa Darku : samo hrabro i uporno, uporno do kraja!
Marijana je to zasluzila!
Istina i pravda nema alternativu!
Darko treba biti spreman na duge godine borbe i cekanja…
Pravosudje ce (verujem kao i tuzlansko) pokusati ZATASKATI krivicu lekara.
Znam to iz iskustva…
Kantonalno tuzilastvo TK je pokusalo zataskati krivicu UKC-a uz svesrdnu pomoc stalnog im pomagaca tzv.sudskog vestaka Cihlarza, no nece im uspeti, bez obzira sto je proslo gotovo 7 godina, NECE!
Takodje, ni nakon gotovo 7 godina niti jedan lekar Interne klinike UKC-a Tuzla NIJE kaznjen, niti smo ikada dobili njihov (pismeno) obecani odgovor i nalaze komisija (a istrazivale su 2 komisije, to znamo).
Moj Denis i Marijana Puketa su vrsnjaci…mladi ljudi pred kojim je bio zivot. Oboje su preminuli od pucanja aorte zbog visokog pritiska… jer su tako hteli samozvani "bogovi" zivota i smrti u belim mantijama
Otisli su od nas zauvek, a nije trebalo…
JA im to nikada necu oprostiti, niti zaboraviti, nikada…
Svoj zivot sam posvetila obecanju dato mrtvom sinu i obecanje cu ispuniti.
Zelim Darku dobro zdravlje i puno snage da izdrzi u svojoj borbi za ISTINU i PRAVDU!


"DANI", 20.04.2012.
1.
Слика
VECI FORMAT:
https://s26.postimg.cc/6es6zzznd/94_2_D ... Puketa.jpg

2.
Слика
VECI FORMAT:
https://s26.postimg.cc/aqgsp06k9/94_4_D ... Puketa.jpg
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 14 Нов 2013, 11:56, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
eko melem
~ pocetnik ~
~ pocetnik ~
Поруке: 2
Придружен: 22 Апр 2012, 11:34
Место: beograd
Контакт:

Порукаод eko melem » 22 Апр 2012, 12:11

Napisao sam mnogo članaka i u svojim emisijama zvao razne doktore, specijaliste i priznate lekare da razgovaramo o klasičnoj medicini, odnosu prema pacijentima, odnosu prema tradicionalnoj medicini i o svemu što je vezano za zdravlje. Starija gospoda zastupaju mišljenje da je klasična medicina nešto nezamenljivo i jedino priznato. Za sve ostalo tvrde da je to nadrilekarstvo, da je neutemeljeno i neozbiljno. Kod mlađih lekara je prisutna želja a i znanje da su se ljudi hiljadama godina lečili na neki drugi način i u svojoj praksi veoma često kombinuju klasičnu i tradicionalnu medicinu. Možda bi bilo dobro otvoriti novu temu o tradicionalnoj medicini i šta sve ona može. Osnovno geslo je da u prirodi postoji lek za sve bolesti. Imam mnogo iskustva i verujem da bi mnogim ljudima zaista mogao da pomognem.
u prirodi za svaku bolest postoji lek

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 24 Апр 2012, 08:22

KAZU :
"Za svaku bolest trava raste"
Slazem se i sve vise verujem alternativi tj PRIRODI.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 24 Апр 2012, 08:33

Objavljeno 22.04.2012. u 09:31

ŠKOLSKE KOLEGE DA SE PREGLEDAJU
Tuzla: Petnaestogodišnjak umro od meningokokne sepse

Učenik Behram-begove medrese iz Tuzle, petnaestogodišnji N.G, preminuo je u subotu oko 19 sati najvjerovatnije od meningokokne sepse.
Piše: D. Brkić
Слика
Infektivna klinika u Tuzli

On se u petak javio ljekarima jer je imao određenih zdravstvenih problema. Nezvanično saznajemo kako je pregledan, a potom smješten u Kliniku za infektivne bolesti. Nažalost u subotu oko 19 sati je izgubio posljednju životnu bitku.

Porodica iz tuzlanskog naselja Moluhe je u velikoj tuzi i bolu, dok su iznenadnom smrću šokirani njegovi školski drugari i učitelji.

Učenici koji su sa njim išli u razred, a koji su petak otišli svojim kućama, pozvani su da se hitno jave u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu kako bi se preventivno pregledali i eventualno kako bi im se preporučila određena terapija.

(Klix.ba)

Na ovu vest jedan sarajevski forumas je napisao : Kakva mafija je u bolnici u Tz mislim da ce se i ovo zataškat sve ovo je zalosno
Da, ne bi im bilo PRVI put...imaju iskustva u zataskavanju, a i pomagace (sudskog vestaka i tuzioce).

Šta je istina?

A i KCUS se trudi biti "rame uz rame" sa UKC Tuzla :


[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=axyA18hCe6k[/youtube]
Published on Apr 23, 2012 by sakica74
Zločin i "kazna" na KCUS u režiji nedodirljivih bogova sa istog
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:19, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 28 Апр 2012, 19:31

Iako "nije bila komplikovana operacija" ovo je stvarno NEMAR i BEZOBRAZLUK!

Zadar: Operisao ženi dojku i pričao mobilnim telefonom!

A. B. | 25. 04. 2012. • 21:00
Слика

Ljekar u zadarskoj bolnici razgovarao je mobilnim telefonom dok je operisao tumor na dojci jedne 33-godiŠnje pacijantkinje, prenosi "24sata.hr". Ona kaže da je bila pod lokalnom anestezijom i tvrdi da je čula cio razgovor koji je trajao 10 minuta.

"Došla sam u dogovoreno vrijeme u zadarsku Opštu bolnicu na operaciju benignog tumora dojke. Legla sam na sto, dobila lokalnu anesteziju i umirala od straha. Ljekar je uzeo skalpel i počeo operaciju, a onda mu je zazvonio mobilni telefon. Druga medicinska sestra donijela mu je telefon i on se javio. Zvali su ga s patologije. Mislila sam da će trajati kratko i da je nešto hitno. Sestra mu je držala mobilni telefon na uhu, a on je čačkao na otvorenoj rani po mojim grudima. Pričao je o nekom tumoru. Operacija je trajala 20 minuta, a on je sigurno pričao deset", navela je pacijentkinja.

Zadranka je istakla da joj se ljekar po završetku operacije obratio s pitanjem da li je boli rana.

"Rekla sam da me boli da priča mobilnim telefonom, a on je odgovorio da ovo nije bila komplikovana operacija. Možda je to njemu jednostavno, ali mene neko po prvi put u životu siječe. Doktor me je na kraju pitao da li će da završi na internetu. Neću da kažem njegovo ime, jer je možda dobar hirurg, ali ne bih htjela da još neko doživini mobilni telefon-operaciju", izjavila je Zadranka.

(24sata.info)
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:20, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 28 Апр 2012, 19:40

CUDO ili POGRESNA PROCENA?

Čuda su moguća: Tinejdžer kojeg su četiri doktora proglasila klinički mrtvim uspješno se oporavio

S. K. | 26. 04. 2012. • 08:43
Слика

- Prije četiri godine Steven Torp iz Vorvikšira u Engleskoj doživio je saobraćajnu nesreću u kojoj je život izgubio njegov drug.

Torp, koji je tada imao 17 godina, zadobio je teške povrede glave, a ljekari su njegovoj porodici saopštili da ne očekuju da će se oporaviti.

"Stevenove povrede bile su izuzetno kritične i nekoliko puta ponovljena tomografija pokazala je neizlječivo oštećenje mozga", stajalo je u bolničkom izvještaju.

Njegovo stanje bilo je tako loše da su ljekari, koji su ga uveli u hemijski indukovanu komu, rekli njegovim roditeljima da razmisle o doniranju Stevenovih organa.

Međutim, njegov otac nije želio da odustane i preklinjao je ljekare da spase njegovog sina.

Torpov otac, gonjen tračkom nade, obratio se doktorki privatne prakse Juliji Piper, koja je otkrila nešto što ju je zapanjilo: slabašne moždane talase, koji su pružali nadu u oporavak.

Nakon toga su se ljekari konačno složili da izvedu tinejdžera iz kome kako bi se vidjelo da li je u stanju sam da preživi. Za divno čudo, Steven ne samo da je preživio, već se od tada prilično oporavio, tako da je pušten iz bolnice samo sedam nedjelja kasnije.

Steven, koji danas ima 21 godinu, studira na koledžu u Koventriju, prenosi Blic. Imao je četiri rekonstruktivne operacije lica, a lijeva ruka mu je još uvijek u zavoju.

- Nadam se da je moj primjer pokazao ljudima da nikad ne treba da odustaju . Moj otac je vjerovao da sam živ - i bio je u pravu - kaže Steven.

(24sata.info)
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:21, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 29 Апр 2012, 16:47

Koja LUDACA!

Iz osvete povadila sve zube bivšem momku

Vesti-online - 29.04.2012 15:36
Слика

Nakon što je zubarku Anu Mekovijak ostavio momak zbog druge žene, ona je smislila način da mu se osveti. Poljakinja je bivšem partneru dala veliku dozu sedativa, a zatim mu je povadila sve zube. Nesrećnog čovjeka je nakon ovog događaja napustila i sadašnja djevojka.

Samo nekoliko dana nakon raskida, u ordinaciju Ane Mekovijak (34) došao je njen bivši momak Marek Olzevski (45) koji se žalio na zubobolju.

Uvjeravajući ga da će brzo riješiti problem, zubarka mu je dala toliku dozu anestezije da se momentalno onesvijestio. Zatim je pažljivo, jedan po jedan, izvadila sve njegove zube, a kada se probudio saopštila mu je da je došlo do komplikacija i da bi trebalo da posjeti specijalistu.

"Trudila sam se da budem profesionalna i da obuzdam emocije, ali onda sam se sjetila kakav je on skot", izjavila je Ana pred sudom.

"Kada sam se probudio glava mi je bila umotana u zavoj i nisam mogao da osjetim nijedan svoj zub. Mislio sam da je to zbog anestezije, ali kada sam pogledao u ogledalo shvatio sam da mi je gadura povadila zube", rekao je Olzevski.

Poljak je ostao ne samo bez zuba, nego i bez nove djevojke, koja ga je napustila ubrzo nakon incidenta. Ako Ana Mekovijak bude proglašena krivom, mogla bi da dobije tri godine zatvora.

Nezavisne novine
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:22, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 02 Мај 2012, 22:27

Lekari KCUS NISU videli OPASNU ubodnu ranu?
U STA su gledali?
Naravno, oni NIKAD ni za sta nisu krivi...


MAJKA RANJENOG DJEČAKA: Amsau je mogao ubiti mog sina, doktori na Koševu nisu vidjeli opasnu ranu!

02.05.2012. - 08:20:02
Слика

Nermina Ramić, majka dječaka M. R. (16) kojeg je ispred Tehničke škole u Sarajevu prije nekoliko dana nožem izbo Amsau Č., obratila se novinarima jer napadač na njenog maloljetnog sina još nije uhapšen. Ona je također ogorčena na ljekare u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu koji su pregledali njenog sina jer su mu, kako kaže, samo previli rane na rukama, a nisu vidjeli da je uboden i između rebara.

Osjećao bol

- Nakon što su mome sinu previli ruke, pustili su ga iz bolnice. On se ocu požalio da osjeća bol u predjelu rebara. Suprug je tada vidio da dijete ima ranu kod petog rebra, odnosno ubod nožem koji mu je probio plućnu maramicu, a koji mu je mogao ugroziti i život – kazala je Ramić.

Prema njenim riječima, ljekari nisu vidjeli takvu ranu, koja je opasna po život. Kasnije je njen sin ipak zbrinut u bolnici.

- Kroz tu ranu je mom sinu ušao zrak do pluća. Iako je sada van životne opasnosti, ne mogu reći da se osjeća dobro – rekla je majka povrijeđenog maloljetnika.

Ramić kaže da je došla u redakciju “Dnevnog avaza” jer želi skrenuti pažnju svim onima koji su zaduženi za sigurnost učenika da se ovakve situacije ne bi više dešavale.

Četiri uboda

- Moje dijete je izlazilo iz škole nakon završene nastave s drugovima. S obzirom na to da je sportista, razgovarao je s društvom o vježbama u teretani. U tom momentu, Amsau Č., učenik Metalske škole, opsovao ga je, a potom udario nogom. Moj sin se pokušao odbraniti, nakon čega ga je ovaj ubo nožem i to četiri puta – ispričala je Ramić.

Ona tvrdi da o ovom događaju postoji videozapis te apelira na policiju da napadača na njenog sina što prije uhapse.

- Mi smo kao roditelji podnijeli krivičnu prijavu jer se radi o pokušaju ubistva i tražit ćemo najstrožiju kaznu – kategorična je Ramić.

Izvor: Dnevni avaz / doznajemo.com
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:24, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 22 Мај 2012, 23:06

Koji su ovo prokleti idioti!
Cuj, kako se brane (jer ONI NIKAD "nisu" krivi) : "iz bolnice tvrde da je već bio mrtav tri dana kada je majka došla u rodilište, nitko im ne vjeruje"!
Cak i da je to istina, zar se tako radi : cupa beba (od 6 kg) i otkida glava?
Fuj!


DOKTORI OTKINULI GLAVU DJETETU TIJEKOM POROĐAJA: Carskim rezom izvadili bezglavo tijelo

Novosti | 22.05.2012. - 08:36:12
Слика

Brazilski liječnici slučajno su otkinuli glavu bebi koju su pokušavali poroditi u gradu Aracaju na sjeverozapadu zemlje. Bezglavo tijelo morali su izvaditi carskim rezom

Alcileni Vieiri Moreiri (22) je puknuo vodenjak u prošli ponedjeljak kasno navečer te ju je njezina susjeda Patrícia Tomaz odvezla u bolnicu ‘Santa Isabel’ u Aracaju. Satima je tim od pet liječnika pokušavao pomoći ženi da rodi svoje četvrto dijete – sina teškog gotovo 6 kila. Prolazila je kroz stravične muke dok su joj pritiskali trbuh i činili sve da beba izađe van. Alcilene kaže kako joj znala da je nešto pošlo po zlu nakon što je čula ‘pucanje’, prenosi Daily Mail.

- U jednom trenutku je čula galamu i doktora kako viče: ‘Marcos, jesi li poludio!’ – ispričao je rođak nesretne žene, Gilmara Azevedo dos Santos. Kazao je da je ona odmah pitala liječnike što se događa, ali odgovor nije dobila. Hitno su je prebacili u salu za operacije kako bi carskim rezom izvadili bezglavo tijelo njezine bebe, piše 24sata.

- Nakon što su otkinuli glavu djetetu, pokušali su tijelo izvući rezanjem. Na kraju su ipak napravili carski rez. Moja sestrična je potpuno shrvana, čitava obitelj je u šoku – rekao je Gilmara Azevedo dos Santos.
Dječak se trebao zvati Neymar Jefferson Jesus Sao Matheus, a obitelj ga je pokopala u četvrtak. Iako iz bolnice tvrde da je već bio mrtav tri dana kada je majka došla u rodilište, nitko im ne vjeruje. Alcilenina majka Maria José tvrdi kako je njezina kćer osjećala bebu koja se do zadnjeg dana micala u trbuhu. Najavili su tužbu.

doznajemo.com
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:24, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 28 Мај 2012, 23:47

Koja je to banda nezainteresovana i u Kantonalnoj bolnici Zenica i u privatnoj klinici "Sunce"!
U sta su oni gledali? Nevideti nepostojanje ruku??? Toliko doktora mesecima?
Nije ni UZ aparat za svakoga...


Слика
"Dnevni avaz", 28.05.2012.
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:26, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 30 Мај 2012, 15:08

Nakon prve presude u BiH Amili Cvijetic-Koldzo, takozvanoj "doktorki smrt", zahvaljujuci sudiji Kantonalnog suda u Sarajevu Dalidi Burzic, konacno su se "usudili" i drugi (nakon godina i godina razvlacenja)...
Nakon 13 godina od smrti Seada Agica na hemodijalizi u zenickoj bolnici, supruga Sabiha je uspela i pored skrivanja dokaza...
Istina uvekl izadje a videlo, a kad je uporno trazimo, onda je svakako i nadjemo...


Слика
"Dnevni avaz", 30.05.2012.
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:27, учитано 1 пут укупно.

Корисников грб
nevenkagaragic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1498
Придружен: 03 Нов 2008, 19:43
Место: Tuzla
Контакт:

Re:Hipokratova zakletva

Порукаод nevenkagaragic » 30 Мај 2012, 15:40

Ovo je stvarno neverovatno!
Iako su joj doktori tek nakon 6 godina otkrili podmuklu bolest, iako su joj rekli da ce ziveti jos samo 30 dana, iako je ostala bez 5 unutrasnjih organa, mlada novosadjanka Aleksandra Maic se izborila za zivot!
Ovo je dokaz da NIKAD ne treba gubiti nadu, nikad se ne treba predati, treba se boriti, boriti, boriti...
Ovaj slucaj me podsetio na neke tuzlanske doktore i sudske vestake (Zdenko Cihlarz) koji "peruci" i stiteci greske kolega "humano" i "savesno" i "profesionalno", u "skladu sa Hipokratovim opredelenjima, besramno tvrdi kako bi pacijent (moj sin Denis) svakako umro, cak i da mu je na vreme dijagnosticirana bolest (aneurizma), a Nada Pavlovic-Calic (tadasnja direktorica Interne klinike u Tuzli) bez imalo stida (i to u kameru) kaze kako svako od necega mora umreti!!??
Besramno, drsko, uz smesak, sadasnja "gospodja ministarska" zdravlja u TK to rece 26-ogodisnjeg mladica...nakon sto njeni "strucnjaci" 3 dana nisu prepoznali skolske simptome aneurizme (bol iza grudne kosti, gusenje...).
Slucaj mlade Aleksandra Matic je dokaz pravog borca za zivot iako joj DOKTORI NISU DALI NI TRUNKU NADE.
Cestitke Aleksandri, ziva i zdrava bila 100 godina!

NEVJEROVATNO ISKUSTVO MLADE DJEVOJKE: Bila sam mrtva, rak me je skoro ubio, vidjela sam svoju smrt!

Top News, Život | 30.05.2012. - 09:59:48
Слика

Novosađanka Aleksandra Matić (24) pobijedila je opaku bolest i postala medicinski fenomen. Sa 14 godina preživjela je kliničku smrt, a u 22. ostala bez pet organa: jajnika, maternice, limfnih čvorova i trbušne maramice

Da, bila sam mrtva – počinje svoju potresnu priču za beogradske Novosti Novosađanka Aleksandra Matić (24), koja je preživjela najstrašnije muke tokom posljednjeg stadija karcinoma.

Klinička smrt

- Čula sam jednoličan tup zvuk aparata za reanimaciju i svoju majku koja je bolno zavrištala pored postelje, a onda je sve oko mene postalo bijelo, bez slike i tona.

Kliničku smrt u Dečjoj bolnici u Novom Sadu doživjela je sa četrnaest godina, kada se u bolnicu javila zbog jakih bolova. Međutim, doktori su joj tek šest godina kasnije otkrili podmuklu bolest, zbog koje je ostala bez pet unutrašnjih organa: jajnika, maternice, limfnih čvorova i trbušne maramice.

Zbog ovoga je svi doktori nazivaju medicinskim fenomenom.

Tada joj je rečeno da je već kasno, da ima još 30 dana života. Još 30 puta da se probudi, i – nikada više.

Od malih nogu sam bila bolesna. Razni virusi i infekcije samo su se smejnjivali, a doktori su sve to pripisivali nesvakidašnje slabom imunitetu – priča Aleksandra.

Nije tužna. Nije ni sjetna. Naprotiv. Podsjećanje na dramatične godine njenog mladog života samo je dodatno ohrabruje. Oči joj sijaju optimizmom i nadom, jer ona je pobjednica u ovoj priči.

Doktori u čudu

- Čudne stvari su mi se dešavale – imala sam vrtoglavice, padala u nesvijest nekoliko desetina puta na dan. Mononukleozu sam preležala za jedan dan. Imala sam epileptični napad, pijesak u bubregu… Ali sve je bilo kratkotrajno, a analize koje sam radila bile su uvijek na kraju uredne. Loš imunitet – jedini zaključak svih doktora za 15 godina – govori Aleksandra.

Da njen organizam ipak muči nešto ozbiljnije od imuniteta, njen unutrašnji glas počeo je da joj govori tek prije tri godine. Zbog toga je često odlazila na analize krvi, ali su rezultati svaki put negirali njenu intuiciju.

- Uvijek su, bez izuzetka, nalazi bili uredni. Međutim, stomak mi se jedne noći naduo kao da sam u osmom mjesecu trudnoće, a onda se izduvao. Počela je i temperatura da mi raste i stvarno sam se uplašila. Prva pomisao tada bila je da imam rak – zastala je načas, kao da pokušava da se prisjeti tog ubitačnog osjećaja svoje nadrealne spoznaje, koja se javila svega jedan dan prije medicinske potvrde.

Uzdahnula je duboko.

- Otišla sam, tako, sa „trudničkim“ stomakom kod lekara, odakle su me hitno uputili na ginekologiju. Doktor me je primio, pregledao i uradio ultrazvuk. Izraz lica mu se najednom promijenio, pogledao me je i upitao: “Šta si čekala do sad?” – prisjeća se Aleksandra.

Od tada, njen život više nije isti. Operisana je i izvađeno joj je pet ograna zahvaćenih karcinomom. Ostala je bez reproduktivnih organa, bez mogućnosti da ikada postane majka. I sa tim se pomirila.

Hrabra djevojka

- Mogu da usvojim dijete i da ga usrećim. Nije majka samo ona koja rađa, već ona koja voli – odvažno govori hrabra devojka.

Zbog raka, koji se proširio i na mozak i na debelo crijevo, morala je na hemoterapiju, ali doktori su smatrali da, poslije svega, neće izdržati tako jaku dozu terapije. Aleksandra nije htjela da se pomiri s tim da je sve gotovo.

- U bolničkoj sobi sam razmišljala o tome kako mogu da sjedim još nekoliko dana i da čekam da opet vidim onu bijelu svetlost. Da se predam. Ali shvatila sam da bi to bilo sebično prema mojim roditeljima, sestrama i prema samoj sebi. I riješila sam da se borim – kaže naša sagovornica.

- Već posle prve hemoterapije ostala sam bez obrva, trepavica, a uskoro i bez kose. Bolovi su bili užasni, a kada je jednom medicinska sestra slučajno ispustila pakovanje te tečnosti na pod pred mojim očima, zgrozila sam se. Ono što teče mojim venama, pločice je nagrizlo u sekundi.

Iako niko nije vjerovao da će uspeti da preživi, Aleksandra je, uporna u tome da dobije bitku sa bolešću, paralelno sa hemoterapijom, počela da uzima isključivo makrobiotičku hranu. To joj je takođe pomoglo.

Aleksandra je sada zdrava. I vesela. Rak je ustuknuo pred mladošću koja mu je pokazala zube.

Izvor: Novosti
doznajeno.com
Последње учитавање од nevenkagaragic дана 20 Нов 2014, 23:28, учитано 1 пут укупно.