price sa porukom

Уредник: Moderatori

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

price sa porukom

Порукаод breza » 21 Феб 2011, 19:23

Jesi li bogat ili siromašan?


Jednog dana, imućni otac je poveo svoga sina da provede noć sa jako siromašnom porodicom, s ciljem da mu pokaže kako žive ljudi koji nemaju mnogo novaca za trošenje.
Na povratku kući, otac upita sina što misli o tom iskustvu, a sin odgovori: “To je bilo jako lijepo iskustvo, oče. Naučio sam da mi imamo jednog psa, a oni imaju četiri. Mi imamo jako lijep bazen, ali oni imaju rijeku. Mi imamo sunčani krov, ali oni imaju nebo sa zvijezdama i mjesecom. Mi imamo veliku terasu s predivnim vrtom, ali oni imaju šumu.”

Dok je dijete govorilo, otac je ostao bez daha slušajući što mu sin priča.

Tada dijete doda: Hvala ti što si mi pokazao kako smo siromašni!

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 21 Феб 2011, 19:25

Strah


Čuli ste možda nekad za „buhe skakačice“. Evo kako ih treniraju.
Buhe zatvore u posudicu sa staklenim poklopcem. Buhe ko buhe, skaču. Tuku glavom u poklopac. Nakon nekog vremena, shvate i kažu: „Dosta mi je više lupanja glavom u poklopac.“ i počnu skakati niže. Kada počnu skakati niže, to je znak dreseru da su naučile lekciju. Sklone poklopac sa posude i buhe bi mogle iskočiti, ali ipak ne iskaču, jer su naučile skakati niže.
Mnoge od nas su učili „skakati“ samo do određene visine. Cijelog života nam obitelj, društvo, država ili naši unutrašnji strahovi govore: „Samo toliko možeš postići. Samo toliko visoko možeš skočiti. To je sve što možeš. Nisi tako značajan. Nisi toliko važan. Nisi vrijedan. Samo si prosječan pojedinac i ništa posebno ne možeš postići.“
Naučeni tako, kao i one buhe, skačemo samo do određene visine, ne usuđujući se poskočiti malo više. Strah da ćemo udariti glavom u poklopac bude preveliki.

A vi? Skačete li onoliko visoko koliko vam dopuštaju vaše sposobnosti ili ste se predali zbog vaše okoline i negativnih primjedbi? Jedini način da izbjegnete kritike je ne govoriti ništa, ne raditi ništa i ne biti ništa.
Zamislite da imate čarobni štapić kojim možete mahnuti iznad određene oblasti svog života. Kad mahnete tim štapićem, vaše želje postaju stvarnost. Koje biste to želje ostvarili sebi? Sve što čovjekov um može zamisliti i povjeruje u to, može to i postići. Dvije glavne prepreke na putu do ostvarivanja svojih želja, ciljeva i snova su strah i sumnja. Protuotrov su odvažnost i samopouzdanje, a ključevi za odvažnost i samopouzdanje su znanje i stručnost. Zvuči komplicirano, ali nije.

Sve dok čovjek uči i ima želju da se usavršava u bilo kojoj oblasti, on može uspjeti. Uvijek ima nešto novo za naučiti, da se nadogradi znanje, da se postane stručniji i da se to znanje iskoristi u prave svrhe. Ovakav princip može se upotrijebiti u bilo kojoj oblasti života.

Ciljaj na Mjesec! Ako i promašiš – bit ćeš među zvijezdam

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 23 Феб 2011, 09:58

PROMIJENI STRATEGIJU


Jedan slijepi čovjek sjedio je na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome
je pisalo:

“Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”

Slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića.

Savio se da bi mu pružio novac i bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka i ugledao da je šešir pun novčića i novčanica.

Prepoznavši ga po koracima, slijepi prosjak ga je upitao da nije on nešto napisao na kartonu i šta je napisao.
Prolaznik mu je odgovoro:

“Nisam napisao neistinu – samo sam napisao tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi.

I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:

“Danas je proljeće … a ja ga ne mogu vidjeti”.


Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjećeš da će stvari krenuti na bolje.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 06 Мар 2011, 14:38

Jedan čovek star 92 god, mali, dobrodržeći i ponosan, koji je svako jutro u 8 sati bio kompletno obučen, sa kosom moderno nameštenom i savršeno obrijan iako je skoro sasvim slep, danas se doselio u starački dom. Njegova 70-to godišnja žena skoro je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom. Posle mnogo sati strpljivog čekanja u holu doma, ugodno se nasmešio kada su mu rekli da mu je soba spremna. Dok je upravljao svojom šetalicom ka liftu, opisao sam mu njegovu sobu, uključujući i roletne koje su bile okačene na prozoru.
"Sviđa mi se", rekao je sa entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali njegovo štene.
"Gospodine Džons, još uvek niste videli sobu, sačekajte još malo."
"To nema nikakve veze sa ovim", odgovorio je. "Sreća je nešto o čemu odlučujete unapred. Da li će mi se dopasti soba ne zavisi od toga kako je raspoređen nameštaj, već kako ja rasporedim svoje misli. Već sam odlučio da mi se dopada. To je odluka koju donosim svakog jutra kad se probudim. Ja imam izbor: mogu da provedem dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa delovima tela koji više ne rade, ili mogu da ustanem iz kreveta srećan zbog onih koji još uvek rade. Svaki dan je poklon i dok su mi otvorene oči, misliću na novi dan i na sve srećne uspomene koje sam odložio baš za ovo doba svog života. Starost je kao bankovni račun. Sa njega podižete ono što ste tu uložili. Moj savet vam je da uložite mnogo sreće u banku sećanja! Hvala vam za svaki deo u banci sećanja. Ja još uvek ulažem!!

Zapamtite 5 jednostavnih pravila za sreću:

1. Oslobodite svoje srce mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje."

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 06 Мар 2011, 14:38

Ovo je prica o dvojici drugara koji su se setali zajedno po pustinji.
Odjednom uz put su poceli da se raspravljaju, i jedan je udario drugog.
Udareni se osjetio povrijedjen, ali bez rijeci napisao je ovo na pijesku...
"Danas sam dobio udarac od mog najboljeg druga"
Produzili su tako sve dok nisu nasli jednu oazu gdje su odlucili da se okupaju.
Onaj sto je dobio udarac zamalo sto se nije udavio kupajuci se, ali zivot
mu je spasio onaj drugi. Kad je dosao sebi taj sto se zamalo nije udavio,
izgravirao je na jednom kamenu:
"Danas mi je najbolji drug spasio zivot"
Drugar koji je udario svog najboljeg prijatelja pitao ga je:
"Kad sam te udario ti si napisao na pijesku, a sad graviras na kamen, zasto?"
Drugar mu je odgovorio:
"Kad neko napravi lose, to treba da zapisemo na pijesku da bi vjetrovi
izbrisali, ali kad neko uradi dobro, to treba da izgraviramo na kamenu
da nista ne moze da ga izbrise!"

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 11 Мар 2011, 14:05

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.
Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada. Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore. Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.
Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.
Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog. Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid. Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 11 Мар 2011, 14:06

Ljubav na otoku

Bio jednom jedan otok, na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Dobra Volja, Tuga, Znanje i među ostalima i Ljubav. Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća Ljubav je odlučila potražiti pomoć.

Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: "Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom? Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta." Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. "Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom? Ne mogu ti pomoći, Ljubavi" odgovori Ponos. "Ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod." Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj otoka: "Tugo, molim te povedi me sa sobom. Oh, Ljubavi" odgovori Tuga. "Tako sam tužna, da ne mogu." Kada je Dobra Volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva.

Tada Ljubav začuje neki glas: "Dođi Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom." Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna Ljubav se iskrca, a starac ode. Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime.
Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje: "Znanje, ti sigurno znaš tko me je spasio? To je bilo Vrijeme." odgovorilo je Znanje. "Vrijeme?" upitala je Ljubav. "Pa zašto bi me Vrijeme spasilo?"
Znanje puno mudrosti odgovori:

"Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 20 Мар 2011, 18:42

Kada je Bog stvorio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekvremeno.
Jedan Anđeo je došao i upitao ga:

“Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”
Bog odgovara:
“A jesi li ti vidio sve spefikacije, koje sam napravio da je formiram?"

Evo, vidi:

“Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, imati više od 200 pokretnih zglobova,a svi moraju imati mogućnost za zamjenu, i usput svaka dijeta mora funkcionirati, i još mora imati krilo za najmanje četvero djece… u isto vrijeme treba znati dati poljubac, izliječiti od jednog povrijeđenog koljena do slomjenog srca, i sve to mora raditi samo sa dvije ruke.”

Anđeo se začudio svim tim zahtjevima:
“Sa samo dvije ruke?….Nemoguće!“
I ovo je samo standardni model ?!
Pa će Bogu:
“To je puno posla za jedan dan…pričekaj sutra, pa je dovrši“.

"Ne želim to!", protestirao je Bog. "Tako sam blizu da dovršim ovo biće, meni toliko drago.
Kad se razboli,sama će se izboriti za svoje ozdravljenje, i moći će raditi 18 sati dnevno."
Anđeo se približio i dotaknuo ženu.


“Bože, kako si je napravio taku meku?”

“Je, mekana je”, kaže Bog, "ali napravio sam je da ima i veliku snagu. Nećeš vjerovati što sve može učiniti i izdržati.”

“A može li misliti?" pita Anđeo.
Bog odgovara:
“Ne samo da može misliti, ona može i surađivati i dogovarati se."

Anđeo je ugledao nešto što mu je privuklo pažnju..., pa dotakne ženino lice..
“Bože, izgleda da ovaj model ipak ima jedan propust. Rekao sam ti da previše stvari stavljaš na nju..."
“Nije to nikakav propust…to je jedna suza”, ispravi ga Bog.
“A zašto to, čemu služi?" upita Anđeo.

I Bog kaže:
“Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.”

Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela:
“Ti si genijalac, Bože. Na sve si mislio! Žena je sjajno biće”

To je istina!
Žena ima snagu, zato joj se čovjek divi. Ona podnosi teškoću, nosi tugu, ali zna za sreću, ljubav i svoje mišljenje.
Ona se smije, kad želi vrisnuti.
Žena pjeva, kada želi plakati. Plače kad je sretna i smješka se kad je nervozna.

Bori se za ono u što vjeruje.
Ona je protiv nepravde.
Ne priznaje “ne” za odgovor, ako ima drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daje za svoju obitelj. Ona prati prijateljicu liječniku, zato što se ova boji.
I žena voli bez granica...

Ona plače od sreće kad joj djeca nešto novo u životu dožive, raduje se dobroti svojih prijatelja.
Sretna je kad čuje za neko rođenje ili vjenčanje.

Njeno srce se lomi kada čuje za smrt neke drage osobe.
Tuguje za izgubljenim voljenim osobama, ali je jaka i kad nema više ništa za što bi se borila.
Žena zna da jedan poljubac i jedan zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.

"ALI....", Bog će zabrinuto:

"IMA JEDNA GREŠKA KOD ŽENE...i ne znam kako da je ispravim...
ONA ZABORAVLJA KOLIKO VRIJEDI.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 14 Апр 2011, 16:46

DVIJE SJEMENKE


Dvije sjemenke ležale jedna do druge
u plodnoj proljećnoj zemlji.
Prva sjemenka kaže: “Želim narasti!
Želim pustiti korijenje duboko
u zemlju pod sobom i mladice
kroz zemljinu koru iznad sebe…
Želim razviti svoje nježne pupoljke
da najavljuju dolazak proljeća…
Želim osjećati toplinu sunca na
licu i blagoslov jutarnje rose
na svojim laticama»
I tako je ova sjemenka narasla.

Druga je sjemenka rekla: “Bojim se.
Pustim li korijenje u zemlju
pod sobom, ne znam šta će me
dočekati u mraku. A probijem li
se kroz tvrdu zemlju iznad sebe,
mogu oštetiti svoje osjetljive mladice…
Šta ako pustim svojim pupoljcima da se
rastvore, a puž ih pokuša pojesti?
Da se rascvjetam, dijete bi me možda
iščupalo iz tla. Ne.
Mnogo je bolje čekati dok ne
bude sigurno.”
I tako je druga sjemenka čekala.

Kokoš koja je čeprkala po ranoproljetnoj zemlji tražeći hranu,
pronašla je sjemenku što je čekala i odmah je pojela.

POUKA PRIČE..

One, koji odbijaju da rizikuju i da rastu…proguta život

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 14 Апр 2011, 16:46

KAKO SE LETI?


Početak priče ide daleko u prošlost, kada je neki muškarac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu, jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar, a para je u onom vremenu bilo vrlo malo.
Bio je Božić. Sljedećeg jutra je djevojčica donijela malu kutiju na poklon i rekla:

“Tata, to je za tebe!”
Tati je bilo vrlo neugodno, a kada je otvorio kutiju i vidio da unutra nema ničega, jako se naljutio. Kćerkicu je prekorio:

“Ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto nađe!!”
Djevojčica ga je žalosno pogledala i uplakana rekla:

“Ali, tata, kutija nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe.”
Tata je bio ganut. Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio je za oproštaj. Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, uzeo je, otvorio, i iz nje uzeo jedan poljubac i sjetio se ljubavi koju je kćerka spremila unutra.

Svako od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju voljeni, prijatelji, djeca, Bog… Ne postoje važnije stvari, koje bi mogli dobiti.



Prijatelji su anđeli, koji nas dignu s dna, kada imamo poteškoće i podsjete nas na to, kako se leti.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 22 Апр 2011, 09:09

Seljakova obitelj morala je napustiti svoje imanje. Spakovali su svoje stvari i stavili ih na zaprezna kola te krenuli na put. Obitelj je sedela na kolima, a njihov je mali pas trckarao ispod kola, u hladu. Uskoro je mali pas poceo verovati da je upravo on taj koji tegli citava kola na svojim ledjima. Trcao je i trcao, i uskoro je bio potpuno iscrpljen i na kraju snaga. Tada je pomislio: "Doista je nerazumno ocekivati da cu ja, najmanji i najslabiji, ne samo trcati citavim putem vec i morati nositi citava zaprezna kola. Jednostavno ne mogu vise. Odustajem!"
Iscrpljen, stao je - i na njegovo ogromno zaprepascenje, kola su nastavila put bez njega. Tek je tada jasno razumeo da nije on taj koji je vukao kola - bio je to konj."

I zato se treba opustiti i prepustiti. Problemi su sastavni deo zivota i treba ih resavati, gledajuci na njih kao na trening. Ne prepustati se brigama, negativnim mislima, negativnim osecanjima... Ne radimo sve sami i nismo sami u svemu.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 22 Апр 2011, 09:10

PREKRASNA

Zene su poput jabuka na stablima.
> Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
> Muskarci ne zele doci do najboljih, jer se boje da
> ce pasti i ozlijediti se.
>
> Umjesto toga, uzimaju trule jabuke koje su pale na
> zemlju, i koje, iako nisu
>
> tako dobre, do njih lakse dodju.
> Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla, misle da
> s njima nesto nije u
> redu, dok su zapravo one velicanstvene.
>
> Jednostavno moraju biti strpljive i cekati da pravi
> muskarac dodje, onaj
> koji je tako hrabar da se popne do vrha stabla zbog
> njih.
> Ne smijemo pasti da nas dohvate, tko nas treba i
> voli napravit ce SVE da
> dodje do nas.

> Zena je izasla iz rebra muskarca, a ne iz nogu da
> bude gazena, niti iz glave
> da bude nadmocna.
> Nego sa boka da bude jednaka, ispod ruke da bude
> zasticena, i blizu srca da
> bude voljena.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 08 Мај 2011, 14:16

Zasto brinuti?
U zivotu treba brinuti samo o dve stvari :

Jesi li zdrav ili si bolestan.

Ako si zdrav,

tada nemas o cemu brinuti.

Ali ako si bolestan,

samo o dvema stvarima trebas brinuti:

Hoces li ozdraviti

ili ces umreti.

Ako ces ozdraviti,

tada nemas o cemu brinuti.

Ali ako umres

samo o dvema stvarima trebas brinuti:

Ides li u raj ili ides u pakao.

Ako ides u raj

tada nemas o cemu brinuti.

Ali ako ides u pakao,

bit ces toliko zaposlen pozdravljajuci se sa svojim prijateljima

tako da neces imati vremena za brigu!

Zato, zasto brinuti?

Budi sretan

Nemoj plakati kad sunce zadje na kraju dana, jer od suza neces moci uzivati u lepoti zvezda.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 08 Мај 2011, 14:17

Moderan čovjek

Neki moderan čovjek zalutao u pustinji. Nemilosrdna sunčeva žega gotovo ga je ispila. Odjednom ugleda oazu.
- Fatamorgana, - mislio je - igra svjetla i zraka koji me želi zavarati. Približavao se oazi ali ona nije išćezavala. Vidio je datule, travu i stijene iz kojih je izvirala voda.
- To je, razumije se, fantazija gladnoga - razmišljao je - pa, jasno, sad čak čujem žuborenje vode. Halucinacija sluha! Kako je priroda nemilosrdna!
Skapao je u tim mislima i umro.
Sat kasnije našla su ga dva beduina. Reče jedan:
- Možeš li ti takvo što razumjeti? Datule mu rastu gotovo uz sama usta, a on pored samog izvora leži - skapao od gladi i žeđi!
- On je moderan čovjek - odgovori drugi beduin - nije vjerovao.

Корисников грб
breza
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 38
Придружен: 27 Сеп 2010, 18:15

Порукаод breza » 18 Мај 2011, 17:28

Ima ta stara, teško ponovljiva priča o sirotom škotskom farmeru koja kruži svetom... Jednog dana, dok je okopavao posnu zemlju da obezbedi hranu svojoj porodice, farmer je čuo zapomaganje iz obližnje močvare. Bacio je alat i potrčao. Tamo je zatekao do pojasa zaglibljenog u crnom živom blatu preplašenog mališana, koji je vrištao u naporu da se izbavi. Farmer je bez oklevanja spasao momka spore i užasne smrti.
Sutradan otmene dvokolice stigoše u tu škotsku bestragiju. Elegantni gospodin izađe iz kola i prestavi se kao otac deteta koga je farmer spasao.
- Želim da se novčano odužim. Spasli ste život
moga sina.
- Ne mogu da prihvatim pare za ono što sam uradio! - reče ubogi farmer, kome se iz porodične straćare pridruži podrpani mališa.
- To je vaš sin?
- Da - ponosno odgovori farmer.
- Da napravimo dogovor. Dozvolite mi da ga školujem na isti način kao i svog sina. Ako je imalo na oca, odrašće u čoveka na koga ćemo obojica
biti ponosni.
Tako i bi. Farmerov sin je pohađao elitne engleske obrazovne ustanove da bi kao najbolji diplomirao na Medicinskoj školi bolnice Svete Marije u Londonu. Postao je u svetu poznat kao ser Aleksandar Fleming, čovek koji je otkrio penicilin.
Godinama kasnije, sin bogataša, onomad spašen iz močvare, biva pogođen zapaljenjem pluća. Šta mu je ovoga puta spasilo život? Penicilin! Ime bogataša? Lord Randolf Čerčil. Ime njegovog dva puta spašenog sina? Ser Vinston Čerčil!
Postoji naša poslovica koja kaže : Dobro se dobrim vraća.