Razne zanimljivosti

Уредник: Moderatori

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Razne zanimljivosti

Порукаод luna » 02 Окт 2006, 18:49

DREVNA RIMSKA CESTA

Via Julia Augusta privlači turiste

Drevna rimska cesta Via Julia Augusta otkriva, svakim novim danom iskapanja, sve više tajni koje privlače sve više turista i ljubitelja kulture


Слика

LA TURBIE - Cesta koju je izgradio rimski car August u čast osvajanja Alpa 12. godine prije Krista ide putem koji se tradicionalno pripisuje osvajaču i civilizatoru Zapada Herkulu 'Monoikosu' (Samotnom) - odakle i ime Monacu, objašnjavaju Francuz Pascal Arnaud i Talijanka Daniela Gandolfi, dvoje znanstvenika odgovornih za arheološka iskašanja.

Zamisao je potaklo jedno arheološko otkriće, kad se shvatilo da dva komada jednog rimskog nadgrobnog natpisa, od kojih je jedan bio u Mentonu, a drugi u Vintimilli, zajedno daju jedan, rekao je Arnaud.

Taj stručnjak za povijesnu geografiju smatra da je to bio 'simbol' u etimološkom smislu riječi. U antičkoj Grčkoj je 'sumbolon', znak prepoznavanja, bio predmet koji bi se prelomio i od kojeg su dvije obitelji svaka imale po jedan komad.

Via Julia Augusta ide od mjesta Vintimille u Italiji do francuskog mjesta La Turbie, koje se nalazi iznad Monaca. Ide uzduž morske obale i svako malo je presijecaju tvorevine civilizacije poput autoceste ili željezničkih tračnica, ali posvuda turiste i druge namjernike veliki panoi upozoravaju da je tu nekad bila Via Julia Augusta.
.. ja malena, suknjica šarena,
vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 02 Окт 2006, 18:51

ŠPEKULACIJE UOČI DODJELE

Nobelova nagrada za književnost 2006.

Слика
Philip Roth

S približavanjem dodjele Nobelove nagrade za književnost, špekulacije su sve brojnije u književnim krugovima koji i ove godine kao favorite vide Amerikanca Philipa Rotha, Izraelca Amosa Oza, Sirijca Adonisa i Peruanca Maria Vargasa Llosu


STOCKHOLM - Vjerna tradiciji, Švedska akademija koja svake godine, od pokretanja nagrade 1901., dodjeljuje uglednu nagradu ne daje apsolutno ništa naslutiti.

Jedina stvar koja je sasvim jasna, eksplicitna, jest da su trenutno u modi književna svjedočanstva, smatra Jonas Axelsson, izdavač u nakladnoj kući Bonnier, jednoj od najvećih u Švedskoj.

Često smo mislili da pisci iz područja zahvaćenih ratom mogu biti nagrađeni , objašnjava on ustvrdivši da bi ove godine Amos Oz bio vrlo prikladan.

Po njegovu mišljenju, dodjela nagrade Mađaru Imreu Kerteszu 2002. i Južnoafrikancu J.M. Coetzeeu 2003. otkriva zanimanje Akademije i posebice njegova stalnog tajnika Horacea Engdahla za 'književnost koja svjedoči o stvarnosti'.

Godine 2001., obilježavajući stotu obljetnicu nagrade, Švedska akademija organizirala je simpozij na temu književnog svjedočanstva.

Književna nagrada jedina je Nobelova nagrada za koju se ne zna točno dan kad se dodjeljuje. Odbor će 48 sati unaprijed objaviti hoće li to biti sljedećeg četvrtka ili tek 12. listopada.

Kao i ostale nagrade, popraćena je s 10 milijuna švedskih kruna (1,08 milijuna eura).

Čeh Milan Kundera te Philip Roth, kojega se već godinama smatra izglednim kandidatom, također imaju dobre izglede.

Amerikanka Joyce Carol Oates "najbolje je plasirana američka autorica" na listi Akademije, kazao je Stephen Farran-Lee, izdavač kod nakladnika Norstedts.

No, za njega su pravi favoriti sirijski pjesnik Adonis, što je pseudonim Alija Ahmada Saida Esbera, te Turčin Orhan Pamuk. Želio bi i da Japanac Haruki Murakami dobije Nobela.

U književnim se krugovima spominje Šveđanin Tomas Transtroemer, Francuz J.-M.G. Le Clezio ili žene - Alžirka Assia Djebar i Britanka Doris Lessing.

Dobro kotiraju i Južnokoreanac Ko Un, Nizozemac Cees Noteboom, Meksikanac Carlos Fuentes, kao i Britanac indijskog podrijetla Salman Rushdie i Poljak Ryszard Kapuscinski.

Na on line kladionici Ladbrokes.com, oklade daju prednost Orhanu Pamuku (3/1), ispred Adonisa, Kapuscinskog, Joyce Carol Oates i Philipa Rotha, dok je daleko iza Amerikanac Bob Dylan (500/1).
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 02 Окт 2006, 18:52

'U2 BY U2'

Članovi benda U2 objavili svoje biografije


Nakon Londona i Dublina, U2 manija zahvatila je i New York. No, ovaj put se ne radi o glazbi već o - knjizi. Bono, The Edge, Larry i Adam autori su vlastite biografije naziva 'U2 by U2' u kojoj sasvim otvoreno i iskreno govore o svojim počecima i uzbudljivom putovanju do današnjeg statusa, nudeći mnoge dosad nepoznate činjenice i čak 1.500 jedinstvenih fotografija

Слика

Knjiga je službeno puštena u prodaju 22. rujna, a prvo potpisivanje knjige U2 je odradio u Londonu. Još večer prije ulaz u knjižaru bio je zatrpan stotinama nepokolebljivih obožavatelja koji su, unatoč kiši, strpljivo čekali na upoznavanje s bendom.

U Dublinu je tu privilegiju imalo tek njih 250 koji su osvojili posebne ulaznice preko službene web stranice i radio postaja diljem Irske, iako to nije obeshrabrilo još tisuću njih koji su se okupili ne bi li bar uspjeli vidjeti svoje omiljene zvijezde.

Sličnim principom se poslužila i najveća njujorška knjižara Barnes and Noble's koja je prvim kupcima knjige dijelila posebne kodirane narukvice koje su ujedno bile i ulaznice za potpisivanje knjiga.

U Hrvatskoj je prava na ekskluzivnu biografiju grupe U2 otkupila zagrebačka Naklada Ljevak, koja najavljuje kako će se 'U2 by U2' na hrvatskom jeziku moći čitati već početkom studenog.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 04 Окт 2006, 19:22

UPITNA ATRAKCIJA

Shakespeareova Julija nije iz Verone?

Verona je nadahnula mnoge naraštaje romantičara, ali čini se da prava Julija nije iz tog grada u koji je William Shakespeare smjestio radnju svoje glasovite ljubavne tragedije

Слика

Prava Julija nije živjela u Veroni, nego u susjednoj pokrajini Friuli-Venezia Giulija, tvrdi potomak pisca iz 15. stoljeća koji je navodno nadahnuo barda.

Luigi da Porto napisao je inačicu priče o Romeu i Juliji koju je navodno preuzeo Shakespeare i pretvorio u dramu 'Romeo i Julija'.

Antonio da Porto, doktor znanosti i piščev potomak kaže da je izvorna priča autobiografija i da se dama na kojoj se temelji izmišljeni lik nije čak ni zvala Julija.

'Kada se Luigi da Porto borio u Friuliji, smrtno se zaljubio u privlačnu domaću djevojku koja se zvala Ginevra', rekao je za Corriere della Sera. 'Bila je zaručena, ali je to nije spriječilo da mu uzvrati ljubav'.

Dvoje zaljubljenih kratko je bilo u vezi koja se raspala kada je Da Porto ranjen u bitki, rekao je.

Otkriće nije naišlo na veliko zanimanje u Veroni.

'Ovdje govorimo o književnosti, a ne o povijesti', rekao je Giulio Tamassia, predsjednik 'Julijina kluba' iz Verone koji je siguran da je Julija bila iz Verone, gdje je i njezina kuća, jedno od najvažnijih turističkih odredišta u gradu.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 17 Окт 2006, 12:51

Prodaje se Kolumbov atlas

Слика

Engleska je otočić u Biskajskom zaljevu, Škotska je izgubljena u 'Njemačkom moru', Azija je prevelika. Kolumbo je s tim prvim ikad tiskanim atlasom krenuo na put u Indiju, a našao Ameriku.


Najstariji tiskani atlas, kojim se prije petsto godina služio Kristofor Kolumbo u potrazi za zapadnim putem do Indije, a onda nabasao na Ameriku, bit će prodan na dražbi u utorak u londonskoj kući Sotheby´s. Procijenjen je na najmanje dva i pol milijuna eura.

Radi se o jednom od dva očuvana primjerka zbirke karata poznate pod naslovom Cosmographia, tiskane 1477. Atlas se temelji na ptolomejskom shvaćanju svijeta i u njemu postoje samo tri kontinenta, Europa, Azija i Afrika, k tome i vrlo neprecizno ucrtana.

Engleska je prikazana kao izduženi komad kopna u Biskajskom zaljevu, Škotska je smještena u "Njemačkom moru", Azija je dvostruko veća negoli bi trebala biti. Zemlja je ravna ploha.

Stručnjaci tvrde da predstavlja neprocjenjiv dokument iz vremena velikih otkrića. Primjerak je 2004. zamalo uništen u požaru kuće njegovog zadnjeg vlasnika, britanskog lorda Wardingtona.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 21 Окт 2006, 09:06

Toplice na kraju tunela

Слика
Najpoznatiji David na svijetu

Starozavjetni kralj David i njegovi nasljednici voljeli su se kupati u bazenu kraj voćnjaka. Arheolozi su u Jeruzalemu počeli kopati tunel za koji vjeruju da će ih dovesti do Davidovih toplica.


Među arheolozima je zadnjih dana zavladalo uzbuđenje jer je iskapanjem u Jeruzalemu otkriven tunel koji bi, prema mnogim stručnjacima, mogao voditi u bazen kojim se služio kralj David.

Arheolozi misle da tunel vodi do bazena koji je nekada bio kraj voćnjaka i gdje su se možda kupali kralj David i članovi njegove dinastije.

Kako bi provjerili je li to doista Davidov bazen, arheolozi će morati kopati još nekoliko mjeseci do drugoga kraja 30-metarskoga tunela, a takvo iskapanje zahtijevat će posebnu dozvolu grčke pravoslavne patrijaršije, vlasnika zemljišta gdje se nalaze toplice.

Iskapanja u gradu kralja Davida, zapadno od Zida plača, traju već godinama, a lani su arheolozi otkrili bazen iz vremena Drugoga hrama kojim su se služili hodočasnici u Jeruzalem da se osvježe nakon duga putovanja.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 21 Окт 2006, 09:08

SKUPA NEZGODA

Bogataš probušio Picassovu sliku

Слика
The Dream

Slavna Picassova slika The Dream pretvorila se u pravu noćnu moru za Stevea Wynna, kockarskog magnata iz Las Vegasa, kada je slučajno napravio rupu u platnu vrijednom milijune dolara. Wynn je baš okončao prodaju slike procijenjene na vrjednost od 139 milijuna američkih dolara drugom kolekcionaru Picassa i, pokazujući je, nezgodnim pokretom oštetio umjetničko djelo

Scenaristica Nora Ephron, koja je ovaj incident opisala na svom blogu, kaže da se sve zbilo kad je Wynn podigao ruku objašnjavajući nešto o slavnom portretu Picassove ljubavnice Marie-Therese Walter.

'U tom trenutku njegov je lakat udario u platno i to je proizvelo strašan zvuk', piše Ephron, napominjući da Wynn ima očnu bolest koja umanjuje periferni vid, što je moglo uzrokovati ovaj nemili događaj.

Pogodak 'u sridu' Wynn je prokomentirao: 'Sranje, pogledajte što sam učinio.'

Ured Stevea Wynna potvrdio je priču. Wynn će poništiti kupoprodajni ugovor za sliku te popraviti nastalu štetu i zadržati umjetninu.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 21 Окт 2006, 09:10

IZLOŽBA DIEGA VELÁSQUEZA

Španjolski majstor obara rekorde


Jedna od najočekivanijih izložbi u svijetu, ona posvećena opusu Diega Velaśqueza, jednog od najznačajnijih slikara 17. stoljeća, oborila je ovih dana rekorde buduće posjećenosti

Слика
Velásquezov akt nastao je u vrijeme kada je taj žanr zabranjivala inkvizicija


Naime, izložba još uvijek nije otvorena, ali je unaprijed prodano više ulaznica nego za ijednu drugu izložbu koju je pripremila Nacionalna galerija u Londonu (uključujući i hit izložbe Vermeera, Tiziana i Caravaggija).

Ovakvo zanimanje za (u današnje vrijeme) ne pretjerano privlačne stare majstore premašilo je sva očekivanja organizatora. Na izložbi će biti predstavljeno 46 Velásquezovih radova.

U Nacionalnoj galeriji u Londonu nalazi se devet Velásquezovih remek-djela, koja će zajedno s još deset radova prikupljenih iz ostalih britanskih muzeja činiti srž ove velike izložbe. Ona će, između ostalog, predstaviti i jedini akt velikog majstora, koji se smatra svojevrsnim draguljem njegova opusa jer je nastao u vrijeme kada je slikanje aktova branila inkvizicija.

Ostatak djela bit će prikupljen iz madridskog Prada u kojem se čuva najveći dio opusa ovog majstora. Kustosi i organizatori vjeruju da će ovo biti jedna od najuspješnijih izložbi u povijesti Nacionalne galerije.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 03 Дец 2006, 15:53

Kuda ide ženski akt?
Piše: Patricia Kiš

Слика

U suvremenoj fotografiji akt doživljava preporod, a Koščević iz obilja ponuđenog bira i radove Mare Milin te Jasenka Rasola.


Za predstavljanje na najvećoj srednjoeuropskoj manifestaciji fotografije, koja se od 4. studenog odvija u Bratislavi, Želimir Koščević odabrao je temu akta u hrvatskoj fotografiji jer je, kaže, slabo kustoski i muzeološki obrađena i nedovoljno valorizirana. Naime, iako atraktivna, ova tema još čeka interpretaciju. Osim što je bila dio šire izložbe akta u umjetnosti Davora Matičevića, šireg pregleda nema.

Koščević, koji vodi fotogaleriju Lang u Samoboru, kaže da 53 fotografije koje se pokazuju na izložbi mogu biti poligon za daljnja istraživanja te da je "otkrivanjem" nekih fotografija shvatio da u Hrvatskoj često ističemo u plan druge žanrove, dok je upravo akt nepravedno zapostavljen.

Samo dva muška akta

Слика

Kao primjer ističe sjajne fotografije Milana Pavića, jednog od aktera zagrebačke škole 40-ih, poznatijeg po interpretacijama onodobnih događaja i ličnosti iz povijesti. Ipak, Pavićevi aktovi, smatra, mogu ići uz bok poznatim američkim stil fotografijama, a i nastaju u isto vrijeme, neki čak i ranije. Od ovog autora u Bratislavu na Mjesec fotografije u prostor Galerije Michalsky Dvor, gdje je smješten hrvatski "paviljon", putuje prikaz ljepotice koja čita. Prikaz ženskog akta i inače dominira u izboru, izuzev dvaju muških aktova u djelima Petra Dabca i Mije Vesovića.
Najstarija fotografija koja će se naći na izložbi, ujedno je i najstarija poznata fotografija akta u Hrvatskoj - datira u 1865. godinu, a potpisuje ju grof Juraj Drašković. Lagodno ispružena "frajla" vjerojatno je bila služavka kod Draškovića. Koščević ne smatra da je u to vrijeme bilo teško nagovoriti model na poziranje.

Akt fotografija je odavno prestala biti isključivo interpretacija ženskog akta kroz muško oko, a da je to tako svjedoči nedavni ciklus fotografija Dubrovkinje Mare Bratoš na kojima sama snima svoj akt.

"Fotoaktove" je umjetnica bila pokazala u Lazaretima, a interes za aktove i tijela u njezinoj fotografiji uslijedio je nakon prikaza lica.

Слика

Iako je u fotografiji akta u smislu neke uvjetno nazvane provokacije već sve "odrađeno", ovaj ciklus bio je izazvao veliko zanimanje.

U suvremenoj fotografiji akt doživljava preporod, a Koščević iz obilja ponuđenog bira i radove Mare Milin te Jasenka Rasola.

Na izložbi će biti predstavljen Rasolov ciklus koji je zagrebačka publika imala prilike vidjeti u KIC-u. Riječ je o ciklusu kolor-dijapozitiva koji se oslanja na fotografije iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća pod nazivom "Iz arhiva Oskara H."

Posebna su poslastica fotografije slikara Bele Čikoša Sesije. Riječ je o seriji fotografija slikarovih golih modela, a uglavnom su to njegove anonimn e studentice.

Слика

Puno "golotinje" ima i ako dignemo pogled gore s ceste i ako imamo dobru moć opažanja, a to je podcrtao 60-godišnji Vladimir Vučinović fotomonografijom "Aktovi na zagrebačkim pročeljima", koji će se također naći na izložbi. Riječ je o seriji nagih ljepotica sjajnih tijela nastalih u sklopu kompozicija na zagrebačkim fasadama uglavnom u 19. stoljeću.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 31 Мај 2007, 11:21

Pronađen grob kralja Heroda

Слика
Kralj je 'svoj' grad podigao na vrhu brda

Izraelski arheolozi objavili su da su otkrili grob Heroda Velikog, slavljenog zbog drugog proširenja jeruzalemskog hrama i ozloglašenog zbog navodnog pokolja nevine dječice.


Izraelsko sveučilište objavilo je u ponedjeljak navečer da je otkrivena grobnica kralja Heroda, kojeg neki nazivaju i Velikim, Rimljanima podređenog "židovskog kralja" drevne Judeje.

Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu u kratkom priopćenju navodi da je grobnica otkrivena na nalazištu Herodiuma, stjenovitom prstenu uzdignutom više od 750 metara nad morem, na vrhu brda gdje je stajala utvrđena palača, oko 12 kilometara udaljenom od Jeruzalema.

Herod je izgradio raskošnu palaču na ravnom vrhu brda te se pretpostavljalo da je ondje i pokopan, no godine arheoloških istraživanja do sada nisu dale nikakvu potvrdu te teorije.

Sveučilište je priopćilo da će pojedinosti o otkriću objaviti na konferenciji za novinare u utorak.

U Evanđelju po Mateju piše da je Herod naredio "pokolj nevine muške novorođenčadi" u Isusovu rodnom mjestu Betlehemu, jer se plašio da će ga novi "židovski kralj", o čijem su ga rođenju izvijestila trojica mudraca, svrgnuti s prijestolja.

Rimski senat imenovao je Heroda kraljem Judeje, rimskim vazalom i saveznikom, oko 40. prije Krista. Prema starom židovskom povjesničaru Flaviju Josipu, Herod je umro 4. godine prije Krista.

Bio je slavljen zbog drugog proširenja jeruzalemskog hrama, izgradnje luke Cezareja, radova u Jerihonu te gradnje utvrđenog grada Masade.

Izraelske novine Harec pišu na svojoj internetskoj stranici da je Herodov grob pronašao profesor s Hebrejskog sveučilišta Ehud Necer, koji vodi arheološka iskapanja u Herodiumu od 1972. godine.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 05 Окт 2007, 17:02

NAJSKUPLJA PISMA POVIJESNIH LIČNOSTI

3,8 milijuna funti za stare papire

Kojim je riječima vojskovođa Napoleon snubio buduću ženu Jozefinu, zašto je pisac Ernest Hemingway od ljudi više cijenio bikove i što je indijski vođa Mahatma Gandhi zapisao nekoliko dana prije no što je ubijen, tek su neki detalji koje otkriva kolekcija pisama i dokumenata što ih je sakupljao švicarski bankar Albin Schram. Kolekcija je na jučerašnjoj aukciji u londonskom Christie'su prodana za 3, 8 milijuna funti, čime je gotovo dvaput premašena očekivana svota


Слика

Aukcijska kuća Christie's na dražbi je ponudila 570 pisama i brojne spise proizišle iz pera najznačajnijih ličnosti svjetske povijesti, umjetnosti i znanosti u razdoblju od 13. do 20. stoljeća. Nakon smrti Švicarca Schrama 2005. godine, vrijedna kolekcija koju je dopunjavao 30 godina pronađena je u ormariću u praonici njegove vile. Schramova obitelj nije imala pojma o vrijednosti kolekcije.

ĐAKONOVA UTJEHA

Među pismima, najvišu je cijenu, 114 tisuća funti, postiglo ono pjesnika Johna Donnea upućeno Lady Kingsmill nakon samoubojstva njezina muža 1624. godine. Donne, đakon u Katedrali svetog Pavla u Londonu, tješio je udovicu riječima da ne smije sumnjati u božje odluke napominjući da bismo ga trebali moliti da nas učini malo boljima.

NAPOLEON MEKA SRCA

Schramova kolekcija otkrila je i romantičnu stranu velikog vojskovođe Napoleona Bonapartea. Svojoj prvoj supruzi Jozefini Napoleon je pisao uoči vjenčanja 1796. godine, a dan nakon žestoke predbračne svađe. Zaista misliš da te ne volim zbog tebe same? Nego zbog čega? Oh, madame, zaista to misliš? napisao je u neurednom i išaranom pismu do ušiju zaljubljeni Napoleon. Tvoje misli truju mi život, razdvajaju dušu napola patetično se izrazio moćni osvajač te zaključio riječima: Šaljem ti tri poljupca - jedan na tvoje srce, jedan na tvoja usta i jedan na tvoje oči. Napoleon se kasnije oženio Jozefinom, no ubrzo ju je, nakon što mu nije rodila dijete, ostavio i oženio se kćerkom austrijskog cara Marijom Lujzom.

Слика
Rastreseni Napoleon nije mnogo mario za urednost ljubavnog pisma upućenog voljenoj Jozefini

Ovo Napoleonovo ljubavno pismo procijenjeno je na maksimalnih 50 tisuća funti, no sinoć je telefonom prodano za 276 tisuća.

ZAŠTO SU BIKOVI BOLJI OD ŽENA

Strasti nije nedostajalo ni američkom piscu i promotoru koktela Mojito Ernestu Hemingwayu kada je 1925. godine na putu prema Pamploni, španjolskom gradu poznatom po utrci s bikovima, pisao kolegi Ezri Poundu.
Riječ je o satiričkom pismu u kojem Hemingway razračunava sa ženama i mrskim mu kritičarima hvaleći najvrjednija bića – bikove: U najmanju ruku, bikovi nisu najbolji stilisti engleskog jezika. Bikovi od 25 ne moraju se vjenčati sa ženama od 55 i čekati da ih pozove na večeru. Bikovi ne očekuju da ćeš ih oženiti i od njih napraviti poštenu ženu. Jestivi su kad ih ubiješ. Rijetki su homoseksualci. Za mene, oni uopće nisu egzotični. Posve su obični. U svakom slučaju, veliko olakšanje nakon svih silnih sranja o umjetnosti. Kvragu i cijela američka scena. Tko šljivi običaje i lijepo ponašanje. Želim češći i bolji seks, tučnjavu i bikove. Hemingway je nakon boravka u Pamploni utrku s bikovima proslavio djelom 'A sunce izlazi'. Christie's se, pak, proslavio postignutom cijenom od 78 tisuća funti za ovo pismo.

SRAMEŽLJIVI ČAJKOVSKI

Ruski skladatelj i dirigent Petar Iljič Čajkovski bio je skroman i ponizan u trenucima kad se pokušavao predstaviti europskoj publici. Nakon uspjeha u Rusiji pisao je 1876. godine violinistu Edouardu Colonneu u Pariz predstavivši se kao ruski skladatelj koji u svojoj zemlji uživa stanovit ugled, no nepoznat je široj publici. U sramežljivo intoniranom pismu je naglasio da želi iznajmiti jednu koncertnu dvoranu u Parizu, da ne očekuje od publike da plati kako bi ga došla slušati te da će sam financirati nastup koliko je god potrebno. Sam ću razdijeliti i besplatne ulaznice, završio je Čajkovski. S obzirom da mu je gostovanja u inozemstvu financirala mecena Nadežda von Meck, Čajkovski je, nakon što je ugovorio dvoranu, mirne duše dirigirao pred pariškom publikom.

Mnogo odlučnije je nastupio Ludwig van Beethoven u pismu upućenom prijatelju Nikolausu Zmeskallu kad je tražio da mu pošalje jednu kompoziciju za kvartet: Molim te, pošalji mi to do četiri popodne, treba mi hitno. Ako tvoj sluga ne pronađe nikog od ukućana, neka to ostavi mojoj domaćici.

INDIJCI VRATILI GHANDIJA

Kad je velik novac u igri, ne može proći bez skandala. Za veliku reklamu ove aukcije pobrinula se indijska vlada tražeći od Christie'sa povlačenje s dražbe posljednjeg spisa Mahatme Ghandija. Nakon polugodišnjeg dopisivanja, iz aukcijske kuće su tek dva dana prije prodaje ipak odlučili Indijcima vratiti 'nacionalno blago' procijenjeno na 12 tisuća funti u kojem Ghandi pozivana na bolje odnose među muslimanima i hindusima u Indiji.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 05 Окт 2007, 17:14

U Solinu izronilo vrijedno nalazište

U negdanjoj Saloni pronađeno još jedno vrlo vrijedno arheološko nalazište: zid dug 15 m i dijelovi najmanje triju vrhunski obrađenih mramornih sarkofaga iz druge polovice III st.

To su jedinstveni sarkofazi izrađeni u Grčkoj isključivo za Dalmaciju, kaže arheolog Goran Skelac, direktor zagrebačke tvrtke Geoarheo, koja nadzire probijanje trase ceste koja treba spojiti istočni i zapadni dio Solina. Po njegovoj ocjeni to se nalazište svrstava uz bok najvrjednijim antičkim nalazištima do sada pronađenim na ovim prostorima.

"Sarkofazi su vrhunski obrađeni i na njima se ocrtavaju duboki reljefi s prikazima raznih božanstava i figuralni prikazi od kojih neki do sada nisu viđeni, a veličinom, bogatstvom i kvalitetom izradbe predstavljaju unikatna djela", kaže Skelac.

Nalazi su se počeli pojavljivati na dubini od jednog metra, a dio nove solinske ceste već je iskopan na dubini od 3,5 metara jer se očekuje da će izroniti još neka povijesna blaga.
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
luna
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 3968
Придружен: 02 Јун 2005, 18:48
Место: Dežela

Порукаод luna » 06 Дец 2007, 11:10

Ecu počasni doktorat

Слика

Umberto Eco primio je počasni doktorat Sveučilišta u Ljubljani za svoj široki znanstveni opus na različitim područjima, a održao je i predavanje Povijest ružnoće, što je tema njegove nove knjige.


Nakon što je zahvalio znanstvenom vijeću najstarijeg slovenskog sveučilišta na iskazanoj počasti novinare je zamolio da mu ne postavljaju neugodna pitanja.

"Možete me pitati što god želite, samo su dva pitanja isključena – što mislim o Berlusconiju i što mislim o filmu Ime ruže", našalio se Eco.

Govoreći na konferenciji za novinare o svojim pogledima na svijet, društvo i politiku, Eco je među ostalim rekao da vjeruje u uspjeh ideje Europske unije zbog koje je danas nemoguće zamisliti rat na starom kontinentu, a upozorio je i na tendencije sve većeg regionalnog povezivanja koje bi moglo dovesti do postupnog nestanka klasičnih nacionalnih država.

Proslavljeni talijanski znanstvenik, esejist i književnik koji i u stvaranju literarne fikcije koristi povijesne izvore i građu ustvrdio je da se najviše slaže s poslovicom da je povijest učiteljica života.

"Sadašnjost možemo razumjeti samo ako upoznamo prošlost", rekao je Eco, ali dodao da se toga ponekad ne drže političari, te da je to izvor njihovih pogrešnih odluka.




Hina
.. ja malena, suknjica šarena,

vetar piri pa mi suknju širi ..Слика

Корисников грб
Mustra
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 30171
Придружен: 26 Сеп 2005, 14:52
Контакт:

Порукаод Mustra » 26 Апр 2008, 20:50

Dučićeva nenapisana pesma

Слика
"Eho reči što se nisu rekle”: Jovan Dučić (Fotodokumentacija „Politike”)

Čini nam se da ona, hajdegerovski određena jedna, jedina velika pesma isijava u Dučićevim lirskim ciklusima u kojima se progovara o metafizičkim temama

TUMAČENJA

Ravno sto godina nakon pojave Dučićeve zbirke Pesme (1908), svakako naše najznačajnije pesničke knjige iz prve decenije dvadesetoga veka, nema sumnje (a tokom proteklih decenija i te kako ih je bilo) da je njen autor jedan od najvećih umetnika srpskog stiha. Gledan u celini, njegov pesnički opus je bogat i impresivan, metrička virtuoznost i jezička sofisticiranost u pretežnijem broju pesama je zadivljujuća.

Ipak, nad tim opusom lebdi jedno neprijatno pitanje: koja je i gde je Dučićeva velika pesma, ona prepoznatljiva, nezaobilazna, koju bi na pomen Dučićevog imena ponajpre prizvala u svest velika većina čitalaca i kritičara? Skloni smo naime, nikako bez razloga, da pojedine pesnike, one koje nazivamo klasicima, i to mahom Dučićeve savremenike, vezujemo za njihove velike, verovatno i najbolje pesme, one oko kojih se poput poetičkog jezgra ili motivskog magneta okupljaju sva druga njihova ostvarenja, pesme koje su ne samo nezaobilazne u svakom antologijskom izboru, nego su postale, nezavisno od vremena kada su nastale, vrhunska, reprezentativna ostvarenja našeg jezika i umetnosti.

I kritičari, govoreći o ovim autorima, obično počinju ili svoja tumačenja završavaju promišljanjem tih velikih pesama, koje su uglavnom i najzahtevnije za razumevanje – to je Santa Maria della Salute u poeziji Laze Kostića, Možda spava za Disa, Svetkovina Sime Pandurovića, Iskrena pesma Milana Rakića, a kod Crnjanskog verovatno poema Stražilovo. Koja bi onda bila ta pesma u Dučićevom opusu? Saglasnosti kod tumača i čitalaca izgleda da nema – neki bi izdvojili Jablanove, drugi verovatno programski sonet Moja poezija ili možda neku od poznijih refleksivnih pesama poput Povratka, Putnika ili Natpisa.

Kao prilog tvrdnji da ovo pitanje nije nimalo proizvoljno, već, naprotiv, zadire u srž ne samo doživljaja i razumevanja Dučićeve, nego i poezije uopšte, stoje dva važna argumenta – prvi, autopoetički, koji je formulisao sam Dučić u jednom od svojih eseja, i drugi, hermeneutički, koji je neku deceniju nakon našeg pesnika obrazložio jedan od najboljih tumača prirode pesničkog jezika, filozof Martin Hajdeger. Fascinantan je i neočekivan susret Dučićevog i Hajdegerovog razmišljanja o nenapisanoj pesmi, s tim što prvi govori iz vizure pesnika a drugi iz perspektive čitaoca i tumača. Na kraju svog briljantnog eseja o Miloradu Mitroviću, danas poluzaboravljenom pesniku sa izmaka devetnaestog veka, Dučić, u duhu simbolističke poetike, opširno piše o tome kako zapravo svaki pesnik nikada ne ispeva svoju najlepšu pesmu. U stalnoj borbi za prave reči koje bi svojom evokativnom snagom i muzičkim strujanjem prodrle do onog najdubljeg u zapretenoj ljudskoj duhovnosti, pesnik nikada ne stigne da ostvari tu „osnovnu, bitnu, sveobimnu, sverešavajuću” pesmu. „Zato je”, zaključuje Dučić, „traganje svih pesnika za nenapisanom pesmom nešto transcedentno, što i njega samog nadvisuje i natpeva”. Iako uopšteni, ovi iskazi nesumnjivo proističu iz autorovog ličnog stvaralačkog iskustva, odnosno iz autopoetičke svesti o (neminovnom) izostanku upravo svoje velike, svesadržavajuće pesme. Završen u svojoj konačnoj verziji pred autorovu smrt u Americi 1943. godine, esej o Mitroviću objavljen je posthumno u knjizi Moji saputnici 1951, dve godine pre pojave poznatog Hajdegerovog ogleda Jezik u pesmi, o stvaralaštvu Georga Trakla. U duhu svoje filozofije, Hajdeger zasniva osobeni hermeneutički pristup poeziji. Tumačiti poeziju nekog autora zapravo znači tragati, nekada i nesvesno, za njegovom ključnom, svesakupljajućom i sveprožimajućom pesmom koja uvek ostaje neizgovorena. Tumačeći poeziju stalno se moramo kretati od iskazanog ka skrivenom, od prisutnog ka odsutnom, od svake pojedinačne pesme ka onoj jednoj, jedinoj koja stalno izmiče i tek katkad progovori i zazvuči u nekom od stihova i strofa.

Ali od kojih to strofa i pesama treba poći da bismo stigli do obrisa Dučićeve, ovako shvaćene, nenapisane pesme? Iako u njegovim brojnim programskim pesmama možemo naći iskaze poput onog da su stihovi „eho reči što se nisu rekle”, čini nam se da ona, hajdegerovski određena jedna, jedina velika pesma isijava u Dučićevim lirskim ciklusima u kojima se progovara o metafizičkim temama, o tajanstvenom odnosu ovostranog, u kome čovek trenutno jeste, i onostranog prostora, iz koga je potekao i u koji se ponovo vraća. To su ponajpre Večernje pesme, nastajale (kao i Jutarnje i Sunčane pesme) mahom tokom dvadesetih godina prošloga veka, kojima se pridružuje zbirka Lirika iz 1943. godine (objavljena u Pitsburgu upravo na dan pesnikove smrti). Tu su najuspelije i najdublje Dučićeve pesničke slike. One pripadaju poetici nasleđa simbolizma, o kojoj u istoimenoj knjizi govori Sesil Baura, tumačeći poeziju Valerija, Rilkea i Jejtsa gde se, kao i kod poznog Dučića, „priznaje da negde leži tajna bića, čiji pokušaj razotkrivanja pesmi često daje ton i smisao molitve”. Ne samo obraćanje lirskog subjekta Bogu ili anđelu, nego i često prisustvo upitnih formi u sintaksičko-intonacionoj strukturi ovih Dučićevih pesama („Koji je sat u svemiru? / Dan ili ponoć, šta li je?” ili „Ko čeka na međi? O ta / najveća tajna što traje”) ili pak učestalo završavanje rečenica trostrukom tačkom, daje Međi, Čekanju, Tajni, Putniku ili Himeri auru numinoznog, naglašeno usmerava kretanje pesničkih slika od čulnog, predmetnog sveta ka onome što tu predmetnost prevazilazi, onome što je u isti mah i izvor i ušće svekolikog postojanja.

Drama bića koje u sebi nosi božju iskru, ali ipak ne može da pronikne u protivurečnu suštinu svoga tvorca kome se na kraju ponovo vraća, prisutna je u svakoj pojedinačnoj pesmi, ali njeno razrešenje, njen prvi i poslednji čin ostaju nepoznati. Mnoštvo pitanja svoj odgovor ima u onoj sverazrešavajućoj neizgovorenoj pesmi. Tajna čovekovog postojanja postepeno se u svodi na tajnu same reči čije je izgovaranje kratkotrajni prekid između dva ćutanja. Pesnički izgovorene reči čuvaju u Dučićevim poznim stihovima nešto suštinski neizgovoreno što ostaje „iza međe”, u prostoru one jedne i jedine pesnikove pesme koja ostaje nenapisana. Ta pesma postoji u svemoćnom i svesadržajnom čistom bezglasju univerzuma naslućenom u pesmi Međa:

„Znam, čuva bezglasna žica
Sve zvuke neba i sveta,
I crna ponoćna klica
Sve boje sunčanog leta...”

Predrag Petrović
[objavljeno: 19/04/2008]
Слика

Корисников грб
Mustra
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 30171
Придружен: 26 Сеп 2005, 14:52
Контакт:

Порукаод Mustra » 11 Феб 2009, 20:01

PISCI I ALKOHOL

Iako niko ne može da ospori dar i talenat svetskih pisaca, mnogi od njih voleli su da popiju. Da li je i koliko alkohol uticao na njihovu kreativnost i stvaralaštvo?

Hemingvej i mohito
Ernest Hemingvej je poznat po tome što je voleo da pije. U dvadesetim godinama prošlog veka izjavio je: „Ponekad poželim da sam kroz ta vremena prošao trezan da ih se mogu sećati, ali, opet, da sam bio trezan, ona ne bi bila vredna sećanja.” Uspomene na njegove dogodovštine čuvaju mnogi barovi. U njujorškom baru Kostelo sa društvom je sreo pisca Džona O'Haru koji se hvalio svojim štapom za hodanje, napravljenim od najtvrđeg i najfinijeg drveta. Hemingvej mu je ponudio 50 dolara ako ga prepolovi golim rukama. Uzeo je štap i slomio ga - sopstvenom glavom. Slavni i cenjeni pisac proslavio je koktel mohito, koji je sam smislio u havanskom baru La Bodeguita del Medio. I dan-danas, upravo zbog Hemingveja koji je dugo živeo na Kubi, ovaj bar posećuju milioni turista.

Fokner i viski
„Civilizacija počinje destilacijom”, rečenica je Vilijama Foknera, dobitnika Nobelove nagrade za književnost, koji je, po mnogima, najveći američki romanopisac. Proslavio se romanima „Vojnikova palata", „Sartoris", „Buka i bes"... Fokner je od samog početka svoje karijere pio dok je pisao. Noći i alkohol davali su mu najbolju inspiraciju: „Obično pišem noću. Svoj viski držim nadohvat ruke”, rekao je. Kada ga je Hauard Hoks pozvao da napiše scenario za film „Put do slave” Fokner je došao na sastanak noseći papirnu kesu iz koje je izvukao viski. Dok ju je otvarao, slučajno se posekao. Ipak, ova nezgoda ga nimalo nije obeshrabrila, već je odmah potegnuo pićence. Fokner je među piscima bio pravi autoritet što se tiče upućenosti u alkohol pa mu je slavni losanđeleski bar Musso & Frank Grill dozvolio da sam osmisli jedan koktel.

Edgar Po i Ficdžerald
Edgar Alan Po bio je prvi pisac u Americi koji je pisao kratke priče i smatra se utemeljivačem detektivskog romana, kriminalističkog žanra i naučne fantastike. Američki pesnik i pisac, poznat je po svojim pričama sa mističnim temama, pesmi „Anabel Li", ali je još poznatija njegova ljubav prema alkoholu. Priča se da je umeo da se napije od samo jedne čašice. Njegov školski prijatelj potvrdio je da je ispijao žestoka pića u jednom dahu, a glasine kažu da je umro upravo od trovanja alkoholom. Slično je okončao i slavni američki pisac F. Skot Ficdžerald. Ostao je zapamćen po stavu da miris džina, koji je preferirao, nije moguće osetiti. Čak i mala količina tog pića obarala ga je s nogu, kao i njegovu vernu pratilju, suprugu Zeldu. Njih dvoje često su šokirali prisutne kada bi obeznanjeni od alkohola izvodili striptiz, a na jednoj zabavi su čak skuvali satove gostiju u supi od paradajza.

Barska mušica Bukovskog
Čarls Bukovski ostao je upamćen po eksplicitnom, sirovom, ponekad čak vulgarnom književnom izrazu i pričama o simpatičnim gubitnicima sa margina američkog društva. Ipak, nemoguće ga je izostaviti iz ove priče. Bukovski je scenarijom za „Barsku mušicu” potvrdio svoju književnu slavu i ostao zapamćen po svom alter egu, liku Henrija Kinaskog, koji živi da bi pio i pije da bi pisao. Bukovski je znao toliko da se napije, pa su se tuče, kojima je bio sklon, obično završavale njegovim padanjem na zemlju, više od alkohola nego od batina. Govorio je: „Alkohol je verovatno jedna od najznačajnijih stvari koje su se ikada pojavile na zemlji, naravno, pored mene. Alkohol je destruktivan za mnoge ljude. Ja sam samo jedan od njih. Sve moje stvaralaštvo potiče od pijanstva..."

Vruć čaj sa šerijem
Iako se čini da među književnicima odanim alkoholu nije bilo žena, domišljatošću se ističe Amerikanka Karson Mekalers koja je volela da pije vruć čaj sa šerijem. Ovu mešavinu nazvala je Soni boj, a nekoliko puta je govorila da je čaj jedino što pije dok piše. Neretko je večeri dočekivala uz koktele, od kojih joj je omiljeni bio Long Ajlend.
Autor „Slike Dorijana Greja" Oskar Vajld rekao je: „Posle prve čaše vidiš stvari kakve bi želeo da jesu. Posle druge čaše, vidiš stvari kakve nisu. Na kraju vidiš kako zaista jeste i to je najstrašnija stvar na svetu." Da li je čaša pića velikim piscma bila samo pomoćna inspiracija ili stil života, o tome je teško suditi. Činjenica je da su mnoga među najvećim delima svetske književnosti proizašla iz pera dokazanih alkoholičara.

ŠTA KAŽU NAŠI PISCI O ALKOHOLU

Igor Marojević
Hemingvej je značajan pisac dok je Bukovski bez određenog značaja. Verujem da je danas, u 21. veku, proslavljanje pisaca putem pića nešto što se događa u manje razvijenim književnostima, gde ubrajam i srpsku. Mit o pesniku boemu sastavni je deo takozvane poetike ciroze jetre, koja je u neko drugo vreme imala šarma i uticaja. Svi moji zapadni prijatelji pisci, kao i poznanici među književnicima sa anglosaksonskog, hispanskog i drugih područja su ljudi koji nose skupu odeću ili decentnu garderobu i trude se da izgledaju najbolje što mogu. Niko od njih ne beži od pića, ali ne u kreativne svrhe. Što se mene tiče, nisam koristio ni piće ni opijate da bih nešto lakše napisao. Da sam koristio, bilo bi mi samo teže. Tako da, ne hvala, nisam taj tip.

Jasmina Mihajlović
Određena sloboda i nekonvencionalnost su vezane za umetnike. Ne mora to uvek biti piće, noćni život ili nešto slično, dovoljno je biti nemalograđanin. Mislim da je taj boemski život svakako uticao na rad pisaca zato što je to neka vrsta nekonvencionalnosti. Lično, nemam običaj da pijem dok pišem jer mislim da je piće stvar prošlog veka, i da čovek 21. veka ne može izdržati ni hranu ni piće 20. veka.

Goran Petrović
Bukovski je rekao da je odlično radio između treće i pete buteljke vina. Do treće nije imao inspiraciju, a preko pete imao je napretek. Što se mene tiče, popijem neki put čašu vina, možda i dve. Smatram da to može da pokrene neke točkove.

Olivera Ptica
Nekima je neophodna vijagra da bi imali zadovoljavajuć seks, a drugima alkohol da se „otkače". Ne pripadam nijednoj od ove dve kategorije. Kada je u pitanju strast, jedina hemija „na kojoj sam" je ona magična privlačnost koja se javi, često već pri prvom susretu, i koja se ponekad ne da ničim objasniti. Ovaj dar univerzum nam ne šalje da bismo ga analizirali, već da bismo u njemu uživali. A što se tiče „otkačenosti", svi koji me poznaju reći će vam da sam dovoljno „otkačena" i bez alkohola. Mislim da je za uspešno pisanje, kao i za život uopšte, neophodno oslobađanje od sopstvenih blokada. Alkohol možda jeste rešenje, ali samo privremeno. Ipak, ako čovek uspe da sprovede ovaj proces prirodnim putem, upornim radom na sebi, onda on počinje da živi dvadeset četiri časa dnevno sa „spuštenom ručnom", bez straha od suočavanja sa samim sobom. Tada pisanje predstavlja ne samo kreativan proces, već i svojevrstan vid autoterapije kojom se čistimo od viška emocija i oslobađamo zatočeništva potisnute osobine pripisujući ih junacima svojih romana. Najlepše je što koristi od ovog procesa nema samo onaj ko piše, već i onaj ko čita, svaki put kada u nekom liku ili situaciji prepozna sebe i svoj život.

Anabela Basalo
Definitivno nijedan pisac ne može da pobegne od sebe, ne može dobro da piše o onom što nije doživeo. Zato i verujemo piscima poput Bukovskog. Kada čitam njegovu knjigu, vidim njega. Uvek kada pišem knjigu, pored sebe imam čašu vina, ne da bih se napila, već da bih otpustila kočnice. Možda bih se, bez vina koje opušta, ustručavala nešto da napišem.

Autori: Milica Prelević i Suzana Stanarević
Слика