shvatila koliko je života stalo u sve između onog kobnog dana kada su žrtvovani ljudi u zgradi rts-a do danas...
... kada se dogodilo neki od njih su bili tek nešto mlađi od mene, neki moji vršnjaci, i sve u vezi sa njihovom smrću je i tada bilo jezivo i do apsurda nepravedno, ali mi sada, s razmakom od 11 godina, deluje još užasnije.
... mislim na sve što je stalo u taj raspon godina, na rađanja neke dece, na slavlja, na zaljubljivanja, razočaravanja, letovanja, na koncerte, na putovanja, večere, zdravice, karnevalske zastavice, na sve ono što ja od tada do danas, i danas, još uvek dovoljno mlada, imam od života...
kakav zločin!

"... Savrsen dan da krenem 'nemam pojma kuda' i da budem 'nemam pojma gde' i da zavrsim 'nemam pojma kako'..."