Malo mira i tišine...
Ana je izašla napolje,Ljubav kucka nešto,a ja...
Sad mi samo kafa fali.Nema veze,može i bez nje...
Neverovatno kako vreme brzo prolazi...Još koliko juče je sedela u svojoj stolici i gukala...Čekala da joj prinesem kašicu... A sad...
Eno je napolju,sa društvom...nisam joj više potrebna...
Radujem se njenom odrastanju...Ali mi je žao što joj ne trebam...Bar ne na taj način...
Sad ima pitanja...razna,čudna,smešna...Nekad moram dobro da razmislim pre nego što joj odgovorim...
Njena tanana duša nije spremna na surovost istine...
A moram joj uvek reći istinu... Mače moje maleno...
