
Razocarenje
- CecaPolak
- ~ pocasni gradjanin ~
- Поруке: 2620
- Придружен: 11 Окт 2006, 21:19 [phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
Nego, desilo mi se nesto vrlo, vrlo cudno. U poslednjih par meseci sam malo u delikatnoj situaciji, naime povredila sam se i ne mogu da hodam do marta. E sad posto ja imam mnogo tih, aj kako ih nazvati poznanika, prijatelja, kvazi prijatelja, rodjaka, komisnica 'bem li ga 70% njih se ponasa zaista drugacije
E ono sto je interesantno- to je da konstatujem promene u njihovom ponasanju (Boze me prosti, ko da sam umrla) ali me uopste nista tu ne pogadja...
Da li sam postala nedodirljiva
Ali da se razumemo, ne zalim se 
E ono sto je interesantno- to je da konstatujem promene u njihovom ponasanju (Boze me prosti, ko da sam umrla) ali me uopste nista tu ne pogadja...
Da li sam postala nedodirljiva


Ne daj se ni zivotu, ni smrti...
ovaj te zanese, ona odnese,
nema veceg zadovoljstva nego
prevariti ih oboje...
ovaj te zanese, ona odnese,
nema veceg zadovoljstva nego
prevariti ih oboje...
- Linda
- ~ pocasni gradjanin ~
- Поруке: 1287
- Придружен: 02 Дец 2007, 03:13
- Место: Zemun [phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
Kod mene slično,traje mesecima,dok me jutros nije sastavilo.Da,svi izađemo iz kriza,ali kako i kakvi?
Prošli mart nešto poput ovog.Moj voljeni je imao slične probleme,ja ostavljana po strani da ga čekam da sve prođe i da mu budem podrška.Moja drugarica se skroz okrenula od mene,jer ne može sve da gleda,a ne može da mi olakša.Na poslu takođe šamar-radi i nadaj se(kao veći deo mog života)...i ništa.Nema ništa ni od lične satisfakcije ni čak novčane.Biću smeštena i za ko zna koji sto,negde,tamo,daleko.Ukućani?Nikada nisam ni imala podršku,uvek sam ja bila ta koja je trebala sve da daje,sve.
Sada,kada meni treba neko,nigde nikoga.Ni uključenog telefona,ni saveta,ni kafe sa drugaricom.
Mislim da sam se trudila,dosta.Čak su mi svi rekli kako sam se kao biće promenila,nabolje,vremenom.Zaista sam se trudila.I verovala i čekala.Svako ima period kada mu kola krenu uzbrdo,samo ja sve više i više patim i čekam.Razočarana sam i u sebe,dozvolila sam da ležem i budim se sa sve većim osećajem ništavila.Iz dana u dan se trudim oko svega,ali jednostavno ne ide.Ili sam pogrešna ja,totalno.
Od njega dobijam samo uveravanja da se strpim i čekam.Sve njegove bitke prođemo zajedno,meni kada treba reči onda ga nema i nema živaca kada stigne do mene.Kaže da zna da ćemo ostariti zajedno.Iz godine u godinu dokazujem privrženost,ali još nisam vredna za njega.Posle toliko vremena i dalje mi kaže-probaćemo.Ja samo da čekam i da sam tu kada njega boli.Sve njegovo loše se akumuliralo u mojoj duši,a po nj.mišljenju ja nemam prava da mi bude loše,i nemam prava za tugu,jer on je taj koji podnosi teret života.
Jedino da izađem na neku autobusku stanicu i da čekam...godinama da čekam...dok me tuga ne ubije...samo da čekam.
Prošli mart nešto poput ovog.Moj voljeni je imao slične probleme,ja ostavljana po strani da ga čekam da sve prođe i da mu budem podrška.Moja drugarica se skroz okrenula od mene,jer ne može sve da gleda,a ne može da mi olakša.Na poslu takođe šamar-radi i nadaj se(kao veći deo mog života)...i ništa.Nema ništa ni od lične satisfakcije ni čak novčane.Biću smeštena i za ko zna koji sto,negde,tamo,daleko.Ukućani?Nikada nisam ni imala podršku,uvek sam ja bila ta koja je trebala sve da daje,sve.
Sada,kada meni treba neko,nigde nikoga.Ni uključenog telefona,ni saveta,ni kafe sa drugaricom.
Mislim da sam se trudila,dosta.Čak su mi svi rekli kako sam se kao biće promenila,nabolje,vremenom.Zaista sam se trudila.I verovala i čekala.Svako ima period kada mu kola krenu uzbrdo,samo ja sve više i više patim i čekam.Razočarana sam i u sebe,dozvolila sam da ležem i budim se sa sve većim osećajem ništavila.Iz dana u dan se trudim oko svega,ali jednostavno ne ide.Ili sam pogrešna ja,totalno.
Od njega dobijam samo uveravanja da se strpim i čekam.Sve njegove bitke prođemo zajedno,meni kada treba reči onda ga nema i nema živaca kada stigne do mene.Kaže da zna da ćemo ostariti zajedno.Iz godine u godinu dokazujem privrženost,ali još nisam vredna za njega.Posle toliko vremena i dalje mi kaže-probaćemo.Ja samo da čekam i da sam tu kada njega boli.Sve njegovo loše se akumuliralo u mojoj duši,a po nj.mišljenju ja nemam prava da mi bude loše,i nemam prava za tugu,jer on je taj koji podnosi teret života.
Jedino da izađem na neku autobusku stanicu i da čekam...godinama da čekam...dok me tuga ne ubije...samo da čekam.
Ako si licem okrenut prema suncu sve će senke biti iza tebe
- PjescaniSat
- Čuvar grada
- Поруке: 3003
- Придружен: 15 Сеп 2005, 08:50 [phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
ccc, kako me ovo podsjeca na jednu pjesmu, koju bi trebala svaka zena da prihvati kao poruku muskarca zeni, a ona kaze sljedece ".... a ja sam negde rujno vino pio, a ja sam negdje s drugom srecan bio, a ti? a ti? ti si me cekalaaaaa...."
i sta ce kojoj na kraju? ko ce da pokopa sva emotivna stradanja usled nadanja kad sobom ubije i onu caroliju satkanu od mastanja???

Izmiču dani kao zrnca pješčanog sata, svi znamo da ponovnog okretanja nema... gradimo i ostavimo tragove za nama
Ne znam da li je problem u meni jer ja očekujem previše od ljudi ili je problem u drugima.
Da li ja stvarno isuviše tražim kada kažem: ,"Sada mi je potrebno da budeš uz mene, da me saslušaš i da me podržiš.'"? Život nas češto šokira nekim ružnim stvarima, i tada ne možemo da se snađemo. Da li je isuviše u takvim situacijama tražiti malo saosećanja od osoba koje ti najviše znače?
Da li ja stvarno isuviše tražim kada kažem: ,"Sada mi je potrebno da budeš uz mene, da me saslušaš i da me podržiš.'"? Život nas češto šokira nekim ružnim stvarima, i tada ne možemo da se snađemo. Da li je isuviše u takvim situacijama tražiti malo saosećanja od osoba koje ti najviše znače?