price sa porukom

Уредник: Moderatori

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 18 Мај 2011, 17:31

Gora smrt od psihološke ne postoji. Smrt tijela je smrt staništa, ne stanara. Ali kad stanar umre, kuća je sablasno prazna.

Nepripremljen čovjek ne bi mogao da izdrži ni jedan jedini trenutak suočavanja sa stvarnim stanjem stvari. Mi se smijemo majmunima zbog toga što su nam fizički i po ponašanju toliko slični. Kada kažem daje velika većina čovječanstva potpuno mrtva, ja samo iznosim činjenicu. Ponekad bih i sam volio da je to tek mišljenje, prolazno kao i svako drugo. Mišljenje nam uliva snagu da vjerujemo da će se situacija izmijeniti nabolje, ali mi ne razumijemo da smo zbog mehaničkog mišljenja obustavili napredak ka ljepšem i boljem, da smo izvršili samoubistvo i postali tek bespomoćne mašine koje očekuju pomoć od spolja – kao da su životne okolnosti automehaničari!?

Situacija zavisi od čovjeka, a mašina od situacije. To je razlika između lica i maske. Skinuti masku možemo svjesnošću. Voljom. Srcem. Posmatraj svoj svakodnevni život što pažljivije možeš, ostani tih iza misli, slika, emocija, sjećanja. To je svjesnost. Primijetićeš da je većina onoga što smatraš “sobom” samo mozaik sastavljen od kamenčića – roditelja, društva, poznanika, škole, statusa i slično. Shvatićeš da je rad na sebi borba za sebe. To je volja.

I konačno, kad se mehanizmi odstrane, vidjećeš svijet oko sebe u pravom svijetlu, i nećeš osjetiti strah već samo ljubav i saosjećanje. To je srce.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 04 Окт 2011, 15:03

Kada sam zaista počeo voleti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine.
Danas znam da se to zove BITI VERODOSTOJAN.

Kada sam zaista počeo voleti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam da nateram nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA.
Danas, ja to zovem POŠTOVANJE.

Kada sam zaista počeo voleti sebe, prestao sam žudeti za nekim drugačijim životom i mogao sam videti da je sve što me je okruživalo ustvari bilo poziv da rastem i da se razvijam
Danas, ja to zovem ZRELOST.

Kada sam zaista počeo voleti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvek na pravom mestu, u pravo vreme i da se sve događa u tačno pravom trenutku.
Tako da sam mogao biti miran.
Danas to zovem SAMOPOUZDANJE.

Kada sam zaista počeo voleti sebe, prestao sam samom sebi krasti svoje vreme, i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim da radim i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu.
Danas znam da se to zove JEDNOSTVANOST.

Kada sam zaista počeo voleti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu a dalje od mene samoga.
U početku sam to zvao „zdravi egoizam“, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.

Kada sam zaista počeo voleti sebe prestao sam želeti da sam uvek u pravu, tako sam manje grešio.
Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST.

Kada sam zaista počeo voleti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost
Sada živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE dešava. Tako živim svakog dana i zovem to ISPUNJENJE.

Kada sam zaista počeo voleti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboleti. Ali čim sam počeo da koristim svoje srce, moj um je dobio dragocenog saveznika.
Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA.

Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvezde se ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svet.
Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 05 Дец 2011, 20:05

SUDBINA SE BIRA


Padao je snijeg (zimi je to jedna jako normalna pojava!). Vrijeme je bilo tiho i spokojno…nije bilo vjetra, a bijele paperjaste pahuljice lagano su lebdjele u svom čudnovatom plesu, postepeno se približavajući ka zemlji.

Dvije pahuljice, leteći jedna pored druge, riješiše da započnu razgovor. Od straha da se ne izgube iz vida, uhvatiše se za ruke i jedna od njih veselo progovori:

- “Kako je lijepo letjeti i uživati u letu!”

- “Mi ne letimo, mi prosto padamo.” – tužnim glasom odgovori druga.

- “Uskoro ćemo se sresti sa zemljom i pretvoriti se u bijeli paperjasti pokrivač!” – nastavi veselim tonom prva.

- “Ne! Mi letimo u susret smrti, a na zemlji će nas samo gaziti.” – prigovori druga.

- “Postaćemo potočić i krenuti ka moru. Živjećemo vječno!” – uzvrati radosno prva pahuljica.

- “Ne, već ćemo se istopiti i iščeznuti zauvijek.” – zaključi druga.

Tu dvije pahuljice završiše svoj razgovor i odvojiše svoje ruke.
…i svaka od njih poleti baš ka onoj sudbini koju je sama sebi izabrala.

Kornelija Visarionova

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 12 Дец 2011, 18:38

Jednom je učitelj pitao svoje učenike:"Zašto ljudi viču kad su ljuti?"

Učenici su razmišljali neko vreme:"Zato što izgubimo strpljenje - zato vičemo" - reče jedan

"Ali, zašto bi vikao ako je osoba pored tebe?" - pita učitelj - "zar nije moguće govoriti tiho i lagano?"
...
Učenici su davali još neke odgovore, ali nijedan nije zadovoljio učitelja

Najzad je objasnio:

"Kada su dve osobe u svađi, ljutite, njihova se srca jako udalje..Zato moraju vikati jedno na drugoga, da njihov krik premosti udaljenost i da se mogu čuti. Što su ljući, glasnije moraju vikati, jer je udaljenost među njima sve veća.

Potom je učitelj pitao:

"Šta se dogodi kada se dve osobe zaljube?. Ne viču jedan na drugoga, već govore tiho i nežno. Zašto? Njihova srca su veoma blizu. Udaljenost među njima je veoma mala.A šta se dogodi kada se još više zaljube? Ne govore. Samo šapuću i još više zbližuju u svojoj ljubavi..Konačno, ne trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dve osobe koje se vole."

Onda je rekao:

"Kada se svađate, nemojte dozvoliti da se vaša srca udalje, ne izgovarajte reči koje bi vas mogle još više udaljiti, jer će doći dan kada će udaljenost biti tako velika, da više nikad neće biti puta nazad."

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 31 Јан 2012, 13:31

Jednog dana na plaži se susretoše Ljepota i Rugoba.
"Hajdemo se kupati u moru", rekoše.

Skinu se i zaplivaju. Nakon nekog vremena Rugoba izadje iz mora, obuce odjecu koja je pripadala Ljepoti te podje svojim putem.
Kad je iz mora izašla Ljepota, ne nadje svoje odjece. Buduci da se stidjela hodati naga, obuce Rugobinu odjecu te podje svojim putem.

Ljudi ih danas cesto zamijene jednu za drugu.
Ipak ima i onih koji prepoznaju Ljepotu bez obzira na to kako je odjevena, kao i onih koji prepoznaju Rugobu ne dajuci se zavesti njenom odjecom.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 31 Јан 2012, 13:33

U jedno selo došao je stranac koji je želao da se tu nastani. Na putu je susreo starca i upitao ga kakvi su ljudi u selu. Starac mu je odgovorio pitanjem:

¨A kakvi su ljudi bili tamo gde si do sada živeo?¨
¨Loši¨, odgovori došljak. ¨Svi su bili pakosni i svađalice¨.
¨Produži, stranče, dalje. I ovde su takvi ljudi¨, odgovori mu starac.

Posle izvesnog vremena, u selu se pojavio drugi stranac. I on je želeo da se tu nastani. I njemu je starac postavio isto pitanje, a došljak je odgovorio:

¨Dobri su bili ljudi, lepo smo se slagali, ali ja sam odlučio da malo promenim sredinu¨.
¨I ovde su dobri ljudi¨, odgovori starac. ¨Slobodno se ovde nastani, biće ti lepo¨.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 09 Мар 2012, 16:25

ŠOLJA MLIJEKA


Jednog dana siromašni mladić Howard Kelly,
idući od vrata do vrata, prodavajući robu kako
bi platio studije, ostao je sa samo 10 centi u
torbi… a bio je strašno gladan!
Stoga odluči od sljedeće porodice da traži
nešto za jelo. Vrata mu je otvorila uglađena
dama, koja ga je zbunila do te mjere da, tako
zbunjen, nije znao ništa drugo osim zamoliti za čašu
vode umjesto hrane. Žena je primijetila da je
mladić gladan, pa mu je umjesto vode donijela
veliku šolju mlijeka.
Mladić je šolju polako ispio, a zatim upitao gospođu:
“Koliko dugujem?”
“Ne duguješ mi ništa”, odgovori ona. “Moja majka
me učila da se ne traži ništa za ono što se
daje iz ljubavi.”
“Onda vam od srca zahvaljujem.”
Kada je Howard Kelly izašao iz ove kuće, ne samo da
se osjećao jačim, nego je osjetio da je u njemu poraslo
i samopouzdanje i vjera u ljude.

Puno godina je prošlo i ona žena je teško oboljela.
Mjesni liječnici bili su začuđeni njenim slučajem i nisu mogli pronaći lijek za njenu bolest.
Odlučili su je poslati u bolnicu u glavni grad. Nazvali su čuvenog Dr.Howarda Kellya za hitan savjet.
Kad je čuo ime mjesta iz kojeg dolazi pacijentkinja, neobično svjetlo mu je ispunilo oči.
Odmah je otišao u sobu pacijentkinje i prepoznao staru gospođu. Srce mu je zadrhtalo od uzbuđenja.
Odlučio je učiniti sve moguće kako bi joj spasio život.
Od tog trenutka sva njegova briga bila je bolesnica, a sve svoje dane posvetio je traženju lijeka za ovu strašnu bolest koja je gospođu privodila kraju.
Nakon duge borbe bolest je bila pobijeđena.
Žena je potpuno je ozdravila!
Kad je gospođa bila potpuno izvan životne opasnosti i sasvim zdrava, Dr.Kelly je u administrativnom birou zamolio da napišu račun i pošalju mu ga u njegovu kancelariju.
Kad ga je imao u rukama, potpisao ga je i odobrio, te na dnu liste dodao jednu napomenu.
Zatim je zamolio da se uruči bolesnici.
Gospođa se bojala otvoriti kovertu, strahujući da će naći račun koji neće biti u stanju da plati.
Konačno se odlučila, ali nešto je privuklo njezinu pažnju.
Na dnu računa pisalo je:
“Plaćeno prije puno godina jednom šoljom mlijeka!


Слика

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 15 Мар 2012, 09:46

PRSTEN NA MALOM PRSTU LIJEVE RUKE

Jedna priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu:

“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za šta. Kažu mi da sam ni za šta, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Šta mogu učiniti da me više cijene?”

Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…” Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći.”

“V… vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.

“Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvataj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.”

Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega. Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Neko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvata ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.

Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć! Ušao je u sobu.

“Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.”

“To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Ko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”

Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:

“Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.”

“Pedeset osam zlatnika?” uzviknuo je mladić.

“Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”

Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu šta se dogodilo.

“Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao. “Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te može procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da neko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?” I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 06 Мај 2012, 16:49

BOGATSTVO, USPIJEH I LJUBAV

Jednom je jedna žena zalijevala vrt, kada je ugledala tri starca pored vrtne ograde. Nije ih poznavala pa im je rekla: "Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite nešto." Starci su je upitali: "Je li Vaš muž doma?" - "Ne", odgovorila je, "nije." - "Onda moramo otići", rekli su.

Navečer kada joj se muž vratio, žena mu je ...ispričala o susretu sa starcima. "Sada im možeš reći da sam se vratio i pozvati ih unutra", rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru. "Na žalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv", rekli su joj starci. "Zašto ne?", upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na drugog i reče: "Njegovo ime je Bogastvo." Potom pokaza na trećega i reče: "Njemu je ime Uspjeh. A meni je ime Ljubav. Pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas trojice pozvali unutra."

Žena se vratila u kuću i ispripovijedala mužu. Muž presretan reče: "Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!" Ona pak nije bila zadovoljna njegovim prijedlogom: "Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh?" Razgovor je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla: "Zar ne bi bilo bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju!" Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi: "Pođi van i zamoli Ljubav neka bude naš gost. "Žena je pošla van i upitala: "Tko je od vas Ljubav? Molim neka dođe i bude naš dragi gost. "Ljubav je sjedila u invalidskim kolicima i skupa s njima odvezla se u kuću. Druga dva starca su krenula za njom. Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav? Starci su u jedan glas odgovorili: "Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dva bi bili otišli. No, ti si pozvala Ljubav i kamo god Ona ide, nas dva je slijedimo!"

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 17 Јул 2012, 10:25

TRI SAVJETA


Jednom je neki lovac namjestio zamke za životinje. Već sljedećeg dana u jednoj od zamki pronađe malog vrapca. Kad ga je htio ubiti, vrabac nekim čudom progovori:

“Ej, lovče. Do sada si jeo samo ovce i još uvijek nisi sit, a ja težim koliko i tri dukata. Ako me pustiš udijeliću ti tri savjeta.
Prvi još dok sam u tvojoj ruci, drugi kad budem na krovu one kuće tamo, a treći savjet ćeš dobiti sa onog stabla pored kuće.”

“Slažem se”, reče lovac i vrabac mu dade prvi savjet:

“Ako je nešto nemoguće, ne vjeruj nikom ko tvrdi suprotno.”

Lovac pusti vrapca, ovaj odleti na krov kuće i izrekne drugi savjet:

“Ne nerviraj se zbog stvari koje su prošle. Živi za ovaj trenutak.”

Onda vrabac nastavi: “Progutao sam biser težak deset dukata. Da si ga pronašao čak bi i tvoja unučad bila bogata.”

Lovac se rastuži i bi mu žao što je pustio vrapca. Onda vrabac nastavi:

“Zar ti nisam rekao da se ne nerviraš zbog prošlih stvari, pogotovo zbog nečega što je nemoguće. Stvarno si glup. Kako ću ja progutati tako težak biser kad sam težim tri dukata?”

Lovac pomalo opet dođe k sebi i upita vrapca za treći savjet.

Vrabac će na to:

“Prva dva nisi koristio, što će ti onda treći?”

…te odleti kud ga krila nose

***

Davati savjete glupom i nerazumnom sanjaru znači sijati sjeme u škrtu zemlju. Nema zakrpe koja će zakrpiti rupu gluposti i neznanja. Ti koji daješ savjete, ne sij sjeme svoje mudrosti na zemlju neplodnu!

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 05 Авг 2012, 13:55

ŽIVOT JE POKLON

Danas, prije nego kažeš neku ružnu riječ – pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego se počneš žaliti na okus hrane – pomisli na one koji nemaju šta jesti.
Prije nego se požališ na svoga dečka ili curu – pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.
Danas, prije nego što se požališ na život – pomisli na one koji su umrli prerano.
Prije nego što se počneš svađati s onim ko nije očistio ili pomeo kuću – sjeti se onih ljudi
koji žive na ulici.
Prije nego se počneš žaliti za dužinu puta koji moraš prijeći vozeći – sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama.
Prije nego i pomisliš uperiti prst u nekoga i počneš ga osuđivati, sjeti se da niko od nas nije bezgrešan.
I kada te loše misli počnu bacati u depresiju – ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli:

‘Živ sam!

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 09 Мар 2013, 10:05

Kao posljedica negativnih i bolnih iskustava iz djetinjstva,
plašimo se sudjelovati, boriti se za ono što istinski želimo i za čime žudimo.
Plašimo se odbijanja,
plašimo se ispasti glupi,
plašimo se gubitka obraza,
plašimo se da će drugi otkriti naše ranjive točke i povrijediti nas.
Pasivnost je posljedica tih strahova.
Pristajemo na manje nego što želimo,
dopuštamo da nam sude drugi koji su uzeli ono što mi hoćemo.
Nemamo hrabrosti da želimo, niti samodiscipline da nešto stvorimo.
Na kraju svu našu snagu potrošimo štiteći sami sebe od raznih demona,
proizvodá naših umova,
umjesto da tu snagu utrošimo na stvaranje onoga što želimo.

Jack Canfield i Mark V. Hansen

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 10 Јул 2013, 17:51

OKRUŽI SE SJAJNIM LJUDIMA


Jedna sjajna misao kaže: Ti si prosjek pet ljudi s kojima provodiš najviše svog vremena (Džim Ron). Kažu da je najvažnija stvar koja je odredila životni put uspješnih ljudi “pravo društvo”. Ukoliko se družimo sa ljudima koji mrze naporan rad i nemaju želju da se razvijaju – zamislite samo koliko takvih ljudi poznajete – velika je šansa da ni mi sami nećemo ništa postići. Zato uspješni ljudi u svojoj mreži kontakata imaju dvije grupe ljudi: one koji im mogu pomoći da dosegnu novi nivo u razvoju i one koji ih sputavaju. Pametni ljudi se trude da što više vremena provedu u društvu ljudi iz prve grupe, a da provode minimalno vrijeme uz ljude koji ih demotivišu.

Bez obzira koliko ljudi imate u svojoj mreži kontakata morate u svakom trenutku u životu imati ova tri tipa ljudi:

1. Osobu stariju i uspješniju od sebe od koje ćete učiti,
2. Osobu iz tvoje generacije s kojom ćete razmjenjivati ideje,
3. Osobu mlađu od sebe koju ćete usmjeravati u životu i koja će vas tjerati da ostanete pun energije.

Možda je najbolji istorijski primjer za ovaj princip Aristotel – jedan od najbriljantnijih filozofa koji je to postao jer je stalno pred sebe stavljao nove izazove i usavršavao svoje talante. Razmjenjivao je ideje sa kolegama filozofima iz čuvene “Akademije”, učio od takođe poznatog mentora Platona, a podučavao je mladića koji će kasnije postati nezaobilazna figura u istoriji čovječanstva – Aleksandra Velikog. Uspješno okruženje nudi ljudima podršku, podsticaj i izazov koji nas pokreće da realizujemo svoje potencijale. Zato, ukoliko želite uspjeti izbjegavajte gomile i tražite one izuzetke zbog kojih ćete morati dati više od sebe. Ako se okružite pozitivnim ljudima koji vas pokreću, samo nebo je granica.

“Okruži se samo s ljudima koji će ti omogućiti da se popneš još više.” ~ Džim Ron

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 14 Нов 2013, 13:56

KAKO JE VINSENT VAN GOG POSTAO NAJBOLJI



Šta sam ja u očima većine ljudi – nešto nepostojeće, ekscentrik ili neugodna osoba – neko ko nema nikakvo mjesto u društvu i nikad neće imati; ukratko, dno dna. Dobro, onda – čak i da je to apsolutno tačno, onda bih volio da jednog dana pokažem svojim djelom šta takav ekscentrik, takav nikogović, nosi u svom srcu. To je moja ambicija, zasnovana manje na ozlojeđenosti već na ljubavi uprkos svemu, zasnovano više na osjećanju spokoja nego strasti. Iako sam često ophrvan jadom, tu u meni je i dalje smirenost, čista harmonija i muzika. Vidim slike ili crteže u najsiromašnijim kolibama, u najprljavijim ćoškovima. I sve ove stvari neodoljivom snagom privlače moj um.
Vinsent van Gog

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 14 Нов 2013, 15:22

PLAMEN MALE SVEĆE

Pala je noć.
Čovjek uze malu sveću iz kutije, zapali je i poče se s njom penjati dugim spiralnim stepeništem.

- Kuda idemo? – upita sveća

- Penjemo se na kulu, da osvetlimo put brodovima do luke. – prošaputa čovjek.

- Ali nijedan brod ne može da vidi moju svjetlost! – uzvrati mala svijeća

- …Iako tvoj plamen i nije tako veliki, – reče čovjek – ti svejedno nastavi da goriš…što jače možeš. A ostalo prepusti meni.

I tako pričajući, njih dvoje stigoše do vrha stepenica, a potom i do ogromnog fenjera na vrhu kule. Čovjek približi svijeću i s plamenom njenim upali fenjer. I uskoro velika polirana ogledala iza fenjera, reflektujući svjetlost male svijeće, raširiše svjetlost po moru miljama daleko, osvjetljujući put brodovima i putnicima.
***
I kao što plamen jedne obične male svijeće ili čak krese od šibice može da raspali ogromnu vatru i da osvijetli put stotinama ljudi, tako i iskre tvoje duševne topline i primjer tvoje dobrote, mogu korijenito da izmijene živote, poglede na svijet i sudbine ljudi oko tebe, pa čak i ako oni to sami ne razumiju u potpunosti. I baš zbog toga, budi svjetlost za ljude koji te okružuju, isto kao i ovaj svjetionik koji i u najtamnijim noćima i u najstrašnijim burama, nastavlja jednako da svetli