Malo mene,mnogo tebe...

Naša osećanja, dnevnici...
Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Malo mene,mnogo tebe...

Порукаод Shushu » 26 Феб 2008, 13:48

Ocekujem da cesh naci mrve sebe u truncicama koje izbacim kao pisanu rijec u momentima kada sam bijesna ili dobro raspolozena,sjetna ili srecna.
Danas cu ga otvoriti,moj dnevnik na ovim stranama iako ga posjedujem ga godinama.
Spava izmedju mnoshtva knjiga na nocnom stocicu tik uz moj jastuk.
Cesto upisujem u njega ono shto mi padne na um ,tek tako iz cista mira ili neshto cega se prisjetim a desilo se ko zna kada.Ima i mnoshtvo tudjeg shto se meni cinilo posebno vrijedno te upisah.Volim dragocjenosti imati na jednom mjestu,zato je tvoje mjesto pocasno u sred svega ovoga.

Kada otvorim u kozu ukoricenu stranu pishe:

Sa Blagoslovom,
Konstantin :D
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Порукаод Shushu » 26 Феб 2008, 14:30

Postoje cetiri vrste ludosti ,ljubav je jedna od njih / Platon /

-

Sjecam se kada si mi napisao da bih mogla malo vremena izdvojiti i napisati ti shto gledam i shta vidim kada gledam.
Shto slusham i shta osjecama kada slusham ??? Mnogo je,jako mnogo tvojih shto i shta...
I sada me okupira smijeh i ne mogu da ne pozelim ovom pisanom dati naziv - Stazama Revolucije ili odcjepljenje od isi-bisi stava-
Naci cesh ovdje mnoshtvo pitanja i odgovora sasvim cudnog stvora koji voli drushtvo ali umije da se iskljuci iz istog i s uzivanjem prepusti svojoj unutrashnjoj tishini i samoci.

Danas slusham Legende.Dan je prekriven suncevim zracima i ova hladovina od visokih borova i jela u vrtu me zivcira.
Mislim da cu sve morati skratiti na pristojnu visinu a ta je,ni manje ni vishe ispod linije mog pogleda.Kajsija se napunila pupovima i nadam se da ove godine nece tako rano iscvjetati kao proshle, kada joj je onaj kasni snijeg mrazom sprzio sve, tako da je na kraju izgledala kao smedje cipele od ne preradjene koze, poslije kishe.Sva prosharana truloshcu ranog cvata u jadnoj predstavi pozorishta sa pocijepanim zavjesama.
Iz trave viri jagorcevina i one kasne debele visibabe.One tanushne rane vec su u izmaku.Poneki kacun tu i tamo virne ljubicasto ili zuto.Govorashe mi,profesori,da su to primule a ne kacuni ali u sredini iz koje ponikoh, niko od starijih nije znao shta su primule,ljudi su te ljubicaste ( bilo je pogdjegdje i bijelih i zutih ) cvjetice koji su nam shumu sharali nazivali mahom:kacuni.
A mojih profesora bjeshe sa svih strana nekadashnje Jugoslavije.

Ubijam te,pokushavajuci ignorisati to koliko te u meni ima i koliko si mi slican .
A ti ,onako kako to znash i umijesh,jednako dushu moju zatrujesh,
kada kao iskra sa ognjishta, pucnesh kroz bojishta, na kojima vjecito gubim.
Necu ti reci,ma prokleta da sam,kako si drag,njezan,jasan...Samo cu voljeti tishinom tvoje stope
koje se gube ostavljajuc galope uspomena u vjecitom marshu na moju malenkost.

Shto ti se ne javim ? Ne znam...
Shta osjecam ? Ponekad bol,cesto prazninu...
Posljednjih mjeseci olakshavajucu tishinu.

Mnoshtvo je nocnih prividjenja i lemura.Loptica svjetlosti i energije shto gura, naprijed.
Samo naprijed...

"...zivot kao lek,na dlanu topi se,kao talas kad ga stena razbije..."

sbs
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Порукаод Shushu » 27 Феб 2008, 14:14

Dobar ti dan !
Smijehom obasjan...

Bicu ja tuzna
za nas dvoje

Ti budi srecan
i dugovjecan,

radoshcu obdaren
ponekad pokvaren...

Kao sada,kad znash
shta osjecam...

sbs / 27.02.08.

- - - - -

Dan malo potezak i prekriven oblacima.Citajuci vijesti nasmijeshih se jer nema veceg oruzja danas od bljuvanja na ovaj ili onaj nacin.
Posmatrash silu i iskaze silnika ,vjecita pametovanja i bombardovanje informacijama i dezinformacijama.
Umjesto da daju video snimak vladi Srbije iz te iste USA ambasade ,da sav svijet vidi na koji nacin je poginuo Zoran V. oni nam pricaju bajke uz podvlacenje rijeci NIKAD.
Morala sam se zaustaviti na >nikad< jer mi smo cudan narod koji vjeruje da se uvijek desi bash to za shta kazemo NIKAD.
Sjetih se jednog stiha kog sam upamtila a izrekao ga je slijepi Filip Vishnjic:
"Drumovi ce pozeljet Turaka al Turaka nidje biti nece",
i upisah na tvoju stranu danas:
"Berza ce se pozeljet dolara al dolara nigdje biti nece !"
Na ovu danashnju pisaniju dodacu i josh neshto misleci prvenstveno na narod moj i na to da im 500.godina Turaka nije slomilo krila pa nece valjda necije trabunjanje.Od neprijatelja se uci...Oni su najbolji u poduci.
Ono cime me jednom ranish ce biti udar od koga ginesh.

"Tada mu se ukaza Andjeo na nebu i da mu novu snagu.
A on je molio u svom strahu josh cvrshce,
i njegov znoj je kao krv,na zemlju kapao."(Lk 22,43-44)

p.s.
Danas je na repertoaru Bajaga i "442 do Beograda"

Negdje na kraju kasete se cuje glas koji mi poruku shalje i koji mi je poslao kasetu:
"Ako mislish da sam te se pozelio,vjeruj da si u pravu..."
onda slijedi smijeh i nakon kog se cuje:
"Cekam te..."
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
Mustra
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 30918
Придружен: 26 Сеп 2005, 14:52
Контакт:

Порукаод Mustra » 27 Феб 2008, 19:10

Shushu пише:
p.s.
Danas je na repertoaru Bajaga i "442 do Beograda"



I kod mene, cuda cini taj Beli grad :-D :mah
Слика

Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Порукаод Shushu » 28 Феб 2008, 13:11

Danas je moj svijet na dohvat ruke i dovoljno je da vrshkom prsta taknem tvoje jagodice i povedem te u fantazije i sne,krivudave misli utishane zivotom koje vjecno podpiruje jedna mala zelja,Ne,necu joj dozvoliti da ispliva i pokvri mirnu povrshinu vode po kojoj plovish, ubijedjen da nema talasa za takvog alasa.Proci cu danas mimo svi iskushenja koje mi nudi i misao na te i zastati pored onoga od cega se,oci zlate ,onima koje volim...

Najbolji ulov je odvajkada onaj koji stigne iz muljevite i mutne vode,nenadano...

Moram se nasmijeshiti i dozvoliti mislima da otvore riznicu sjecanja,naime....Jednog ljeta je ,mamina maza, ishao na pecanje sa drugarima.Morava ima neke rupe nedaleko od njiva pa su se djecica izlagala danima nashim dobro utovljenim hibridnim komarcima.
Mahom je na trpezu stizala neka ribica ,koju da sam se i usudila ispeci, ostale bi samo koske i kozurina.
Ono shto me natjeralo da sada ovo pomenem jeste Klintonac.
U nashoj Moravi koja odvajkada ima mnoshtvo ribe i to svakojake od 1999. godine tj. od bombardovanja pojavi se i nekakav patuljasti bockavi somic.Nije za konzumiranje,ima prave bodlje i ostaje patuljast ali zato jede nashe ribe,kao i vecina somova mesozder je.
U zelji da nam braca iz juzne pokrajine ne odu mnogo daleko od nas,mi nismo Klintonu dali ime ulice (Ma, ko shisha ulice za shta ?! To se za tren promijeni.Kod nas vlada pravilo da se mrtvima ulice daju ili bar onima koje na castan nacin sahrane zene i ljubavnice).Narod je,onako kako on to najbolje zna i umije ,dodijelio ime shtetocine bivshem USA predsjedniku.
Ono shto je tipicno za tu cudnu ribu jeste to shto se brzo mnozi i shto je populaciju nashe ribe poprilicno ugrozila.
Dosjetila se,opet djecica,da ih pecaju na pokvarenu dzigericu i onda bacaju na obalu.
Ni ptice ih ne zobaju ali zato imamo i mi puzecih i klizecih buba i mrava koji ih nakon malo duljeg suncanja razgrade u nishta.

Danas na repertoaru Sanja Ilic / Balkanika / Plava ptica...jer si moja Ptica plava ,ljuab plava ;)

Dan je onakav kakav se samo pozeljeti moze.Mlijeko sa borovnicama lagano ispijam,nema kafe u rano proljece,treba vitaminima razbiti proljecnu pospanost i omamljenost.Neptun mi je u posjeti i noc bjeshe suvishe kratka za ljudski odmor a san vishe nego cudan ali o njemu se ne prica.O snovima se ,inace, ne prica.To su sitne staze kojima koraca nash um na onim nivoima koji nisu svima i u svakom trenu dostupni.

"Pitaj dushu shta ti slijedi ,da san vrijedi...
Reci ce ti one snage,shto zlo s dobrim
po sred vage ,znaju metat"
Da li ima u prikrajku,oka mu i srca ladna
jedna topla struja srece il je zivot prica gadna
koja njemu bore pishe,
po sred lica mojih snova.
Koja moje snove brishe ,kao kishe od olova
a te truju mlada pluca
u sred noci,sred svanuca
i nikada prestat nece..."


"...s vremena na vrijeme
jer znam da nemam prava,
nisam vishe tvoja draga...."...pjeva...
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Порукаод Shushu » 29 Феб 2008, 16:04

Bice josh proljeca,ljeta,jeseni i zima.Bice i mjeseci i dana.
Nasmijanih djevojaka ,zena i djece.
Naci ce se poneka sitnica da obraduje.Vijest koja rastuzi.
S vremena na vrijeme padace kishe tuge a kadkad i one tople ,ljetne kishe srece.
Bice i prijatelja i prijateljica,poznanika i poznanica.
Mnoge gradove i drzave cesh proci.Brojacesh ulice i korake,mijenjati mishljanja,automobile,garderobu.
Mnogo toga ce ti u nekim trenucima biti IN a sigurno i mnoshtvo toga OUT .
Citacesh price tudje i biljeziti svoje.Ljubicesh znam slicne i drugacije.
Mjericesh usnama kilometre i kilometre puti i uzivati pri tome,sigurno.
Mozda cesh i voljeti,treba to.Tek kroz ljubav smo nebu vidljivi...
Brojacesh zuto lishce koje na vjetru pleshe i to ne samo jednom nego ko zna koliko puta.
Mozda cesh i pahuljice sakupljati sa nekih rumenih obraza i vrelih usana.
Bice i djece.
Tudje i tvoje.
Radovacesh se sitnim carima koje priushti postojanje istih, ovoj sumornoj i staroj planeti.
Mozda ti i par djevojcica ukrade osmijeh,kao meni one dvije u rozim kapicama, ovog tek proshlog januara.
Bile su tek neshto malo vishe od pola metra i hodale su sa glavicama dignutim nebu
i isplazenim jezikom sa kojim su hvatale velike snijezne pahulje.
I htjela ili ne ,sjetih se kako smo to i mi radili.U trenu se ledenice nadjoshe u rukama i onaj cudan ukus
u ustima od istih.Otkidali smo ih sa baba Zorine stare kuce jer bjeshe dovoljno niska da smo ih mogli dohvatiti.

Svega ce,veliki moj,uvijek biti.Samo ne zivota...Njega vishe nikada !
I sada dok ovo citash on protice a ja zelim, samo zelim, da ga zivish...

Da ga iskoristish i potroshish onako kako ti dolikuje.
Cula sam da je dusha mladost starosti...

Potrudi se da ostanesh onaj djecak koji mi je srce probao
ali ne da bi ga pojeo,nego da me kada se sjetim da ga je tek pola ,
podsjeti gdje druga polovica boravi...

Danas na repertoaru,
Suvenir iz Firence / Cajakovski
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Порукаод Shushu » 05 Мар 2008, 11:32

Dragi moj,

malo me umor pritiska na ovu tastaturu i misli su skoro pa omamljene.
Zelje su se utishale i uspavale.

-Ne diraj me-dopire iz mraka a ja uporno sa dva prsta shetam njegovim tijelom.
Od oboda bokserica na gore,linijom oboda na dole.
Josh ne razumijem da je njemu ljepshe da spava odjeven u pidzamu.
-Ne diraj me ...Sutra necesh biti za nishta .
Znash kako si agresivna kada se ne naspavash ?!-shapuce mi.
Znam da me zeli i da sam vec otvorila poklopce na njegovim nervima.
Klizim jezikom po zavrshecima i osjetim najezdu njegove pohote.
Pushtam da moj jezik istrazuje ,male skrivene pecine njegova tijela i zatvarajuci oci
i povlaceci se u brda i dolove vlastitog,zatvaram vidike u koje umijem zaroniti kada ga gledam i ljubim.

Cijeli jedan svijet ima u ocima cilibara...

-Mozda sam,sada za neshto ...
A sutra,pa i Skarlet je o sutra, odlucila da misli tek sutra.-odgovaram shapatom

To sutra je cudno bijelo i ovijeno maglom sa svih strana.
Rashladila je sunjezica ono malo sunca koje je pokushalo zagrijati zemlju.
Baba marta je neumoljivo pokazala josh jednom svoje hladnije lice.

Malaksalim rukama pravim krugove kursorom.Prelomio si me nocas u hiljadama nekih poza
od kojih je zorom tek par kapi tvog nektara preostalo na mojim grudima.
Volish da virish kroz vrata neba dok svoje sokove po meni rasipash.
Moja ti usna tada treba da zelje u postojanje preslikash.
Volim osjecati kako kucash i rasipash se sa svih strana.
Na usnama zasvjetluca biser tvog zadovoljstva.Ah,neka ti je prosta ,ova proshla noc
i svaka druga nakon koje mi noge drhte,a ruke malaksaju.
Neka su ti proste i te tvoje ruke koje me u sebe oblace pa ih poslije osjecam danima.

Ne,ne smijem oci zatvoriti.
Vraticu se u ko zna koje doba kada sam kao leptir sa cvijeta crpila iz tebe nektar zivota.
Kada si kao bujica vode od jake kishe proljecne, nadirao preko zednog tijala
koje te upijalo sa svih strana.
Ne ! Stvarno ne smijem oci zatvoriti...

Jutros si ,samo poljubio onaj mladez na obrazu za kog cigani kazu da ga nose
oni koji umiju od svake veze naciniti srecnu...

Cujem ti korake,lagano odlazish u novi dan.Osjetim mirise,soba ih je od nas puna....
Ananas sa ko zna cim osim tvoje aque de cologne i mog the one...
Prvi narcis se smijeshi ispod prozora...Voda sa mene skida tvoje boje...
Iz novog dana klizi bijelo i prepushta teren ozelenjelom

Zijevam,usporavajuci pokrete tjelesne jer svaki mi noc vrati.
Dal nabrekli ruzicasti dolovi ili tek vrat od tvoje brade i usana...
Ne vazno,svuda si...

Monteno i Boris pjevaju:" Daleko,daleko...,srce mi je ostalo..." a ovaj univerzum ima svoja cuda
i ne spaja zalud vatru i vodu,toplo i hladno,mir i nemir...

sbs / 05.03.08.



---Svi ljudi vole i mrze iste stvari,ali stvari za kojima zude,su mnogobrojne.
Iz tog razloga su i oni koji zude mnogobrojni, dok je ono za cim zude raritet.
Ovakvo odudaranje je ono shto do konflikta dovodi--- / Xunzi

Da bi zaokruzila danashnje pisanje,

---Nikada se stvarno ne moze reci toliko mudrosti
koliko se moze preshutjeti gluposti--- / Konfucije
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Порукаод Shushu » 06 Мар 2008, 11:40

Svashtara ili iz shupljeg u prazno...

Sve shto se deshava pod nebeskom kapom utice na svakog covjeka.Sada ne znam ko je rekao:
“Svaki je covjek centar univerzuma u kom se neshto ukrshta”,ali kako god se uzme tako stvarno ispada.
Nemoj da bi se zapitao/la o cemu razmishljash dok citash moje nebuloze jer cesto se desi da i sama sebe ne razmijem.Znam da me sve oko Kosova strashno provocira i da podvucem redovno da Kosovari josh uvijek troshe Srpsku struju i jedu Srpski hljeb.
Demokratski gledano,ipak je moja glava isprana vijestima raznih clanica EU (koje silom prilika i moram pratiti),cini mi se da svi lijepo namjeravaju isprobati neshto novo na tom Kosovu.Fejt nam govori da ce se sjever nezavisnih otvarati ka Srbiji koja treba da ulaze...Ostah zatecena ,ulagati u Tu drzavu na dugorocne staze ??? Materijalista iz mene je to morao racunati i preracunati.Ne isplati se to nikako...Zar ne rekoshe da ce oni pomoci Kosovu tj EU ???
Ili mi se cini ili su te rijeci oblikovane tako da Srbi sa Kosova nisu to Kosovo koje ce EU podrzati ...?!
Cudan je zapad sa svojim klauzulama.Prije nego na bilo shta stavish ime ili prezime,pecat morash tri puta dobro procitati i proci kroz sve rupe i rupice.Neko je i rekao,da nema zlih ljudi, advokati bi bili nepotrebna stvar.U vijestima slika demonstranata sa Kosova.Sjetim se izdanja News od februara mjeseca sa slikom mladica u Becu koji pishaju na Albansku zastavu.Nus pojava iza kulisa demonstracija normalnih gradjana.Mladi Srbi i njihovi stavovi ili samo Becka kultura prosjecnog Srpskog djecaka(koji raste i pohadja gradjansku shkolu ) koji iz istorije u shkoli uci da su Srbi ubice i manijaci,da je Miloshevic agresor i stotinu bla-bla zbog kojih ima mnogo nashe djece koja imaju problema.Znam jednog koji je i godinu izgubio zbog istorije.Izbjeglica iz nekadashnje BiH koji je u bivshoj republici ucio neshto sasvim drugo i nije se libio da to i kaze svom profesoru istorije.Koshtalo ga cijele godine shkolovanja ali koga je briga za to...?!Citam i o pismima koja upucuju papi i onda se sjetim prikupljanja koja se organizuju a mahom idu pravcu Albanije.Vatikan godinama radi na pokatolicavanju i to je vishe nego jasno.Sami Shiptari mu pomazu u tome jer oni su uvijek katolici dok se ne usidre pa onda ponovo postaju ono shto su.
Moj deda je to zvao prilivodama ali ja nemam naziv.
U jednoj od Beckih opshtina je djecak poznanice u obdanishtu prvo naucio turski pa je tek onda progovorio njemacki.Ali shta reci i ostati samo covjek.Uzasavam se lajanja po ljudima izmedju kojih zivim.Zato je vjerovatno krivo izlaganje Beogradjanina ,Kosovskog Albanca koji za njemacku televiziju govori sve najgore o Srbima.Snimak u vrijeme bombardovanja Srbije ,nakon kog su pokazali Kandicku i neki njen govor i stvarno je utjeshno jer svaki covjek moze napisati i reci shto zeli,drzeci se onog ljudskog ali kada ta gospodza prica ,mishljenja sam da je i lijepi Sibir ,inace mjesto horora za svakog starijeg Austrijanca,previshe i dobar i lijep za doticnu .

Iz krajnosti u krajnost ,prskacem u bajnost, koju nudi ljubav,,,,

skitnje sakupljacki talozio si
u toj ,glavi sjedoj, punoj puberteta
svakovrsni svanutak prozivljeni
sa flashama vina iz tudjih postelja
rskava starost sad na vjedje kuca
ispod koze krv se kotrlja u snazi
samo pogled josh daleko puca,
dok sjecanjem a ne javom ,sebe hrani...
svjeconosho misli mojih ozarenih
rasplamsa ti proljece plamicak u ruci
zajedno smo tonuli onim proshlim
a iz novog plamena cuju se jauci
znam da su ti ruke kao korijen cvrsti
zarivene u sve shto se tvojim zove
kvrgavim godovima uspomena
uvijash i mene u iste otrove...
ulica ne broji bat nashih koraka
nema nicega od nas ili s nama
tek u tihoj noci ,pod alkohola nebom
tapkamo stazama ponocnih osama...
izljubljene oci izjedna se prenu
onom crnom rupom nastalom zbog svega
uzdah nas se dosjeti i prene dushe
utishane trunom proshlih vremena


06.03.08 / sbs


Nocas mi se ne spava.Ni za zivot ne mari.Tri sam cashe popio,dobro sam se opio,nocas bih te ljubio.Ne budesh li doshla,u najkrace vreme.... / Dzej pjeva a sa neba malo sunce viri malo se natmuri.Igra svjetla i tame,Nila i pustinje,Ozirisa i njegova brata sa primjesama ljubavi.Igra u kojoj je Ishtar, Babilonska boginja ,zashtitnica Venere(a ova uvijek zashtitnica zena),jutrom shtiti borbu a nocu cuva ljubav.Ali da zaboravimo da je Ozirisa njegov brat ubio i nakon ponovnog pronalazenja raskomadao.Da potisnemo i Babilon u daleku proshlost jer napoznatiji su po srushenoj kuli.Dan je promjenjiv i kao nadaren da Sidartinim stopama se krene.Dhammamapada ima par stihova koje me tjeraju da zavirim u sjene koje i nisu za svakoga ...

3.-5.

On me provocirao i dobio
On me pokrao i pobijedio
Ko se s takvim mislima druzi
Lako neprijateljstvu posluzi

On me provocirao i dobio
On me pokrao i pobijedio
Ko ovakvo razmishljanje oko sebe prostire
Smrcu pokriva mrznje pojave

Jer nikad u trku ovoga svijeta
Nije neprijateljstvo neprijateljem stalo
Samo se ljubavlju gasi mrznja
Vjecnost je urezala to pravilo malo

...


“Samo vrlina dotice nebo.Nema nicega shto tako daleko dopire da ga vrlina ne moze stici.
Iz izobilja viri nedostatak,ali skromnost je u vjecitoj prednosti.”
(Konfucije u –Buch der Urkunden I,4;)

U ovom trenutku su klonirani u najvecoj prednosti...Kako biti skroman kada krv ti piju i meso jedu i josh te pokushavaju ubijediti da si ti u krivu a oni u pravu ?!?

Zaljuljaj mislima ploce taktona i neka zvone sva napushtena zvona
Svilena vrpca veze tvoje bice ne za antologiju Kosovske price
Vec za korijenje ispod privida daleko od ljudskog pogleda,vida
Sve se pomijera na zemlji planeti koju kao ljudi preplavljuju aveti...
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Порукаод Shushu » 07 Мар 2008, 17:28

Sve sebi mozesh dozvoliti sem da krenesh u pohod na moje srce.
Nemam ga i razocarace te led koji mozesh pronaci ako pokushash.
Vidish kako sam ti ovo lijepo napisala...
Papiru ne treba srce,al svejedno.
Ja sam patrijarhalno vaspitano cudovishte koje je kompjuter dobilo od svoje ljepshe pola za 30. rodjendan.
Znaci kutijo cudesna, sa sve kablovima na sve strane,moram da te mazim i pazim.
Presvlacim,oblacima,perem i po tebi serem (jer ti to ne znash pa neko i taj posao treba preuzeti)
Umijem ja to,ne brigaj,ako nikako drugacije onda onim banalnim prostackim pisanjem
i rijecima koje fini svijet zaobilazi.Da !!! Bash tako ! Zamisli, ima i finog svijeta...
Treba i da ti pjevam uspavanke kao ona koju sam pjevushila princezi, koju je ko zna ko i kada napisao i prvi put odpjevao.
Meni su je pjevushili pred spavanje i ja je samo prenijeh sa promijenutim imenom:

Cin-cin-cin, can-can-can
Mala Ema spava
Usnula joj na jastuku
Njezna plava glava
Zanesena sa par kapi
Majcinoga mlijeka
Sanja kako raste brzo
I shta sve je ceka

Cin-cin-cin, can-can-can
Moja Ema spava
Nadvijena nad prozorom
Mjesecina plava
Uljushkana u toplinu
Majcinoga krila
Sklapa oci zadovoljna
Moja mala vila

Ima i ona za djecake u kojoj je mali princ pronashao sebe :

Dule,duldule
gace ti se nadule
pune kukuruza
vidi ti se guza...

Ovu drugu bjeshe lakshe nauciti jer mushke strofe mi ostashe nepoznate.

Jednog dana sam se vratila ranije s posla i zatekla ga kako se muci da izvadi zube.
-Shta radish to,sreco ?-
-Vadim zube-odgovorio je,a istovremeno je vukao malo jedan malo drugi.Cinilo mi se da svuda po ustima cima.
-Ali ,zashto ?-upitah iznenadjena.
-Baka je izvadila njene i ugrizla me za guzu moram da joj vratim.-stiglo je kroz stenjanje..
Mama se sheretski smjeshkala zadubljena u rucni rad i prefrganost koju je izbacila na vidjelo
jer je uspjela aktivno dijete da uposli necim i preda se svom heklanju.

Kako su cudesno tople i lijepe uspomene i zapisi o onima koji nam dushu nastanjuju.
Ali kada java pokuca na vene i krene hladom obilaziti bice...
Tragom nebeske klice u krvi u koju me ubijedishe oni na tapetu, zagrebem malo po kozi i znam
da ce me uplashiti pomisao na gene koje nosim.Ako se osvrnem na one od kojih sam
vidim savrsheno nesavrshenstvo svuda ...

Boze,kakvih nas sve ima.Da si htio ne znam dal bi uspio da nas ovako sastavish.
Zivote cudesna barko ,bacash nas na sve strane.Obmano za one slabe i kukavico za jadne...

Eh ,cudesni svijete kad bejah dijete moj Krushcicki put bi ono najshire shto znam.
Sada kada otvorim oci vidim uzani puteljak pored jaruge koja je zatrpana jer je pokojni Jovan danima kopao,
prokopavao i sredjivao kanalizaciju.
Kod trafoa,tamo gdje je jednom zaplivala Milojkina krava,sada poravnato sve i tu je puteljak koji vodi ka nekoj novoj trgovini.
U bashti teta Marije niko vishe ne bere ljutiku da bi je grickao i zivcirao se ako nadje ono bijelo po njoj ,za shta smo se kao djeca ubijedili da je pljuvacka od zmije.Nema vishe ni baba Rajicke.Jedine dame Sarajke,cijoj smo prici o tome kako je na shtiklama ishla u Tolovice na nekakvu muziku ,zbog ljubomore,znali stomake drzati jer su boljeli od smijeha...
Iz Krushcice u Tolovice pjehe...Opa-la.
Taj put je tako uzan i kratak da mi ni danas nije jasno kako smo tu uspijevali igrati :izmedju dvije vatre,ganje,kauboja i indijanaca,partizana i shvaba,nogometa,rukometa i cak i kosharke jer na shtali kod Milosha bio je i mali kosh.

-Za koga navijash?-
-Za,za...,za....Zvezdu !-odgovorih
-Taman sam mislio da cesh opet reci za Partizan, da te ubijem ko deda Slavko Zvizdana (magarca), kada ne ide gdje on hoce.-
rec moj brat,smrtno ozbiljan,kao da je vazno za koga djevojcice navijaju.

Iz pozadine dopire Ave Marija (Shubert) i nije samo muzika noblesa vec note sastavljene po mustri nebesa....
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Порукаод Shushu » 11 Мар 2008, 12:17

Ponekad zalutam na ono mjesto gdje sam bez ikakavog razmishljanja jednostavno posegnula za tvojom ispruzenom rukom i prije nego si uspio trepnuti osjetila toplinu tvog dlana.Citam shta neki drugi pishu bez zelje da ucestvujem.Tek,da me na tren zelja prodje za tobom.Potom otvaram pretince po kompjuteru....Nadjem se u prepiskama razmijenjenim i pomislim da je kao vjecnost ovih pet godina koje su protutnjale.Znam da si stariji za iskustva mnoga i da tvoj zivot se i dalje vrti oko istih stvari ali u danima kao shto je ovaj,kada sitna kisha polako pada i hladnoca shtipa vishkom vlage u vazduhu.U danu kada sitne kapi tishinom prekriju sve oko mene,pozelim da su na svom kruznom putu dotakle bar tvoju usnu prije nego stignu.

Ima dana kada tu moju tishinu pomijeshanu sa tobom crtam i onda bojim hiljadama nekih boja koje na kraju prikazuju samo koshmar ali redovno prekrshten.I kada zatvorim oci i crtam mislima na svakom od tih crteza se nadje poneka kula,poneki krst ili tek nit misli prekrizenih.

Da li je bilo kukavicki odreci se osjecaja kojima tijelo i razum ne mogu da gospodare ?
Ne znam...

U zivotu koji je isplaniran od pocetka do kraja.U nedeljama ispred mene u kojima se skoro u sat moze reci gdje cu kada biti,neshto cime ne umijem vladati nije dobrodoshlo.
Istina je porazna....Znam !
Napisala sam ti :”Vincit omnia veritas.”

Jednom kada shvatish koliko sam te voljela ,bice ti jasan i moj bijeg.Ostavljjuci tishinu izmedju nas,ostavio si mi dovoljno prostora da vratim samopuzdanje,privid hladnoce.Dao si mi vremena da dignem glavu i idem dalje.
Znash li koliko je boljelo krenuti bez tebe na takav put ?
U svakoj sjeni sam trazila tvoju.U svakom bicu slutila tvoje.
Josh nemam snage da te ne volim ali su rezerve ogromne u postavljanju nonshalantnosti na svjetlo dana.
Neiscrpna je energija koja me obavija i cuva od tvojih rijeci. Rana...
Kisha natapa travu.U vodama klasike ,Vivaldijeve note isto po zemlji kapaju.

Josh uvijek ona balerina kao da leti gradskom operom u postavci Prokofjevog “Labudovog...”
Tog ljeta sam sanjala da ce moj labud lako naci putanju do mene.
Ljubav je imala krila pocetnika…Bijela i cista.Neukaljana icim postojecim...

Tog ljeta sam sanjala o tebi a poslije samo ishcekivala da se pojavish.

Pojavio si se u jesen kada je kasno da se ishta mijenja.
Imao si osmijeh sve cetiri musketira odjednom u borbi :” Svi odjednom i jedan bez svega...”
Samo je drhtaj ono shto ostaje kada iskrivljena slika ogledala krene na put oko svijeta.

Uz gorku kafu i tishinu,s tobom u mislima kroz rijeci paucinu.(Puno puta sam ti napisala ovu recenicu.Rodila se jednog jutra davne 2003.Znam da je bio juni i da sam ti pisala...)

Bosa cu nakon svega proshetati kroz travu punu kishnih kapi.
Tamo gdje posadih treshnju cu zastati.Kada sam je sadila jesenas sjetih se baba Zorkinih prica o treshnji cudesnom drvcetu.Govorila je da ako se inicijali ispishu i u njeno korijenje stave kako treshnja raste i cvijeta tako i ljubav tih ljudi raste i cvjeta.Pricala je da se uz bajalice i golo tijelo,uz malo vatre i popjevke moze izazvati strast i pozuda i nagnati svaki mushki stvor na razmisljenje.Dok sam ,mojoj maloj treshnji,zatrpavala korijenje na tren pozeljeh da u njega i nashe inicijale stavim ali ne bi to bila ja.
Odustah,u zelji da majcicu zemlju ne trujem.
Ljubav postoji i prljava i cista.Prva te blati ,druga dushom blista i svijetu daje sliku tebe unutra.
Ono shto je cisto i od Boga,a ljubav je uvijek od Boga,i samo cvjeta bez icijeg udjela...
Cista ispovijed iz nepricave kroz cistu nedelju...Anima mea sicut terra sine aqua tibi...

/ Ljubav koja se smije patnjama,
koja je tvrda kao lovor,
hladnija od snijega,
ziv kamen - ipak je ljubav. / Petrarka /


Sbs / 11.03.08.
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Порукаод Shushu » 14 Мар 2008, 17:28

Listajuci ono shto ispisah poodavno nadjoh i ovaj tekst.Pisala sam ga ko zna kome,ko zna kada ...A vidjela,samo tebe i uvijek tebe pred onim jedinim unutrashnjim okom.

---

"Sve je moje tvoje"


...Josh uvijek docekujesh radjanje jutra ,pored prozora, oslushkujuci glasove sopstvene dushe, a sobu ti pune zvuci klasike...
Koga si jutros slushao? Shuberta...? Shumana...? Vivaldija...?
Ciji li su te zvuci bacali u snove prelivene ceznjom...?

Ah...,zaboravio si plave i zelene vode nabujale...i sivo nebo..Ljubav je dio istine...,tajna,...njena spoznaja .
Shvatish li da volish...ranjiv si...Otvoren si...
Kao latica iscvjetalog cvijeta koju i najslabiji vjetar može ponijeti..A sivo nebo je stvarnost jednog grada u kome je sanjalica prepoznala svoje veliko sunce u samouvijerenim rijecima osamljenog..

Nijedan moj lavirint nije tebi ni do koljena...Dalekovido,kakav jesi,vidish izlaz na ulazu...Bile su to samo male saksije zhbunja punog smjernica ,...uskomeshanih... osjecaja, koji su izrastali samovoljno sa ove strane svijeta...

Tvoje rijeci,korishtene,pokazivashe, da mi nedostajesh...Recenice ,tvojim umom osmishljene,
pisah da se prepoznash...Shvati ih,...kao pozdrav,
kao sunce proljetno koje najnjeznije miluje...

Tvoja tajna je dio tvog sna...
Ista bica,isti san...razlicito sanjan i nikad ne odsanjan...
Zashto me budish.?...Možda,ako budem sanjala do kraja,
moj san se jednom ispuni ..

Usne boje moga sna...Napajane srcem ,koje pozeljeh...

U potiljak...,ne vidish me..
Osjetish li, moje prste ledene,usne vrele i dah , pojavom ti,ubrzan...?...;))

p.s.
E-mail ,
stigao je,mnogo puta u tvom snu
i pisalo je;" ..Cuvaj Nju.."

----------


Od ljubavi uzima svako shta mu treba
i ono za cim mu dusha ishte.
Tako mene prati njegova sjena
ovim krugom pakla na vjecno ishodishte.

Nece me pronaci ono shto nije
krenulo u mom pravcu od iskona,
od Kurana,Talmuda pa preko Biblije
svuda pishe da je ljubav ona,

cista misao prirodi poslata....
Zbog radosti a ne sunovrata !?!

-----------

Vidish,ja sam uzela tebe.Ti si ono najbolje i najljepshe shto je ova planeta imala da ponudi.Pored tebe,moj se osmijeh budi a srce dobije krila.Tijelo je lagano i s vishe snage brodari kroz oluje i nedace koje znaju da se isprijece...Ti si,moja zvijezda vodilja i dusha izobilja :mah
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
BAUK
~ redovan clan ~
~ redovan clan ~
Поруке: 291
Придружен: 15 Феб 2006, 01:09
Место: RS

Порукаод BAUK » 14 Мар 2008, 17:39

Kako neko ko slusa Semsu Sulajkovic moze slusati Shumana i citati Tolstoja?
Nesto se tu ne slaze.
Tesko je kad si niko i nista onom ko je tebi sve....

Корисников грб
Shushu
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 4736
Придружен: 11 Феб 2006, 23:16

Порукаод Shushu » 14 Мар 2008, 18:14

Asime,Aleksa,Kasime,Rasime....Ne znam kako se ovog trena zovesh, ali nepozeljne su tvoje tvrdnje i naglabanja iz neznanja.

Poznato mi je da mrzish Srbe i sve shto je Srpsko te s toga budi ljubazan pa me zaobilazi.Znala sam da je tvoja niskost ravna crvu i da necesh prezati i javno da krenesh sa svojim bljuvanjima, ocito ti ignorisanje iza kulisa nije dovoljno.

O tome shta slusha onaj koga ja volim je po pitanju diskusije sa tobom irelevantno.Uostalom,mozesh pisati shta zelish jer to i jeste jedino shto mozesh.
Ljubav radja ljubav / Tolstoj

Корисников грб
Mustra
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 30918
Придружен: 26 Сеп 2005, 14:52
Контакт:

Порукаод Mustra » 14 Мар 2008, 19:01

BAUK пише:Kako neko ko slusa Semsu Sulajkovic moze slusati Shumana i citati Tolstoja?
Nesto se tu ne slaze.



Shushu, izvini na upadu, morala sam :oops:

Radim ono sto volim
Pisem sta hocu, kako hocu, kad hocu
Postujem drugačije stavove
Ne volim kad me teraju da mislim tudjom glavom i da volim ono sto neko drugi misli da treba da volim
Svoje misljenje i stavove ne namecem nikome, i ne dozvoljavam da mi se namecu
Nikoga ne vredjam zato sto drugacije misli
(BAUK, da pokusas i ti tako) :mah
Слика

Корисников грб
BAUK
~ redovan clan ~
~ redovan clan ~
Поруке: 291
Придружен: 15 Феб 2006, 01:09
Место: RS

Порукаод BAUK » 14 Мар 2008, 20:35

Mustro,
Znas sta je Jovan Skerlic (NAJPOZNATIJI SRPSKI KNJIZEVNI KRITICAR)rekao kad su ga pitali:
-Kako mozes da kritikujes svaku napisanu rijec, a da pri tome nikad nisi napisao knjigu?
Odgovor je bio:
-Nisam kokos da snesem jaje, ali ipak znam sta je mucak.


Eto:
I JA ZNAM STA JE MUCAK.
Tesko je kad si niko i nista onom ko je tebi sve....