jedan poznat PSIHOTEST

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

jedan poznat PSIHOTEST

Порукаод dragica zdralic » 31 Мар 2008, 09:22

Mnogi od vas će se sjetiti ovog psihotesta, mislim da datira unazad 10 godina
Nisam sasvim sigurna u njegove izvore, ali mislim da je jedan od psihotestova koji su na najbliži način opisali moje poznanike i prijatelje, kojima sam ga postavljala
Na nekim sjedeljkama kad se iscrpe vicevi, i sve te stvari koje služe da nam vrijeme bude ispunjeno zanimljivo…
Istina morate da volite da maštate i zamišljate.
Ukratko ću objasniti šta sačinjava gro ove male igre koja je naslovljena “psihotest”


Zamislite da se nalazite u pustinji, ona može biti pustinja kakvu vi god poželite
Znači dozvoljeno je da pustinja i ne bude baš pustinja, tj. zanemarite za trenutak realnosti i činjenice… zamislili ste da se nalazite u pustinji... Već ste tamo, jel da?
Sad zamislite jednu kocku u toj pustinji, trebalo bi da mi objasnite tu kocku, kolika je, ili šta je,može biti bilo šta, ne mora kocka, ali da mi objasnite isto toliko detaljno to što vidite umjesto kocke, (ali poželjno je da je kocka.) od čega je napravljena, da li je zaronjena u pijesak ili ne, da li su joj ivice zaobljene ili… recimo može biti kocka koja se otvara ako ima nešto unutra opišite šta je to… isl… Recimo kocka može imati baštu na nekom svom dijelu, to sam ja zamislila prvi put kad mi je psihotest postavljen, neko je zamišljao kutiju punu zmija, neko špansku kocku… I sl… naravno ovo su samo sugestije koje će ohrabriti vaše Lično maštanje
I što više budete pričali detalja to će meni biti lakše da vam rastumačim šta ono što ste zamišljali u glavi, znači u prevodu psihoanalize, u ovom slučaju.
Kad sam saznala sve detalje o kocki, pričajte mi o merdevinama u pustinji, koliko su udaljeni od kocke, od čega su napravljene, u kakvom su odnosu sa kockom, koliko imaju prečki, da li su možda neke polomljene, da li su uspravne, ili položene na pijesak ili možda oslonjene na kocku. Sve što vidite to je prozor vašeg maštanja i individualnog pogleda.
Zatim tu je i konj u pustinji, još jedna stvar za vaše razmišljanje… u kakvim je on relacijama sa kockom i merdevinama, odakle je došao, šta mislite,kako vam se čini kakav je to konj, da li se priblžio kocki, onjušio merdevine recimo ili… sve što mašta napravi u vašoj glavi sa te tri stvari koje se trenutno nalaze u pustinji.
A zatim naiđe oluja, malo ste iznenađeni ili ne? Pitam vas šta će biti sa kockom, sa merdevinama a šta sa konjem? I to bi bio kraj testa.
Možete vi gledati i maštati i druge stvari pored te tri ali to nije u okviru psihotesta.
Ja ću se potruditi da vam i njih ituitivno objasnim, a vi će te mi poslije reći, koliko je moja intuicija možda pogodila suštinu stvari koje ste mi pričali.


Znam da vam je sad sve jasno, ali ipak ću započeti primjerom svoje maštanje::molim

Moja pustinja koju trenutno vidim kroz svijet mašte je tiha, sve je mirno… moje prisustvo nije nikoga uznemirilo ili obradovalo… sama sam. Hodajući tako vidim svoju kocku.
Ona je kao oni klikeri tj. kockasta je ali je sačinjena od materijala od koga su sačinjeni klikeri, tj. kliker u četvrtastom.
Samo što one unutrašnje stvari su upravo takve kao u klikeru, njena veličina je da može stati na dlan. Uzimam je na dlan. Djeluje zanimljivo, kad sam je spustila u pijesak.
Malo je zaronjena u pijesak ali pošto je takoreći providna, to mi ne smeta. Rado bih je stavila u džep ali nije moja… iako sam prethodno rekla da vidim moju kocku, tj. to “moja”odnosilo se na onu koju ja vidim jer se nisam još uživila u test.
Šta još mogu reći o toj kocki. Mislim da me uveseljava što se pitam kako su je napravili tako i čime bih mogla da je razbijem, da vidim šta je ono što sredinu čini tako zanimljivom, ali pošto nemam pri ruci čekić (a da li bi mi on pomogao)… kamen ili sl.
Ipak ću je ostaviti tako gdje sam je pronašla… znači neću je uzeti niti razbiti… I zaista šteta bi bilo da je razbijem, mislim da je realnije da joj se samo tako divim, a da se raspitam kad izađem iz pustinje šta je to u klikeru… pa da se vratim poslije u mislima ili lično da vidim da li je moje saznanje o njenoj suštini promjenilo moje jedine dvije želje da je uzmem ili da je razbijem.
Moja kocka je u blizini merdevina, ustvari merdevine su mi prevelike u odnosu na kocku pa me to narušavanje ravnoteže za koju bi voljela da postoji, malo nervira.
Nekako mi nisu u skladu jedno s drugim. Merdevine koje ja trenutno vidim su one dvonoge kao da je neko nešto radio pa mu ostale ili su ispale s leđa neke kamile a da niko to nije primijetio… nisam sigurna.
A po tragovima na njima ne mogu baš da shvatim njihovo porijeklo. Ne brojim prečke
Jer me zbunjuje to što su duple, jer ako se popenjem i imam dvije noge da li da brojim u odnosu na svoje noge ili… hm…
Ne stoje uspravno, položene su u pijesak. I zdrave su začudo. Mogu da posluže, ali kome?
Ništa im ne fali, pošto su metalne… I ne volim baš te merdevine.
Nešto su mi suviše realne u odnosu na kocku…
Nemam čak želju da ih uspravim pa da se penjem jer nemam šta da dohvatim, ili nisu toliko velike pa da mi penjanje na njih omogući neki bolji vidik ili slično.
Osvrnem se oko sebe, nigdje nema konja…
Niti ima mjesta gdje bi se mogao sakriti. šta da radim?
Pokušaću da ga dozovom. Ali kojim kojim imenom? Ništa, sjest ću, sačekaću ga…
I tako ja sjedim, sjedim, prođe dan i noć, nema konja… e da evo me budi, ali nije se priblizijo nego tako leži u pijesku i gleda me…
Da li mi je drago što je došao, jeste… Hoću dam u kažem, eh… Di si bio do sad?
Ali samo ga gledam i mislim: potrošila sam zbog tebe dva dana čekajuči te, ovdje na ovom mjestu, puna mi kosa pijeska, jastuk mi mala pješčana gomilica, izložena raznim bubicama i stanovnicima noći i dana, bez vode nisam mu to rekla ali ni to da mi je baš bilo lijepo i zanimljivo da ga čekam.
Kakav je to konj? Sigurno je zanimljiv čim sam ga čekala, svi odmah vide konja pored merdevina ili sl… Ja sam mog čekala i čekala.
Pošto moram da ga opišem sad ga gledam: crn, ne plaši me, ali osjećam da nije bezazlen.
Čak pomalo divlji, mislim da ne bi mogla da predvivim njegove reakcije, ali …
Gledamo se… Čini mi se da će otići ako ga ne budem gledala kako on misli da treba da ga gledam… da bi ostao.
I šta se dešava? Ustaje, vrti glavom, u stilu “dosadna si”,”ništa ne pričaš”. I ode. Ali mislim da će se vratiti, da provjeri da li ga još čekam… A možda i nisam u pravu… Mislim da je taj konj očekivao nešto od mene, makar osmjeh a ne “odmjeravanje snaga”
Ali ko mu zna, možda da sam se nasmijala ili mu prišla, pomilovala ga…Vjerovatno bi me ili maznuo repom ili ubio ili… nešto treće, ali nisam se pomjerila s mjesta i…
On je otišao, ali sjetih se oluje u pustinji ona je došla s njim, tj. njegovim odlaskom.
Šta će biti s kockom? Kotrlja se, nestaje, jedan je vihor zatrpa, drugi otkrije… I sve tako…
Ne brinem se za kocku. I ako naleti na kamen ostaće čitava, samo da li će je opet neko pronaći. Merdevine su zatrpane olujom i nije mi žao nekako su kvarile sveopšti dojam pustinje. Kad je riječ o relacijama konja, kocke i merdevina… Nisam baš sigurna, ali jedina relacija između njih je to što se nalaze na istom mjestu i time mogu da čine dio jedne cjeline.
Time je psihotest zavšen.
Iako znam odgonetku, trudila sam se da to zanemarim i maštam opušteno…
I moram reći da me moje maštanje podstaklo na razmišljanje jer sam zaista rekla, nesvjesno, mnoge istine.
Koje izviru tako suptilno iz nas (kad smo zaneseni a ne samo realni i stojimo čvrsto na zemlji i u svakodnevnici i realnosti)
Probajte….
Neće vam objašnjavati šta sam zaključila o sebi …
Ali pišite vi… Odgovoriću vam… Poslije će te mi reći da li sam možda otkrila neku vašu zagonetku i odgonetku koju priznajete ili ne priznajete sebi, ali ona je tu u vašoj podsvjesti
Upravo je ovaj psihotest - VAŠA PODSVJEST
Budite maštoviti i iskreni: Kakva je vaša kocka, merdevine i konj?
Ili pošaljite sliku pustinje, kocke ili konja... ako ne volite da maštate naglas!
Слика

"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni
a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

Re: jedan poznat PSIHOTEST

Порукаод dragica zdralic » 06 Апр 2008, 20:08

dragica zdralic пише:

Zamislite da se nalazite u pustinji,
Sad zamislite jednu kocku u toj pustinji,
Kad sam saznala sve detalje o kocki, pričajte mi o merdevinama u pustinji,
Zatim tu je i konj u pustinji,
A zatim naiđe oluja, Pitam vas šta će biti sa kockom, sa merdevinama a šta sa konjem?

Budite maštoviti i iskreni: Kakva je vaša kocka, merdevine i konj?
Слика



"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni

a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

Порукаод dragica zdralic » 06 Мај 2008, 08:50

Слика
Слика



"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni

a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

Порукаод dragica zdralic » 07 Мај 2008, 18:38

pošto je psihotest "prilicno -poznat "a tema da ne bude tuzna i ugasena
ostavljam link
na zanimljiva maštanja, psiholoske igrarije i zanimljiv za citanje u dokolici koju ispunjavamo zanimljivostima

http://www.bol-chat.de/modules.php?name ... c&start=30
Слика



"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni

a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

Порукаод dragica zdralic » 08 Мај 2008, 09:44

СликаСликаСликаСликаСликаСликаСликаСлика
Слика



"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni

a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

Порукаод dragica zdralic » 13 Мај 2008, 12:21

Hodajući tako vidim svoju kocku.

Слика
Слика



"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni

a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

Порукаод dragica zdralic » 26 Нов 2008, 16:37

maštanje:

Hajde da cujemo...
Pustinja nadzirajucim smaragdno plavim morem u daljini i ponekim sagauro kaktusom
S puno pjescanih dina koje uz katabaticni vjetar iz casa u cas prenese pjescanu planinu s jedne strane na drugu.
Izmedju tih pjesacinih dina gotov nevidljiva (providna) Staklena kocka zaobljenih coskova dva put velicine konja (poput kocije iz kauobojaca) Konj stoji ispred nje promatrajuci mene i u nekada obarajuci glavu njusi po pjesku (kao da nesto trazi) svojom kopitom grabeci ispred sebe
Merdevine ne primjecujem mislim da leze tu negde

odgovor:

Kratko,jasno,poluprecizno,nadovezujuće,nedovršeno,…pa da krenemo
Pustinja nadzirajucim smaragdno plavim morem u daljini i ponekim sagauro kaktusom
S puno pjescanih dina koje uz katabaticni vjetar iz casa u cas prenese pjescanu planinu s jedne strane na drugu.

Rado bih ovu priču preselila iz ove u sledeću u stilu s jedne pješčane planine na drugu.
Kakav prigušeni sanjar!?
Šta je pjesnik htio da kaže,pardon …nisi pjesnik!
Ali kad bi dešifrovao “katabaticni vjetar” ,”sagauro kaktusom” za početak možda bi mi bilo lakše.
Priznajem.
Bez obeshrabrivanja molim,I žmirkanja(to ja samoj sebi)
Tvoj je život dakle ili onaj život koji bi ti htio da mi mislimo da je tvoj život (pošto znaš test) …on je…bogat svim I svačim.
Malo riječi mnogo značenja.značenje jedne riječi se prenosi na sledeću pješčanu planinu.
Kakva izvrdancija,pa kao I tvoj testualno maštanje.

Izmedju tih pjesacinih dina gotov nevidljiva (providna) Staklena kocka zaobljenih coskova dva put velicine konja (poput kocije iz kauobojaca) Konj stoji ispred nje promatrajuci mene i u nekada obarajuci glavu njusi po pjesku (kao da nesto trazi) svojom kopitom grabeci ispred sebe
Dali si siguran da si baš to rekao!?
Jel ti imaš vremena da se sagledaš…!?staklena kocka …providan životno zaobljenih ćoskova od stakla pa svoju veličinu uspoređuje sa 2x kočijom Ili 2x konjem…preselio si se u film čak…
Buduća idealna ili sadašnja ko bi znao kad je film,stoji ispred I posmatra ga kao što ja ovako na korake 1 naprijed nazad dva pokušavam da pronjušim šta je htio da kaže,tražim zagonentne riječi ne bi li mu doskočila a ne pobjegla kao on vidi tu ženu koja kad vidi u čemu je stvar
Samo gleda ispred sebe …grabeci.hm…kakav test-takvo objašnjenje.
Merdevine ne primjecujem mislim da leze tu negde
U sustini sad bez zezanja meni se čini da od svoje izabranice koja ne treba sama da se izabira niti on to čini …po svoj prilici traži “da se nešto poklopi”.ne voli kukavice,osim kad likuje kad ih vidi.cak mi se čini da prijateljstvo-LJUBAV-život nekako sve mješa ili on ili onaj katabatični vjetar je kriv za to.
A onaj saguaro kaktus kad bi znao da priča sigurno bi bolje objasnio ovaj njegov truet
od mene-ME
Ako ti Ne bude mrsko,da nekad nas naučiš jeziku saguaro-more-planina od dina!!!
Ocigledno ne znam da te objasnim jer i tvoj je život nekako smjesten između planina od dina pa vjetar ili more nadziru objasnjenje testa.
Слика



"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni

a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

Порукаод dragica zdralic » 26 Нов 2008, 16:39

maštanje:

ja sam u meksickoj pustinji... samo kamen i malo prasine... ponegdje se nazire kaktus od kojeg bas i nemam neke pomoci... Vruci kamen, sunce przi... hodam.. naidjem na poveci kamen oblika kocke... Tu nadjoh hladovinu i legao da se odmaram... Primjecujem da mi u susret dolazi konj... Pravi osedlani kaubojski konj.. bio je umoran i zadihan.. dolazi i ja ga uzimam za uzde.. Od dijelova starih merdevina sam napravio jasle i tu privezao konja.. U sedlu sam nasao vode i napio se..
Nadolazi oluja.. Kamen i konj su mi posluzili kao zastita od oluje...Njegovo tijelo je bilo dovoljno veliko da me sakrije.. Rukom sam mu prelazio preko grive da se ne uplasi.OLuja je bila kratkotrajna. Kad je prosla Uzjahao sam konja i krenuo prema istoku....

odgovor:

Negdje sam procitala da kaktus oznacava roditeljstvo,pa s obzirom na to reklo bi se da od kaktusa nemas neke pomoci…a sebe vidis kako kamen,a okolinu kao malo prašine.buducu dragu osedlanu(udesenu) koju bi rado oblikovao i uzeo za uzde…prijatelji su ti svi stari i rado bi ih mjenjao za jasle da nahranis dragu…a ocekuješ da i ona maker”napije”tebe…
U životnim problemima ti I draga ste zajedno zaštita od istih.
Draga ti je pomogla zauzvrat si je pomilovao da se ne uplaši…ukratko zivotne probleme smatras kratkotrajnim,prijateljstvo korisnim,sebe korisnim za druge,I ocigledno ti ljubav znači mnogo.
Reklo bi se da razumiješ žene ali u sustini si “ja tebi-TI MENI”.to je moj zakljucak.
Bez obzira koliko je sve složeno ispisano nekako si sve uklopio…mozda malo previse.ili ti smatraš da je premalo sta bi sve trebalo uklopiti na istoku,posto si tek krenuo.
Слика



"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni

a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

Порукаод dragica zdralic » 26 Нов 2008, 16:41

maštanje:

evo i mene u pustinji sve je ravno nigdje ni travke ni kamena.
ali kud ja prolazim kao da je staza oznacena s obje strane kaktusima
i moram da se provlacim da se nebih ubola na kaktuse
nebo je crveno zrak je suh ,pjesak je bjel zrak je tako tezak jedva disem osjecam zedj grlo mi se susi ,tisina oko mene samo cujem odkucaje srca mog dok koracam po vrelom,mekanom pjesku bosa sam zato i osjecam tu toplinu i mekocu ,podignuti glavu nesmijem jer mi se cini da me neko prati kad odjednom ajjjjjjjjj ubode se ja na nesto sjednem pored jednog kaktusa na vreo pjesak pogledam sta li je to tako ostro kad ono jedna crna,mala kocka (velicine oraha)ali je tako crna i ostra da sam se i posjekla u ruku dok sam je vadila iz stopala stavila sam je na dlan od moje krvi bila je sva crvena al se toliko sijala na mom dlanu da sam morala na trenutke da zatvorim oci jer me zabljestavao njen sjaj gle cuda od moje krvi je pocela da mjenja boju nemogu da definisem to jer je nedefinisano jer od njenog sjaja nemogu i dalje da je gledam jer me strah nesto,
odjednom primjetim stepenice iza kaktusa pored kojeg sam sjela kad sam se ubola na kocku pokusala sam da ih dodirnem al su pocele da nestaju tad sam pomislila da se to meni precinja da je to samo iluzija pocela sam da kopam da bih ih izvadila iz pjeska al bez uspjeha sto sam ja vise kopala sve su vise uranjale u pjesak nemogu vise legla sam na pjesak pekao me je po cjelom tjelu sam osjecala njegovu vrelinu al se nisam podigla zatvorila sam oci dok sam tako lezala odjednom sam osjetila vreo dah na mom vratu nisam imala snage da otvorim oci tad sam osjetila lagani vjetric da mi dodiruje lice ni to mi nije dalo moci da otvorim oci ,tog trena sam osjetila jos jaci dah na ruci u koju sam se povrijedila kad sam vadila kocku iz tabana tek tad sam otvorila oci i cuda predamnom je stajao prelijep konj ,gledao me svojim krupnim ocima njegova crna boja je ta tren padala i postajala jos tamnija ali mu je rep bio boja cokolade i griva tako isto posto se ja nisam pomjerala poceo je da me gura svojom glavom i kao da je htio nesto da mi kaze i odjednom je zahrzao i okrenuo glavu i drugom pravcu pogledala sam u tom pravcu i tad sam vidjela da se oluja sprema pokusala sam da se podignem al bez uspjeha nisam imala snage tada je vranac pokleknuo pored mene da bi mi olaksao da se lakse podignem ali ni to nije pomagalo snaga me je skroz izdala i tek sam tad primjetila lokvu krvi pored mene nije ni cudo sto nemogu da ustanem i tek tad sam izpustila kocku iz ruke krv je kapljala a snaga me je sve vise i vise napustala tad sam pogledala vranca u oci pogled muje tako bio tuzan da sam osjetila neku ljutnju protiv same sebe on je tu da mi pomogne a ja se predajem tad me je neka nagla snaga osvojila skocila sam na noge zagrlila vranca i tako se brzo popela i on je poleteo brzo iza nas je bilo sve crno i cinilo mise da ce nas svakog trena stici to crnilo ali smo jaki nas dvoje pobjegli smo oluji

evo Dragice pa sad ostalo je na tebi

Odgovor:

Zanimljiva prica…istina…pošto u njoj nisam pronašla merdevine ali jesam stepenice.
Tvoj život,nekako uzak,pod nekim stražama,kao da si se toliko na to navikla da si I sama postala straža…od same sebe,čini mi se da samu sebe znaš da čuvaš ali ipak ima bezbroj ljudi koji to žele umjesto tebe…tj da te I oni čuvaju.navodno kaktusi označavaju roditeljstvo…ili ljude koji se na isti način zaštitnički ponašaju…čak I na neki način kao da se bojiš same sebe,u stvari ne same sebe koliko nečega,bilo čega što bi ti mogla da stvoris sama…ili što je ruku tvojih djelo.kao da se bojiš “šta ce reci drugi”ili nešto tome slicno.(tisina oko mene samo cujem odkucaje srca mog)
Kao da se bojiš okoline ili uvijek pazis kako I sta (mozda se to od tebe ne traži)
Prijateljstvo su one stepenice,I njih si pronašla kod nekog kaktusa I što ga više tražiš ono sve više izmice a ti nećeš da se pomiriš s tim da ga u suštini nemaš nego uvjeravaš sebe u suprotno vjerovatno da ne bi bila povređena…povrijedila si ruku…maltene “tražeći samu sebe I pronalazeći”
I cini mi se da ovu čudnu priču mozda mogu malo približiti stvarnosti ako kazem da onog trenutka kad si pronalazila sebe,to je bilo mozda kroz ljubav I to neku “bolnu sa oziljkom”.mozda si smatrala da ljubav zasluzuje “ne straže”…ne znam koliko me razumiješ dok ovo pišem,ali jako mi je teško da dešifrujem intuitivno ovu tvoju priču…sadrži mnogo detalja na koje bi se trebalo posebno osvrnuti I imati dodatna objašnjenja za test…ja samo nagadjam.
Nekako zatvarač oči pred prijateljstvom koje mozda nestaje ili ne postoji ili je iluzorno ,pred bolom,svjesna kaktusa ali ljubav ti otvara oci.a muskarac treba da te probudi,podstakne,ohrabri,…
Kao da si sad u nekom bolnom periodu tj.povređena I kao da ti se čini da ni ljubav I ohrabrivanje ti ne bi bio od neke pomoci…nikako da razjasnim zasto si kroz pola testa nosila svoju kocku u ruci I ona ti zadaje bol…zbog nje gubiš snagu…nisam sigurna dali se sebi nesviđaš,dali teško prihvataš sebe,dali ti se ne sviđa I čini ti bol tvoja sudbina,neka okolnost koju ne možeš da promjeniš ali upecatljivo je da sama sa sobom imaš neki problem,mozda to nije problem sa samom sobom ali kao da postojiš ti,za druge :I TI za sebe…nisam sasvim sigurna ali ta “ja za sebe” kao da pravi problem samo tebi…I da “ljutnjom na sebe”-DOBIJEŠ SNAGU…
Ti najbolje znaš šta bi to značilo ali ljubav ti je spasonosna formula od crne i crvene boje…
Da, ljubav…
Слика



"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni

a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

Порукаод dragica zdralic » 26 Нов 2008, 16:42

maštanje:

Moja pustinja je sva bjela pjesak mekan i zasljepljuje bjelinom.
Gledam i pitam se otkud ja ovdje bjelina me zasljepljuje na ledima osjecam ruksak skidam ga i zacudeno pravrcem po njemu i mislim; "sanjam li ja ovo ,otkud ja u pustinji"?U ruksaku nalazim naocale,
flasu sa vodom, tablu cokolad i jabuku.
stavljam naocale i posmatram oko sebe....vao koja ljepota osjecam se nekako cudno .....najrade bi da potrcim...okrenem se desno i u daljini vidim neko svjetlucanje. Polako krenem u tom pravcu.
Sunce je visoko mislim mora da je negdje podne uopste nije prevruce nego bas ugodna toplina.
Svjetlucanje postaje sve vece kako mu se prblizavam i odjednom zacudeno zastanem ... nesto mi ide u susret....boze pa to je konj... dolazi mi polako u susret ja potrcim sva sretna sto nisam sama.Kad sam dotrcala do njega; Odusevljeno sam ga posmatrala predivan konj.
Ridan sa bjelom flekom u obliku krune. Prisao mi je i pokleko sva sretna sam ga uzjahala i osjetila jaku povezanost i bezgranicno pvjerenje u njega. "poletio" je kao vjetar.Pitala sam se gdje tako juri?Jurili smo tako satima ... u meni neki osjecaj slobode, osjecaj srece i pmisli "ovako SE ZELIM OSJECATI CJELI SVOJ ZIVOT!!!Sunce je plako poslo da zalazi i odjednom pred nama ugleda kocku ...stalli smo ...kocka je bila boje zlata zaobljenih coskova ,velicine jednog kioska bila je glatka i topla od sunca. iza nj je sajala ogroma lipa osjetila sam miris ....krenula sam iza kocke i vidjela velike crvene merdevine,bile su izrezbarene, crvena boja je gorila ko plamen od zraka zalazecig sunca.Odjednom sunce je zaslo za horizont ali kocka je svjetlila zlatnom svjetloscu.zacula sam nekakvu buku ,konj je poceo da nervozno hrze, tad sam shvatila dase udaljini cuje nadolazeca oluja brzo sam prisla merdevinama i pokusala ih podica iznenadeno sam ustanovila da nisteske kolilo sam ocekivala moje sake
su taman pasala u izrezbarene djelove s lakocom sam ih prenjela do kocke instiktivno sam pomislila da moram na kocku i imala sam pravo
gore sam otkrila nesto kao saht otvorila sam ga iiz otvora se rasula neka svjetlost nagela sam se i zacudeno vidjela crvene stepenice. vratila sam se do ruba kocke gdje su bile naslonjene i nisu bile tamo .Vjetar je duvao sve jace uhvatila me panika mislila sam na konj ,a on je stajao kraj kocke gledao u mene kao da mi je htio reci udi ,udi u kocku i opet sam sljedila svoj instikt prisla otvoru i spustila se u kocku.Unutrasnjost je bila
topla i mirisala je na lipu,zidovi su bili bjeli sa crvenim uzduznim linijama .Merdevine su se savrseno uklapale.Izanjih sam ugledala nesto p0oput reze ,prisla sam i povukla je na stranu i odjednom sam shvatila da su to vrata.Otvorila sam ih vjetar je vec uveliko urlao ,vitlao pjesak,zatvorila sam oci i dozivala konja ,osjetila sam da je prisao smakela sam se na stranu i on je nekao ukoso stao zatvorila sam vrata ,zavladala jetisina.Pazljivo se spustio na crveni pood ,sjela sam kraj nnjega sretno se nasmijala sad smo na sigurnom.Izvadila cokoladu i jabuku.Meni cokoladu njemu jabuka.Bila sam jos uvjek uvjerena da sanjam í cekala da se probudim

odgovor:

Jos jedna inspirativna I zanimljiva prica…
Koja nekako opusteno pocinje,…pa sticem dojam da si takva osoba…uopšteno…
Istina rado bi te pitala otkud ti ruksak na leđima,Dali ti ga je neko dao ili slično…ali moracu da to preskocim…nisam baš sigurna dali ima neko znacenje redosljed viđenih izmašatanih stvari ali ti si mislim do sada prva vidjela prvo konja…pa mi to onako malo zagolicalo maštu.
Naravno opusteno ides kroz maštanje…staviš naocale I uzivaš…ali nekako sticem utisak da se ti osjećas cjelom kroz “par” pa mi se cini I da ona koju steugledali nisi ti, nego mozda “vi”…
Pa i lipa pored kocke I izrezbarene merdevine podsjećaju me na “kucu”…kako fino zvuci izrezbarene merdevine…izrezbareno viđenje prijateljstva…kao da te druga polovina stiti od zivotnih problema ili maker upozorava I navodi na razmisljanje…opet mislim da zeliš da zastitis dom a ne kocku od životnih problema pa ti merdevine:prijateljstvo sluze da podjelis trenutne brige.kao da imaš prijatelje sa sjećanjima…lipa…izrezbarene,lake…međutim pošto na kocki imas tajni prolaz takoreći to me opet vraća da je kocka I ono unutra “tvoja sustina”maker tako kaze test…reklo bi se iako opustena nisi bas toliko opustena kad je u pitanju tvoja nutrina…treba silaziti polako I odmjereno…ti si to opisala svjetloscu…vjerovatno si planirala da stvais merdevine unutra ali nisi ih pronašla tamo gdje si ih ostavila.a konj ti je sugerisao uđi u kocku…
Najvjerovatnije da svoje probleme riješavaš sama…sa sobom…moglo bi se reći u umirujućoj toplini ,mozda bez suvisnih riječi.
I ovaj put silazim sa onog puta da je kocka “dom” ali sticem utisak da u opustenosti I veselim trenucima ona jeste dom…dom za ljubav I za prijateljstvo…
Ali u problemima povlačiš se u sebe I najverovatnije tvoji prijatelji I druga polovina to prihvataju…ali kako čitam pricu dalje…samo mogu zakljuciti da je ne mogu tumačiti mic o mic samo sveobuhvatno…jer konačni je utisak da si I merdevine I konja sklonila od oluje u unutrašnjost kocke,ali sa njim podjelila cokoladu I jabuku…cak je I unutrašnjost mirisala na lipu,čak je I unutrašnjost bila u stilu…
Mogu reći da sam shvatila da si jedna uravnotežena osoba sa stilom I da nekako kroz zivot čini mi se slijediš unutrašnji instikt I biraš prijateljstvo I ljubav koje če te ispuniti,Tebe,Tvoj dom kao da je to isto…
Zaista lijepa priča…zelim… da si se ovaj san I ostvari…ako već nije!
Слика



"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni

a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."

Корисников грб
dragica zdralic
~ pocasni gradjanin ~
~ pocasni gradjanin ~
Поруке: 1519
Придружен: 01 Авг 2007, 14:29
Место: Novi Sad

Порукаод dragica zdralic » 26 Нов 2008, 16:50

maštanje:

Pustinja.........ono sta ja vidim u svojoj masti,je pustinja kojom preovladava crvena boja,crveni pijesak,i nebo je u daljini rumeno,lagani povjetarac remeti mrtvilo..........kamena kocka,sivo-bijeli kamen,popucale,grube povrsine,isprane, duboko usjecene brazde,nema rubova,oronuli,samo naznake da je to nekad bila kocka,ukopana cvrsto u pijesak.......jedna sitna travka,tek nikla iz mrtvila kamena i pijeska,ponosno strsi i ubija svojom ljepotom,narusava sklad smaragdnom bojom.....
Merdevine,improvizovane,napravljene od grana,nemarno ostavljene pored kocke.......isusene,mjestimicno oljustene,negdje napucene kore........polomljenih precki u sredini.....
Konj stoji pored kocke,zgrozen merdevinama,divan crni konj,najljepsi ikad,divljina i sloboda se cita u njegovom pogledu,gordo gleda u nebo,dok kopitom rije zemlju,njusi zrak,vrelinu.........rze uplaseno,osjeti nadolazecu oluju........
Oluja dolazi nenadano,divlje,ostavlja pustos za sobom,dize pijesak,sve postaje krvavo crveno,kida napucenu koru s merdevina............travka se sitnim korjencicem bori da ne bude istrgnuta iz sigurnog stanista kocke..........konj,zaslijepljen pijeskom,panicno koraca,spotaknuvsi se o merdevine, zgazi jedino ono sto mu je znacilo sve u tom nistavilu,samo koji momenat prije..........malu smaragdnu travku


Koji crnjak

odgovor:

A mislim da u mojim odgovorima nema odgonetke šta znači pustinja,valjda naš život,trenutno okruženje životno ili samo okolnosti,možda trenuci kad zamišljamo se i odvodimo u psihotest.

Crvena boja,crveni pjesak nebo u daljini crveno tj rumeno…lagani povjetarac remeti mrtvilo.

Kao da je rečeno da u tvom životu trenutno preovladava nešto “sve isto,jedno se utapa u drugo,drugo u treće I onda ti to sve liči na mrtvilo,osim laganog povjetarca koji vadi stvar
Pa remeti,kao ovo “zamisljanje”…kao da je ono remećenje mrtvila da bi pokazalo šta ti želiš osim te dvije crvene I jedne rumene stvari.

Sad mogu da citiram određene riječi, jer sam dala objašnjenja za test, a sad se malo zabavljam dešifrujući po intuiciji I zadovoljstvu vaše male priče.
Reklo bi se recimo da…nekako pri svojim objašnjenjima najviše obraćam pažnje “kako je nešto rečeno”,možda je to greška ali naravno ne zadržavajući se striktno na tome…onda bi trebalo malo pogledati I između redova.
Tamo piše…itd itd itd…bezbroj tačkica koje nedostaju tvojoj slici realnosti.
Samo ti znaš šta ti nedostaje u I između tačaka.

kamena kocka,sivo-bijeli kamen,popucale,grube povrsine,isprane, duboko usjecene brazde,nema rubova,oronuli,samo naznake da je to nekad bila kocka,ukopana cvrsto u pijesak.......jedna sitna travka,tek nikla iz mrtvila kamena i pijeska,ponosno strsi i ubija svojom ljepotom,narusava sklad smaragdnom bojom..... kamena kocka,samo mi nije jasno dali je travka iznikla u kamenu ili negdje pored,najvjerovatnije pored…ne znam zašto neka vrsta očajanja, samo naznake da je to nekad bila kocka…kao da praviš neku usporedbu od sebe bivše,I sebe trenutno zatečene ili buduce.
To što je čvrsto ukopana u pjesak moglo bi da znači da si srasla sa okolinom tj sredinom…I da možda nisi raspoložena ili nisi imala priliku da se krećeš mnogo,I ako jesi uvijek znaš šta te I gdje čeka…ali kad se malo bolje zagledam u tvoje riječi ti pišeš o travki I kao da je ona narušila sklad svojojm bojom…pa razmišljam ako je sklad bio kamen I pjesak ,onda je cvijet ponosan I predstvalja ljepotu I smaragdne je boje ali ipak remeti sklad…kao što je nebo,pjesak,I sunce bilo sklad pa vjetar ga remetio…
Sad dolazim do zaključka da kod tebe postoji sklad I remećenje…u prevodu sklad bi ti predstvljalo okolinu koja je u istim nijansama I tebe koja zajedno sa okolinom si sklad u sličnim nijansama
(pjesak I kamen su recimo od sličnog materijala I sl)…znači cvijetovi I vjetrovi remete,narusavaju sklad.ponos I ljepota narušavaju tebe I tvoju okolinu a vjetar narušava boje tj. Mrtvilo…
Jako zanimljivo.
Kocka I pustinja ocigledno imaju svoj sklad I njegovo narušavanje.ti najbolje znaš šta to znači.
Ali zašto travka ubija svojom ljepotom!zar sve sto je lijepo narušava sklad!?štrči…vjetar da probudi I osvježi a ponosni cvijet da oplemeni izgled pustinje…kamenog mrtvila
Mislim da je sklad postignut između vjetra I travke.to je definitivno.priznala to sebi ili ne.
Merdevine,improvizovane,napravljene od grana,nemarno ostavljene pored kocke.......isusene,mjestimicno oljustene,negdje napucene kore........polomljenih precki u sredini.....
Prijateljstvo, da više ne pišem u siframa …improvizovano,može se reći stvorena u koracima,
Okolnostima,ništa planirano,ležerno,pa čak I nemarno su pored tebe.ona stara isusena,ona prekinuta-NASTAVLJENA oljuštena takoreći pa postoje I ona napucene kore,hm…valjda zbog godova drveta koja neplanirano su tu gdje jesu I ležerno.
Moglo bi se reći da i na prijateljstvo gledaš sa svih strana kao I na život….sklad,narušeni sklad,budući sklad…onda bi oljuštena I polomljena predstavljala narušavanje…mada ga ovdje ne spominješ…mislim da od sebe I života,okoline tražiš sklad I svjesna si sta a narušava… a prijateljstvo je nekako za tebe “improvizovano”…kao životna potreba…dok si ti I pustinja I travka nekako ipak “neiprovizivani”takav utisak stičem.mada I na test si nekako gledala “improvizovano”
Sve si samo prešla,nagovjestila…sa detaljima ali bez veznih detalja…nema cjelovitosti…

Konj stoji pored kocke,zgrozen merdevinama,divan crni konj,najljepsi ikad,divljina i sloboda se cita u njegovom pogledu,gordo gleda u nebo,dok kopitom rije zemlju,njusi zrak,vrelinu.........rze uplaseno,osjeti nadolazecu oluju........
Muskarac koga ti zelis u svojoj blizini bukvalno kad bi objasnjavala zgrožen je tvojim prijateljima tj.zgrožen možda načinom spravljanja prijateljstva ili gledanja na prijateljstvo.
Zeliš nekog najljepšeg nego ikad,divlji I Slobodan ima pogled,gord gleda gore a svjestan je da je dole, I pravo I ono što osjeća u tvojoj blizini je “životni problemi”.
Oluja dolazi nenadano,divlje,ostavlja pustos za sobom,dize pijesak,sve postaje krvavo crveno,kida napucenu koru s merdevina............travka se sitnim korjencicem bori da ne bude istrgnuta iz sigurnog stanista kocke..........konj,zaslijepljen pijeskom,panicno koraca,spotaknuvsi se o merdevine, zgazi jedino ono sto mu je znacilo sve u tom nistavilu,samo koji momenat prije..........malu smaragdnu travku
A tvoji životni problemi dolaze nenadano I ti problemi se tiču svega:tebe,prijatelja,ljubav
Prosto nesnalažljiva si u problemima.prijatelji koji su možda tek trebali dato postanu u životnim problemima postaju izgubljeni.okolina se diže,…prosto problemi su problemi…ne shvataš ih olako.
Neki moj sveopšti utisak je da možda postoji nešto u tvojoj prošlosti ili sadašnjosti što čuvaš kao tajnu javnu ili tajnu…I da se bojiš da I prijatelji I muskarac “najljepši ikad” I okolina u stvari ne vide “malu smaragdnu travku”…ja mislim da ti nisi onaj kamen,nego bas ta travka…
Ali zbog onog prije I onog sad…a sve mi se čini da su tebi “životni problemi-ono što će biti”
U smislu ti se toga bojiš…
I zaista želiš da značiš nekome,I da te taj neko “ne zgazi”…ne znam
Samo se igramo riječima.


Koji crnjak

odgovor:
Ti si rekla za svoju priču a ja bi rekla kakva smaragdna ponosna travka!
Слика



"...čudno je, kako nam malo treba da budemo srećni

a još čudnije kako nam baš to malo i nedostaje..."