Ukoliko biste bilo kojeg prosječnog čovjeka u Americi 70-ih godina pitali smatra li grafite umjetnošću, njegov bi odgovor bio isključivo negativan
Ukras, politički komentar i žvrljotina tek su neka od lica grafita
Odgovor bi bio jednak kada bi se isto pitanje danas postavilo bilo kojem slučajnom prolazniku u Hrvatskoj, što svjedoči o činjenici da svijest o grafitima kao umjetnosti kod nas još uvijek nije zaživjela.
Grafiti su općenito doživljavani kao bezvrijedne žvrljotine, a vjerojatno će ih takva reputacija pratiti još dugo, ponajprije stoga što su njihovi autori (tzv. writeri) u nedostatku boljeg, svoju umjetnost predstavljali na način koji je prvenstveno značio uništavanje tuđe imovine.
Kada zid nije dovoljno veliko 'platno'- grafiti zgrada u Montrealu
Međutim, nakon što su pop-art 60-ih i konceptualizam 70-ih otvorili apsolutno sva vrata u umjetnosti i time omogućili nove načine umjetničkog izražavanja, 80-ih godina underground writerska scena iz podzemnih željeznica i ulica polako stupa u direktnu vezu s 'nadzemljem', a grafiti postaju široko rasprostranjena srednjestrujaška pojava.
Dotad definirana kao Spraycan Art ili Subway Art, umjetnost grafita odjednom je našla svoje mjesto u svakodnevnom mainstreamu i elitističkom svijetu galerija. Nakon prvih napadača vlakova (kako se writere u literaturi često naziva), javljaju se velike zvijezde njujorške scene i pritom je bitno naglasiti da su samo američki autori istinske zvijezde tog žanra.
Prvo ime koje većini padne ne pamet kad se spominju grafiti je Jean-Michel Basquiat. Radi se o legendi američke umjetničke scene 80-ih, umjetniku koji je umro na vrhuncu slave od prevelike doze heroina i čija je rana smrt doprinijela njegovom brzom svrstavanju među zvijezde.
Na tom je putu prošao faze od istinski uličnog umjetnika koji ostavlja tekstove na njujorškim fasadama i pritom ih potpisuje kao SAMO© (u značenju Same Old Shit), do umjetnika iz blještavog svijeta galerija, samostalnih izložbi i dobre zarade.
Zanimljivo je da nikad nije 'bombardirao' vlakove. Isprva je 'operirao' isključivo po gradskim ulicama, sve do prve javne izložbe 1980. nazvane Times Square Show. Tom izložbom postaje poznat širokoj javnosti, a 1981. Andy Warhol prima ga u svoj Factory. Nakon tog velikog uspjeha, Basquiat se posvetio isključivo slikanju, iako mu slikarstvo uvijek ostaje vezano uz grafite.
Detalj grafita Kennyja Scharfa
Istovremeno s Basquiatom, još jedna zvijezda grafiti-umjetnosti u New Yorku bio je Keith Haring. Radi se o umjetniku koji je karijeru započeo u podzemnim željeznicama čije zidove oslikava brzim i jednostavnim crtežima kredom (pritom je morao paziti da ga ne uhite zbog uništavanja javnog dobra). Svoje je ime već tada pretvorio u brand, a 1986. otvorio je vlastitu trgovinu nazvanu Pop Shop.
Trgovina je bila opremljena majicama, posterima, gumbima i ostalim sitnicama s motivima njegovih crteža, a zatvorena je tek nedavno, iako je Haring umro od AIDS-a još 1988. godine.
GRAFITI NA MAJICAMA, SATOVIMA I UPALJAČIMA
Njegovi su radovi toliko popularni i u tolikoj su mjeri postali dijelom svakodnevnog dizajna da ih gotovo više ne doživljavamo kao umjetnost, a o njihovoj popularnosti svjedoči i činjenica da ih je na majice iz svoje kolekcije stavila i Vivienne Westwood.
Kenny Scharf također je jedan značajan autor njujorške grafiti scene. On je usko surađivao s Basquiatom i Haringom, a neko je vrijeme bio i Haringov cimer. U New York je došao 1978. iz Los Angelesa, a izrazitu je popularnost stekao preuređenjem lokalnog kafića The Hippodrome na Manhattanu. U svim svojim projektima nastoji svakodnevne objekte transformirati u suvremenu umjetnost, a područje rada proširio je i na dizajn satova, Zippo upaljača i tepiha.
Banksy- izraelski zid na Zapadnoj obali
Kontraverzni natpis govori za sebe
značajnih imena umjetnosti grafita vrijedi još spomenuti američkog autora Rodney Alana Greenblatta, danas poznatog dizajnera igračaka, covera glazbenih albuma i video igrica te Francuza Roberta Combasa, jedinog europskog autora koji je stekao svjetsku popularnost, a koji pritom svojom estetikom grafita i crtića dosta podsjeća na svoje američke suvremenike. Banksy, poznat i kao umjetnik koji svojim subverzivnim akcijama 'podvaljuje' djela u najpoznatije muzeje, najpoznatiji je britanski writer.
Crtež na zidu XVI. gimnazije definitivno ide u prilog grafita kao ulične umjetnosti
Kao u svakoj zemlji, u Hrvatskoj također postoji writerska scena, iako grafiti kao grana umjetnosti u Hrvatskoj nisu naišli na značajniji odaziv i još se uvijek ne može reći da su prerasli u mainstream.
Rijetki su javni prostori na kojima se mogu vidjeti kvalitetni grafiti, a hrvatska likovna scena od 80-ih naovamo jednostavno nije iznjedrila nijednog umjetnika čiji bi se grafiti zaista izlagali u galerijama, a da bi to pritom naišlo na veći odaziv.
