komunikacija...

Корисников грб
ruke
~ vredan ucesnik ~
~ vredan ucesnik ~
Поруке: 678
Придружен: 11 Апр 2007, 23:41

komunikacija...

Порукаод ruke » 05 Нов 2008, 15:01

http://www.youtube.com/watch?v=5PRzlc5m83M

Obično to tako izgleda, s tim što neki ljudi imaju više mašte. Volela bih da znam šta je bilo u njenoj glavi kad je to izgovarala. :D

Elem, šta je preduslov da ono što kažemo onaj kome je to upućeno razume baš onako kako smo mi hteli da taj neko razume? :-D
boje se ne boje

Корисников грб
ruke
~ vredan ucesnik ~
~ vredan ucesnik ~
Поруке: 678
Придружен: 11 Апр 2007, 23:41

Порукаод ruke » 07 Нов 2008, 17:22

Dobro, evo jednog teksta na temu komunikacije i još nekih stvari... :-D

Komunikacijske vještine, moć i manipulacija

Autor: Kosjenka Muk



Povremeno primjećujem knjige i seminare koji se reklamiraju bombastičnim obećanjima kao što su: 'preuzmite kontrolu u svakoj komunikaciji', 'kako navesti ljude da čine ono što želite', 'kako razviti magnetsku privlačnost' i slično.

Svime što činimo utječemo na druge ljude čak i bez svog znanja ili namjere, pa će autori takvih knjiga reći: ako već to ionako činimo, zašto to ne činiti tako da iz toga proizađe nešto dobro za nas? U jednom članku o čovjeku koji vodi seminare za muškarce o zavođenju žena, čitala sam između ostalog njegovu izjavu da su to ionako načini na koje se potiče samopouzdanje kod žene koju se želi zavesti, ili joj se korištenjem određenih riječi i fraza sugerira da ona ima određene kvalitete kao što su spontanost, avanturistički duh, opuštenost i slično - te u tome nema ničeg negativnog.

Komunikacijske vještine su iznimno važne u ljudskim odnosima jer nepažljivom komunikacijom možemo stvoriti brojne nesporazume i probleme. Često je, međutim, vrlo tanka granica između svjesnog korištenja komunikacijskih tehnika u svrhu poboljšanja odnosa i komunikacije, te u svrhu utjecanja na drugu osobu da bi učinila nešto što mi želimo a što možda nije ono što ona istinski želi, ili, što je još češći slučaj, ako nije u potpunosti upoznata s našim namjerama. Primjerice, roditelji upoznati s tehnikama komuniciranja s djecom, nerijetko ih primjenjuju upravo u tu svrhu, umjesto iz želje da istinski razumiju što želi i osjeća njihovo dijete. U slučaju tehnika zavođenja iz prethodnog primjera, one se u pravilu koriste radi seksa i kratkotrajnih avantura bez da su te namjere obznanjene, ili da bi se drugu osobu navelo da se zaljubi prije nego što dovoljno dobro upozna našu pravu osobnost i bude u mogućnosti procijeniti koliko joj se ona stvarno sviđa.

Pobornici korištenja komunikacijskih vještina u svrhu upravljanja drugima rekli bi da, ako postignemo da druga osoba stvarno želi tako se ponašati, ili da se osjeća bolje sa samom sobom, zapravo joj činimo dobro. Ova ideja, međutim, implicira stav nepoštovanja, odnosno da znamo bolje od druge osobe što je dobro za nju. To je čak i u odnosu roditelj - dijete često prilično egoističan i nezreo stav, a posebno ako se radi o odnosu s drugom odraslom osobom.

Čak i ako smo uvjereni da drugoj osobi činimo dobro, upitajmo se kome može činiti zadovoljstvo ili tko se može osjećati čisto sam sa sobom znajući da je utjecao na drugu osobu bez njezina znanja? Je li moguće činiti to s poštovanjem prema drugoj osobi, ako je svjesnom kontrolom automatski stavljamo u poziciju slabije, manipulirane osobe? U takvom odnosu iskrenost i bliskost postaje sve manje moguća. S druge strane, je li uopće moguće utjecati na drugu osobu s njezinim znanjem i pristankom, ako često niti sami ne znamo kako utječemo na druge?

Možda je jedno od pravila da što više pokušavamo drugoj osobi sakriti da pokušavamo utjecati na nju, to je vjerojatnije da to činimo iz pozicije nepoštovanja. Komunikacijske tehnike najiskrenije su i najpoštenije ako ih možemo primijeniti bez da skrivamo da ih primjenjujemo. Osobno se radi vlastitog integriteta najradije priklanjam pristupima koji nisu dizajnirani da probude određene osjećaje ili način komunikacije, nego da pomognu drugoj osobi da svjesno i samostalno razmotri vlastite, odnosno moje stavove.

Potreba za moći prisutna je kod svakoga. Želimo blistati prema vani, biti privlačni drugima, osjećati se moćnima - za svakoga to su vrlo privlačne slike i lako je naći opravdanje da to pokušamo postići. Pitanje koje si pritom rijetko postavljamo jest, zbog čega osjećamo potrebu za time? Koji unutarnji osjećaj nam nedostaje, a želimo ga postići na taj način? Zbog čega se osjećamo dovoljno vrijedni jedino ako se možemo osjetiti posebni, bolji od drugih? Raditi na vlastitom samopoštovanju umjesto na vanjskom uspjehu može nam uštedjeti ne godine, nego desetljeća napora. Još i više: nikakav vanjski uspjeh ne može zamijeniti, niti izazvati, istinsku ljubav prema sebi. Ona mora doći iznutra umjesto izvana; osjećaj koji je neusporedivo bolji od osjećaja moći nad drugima - a tada ćete vjerojatno otkriti da će vas i drugi cijeniti i voljeti više i iskrenije nego što se to može postići bilo kakvim trikovima.

Kao pravilo, ako se u nekoj komunikaciji osjećate suptilno izmanipulirani čak i ako ne znate na koji način - prilično je vjerojatno da i jeste. Ključna je unutarnja namjera i percepcija druge osobe, dok vanjsko ponašanje može biti toliko slično da je vrlo teško razlikovati ono iskreno od neiskrenog - no gotovo je nemoguće na duži, pa i na kraći rok igrati tu igru a da nas ne odaju sitni neverbalni signali: minimalne promjene tona glasa, ukočenost mimike, sitne neusklađenosti ili korištenje fraza umjesto spontanog govora - signali koje svjesno često niti nećemo primijetiti kod druge osobe, ali hoćemo nesvjesno. Obično će to izazvati osjećaj koji ćemo protumačiti otprilike kao 'nešto mi je tu čudno, ali teško mi je odrediti što'. Što prije registriramo i protumačimo taj osjećaj, to bolje - a da bi to mogli činiti uspješno, po mogućnosti u samoj situaciji, a ne tek nakon nje, potrebno je uvježbati promatranje i prepoznavanje svojih osjećaja.

Daleko je lakše živjeti otvoreno i iskreno nego stalno se kontrolirati i glumiti nešto što ne osjećamo istinski, neprestano voditi računa o tome igramo li igru savršeno ili smo nešto propustili i postoji li mogućnost da nas drugi prozru, neprestano strahovati da će se to dogoditi - koliko je to vrijedno truda i energije, čak i ako ne smatramo da želja za moći ukazuje na unutarnji problem?

Ako smo svjesni da igru igramo na kraći rok, onda trebamo biti svjesni i da je to istinska manipulacija i da nam istinski nije stalo do druge osobe. Druga je, također česta mogućnost, da želimo na duži rok impresionirati druge (odnosno, biti karizmatični) kako bi se osjećali bolje sami sa sobom. U tom slučaju, nepoštovanje prema drugima je često više nesvjesno nego svjesno, kao i nepoštovanje samih sebe - unutarnji osjećaj nemoći ili nevažnosti kojeg prikrivamo utjecanjem na druge. Osoba koja ne cijeni dovoljno sebe bit će privučena tehnikama koje nude moć, karizmu i utjecaj kako bi popunila unutarnju prazninu uz koju je vezano nesvjesno vjerovanje da ne možemo dobiti ljubav i poštovanje ako smo iskreni - ako pokažemo kakvi stvarno jesmo, odnosno kakvima se duboko u sebi osjećamo.

Kad se radi o zavođenju, često se koriste određeni naučeni načini zavođenja kao uobičajen ritual. Zbog toga može biti teško prepoznati manipulaciju. Uz to, osoba koju se zavodi često također želi uživati u igri, zadržati ugodne osjećaje koji se u njoj potiču i želi vjerovati da je druga osoba iskrena. To se događa čak i kad se radi o ponašanju koje je uobičajeno u načinima zavođenja, kao da je naučeno s televizije, pa čak i ako inače znamo prepoznati manipulaciju. Volimo se nadati da je druga osoba možda ipak iskrena, a naučene pristupe koristi zato jer želi biti romantična na način koji oboje poznamo.

To je, istini za volju, moguće, no smatram da, što je netko prirodniji i spontaniji u izražavanju sviđanja, to je vjerojatnije da se tako ponaša i inače, te da posjeduje zdravo samopouzdanje zbog kojeg se ne boji iskreno se izraziti. Ako želimo procijeniti osobu, najbolje je da je promatramo u komunikaciji s ljudima koji joj nisu toliko važni, posebno u sukobima i stresnim situacijama - vrlo vjerojatno će se i prema nama postavljati na sličan način kad zaljubljenost izblijedi.

Kad koristite komunikacijske tehnike, upitajte se koristite li ih da bi sakrili svoju pravu namjeru i prave osjećaje, ili da bi ih na pristupačan način izrazili. Svaki put kad koristimo određene komunikacijske vještine kako bi izbjegli biti prirodni i iskreni prema drugoj osobi, udaljujemo se i od vlastitog istinskog bića, istinskih osjećaja i mogućnosti da zavolimo sebe.

Cijena prividne moći nad drugima - čak i ako je postignemo - jest da nikad nismo u stanju opustiti se i biti ono što jesmo, jer smo pod pritiskom da nastavimo održavati privid, u pravilu ne samo u odnosu s drugima, nego i sa samima sobom. Uvijek smo na oprezu i u strahu da nas drugi ne bi prozreli. Ono što vam autori takvih knjiga neće reći, je da kontrola nad drugima podrazumijeva i mnogo drastičniju, bolnu kontrolu nad samima sobom, i to onim najizvornijim i najiskrenijim dijelovima sebe. Možda nema boljeg primjera 'bumerang - efekta' od tehnika pokušaja kontrole nad drugima.

Ako smo u iskušenju da koristimo ovakve pristupe, upitajmo se i sljedeće: želimo li opuštene i otvorene odnose s emocionalno zdravim ljudima koji ne podnose takvu vrstu igrica - ili želimo vidjeti ljude kao marionete, pokušavati ih oblikovati kao takve, te time privlačiti nezrele ljude koji su skloni igrama, glumi ili podložnosti manipulaciji?

U svom iskustvu s osobama koje su koristile slične načine komunikacije te čak i imale određenu moć i karizmu nad drugima - nikad nisam imala dojam da su istinski sretne, da vole i poštuju sebe. Cijena uspjeha u kontroli komunikacije je da će drugi ljudi voljeti i možda se diviti našoj masci, ali ne našem istinskom biću - a to je stav iz kojeg i sami krećemo i kojeg, što je veći uspjeh, postaje sve teže osvijestiti i promijeniti. S druge strane, poznajem i ljude koji zrače istinskom privlačnošću. Njihova karizma proizlazi iz zdrave ljubavi prema sebi - uživanja u vlastitom tijelu i vlastitom postojanju.
boje se ne boje

Корисников грб
Mustra
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 30168
Придружен: 26 Сеп 2005, 14:52
Контакт:

Порукаод Mustra » 24 Феб 2009, 23:08

Komunikacije zahteva od nas da joj priđemo s više strana ne bi li se iskristalisale neke specifičnosti koje važe u svakoj situaciji.
Mislim da je smisao svake komunikacije stići do tačke razumevanja. Za to je potrebna pre svega dobra volja svih učesnika. A za to je neophodno ono što si već pomenula, Tara: otvorenost i jasnost u iskazima, i pažnja pri slušanju sagovornika.
Naizgled jednostavno, ali izgleda vrlo teško, s obzirom na količinu nesporazuma s kojima se redovno susrećemo u životu.
Svaka naša rečenica može biti prava enigma jer je možda ovijena duplim smislom, jer je obojena nekom emocijom, jer nam je možda izletela, a možda smo je tendenciozno rekli, kroz nju može provejavati humor, ili potisnut bes, možda smo je izrekli misleći na sasvim nešto drugo, ili nerazmišljajući uopšte, pa nešto kažemo tek da ne bi ćutali... A sa druge strane je sagovornik koji se oseća ovako ili onako, loš mu je dan, ili je opterećen nečim o čemu mi nemamo pojma, koji nas može prečuti, krivo shvatiti, ili se najjednostavnije naljutiti tumačeći nas već prema svom trenutnom nahođenju ili osećanjima.
Pa hajde snađi se onda, sporazumi se...
E, upravo tu se dobra volja ispostavlja kao najvažnija, da otvori put ka funkcionalnom razgovoru.
Sve zavisi od toga i zašto nam je taj razgovor bitan. Moramo biti svesni svojih interesa i uvažiti tuđe. To je važno i kad je u pitanju najobičnije ćaskanje, sve do razgovora vezanih za važne poslove, prijateljstva do kojeg nam je stalo, pa i u vezama. Nije sramota priznati da razgovaramo zato što nam je stalo, niti drugog omalovažavati iz istih razloga.
Reči su čudo. Njima se gvozdena vrata mogu i otključati i zaključati. A sve zavisi od nas da li ćemo pred njma odustati, silom se zaletati u njih, ili pokušati naći pravi ključ, pravu reč...
Слика

Корисников грб
Zvoncica
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 4271
Придружен: 19 Феб 2007, 16:07
Место: Nedodjija

Порукаод Zvoncica » 26 Феб 2009, 09:54

Postoji odlična knjiga (između ostalih) Tijane Mandić - Komunikologija .
Jednostavnog stila za razumevanje sa pregrštom korisnih, čitko ispisanih stranica.

Elem, šta je to komunikacija i koji su preduslovi da bi se ona uopšte ostvarila ?

Komunikacija je proces razmene između dva bića (pre svega informacija). Predstavlja najvažniji segment ljudske razmene jer ako do nje ne dođe ili se iz nekog razloga prekine, dolazi do izolacije, koja ni po čemu nije dobra za čoveka kao socijalno biće.
Obično je opisana prema : sadržaju, formi i cilju. Zajedno, sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se šalju prema cilju.

Oblici komunikacije :

1.interpersonalna komunikacija
2.intrapersonalna komunikacija
3.verbalna komunikacija
4.neverbalna komunikacija
5.Aktivno slušanje
6.telekomunikacija
7. i najnoviji ali sve zastupljeniji oblik
kompjutersko-posredovana komunikacija

E, sad da ne tupim previše :wink: osnova svake komunikacije je razumevanje.
Činjenica koju treba poštovati i uzeti u obzir je da nemaju svi ljudi razvijene iste, a ponekad čak ni slične kanale komunikacije.

Pojednostaviću... najbitnije u komunikaciji dve osobe je :

1. Da razviju osećaj za osobu preko puta, da je vide i čuju kao autentičnu osobu
2. da imaju sposobnost da čuju, obrade i prihvate informaciju koju su dobili onakvu kakva ona jeste a ne onakvom kakvom bi želeli da je vide.
Ovde bismo sad, komotno, mogli da otvorimo temu o iskrivljenosti koja nastaje od predajnika do prijemnika, jer je to u životu česta pojava, ali i o drugim, značajnim pojavama, kao što su prekid komunikacije i osnovni uzroci, nerazumevanje i manipulacija u komunikaciji.

Negde sam čula da je pogled najprecizniji instrument komunikacije. :idea:

Koliko sam puta ponovila reč komunikacija u ovom postu :D paaaa, sve se vrti oko nje :wink:

Корисников грб
ruke
~ vredan ucesnik ~
~ vredan ucesnik ~
Поруке: 678
Придружен: 11 Апр 2007, 23:41

Порукаод ruke » 28 Феб 2009, 10:01

MustraBecka пише:Reči su čudo. Njima se gvozdena vrata mogu i otključati i zaključati. A sve zavisi od nas da li ćemo pred njma odustati, silom se zaletati u njih, ili pokušati naći pravi ključ, pravu reč...


Uvek me je interesovalo da li je zaista neophodno nalaziti se na istom nivou svesti na kome se nalazi naš sagovornik, i stim u vezi, proživeti isto ili slično iskustvo koje je neophodno da bi te iste reči oživele u njemu i u nama, ili postoje reči koje su most između različitih duhovnih nivoa, koje između njih cirkulišu objedinjujući u tom slučaju i vreme i prostor svakog učesnika u razgovoru. Mislim da postoje predeli u nama, nama samima, možda, još neotkriveni, ali u svima prisutni, kojima hodaju samo oni ljudi koji su uspeli da ih sagledaju, i koji zbog toga lako pronalaze reči koje u njima deluju. Delovanjem na njih u svakoj svesti se budi razumevanje. Te reči su ključevi, ali malo njih ih poseduje.
Pa, ipak, postoje ljudi koji su za sobom ostavili pisana dela koje malo ili niko ne može da razume. Samo ako je cilj njihovog pisanja bio da ono što je rečeno bude sačuvano od onih koji bi to mogli da iskoriste na pogrešen način, takav način pisanja mogu da razumem. Međutim, treba videti i koliko je štete napravljeno u pokušaju da se sve to razume.

Neki kažu da nam je u komunikaciji mnogo važnije ono što čulom vida možemo da zapazimo, nego što je sadržano u rečima koje nam upućuje sagovornik. Drugi misle da je čulo vida neadekvatno merilo istinitosti izrečenog i da bi se čulom shluha, kad bi mu se dozvolilo više opažajnog prostora, uočila tanana vibracija osećanja koja prožimaju izgovorene reči.Pa opet, postoji i razumevanje bez reči. Verujem da sva ta pomagala nekada nisu bila ni potrebna i da je način komunikacije najbolji pokazatelj dubine odnosa čoveka sa čovekom i čoveka sa onim što ga okružuje, i sa onim ka čemu teži. Slike i simboli su poslednji ostaci koji opominju da pomenute veze postoje, ali iako i danas prisutni, vrlo su zahtevni, jer je današnji čovek uglavnom mrtav, i kao takav ne može im dati ono što je neophodno – ne može im dati život, jer ga ni sam nema.
boje se ne boje

Корисников грб
Mustra
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 30168
Придружен: 26 Сеп 2005, 14:52
Контакт:

Порукаод Mustra » 10 Нов 2011, 10:13

Moć prosuđivanja o lepoti naziva se ukusom. Čuvena izreka kaže da o ukusima ne vredi raspravljati
Ako je ova izreka tačna onda je na delu potpuni estetski relativizam tj. sve je moguće proglasiti lepim, pa tako i čitava estetika postaje suvišna.
No, pomenuta izreka sadrži deo istine – ljudi različite stvari smatraju lepim i dopadljivim.
Negde sam pročitala da je ipak, pomenuta izreka u suštini neistinita i najčešće je izraz mišljenja i ljudi koji nemaju ukusa.
Kada za nešto kažemo da je lepo, da li očekujemo da se i drugi ljudi sa tim saglase?
Do takvog saglašavanja dolazi se kroz komunikaciju i argumentaciju naših mišljenja o lepom.
Naravno, takva komunikacija i argumentacija podrazumeva i postojanje određenog nivoa obrazovanja, rafiniranosti i senzibiliteta.
A ukus se gradi u neposrednoj estetskoj komunikaciji, svakodnevnoj analizi i komunikaciji.
.Da li smo uopšte sremni za normalnu komunikaciju???
Teško.. :?
Слика

Корисников грб
zara
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 8575
Придружен: 02 Окт 2008, 17:29

Порукаод zara » 17 Дец 2011, 21:27

Komunikacija sa nevaspitanim ljudima je gotovo ne moguca....
Niko nije tako lep dusom kao jednostavan covek