e dragi mosticu, moram ti reci slika ima jak dojam. Posmatrajuci ovo seosko domacinstvo, ovaj prasnjavi put, ovu livadu, pa njivu... vidim i dozivljavam svu ljeputu koju civilizacija nicim ne moze nadomjestiti... taj cvrkut ptica, zujanje pcela, ljepotu leptira... kako tehnika i buka automobila da uzme toliko maha i da nas u toj mjeri zaposjedne?
Osjetih nostalgiju za mojim djetinjstvom i rodnim krajem, za ``zelenom dolinom doma mog``

Izmiču dani kao zrnca pješčanog sata, svi znamo da ponovnog okretanja nema... gradimo i ostavimo tragove za nama