Kremansko proročanstvo

Na granici mogućeg

Уредник: Moderatori

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3837
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Kremansko proročanstvo

Порукаод luna » 31 Мај 2007, 10:56

Tarabići iz Kremana

Tarabići su čuvena zlatiborska porodica iz sela Kremana koja se proslavila širom Balkanskog poluostrva po svojoj vidovitosti.

Porijeklo Tarabića

Tarabići su se doselili iz Hercegovine na Taru, u selo Kremna (vidi članak Doseljavanja stanovništva na Zlatibor). Prema porodičnom usmenom predanju, Spasoje Tarabić sa svoja četiri sina, Milošem, Savom, Lazarem i Milanom, tjerajući stoku na prodaju u Bosnu, a prelazeći preko obronaka Tare, vidje u jednoj dolini zmiju sa dukatom u ustima. Tarabići tad zastadoše i počeše da kopaju na tom mjestu. Iskopali su ćup pun dukata i četvorica braće su ga podijelili na ravne časti, puneći dukatima jedan volujski rog i tako dijeleći zlato u krug. Prema prethodnom dogovoru, trojica braće su uložili novac u gradnju kuće na tom mjestu, dok Miloš, ne znano zašto, nije htio da učestvuje u tome, ali je ostao da živi u zajednici sa braćom. Prema jednom drugom predanju, on je svoje dukate zakopao u temelje njihove nove kuće. Na mjestu gdje su Tarabići našli zlato i gdje su sazidali kuću, nastao je zaselak porodice Tarabić, koji se nalazi na južnim obroncima Tare, iako je dio sela Kremana, koje se nalazi na sjevernim obroncima Zlatibora.

Слика
Izgled kuće Tarabića u vrijeme kad su proroci živjeli u njoj

Mističnost Kremana

Kako se vjeruje, Kremna su nastala u drevnoj fazi nastanka Zemlje, prilikom jednog njenog sudara sa nekim drugim nebeskim tijelom. Tako je nastala Kremanska kotlina, koja čini prelaz Zlatibora ka Tari. Ovdašnje stijene su veoma neobičnog sastava (po tome su Kremna dobila ime; kamen - kremen). Smatra se da je to neka vrsta poludragog kamena, a priče kruže da se on tajno ispituje u zapadnjačkim laboratorijama. U stvari, naučnici tvrde da je kremansko zemljište sastavljeno od stijena periodotita koje metamorfozom prelaze u serpentine i imaju prirodnu moć biogenog zračenja koja blagotvorno djeluju na ljudski organizam. Poznato je da Kremanci izuzetno dugo žive i osjećaju se zdravo i vitalno i u poznoj starosti.

Možda baš zbog tog kamena, Kremna su oduvijek davala vidovite ljude. Zabilježeno je da je jedan Kremanac savjetovao kneza Lazara da ne ide u boj s Turcima, već da ih pusti da odu dalje ka Evropi, ali knez ga nije poslušao. I za vrijeme Srpske revolucije pominje se neki vidoviti Kremanac kog Karađorđe takođe nije htio da sluša. Ali zato je knjaz Miloš povjerovao u njegovu vidovitost i dugo godina se pridržavao njegovih savjeta. Kad je prestao da ga sluša, sustigla ga je dobro poznata sudbina: progon iz zemlje i sve ostalo.

Слика
Zaselak Tarabići u Kremnima
.. ja malena, suknjica šarena,
vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3837
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 31 Мај 2007, 10:59

Pojava Tarabića

U XIX vijeku pojavljuju se proroci Tarabići, a poslije njih još nekoliko vidovitih Kremanaca: Stanoje Mulić, Jovo Krpa, Stevan Mulić, Bude Bogosavljević, Miloje Đurđić, Milun Nešović (negdje i Nešević) i dr.

Tarabići su imali sreću da im je kum bio pismen čovjek, prota Zaharije Zaharić, koji je njihova proročanstva prenio dr Radovanu Kazimiroviću, a on ih je objavio u knjizi „Tajanstvene pojave u srpskom narodu i Kremansko proročanstvo“. Dr Kazimirović namjerno kaže Kremansko, a ne Tarabića proročanstvo, jer nije sigurno šta su od toga predvidjeli Tarabići, a šta je uzeto iz kremanskog naroda i proročke tradicije. Recezent Kazimirovićeve knjige bio je vladika Nikolaj Velimirović, 77-mi proglašeni svetac Srpske pravoslavne Crkve. Predanja kažu da Kazimirovićevo Kremansko proročanstvo ipak nije sasvim originalno, već da je prota Zaharije originalni rukopis dao svom prijatelju, proti Gavrilu Popoviću, koji ga je, zatvorenog u jednu flašu, zazidao u temelje svoje kuće iz turskog doba u Užicu. Ova kuća još uvijek stoji, i još uvijek nema nikog da ospori ili potvrdi ovu jednu od mnogobrojnih legendi o Kremanskom proročanstvu.

U doba vladavine komunizma u Jugoslaviji, tadašnji vrh države svojski se trudio da ospori Kremansko proročanstvo. D. Golubović je objavio drugo izdanje Kremanskog proročanstva, u kom se, između ostalog, kaže i da će srpski narod najzad naći svoj vječni mir kad se povede za znakom koji se vidi kad se jabuka rasiječe na pola - aluzija na petokraku, simbol komunizma.

Kremanski kamen

Kamen je sastavni dio mističnosti i istorije Kremana. Samo ime Kremana vodi porijeklo od kamena (kremena). U blizini Kremana, na putu za Taru, prije nekoliko godina podignut je Dom proroka, jednosobna brvnara koja je bila neka vrsta muzeja. U njoj je bilo sakupljeno više eksponata vezanih za Kremna i Tarbiće. U brvnari-muzeju kao jedan od najiteresantnijih eksponata bila je izložena tzv. Kosmička kugla, kamena lopta glatka na dodir, prečnika oko jedan metar. Po predanju, to je jedan primjerak od više miliona takvog kamenja koje je nekad davno zasulo Zemlju iz svemira. Vjeruje se da ovo kamenje zrači nekakvom čudnovatom energijom, i da tako djeluje na posjedovanje moći vidovitosti kod Kremanaca. Priče kažu da se ovo kamenje tajno proučava u zapadnjačkim laboratorijama.

Слика
Kosmička kugla

Слика
tekst uz Kosmičku kuglu

2004-te godine neke britanske i američke kompanije su počele kopanje rude nikla u Kremnima i Mokroj Gori. Ubrzo se odustalo od toga, navodno jer zalihe nisu bile velike, ali Kremanci kažu da se jedne noći, kad su kopali nikl, začula jaka čudnovata eksplozija, a već sljedećeg jutra Britanci i Amerikanci su uzrujano otišli. Lokalno stanovništvo se bunilo protiv kopanja nikla, jer je čulo za rudnike u Sibiru u Rusiji, gdje je okolina zagađena i do 200 kilometara uokolo. Zato im je laknulo kad su Amerikanci otišli, ali oni su ubrzo opet došli. Međutim, ima i onih Kremanaca koji se ne uzrujavaju zbog kopanja nikla, jer se pozivaju na riječi Tarabića, koji su rekli da će stranci doći da kopaju rudu, ali da će to biti najobičniji kamen, i da će ga oni prodavati po svijetu, vjerujući da je poseban, međutim od toga neće biti ništa. Ovi snimci Kosmičke kugle napravljeni su 9-tog avgusta 2005-te godine oko 15 časova. Nepunih 36 časova kasnije Dom proroka je zagonetno, do temelja izgorio, a Kosmička kugla se raspala. Vjeruje se da je neko od mještana podmetnuo požar. Dom proroka je ubrzo potom obnovljen.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3837
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 31 Мај 2007, 10:59

Kremansko proročanstvo

Kremansko proročanstvo sadrži dosta predviđanja, od kojih su se mnoga ispunila. Tarabići su predvidjeli pronalazak televizije, dolazak telefona i telegrafa u Srbiju, smjene na srbijanskom prijestolju, propast Karađorđevića, a zatim njihov povratak u zemlju, kao i dolazak na čelo zemlje crvenog cara sa zvijezdom na čelu - aluzija na Josipa Broza.

Prvi Tarabić za koga se zna da je posjedovao dar vidovitosti bio je Miloš Tarabić (1809-1854). Živio je prilično kratko, četrdeset i pet godina, kao što je i prorekao. Kada se njegova predviđanja uporede sa predviđanjima njegovog sinovca Mitra Tarabića (1829-1899), vidi se da je Miloš bio daleko vidovitiji od Mitra, ali je Mitar više govorio i proricao.

Prema riječima prote Zaharija, Miloš je imao čudne pronicljive oči i blago i pobožno ponašanje (mada je prota Zaharije malo poznavao Miloša i sa njim je svega dva-tri puta razgovarao, a sa Mitrom nebrojeno puta, jer je Miloš umro tri godine nakon što je prota Zaharije stigao u kremansku parohiju; ovaj protin opis Miloša je vjerovatno posljedica podsvjesnog ubjeđenja da vidoviti ljudi imaju pronicljive oči i da je Miloš, kao prorok, bio veoma smjeran i pobožan čovjek). Dalje ljudi kažu da je Miloš bio padavičar, i veoma pošten čovjek koji je živio povučeno i malo s kim je razgovarao. Bio je nepismen i ćutljiv čovjek. Imao je dva brata, Lazu i Milana, koji se nimalo nisu odlikovali vidovitošću. Nije se ženio, a Mitar jeste, čiji sin Sreten takođe nije bio nimalo vidovit.

Miloš je kratko živio, ali je govorio da će i poslije smrti živjeti. Rekao je da će njega živog sahraniti i da će se poslije smrti javljati jednom iz svoje familije. To je bio Mitar. Mitar je mnoge stvari čuo još u djetinjstvu od strica Miloša, a nešto je saznao i iz Miloševih javljanja o kojima je pripovijedao proti Zahariju. Kad bi ga prota Zaharije, njegov kum, pitao kako zna, obično bi odgovarao: „Tako mi je, kume, kazato!“. Prota je govorio i šta mu je Mitar odgovarao kad ga je ispitivao o mnogim drugim stvarima. Tad bi obično rekao: „Ja, kume, nijesam gatar. Samo znam da pričam što mi je kazato!“

Ni Miloš ni Mitar nikad nisu svoja predviđanja vezivali za tačne datume, već su uvijek govorili „kad to bude, onda će“, mada su nerijetko važnije događaje vezivali sa drugim od manje važnosti. Ako bi nešto trebalo da se dogodi uskoro, onda bi govorili: „Skoro će biti!“ ili „Uskoro ćeš, kume, čuti!“ i sl. Ponekad se neki događaj dugo nije događao, pa bi prota obično gubio nadu da će se to ikad dogoditi. Tad bi mu Mitar rekao: „Ja ti, kume, nijesam reko kad će se baš to dogoditi. Čekaj, pa ćeš čuti!“ I kasnije, po protinim riječima, to bi se zaista obistinilo.

Iako je Mitar bio mnogo orniji za razgovor od Miloša, koji je bio neka vrsta osobenjaka, i on je govorio „jezikom Pitije“. Narod ih je obojicu smatrao za lude i šašave ljude, a kad bi se kasnije stvarno dogodilo ono što bi oni prorekli, tad bi govorili: „Ene! Potrevi Tarabić!“ Taj početni loš stav kremanskog i uopšte čitavog zlatiborskog stanovništva prema Tarabićima bio je takav uglavnom jer ljudi često i nisu razumjeli Miloša i Mitra. Na primjer, kada je Miloš u svoje vrijeme govorio kako će se zemlja mjeriti i prema mjeri danak plaćati (tako je on prorekao plaćanje poreza na zemljište po arima i hektarima) i kako će novac biti jedno parče hartije, malo ko od tadašnjih nepismenih ljudi mu je vjerovao i proglašavali su ga čudakom. Oni nisu dočekali da vide ostvarenje njegovih predviđanja.

Ipak, Tarabići su uživali i veliki ugled među mnogim ljudima, a neki su ih se čak i plašili. Sam prota Zaharije je bio narodni poslanik od 1865-te do 1867-me godine, za vrijeme vladavine knjaza Mihaila Obrenovića. Tad mu jednom Mitar reče: „Nemoj, kume, više biti poslanik!“ Prota ga je poslušao i na njegovo mjesto je došao Mihailo Smiljanić, koji je bio poslanik dugo godina poslije njega.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3837
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 31 Мај 2007, 11:01

Proročanstva Miloša Tarabića

(prema Kremanskom proročanstvu dr Radovana Kazimirovića)
Miloš Tarabić je tačno predskazao ne samo svoju smrt, već i sudbinu svih tadašnjih srbijanskih vladara i događaje na tadašnjoj političkoj sceni Srbije. Ukupno, ostavio je skoro dvadeset različitih proročanstava, pa se ne može govoriti o tome da je slučajno pogađao stvari. „Da čovek baš izmišlja, teško će toliko budućih događaja izmisliti. Stoga će svaki razuman čovek pre verovati u njegovu izvanrednu moć (kriptestezija), koja mu je Bogom dana, a pred kojom mi stajemo začuđeni, zapanjeni!“ (dr R. Kazimirović, „Kremansko proročanstvo“)

Miloš je, uopšteno, prorekao sljedeće stvari:

1) svoju smrt - Imao je staru majku koja ga je stalno molila i preklinjala da se ženi, što on nikako nije htio i umro je neženjen. Jednom, kad su mu majčina moljakanja dosadila, rekao joj je: „Čuješ li ti, babo! Nemoj me moliti da se ženim. Ja se ženiti neću! Kad budem imo četres i pet godina, ondakar ćeš me ukopati, a ženiti me nikad nećeš!“ Isto je rekao i svojoj braći.

2) sudbinu svoje sestre Bose - Imao je sestru Bosu (1816-1898) koja ga je takođe stalno molila da se ženi, jer je željela da mu na svadbi zaigra. Jednom je i njoj rekao: „Ja se, Boso, ženiti neću, a ti ćeš se udati, i udaćeš se dobro. Dobićeš i đece, ali će ti sve najmilije pomrijeti u cvijetu mladosti. Tad će doći vrijeme kad ćeš se pokajati i mene sjetiti, pa ćeš reći 'E, jadna Boso! Kamo lijepe sreće da se nijesam ni udavala!'“

3) sudbinu serdara Jovana Mićića - Jovan Mićić je bio apsolutistički vladalac sa titulom rujanskog (zlatiborskog, užičkog i ariljskog) serdara u prvoj polovini XIX vijeka. Jednom je pozvao Miloša i rekao mu da se okane „ludih vračarija“. Da bi ga omalovažavao, upita ga: „Otkud moreš znati sudbinu ljudi?“ Miloš mu reče: „Taj mi je dar urođen i od Boga Gospoda dat.“ „Ondak“, reče mu serdar, „ded meni što proreci!“ A Miloš mu reče: „Ti ćeš od gladi umrijeti!“ Pošto je serdar bio jedan od najbogatijih ljudi, imao je skupocjeno odijelo, velike posjede i veliku vlast, ovako nešto izgledalo je krajnje glupo i nimalo vjerovatno. Smijući se, serdar ga opet upita: „Vidiš li onu kobilu tamo u avliji?“ „Vidim“, odgovori Miloš. „E, dede proreci što će oždrijebiti!“ „Žensko ždrijebe“, reče Miloš. Tad serdar naredi da ubiju kobilu i da je raspore, i u njenoj utrobi stvarno nađoše žensko ždrijebe. Tad se serdar Mićić uozbilji i duboko uzdahnu. 27-mog decembra 1844-te godine umro je od gladi u zarobljeništvu u gurgusovačkoj ozloglašenoj kuli Jovan Mićić, rujanski serdar.

4) smjenu dinastija na srbijanskom prijestolju - Onda kada na Zlatiboru niko nije ništa slično slutio, Miloš Tarabić je govorio da će iz zemlje otići knjaz Aleksandar Karađorđević i da će opet doći knjaz Miloš Obrenović. Sav narod je vjerovao da je knjaz Miloš umro u Rumuniji, čak je to pisalo i u novinama, ali Miloš je nepokolebljivo tvrdio da je stari knjaz živ, i da će opet doći da vlada, ali to će trajati nepune dvije godine, a zatim će umrijeti prirodnom smrću. Tako je i bilo.

5) vladavinu Mihaila Obrenovića - Miloš je govorio: „Poslije smrti knjaza Miloša doći će da vlada njegov sin Mihailo. On će vladati dobro. On će uzeti gradove od Turaka i išćeraće ih iz Srbije. Ali kad počne da radi da uzme Bosnu i Hercegovinu, ondakar će poginuti od svojih ljudi!“

6) vladavinu kralja Milana Obrenovića i Srpsko-turske ratove - O kralju Milanu Miloš je proti Zahariju govorio: „Knjaz Mihailo gine, pa će poslije dovesti jedno dijete da vlada, i ono će vladati svakojako. Ono će Srbiju namučiti, ali će je i kraljevskim vijencem ovjenčati. To dijete će sa Crnom Gorom objaviti Turskoj carevini rat, ali će Turska carevina biti veoma jaka i mi ćemo, kume, teško š njom na kraj izaći. Tada će se i Rusija umiješati. Neće ni njojzi lakše ići, ali će je pobijediti. Sva okolna naša sela spaliće Turčin, ali se, kume, ne boj! Kremna neće postradati, Turčin preko Šargana neće prijeći.“

7) proglašenje Srbije za kraljevinu - „Kad se rat svrši“, dalje je Miloš govorio, „Srbija će da poraste i ojača. Neće dugo potrajati i ona će postati kraljevina.“

8) sudbinu kralja Aleksandra i kraljice Drage - Rekao je (govoreći o kralju Milanu): „To dijete metnuće na glavu krunu kraljevsku, ali će biti zle ruke i zle sreće, umrijeće u najboljem dobu. On će imati sina jedinca i taj će biti gore sreće no što mu je otac bio. Neće imati od srca poroda. Ondakar će jednog dana poginuti i kralj i kraljica. Poginuće u samome dvoru. Ubiće ih vojska!“

9) ponovni dolazak Karađorđevića - Miloš dalje nastavlja sa proricanjima: „Poslije ove pogibije na srpski prijesto će opet doći Karađorđevići. Oni će doći i vladati narodom, ali neće dugo proći, pa će nastati veliki ratovi!“

10) Prvi svjetski rat - „Sve velike sile udariće jedna na drugu. Krv će se potocima proljevati. Izginuće mnogo svijeta. Mnoge će se majke u crno zaviti, jer će svoje najmilije izgubiti. Mnogo će đece bez roditelja ostati!“

11) veliku epidemiju na Zlatiboru 1915-te godine - „Narod će strašno poboljevati i umiraće užasno! Smrt će mnoge istrijebiti. Mnoge će kuće bez čeljadi ostati!“ Tokom te godine, samo u Kremnima umrlo je preko 500 ljudi. Iz kuće po dvoje-troje čeljadi je umiralo na dan.

12) propast Srbije - „Srbija će propasti. Narod će biti u izgnanstvu tri ljeta, pa će zatim bez puške ući u Otadžbinu.“

13) propast Turskog carstva - „Rat će mnoge pokositi. Kad sve to bude ondakar će i Turske carevine nestati. Nje će sasvim nestati iz Evrope!“

14) propast Austrije - „Nestaće, kume, i Austrijske carevine! I njojzi će doći kraj. Tada će narodi koje je ona pritisla življeti slobodno.“

15) sudbinu Istanbula - „Kad Turska bude sasvim išćerana iz Evrope, ondakar će Carigrad uzeti Rusija. Ona će biti najsilnija država na svijetu. Ali ga jopet ni ona neće u svojijem rukama imati, no će ti, kume, i druge države vladati, dogovorno kao na saboru. Carigrad će biti 'svačiji i ničiji'!“ Po ovom proročanstvu, Istanbul će u budućnosti izgleda biti međunarodni grad pod ruskom upravom.

16) proglašenje Srpske carevine - „Naša će vojska, kume, dugo u Višegradu zastati. Višegrad će dugo biti ni u našijem ni u neprijateljskijem rukama. Ali, kad jednom velike sile nadjačaju, kad jednom neprijatelju pukne po glavi, ondakar će naša vojska lako prijeći i uzeće cijelu Bosnu i Hercegovinu. Tada će se naša Srbija mnogo proširiti. Povratićemo jopet granice, koje smo nekada pod carevima imali. Bosna i Hercegovina biće naše. Đe je srpska kuća, biće srpsko. Kad sve to bude i svrši se, neće dugo potrajati i Srbija će biti carevina.“ Moguće je da je Miloš ovdje, riječju carevina htio da označi ne toliko oblik državne uprave koliko veličinu buduće naše zemlje.

17) buduću prijestonicu - Najzad, Miloš Tarabić je vidio da će naša buduća carska prijestonica biti Kruševac. Rekao je: „Pošto Srbija postane carevina, ondakar neće dugo proći, pa će i prijestonica prijeći iz Biograda u Kruševac. Kruševac će, kume, biti carska prijestonica!“
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3837
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 31 Мај 2007, 11:09

Zaharije Zaharić

Zaharije Zaharić (1836. – 1918.) bio je kremanski paroh, kum čuvene vidovnjačke porodice Tarabića. Njegova zasluga je što su proročanstva Tarabića sačuvana, jer je on, kao pismen čovjek, zapisivao sve svoje razgovore sa Tarabićima.

Bježeći od Turaka, beranski knez Stjepan Radonjić doselio se u Kremna i napravio kuću na brdu Strmcu. Kasnije se preselio na susjednu padinu koja gleda na to brdo, jer je tu bilo i vode i drveta i kamena. Po jednom od sinova kneza Stjepana, proti Zahariju, porodica je promijenila prezime u Zaharić. Kuća Zaharića bila je čuvena po proizvodnji veoma dobre rakije. Do okupacije od strane Bugara 1943-će godine na kući Zaharića nalazilo se četrnaest odžaka. Bugari su ih sve popalili, a kada su po podrumima izbušili burad, potekla je rijeka rakije.

Zaharići su od davnina bili sveštenička porodica. Prota Zaharije je u Kijevu završio duhovnu akademiju, a potom je došao u Kremna, 1841-ve godine, i već sa sedamnaest godina je postao prota. Kada se zapopio, promijenio je prezime Radonjić u Zaharić.

Prota Zaharije bio je omiljen u narodu. Sa 35 godina bio je izabran za narodnog poslanika i na tu funkciju je biran nekoliko puta. Odustao je tek kada mu je Mitar Tarabić za vrijeme mandata 1865. – 1867. rekao: „Nemoj, kume, više biti poslanik!“

Bio je veliki pristalica dinastije Karađorđevića. Kod kralja Petra je dolazio bez najave i ulazio bez pitanja, a ovaj ga je za put uvijek darivao dvorskim cigaretama. A prota je njemu donosio vodu sa ljekovitog Rakovog vrela u Kremnima. I za vrijeme Prvog svjetskog rata kralj Petar ga nije zaboravio, već je proti, koji je tad bio teško bolestan, iz Soluna tajno slao pomoć. Kao uticajnom čovjeku kod Srba sa obje strane Drine, proti su se povjeravali delikatni poslovi. U Kremna su, da bi se sa njim vidjele i dogovarale, dolazile najviđenije svetovne i duhovne ličnosti ondašnje Srbije. 1915-te godine kod prote je došao dr Radovan Kazimirović, kome je prota povjerio sva proročanstva Tarabića. Protina kazivanja profesor Kazimirović je između dva svjetska rata pretočio u knjigu „Tajanstvene pojave u našem narodu i Kremansko proročanstvo“, čiji recenzent je bio episkop Nikolaj Velimirović.

Zlatiborci su izgleda vjerovali da prota ipak nije bio samo vjerni sluga Božiji, jer su govorili: „Rat će se završiti one godine kad proto Zarije umrije!“

Prota je umro 25-tog februara 1918-te godine, ne dočekavši „slavno vrijeme kada će se narod jopet latiti pluga i uživati u slobodi“, kako su mu proroci govorili.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика