Šta biste rekli nekom u lice, a niste mogli?
Уредник: Moderatori
- stojan popivoda
- Šef podzemlja grada
- Поруке: 4261
- Придружен: 10 Апр 2006, 15:56 [phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
.... dok liku u ogledalu možeš svašta reći....
U novoj 2009. godini Stojan Popivoda će prestati da postoji. Ako neko bude imao želju da kontaktira njegovog tvorca to može učiniti putem mejla:
dejan_kokoshkov@yahoo.com
dejan_kokoshkov@yahoo.com
- Alan_a
- ~ pocasni gradjanin ~
- Поруке: 7077
- Придружен: 25 Феб 2006, 19:15 [phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
ma da, ko jebe harmsa, trebalo je... bas kao sto si posle srocio sms-icom... aha, jeste bilo puno dobrog vina te noci, narocito meni uveliko odvikloj od gimnastike s gos'n alkoholom, al' ne bi bilo fer (osim sto ne bi bilo ni istina
) da se sad tu vadim na neuracunljivost. jer, tacno sam mogla da sracunam razdaljinu izmedju mojih usana i tvog uha... samo da prisapnem nesto... ili je bilo nesto drugo u pitanju.... maaaa nemam pojma...



"... Savrsen dan da krenem 'nemam pojma kuda' i da budem 'nemam pojma gde' i da zavrsim 'nemam pojma kako'..."
- Alan_a
- ~ pocasni gradjanin ~
- Поруке: 7077
- Придружен: 25 Феб 2006, 19:15 [phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
Hajde pusti me da stignem u središte tebe,
hiljade milja, i da krstarim unutra pet nedelja sasvim bestežinski,
k’o balonom, pa s one strane tvojih kapaka (k'o s one strane duge)
na sunđer mog srca nakapljem boje tvojih tehnokolorskih snova...
Hajde pusti me da platim kaznu za zločin ljubavi
kojom te kao idiot omotavam u noćima, čak i kad one nisu bele,
čak i kad sam ponižena i uvređena,
čak i kad sam kockarski spremna da sve stavim na pogrešnu boju...
Hajde pusti me da igram, igram, igram,
dok pamet zalazi negde južno od granice i zapadno od sunca,
a moja osećanja spakovana u sputnikovu komplikovanu tehnološku opnu
plutaju rubom orbite zarobljena tvojom gravitacijom...
Hajde pusti me da se sklupčam na mansardi jedne maglovite noći,
i čekam da me pokriješ, kost po kost, mišić po mišić
(kao iz enciklopedije, kao na času anatomije)
- gorkim talogom svog iskustva,
kao peskom iz peščanika u koji je tako primamljivo zakopati sve jade i sve mrtve...
*****
Hajde pusti me da večeras napravim gozbu,
da celi dan provedem u kuhinji plešući
(kao Sonja Braga u onom divnom filmu sa Mastrojanijem),
da eksplodiraju boje u mom tiganju i da mi se rascvetavaju ukusi pod prstima...
pa da uveče zastremo grubi drveni sto u bašti najsvečanijim stolnjakom,
upalimo baklje u očima
i do jutra nazdravljamo svim tim našim divnim prijateljima...
hiljade milja, i da krstarim unutra pet nedelja sasvim bestežinski,
k’o balonom, pa s one strane tvojih kapaka (k'o s one strane duge)
na sunđer mog srca nakapljem boje tvojih tehnokolorskih snova...
Hajde pusti me da platim kaznu za zločin ljubavi
kojom te kao idiot omotavam u noćima, čak i kad one nisu bele,
čak i kad sam ponižena i uvređena,
čak i kad sam kockarski spremna da sve stavim na pogrešnu boju...
Hajde pusti me da igram, igram, igram,
dok pamet zalazi negde južno od granice i zapadno od sunca,
a moja osećanja spakovana u sputnikovu komplikovanu tehnološku opnu
plutaju rubom orbite zarobljena tvojom gravitacijom...
Hajde pusti me da se sklupčam na mansardi jedne maglovite noći,
i čekam da me pokriješ, kost po kost, mišić po mišić
(kao iz enciklopedije, kao na času anatomije)
- gorkim talogom svog iskustva,
kao peskom iz peščanika u koji je tako primamljivo zakopati sve jade i sve mrtve...
*****
Hajde pusti me da večeras napravim gozbu,
da celi dan provedem u kuhinji plešući
(kao Sonja Braga u onom divnom filmu sa Mastrojanijem),
da eksplodiraju boje u mom tiganju i da mi se rascvetavaju ukusi pod prstima...
pa da uveče zastremo grubi drveni sto u bašti najsvečanijim stolnjakom,
upalimo baklje u očima
i do jutra nazdravljamo svim tim našim divnim prijateljima...
"... Savrsen dan da krenem 'nemam pojma kuda' i da budem 'nemam pojma gde' i da zavrsim 'nemam pojma kako'..."