Ars poetika

Уредници: koen, vuk

[phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
Корисников грб
Mustra
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 30309
Придружен: 26 Сеп 2005, 14:52
Контакт:

Ars poetika

Порукаод Mustra » 14 Окт 2005, 09:57

theatar - grupa ARS POETICA

Ars poetika mala je umjetnička družina koju je okupila ljubav prema književnom izrazu svijeta oko nas. Iz druženja na književnim večerima u kafeu « Dolly Bell » izrasla je ideja da se zajedno nadjemo i na daskama koje život znače.
Sve je počelo od pjesme u prozi « Rekvijem za Don Kihota », pjesme koja je bila motiv za istoimeni scenarij pozorisne predstave, na kojoj se radi, a čija se premijera očekuje u jesen 2005. godine. Autor teksta i režija predstave – Jovica Letić.


GELJIĆ LUCIJA, Bosna i Hercegovina

LUDJAK SAMOUBOJICA

Ja sam mogla biti Hamlet vlastite duše. Nisam se znala snaći u njenim zamršenim putevima. Faust ili Mefisto? Nisam dovoljno hrabra ni za jednog ni za drugog. Mogla sam čekati Godoa, dragi doktore. Čekati ga smislenije od bilo koga. Nisam znala. Što sam sad? Ništa. Malo ništa osudjeno na veliki zivot. U umobolnici...

KLARIĆ MIŠO , Hrvatska

LUDJAK DON KIHOT

Krv…Krv…Ispod ove kože. Plazma. A u plazmi magija. Metafizika življenja. Teku snovi. Treba ih uhvatiti i zavući se u njih. Sanjaš sebe. Svijet. Sanjaš ljepotu koja ga mijenja. Sanjaš zvuke. Čudne zvuke na nepoznatim instrumentima. Sanjaš riječi, stvorene u uzvišenju

MILJAN VUK VASILJEVIĆ, Srbija

LUDJAK BOGOUBOJICA

Čovjek kao sram. Čovjek kao jad. Čovjek kao zvijer. Bog? Boga treba ubiti. Odmah. Umoran je. Star. Nemoćan. A besmrtan. Treba mu pomoći. Ja ću ga ubiti.

ČANADI MARIO, Hrvatska

PSIHIJATAR

Što ja hoću? Koga i što da mijenjam? Svijet koji nikada neću razumjeti? Dušu čovjeka koja se ionako ne da razumjeti?

STANISAVLJEVIĆ JOVICA, Srbija

LUDJAK BEZ DJETINJSTVA

Oni se kreću. Svi ti skotovi. Pijani. Andjeli su sami. Po sobama. Iza svih tih zidova. Nemoćni da zatraže pomoć. Nemoćni da se brane. Andjeli plaču, doktore. Pustite nas, spašavajte andjele!

BEGIĆ DIJANA, Bosna i Hercegovina

LUDJAKINJA IZ SUTERENA

Gledam kroz prozor. Uvijek se nešto vidi. I uvijek neko može doći. K meni. Ne znam kada, ali znam da će sigurno doći.

MAROŠEVAC NATAŠA , Bosna i Hercegovina

LUDJAKINJA SIMULANT

Ludnica je sigurna. Jedino sigurno mjesto. Ovdje si potpuno zaboravljen od svih. Uz to, nemaš se čime inficirati. Tvoje ludilo je tvoje. Fiktivan svijet, ali tvoj svijet.

MILORADOVIĆ MARKO , Srbija
LUDJAK NARKOMAN

Boje nisu laž. U mojim venama je bezbroj boja. Kao splet duga. Bio je flash. Potom…potom, čeljusti i praznina. Nestale su boje. Čeljusti su ih progutale. Ostao je samo miris moga znoja. I čini mi se, da je negdje šaputao glas Jima Morrisona.

STANIĆ JOSIPA , Hrvatska
MAJKA JEDNOG DJETINJSTVA

Bio si samo plač. Ruke koje traže. Puzanje. Sićušno zlo usred mog zivota. Tvoj plač i vrisak. Udarci. Svaki taj udarac otkidao je komad napetosti u meni.

MARTINOVIĆ RATKO , Srbija
OTAC JEDNOG DJETINJSTVA

Ja sam svet. Ja sam Bog. Bog koji je u utrobu moje kćeri donosio ljubav. Niko to ne razumije. Niko. Branila se. Nije razumjela. Uzvratila mi je mržnjom, udarcima…okretala je glavu od mene.

HANDŽO EMIR , Bosna i Hercegovina
INKOGNITO LUDJAK

Šutnja. Svaka riječ je pogubna i opasna.

Rekvijem za Don Kihota

LETIĆ JOVICA

Bosna i Herzegovina
Слика
Čovjek naspram čovjeka. Lice naspram lica. Izmedju ponor crn kao smrt. Izmedju daljina promrzla u beskraju. Ispod, podrhtava utroba majke Zemlje. Grešna, što rodi nezahvalnu djecu.Čovjek gleda u čovjeka. Ne vide jedan drugom boje očiju. A oči lijepe. Ljudske.Ne vide raspojasane ljepote jeseni, igre sjenki, bijele kao snijeg dječje ruke što uzalud hoće u vječnosti da miluju sunce.

Čovjek gleda u čovjeka. Slijepac zuri u slijepca. Jedan naspram drugog ogrnuti pokrovom ćutanja.Nijedna riječ. Šapati već poodavno ubijeni i sahranjeni. Riječi od ljepote razbacane po smetlištima kao bezvrijedni relikti. I tamo trunu.

Čovjek govori čovjeku. Nijem sriče riječi nijemom.Jedan naspram drugog ukopani u jeziv muk.Uzalud etida svira, uzalud šumi plavetnilo mora, uzalud romore kiše po olucima.

Kome?

Čovjek osluškuje čovjeka. Gluh sluša gluhog. Gospode bože, zar živimo sa dželatima i ubojicama kao sa sabraćom? Naučili su nas da ne čujemo plač drugih ljudi, da ne šapućemo srcem, da ne vidimo ruševine zemaljskog doma, da zaboravimo svoje sveto ljudsko pozvanje.

Requiem.

Ni umjetnost ne zna ubiti patetiku.Requiem za Don Kihota, za posljednje iskreno srce čovjeka. A ubili su i njega. Tu, pred nama. Nista se ne ubija tako strasno kao čista, nevina duša. A ubili su je. Tu, pred nama. I biće requiem. Nećemo ga čuti.Ni vidjeti duge povorke u crnom, ni prošaputati molitvu, niti se sjetiti da smo ikad bili ljudi.

Odlomci iz predstave "Rekvijem za Don Kihota"

LUDJAKINJA SAMOUBICA
Svima nam to treba. Nema gnusnijih stvari na svijetu od onih koje čovjek zna sam o sebi. Jeziva galerija ništavila u svima je nama. Samo, strah nas je ući. Ja. Ja sam mogla biti Hamlet vlastite duše. Nisam se znala snaći u njenim zamršenim putevima. Faust ili Mefisto? Nisam dovoljno hrabra ni za jednog ni za drugog. Mogla sam čekati Godoa, dragi doktore. Čekati ga smislenije od bilo koga. Nisam znala. Što sam sad? Ništa. Malo ništa osudjeno na veliki zivot. U umobolnici... Tu sam…tu sam gdje jesam. Takva kakva jesam. Moje meso. Moja krv. Moj glas. I, tudja presuda – na život.

*************

LUDJAKINJA SAMOUBICA
Opet, tišina. Strašna tisina. Sve je potrošeno, sem ovo malo života i tišine u ovoj ludnici. Doktore, ja mogu iskoračiti iz svog života i precizno vidjeti granicu koja nas dijeli. On i ja. Rez. Precizan. Savršeno precizan rez. Izmedju mog života i mjesta gdje stojim. Što je to, doktore? Linija netrpeljivosti? Linija nesklada? Linija vječitog neshvaćanja? Tamo, u tom krugu, tamo je moj život. Ljuštura. Sitna nakaza kojoj sam ja vlasnik. Ja sam vlasnik nečemu što je jače i moćnije od mene. To je smiješno. To je apsurd za plač.

*************

LUDJAK BEZ DJETINJSTVA

Kasno. Glasovi i slike utapaju se u život. Niko ih ne može ni čuti, ni vidjeti. Ili, niko to neće da sluša i vidi. Svi smo mi gadovi. Svi. Svi odreda. Samo andjeli odlaze. Napustaju ovo ukleto mjesto. Idu ka nebu. Moja sestra je otišla. Imala je krila i otišla. Čujem je, ponekad, kako šapuće. Čini mi se da govori o nečemu što nikada nije imala…o ljubavi. Oko nje muzika. Chopin. Je li to bila žudnja ili zov nekih daljina…Andjeli nam šapuću. Treba ih samo oslušnuti…

*************

LUDJAK DON KIHOT
... Ludilo sve dopušta. Ipak, ja sam samo putnik do srca Don Kihota. Hajne je plakao zbog Don Kihota. Moram ponovo učiti da placem. Kažu da čovjek jedino plakati ne uči. To se oduvijek zna. Ja sam i to zaboravio. A želim plakati, doktore… Suze. Slan okus. Putuju niz lice. Gmizi bol. Gmizi bol po tvojoj koži. Zaboravio sam plakati. Ostao je samo grč. Destrukcija. I kažu - ludilo. Ljudska ruševina. Ovaj mantil, ubodi igle u mom tijelu, masni zidovi. Bolnički kreveti. Bijeli. Sablasno bijeli. Krici. Noću. Tudji. Ludjački. Nerazumljiva buncanja u mraku. Moja. Moj glas… A nije to bio moj san. Nije…Nemam ja nikakav pakt s djavolom. Neko se igrao. Sa mnom. Sa svim ovim paranojicima, shizofrenicima. Neko se gadno igrao…Išao sam prema svjetlu. Htio zrno, parče svjetlosti. Zdrobili su moje sunce i pretvorili ga u mrak. Gust mrak. Ukrali su mi osmijeh i navukli na lice grč. Grimasu. Oteli su mi želje, budjenja, šapate. Jesen. Ukarali su jesen, zimu, oblik jabuke. Crvenu boju i miris. Sve…Hoću sve to natrag. To je moje! Moje! Možete li mi pomoći da mi se to vrati, doktore ?

*************

LUDJAK SIMULANT

Ludnica je sigurna. Jedino sigurno mjesto. Ovdje si potpuno zaboravljen od svih. Uz to, nemaš se čime inficirati. Tvoje ludilo je tvoje. Fiktivan svijet, ali tvoj svijet. Razum je nemilosrdan. Hladan i proračunat. Tamo je opasno biti normalan, jako opasno. Tamo, gospodo, ludilo je sistem. Jedni ludjaci imaju kontrolu svih života. Drugi ludjaci su krotki i poslušni. Valjaju su u sapunici življenja. Ubijaju vlastiti misli. Da bi mogli žderati. Da im bude toplo. Da se razmnožavaju. Ali, nikada ne prelaze granice. Možda je to vaš grijeh. Rušite granice slobode.

*************

LUDJAK NARKOMAN

Nismo mi tu da sve znamo i sve dokučimo. Pred nekim osjećanjima stojimo blaženo nemoćni. Niti jedna boja ne može oživjeti te silne prelive. Riječ pred njima stidljivo šuti, melodije utihnu. Ništa tako moćno nije kao ta velika tajna osjećanja u nama. Nismo mi tu da sve znamo i sve dokučimo, moj doktore.

[phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
[phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
[phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable