P i s m o i z S v e m i r a

Vaša proza...

Уредник: anaatanas

Корисников грб
SvemirskiPutnik
~ redovan clan ~
~ redovan clan ~
Поруке: 108
Придружен: 13 Апр 2010, 20:52
Место: Osijek
Контакт:

P i s m o i z S v e m i r a

Порукаод SvemirskiPutnik » 01 Мар 2017, 06:36

Draga Damo!
Počinjao je dan. Priljubljena lica uz prozor moje kuće, gledao sam niz ulicu. Kišno vrijeme. Kapi su mi doticale nos s druge strane stakla. Odsjaj mog lika govorio mi je da mi to suze teku niz obraze. Zar sam ja to plakao?! Nema razloga!- tvrdoglavo sam se uvjeravao. Iako sam znao da nije tako…
No, kako vrijeme liječi rane, tako sam se i ja oporavio. Zaboravio sam na teške dane koji su me zadesili u prošlosti… Sada sam bar sretan! Dopisnik sam nekoliko časopisa. Opisujem svemirske zgode i nezgode ljudskih bića koji su se razmili širom svemirskih prostranstava u posljednjih nekoliko milijardi godina.
I u tome uživam!!!
Čuo sam zvonjavu koja me prekinula u mučenju. No,tom nije donosilo utjehu. S druge strane, oštri zvuk parao mi je uši. Nisam dobro spavao pa je to zvonjenje bilo nepodnošljivo. Ustao sam iz naslonjača. Odložio nekakva pisma na mali stolić na sredini sobe. Išao sam da otvorim vrata.

Poštar dolazi u ovo vrijeme, rekao sam skoro na glas. Ali, što će mi pisma kada i ova što su na stolu, nisam pročitao!
Pritisnuo sam kvaku.
Ispred mene se pojaviše troje ljudi. Dva mladića i jedna djevojka.
Dobro jutro!- pozdravio me je grubi muški glas.
Odgovorio sam mu ljubazno.
Izvolite gospodo! Stojim vam na raspolaganju!
Mi smo iz policije!- rekao je stariji.
Pokazao je policijsku legitimaciju. I ostali dvoje učiniše isto.

Jeste li vi N. N.?!
Jesam! Odgovorio sam.
Izvolite, uđite. Ne morate stajati na ulici. Pokazao sam im rukom.
Oni šutke krenuše u sobu za goste.

Čim su ušli stariji policajac, očito šef, otvori usta.
Razoružao sam ga svojom ljubaznošću. Pokazao sam desnom rukom na tri fotelje.
Sjedite gospodo!- rekao sam.
Oni su zbunjeno sjeli. Iz iskustva nisu očekivali takvu dobrodošlicu.
Zašto je moja osoba interesantna ovdašnjoj policiji sa Targana?
Sjeo sam u udobnu sjedalicu.
Čekao sam što će reći.

Stariji policajac u odrazu ogledala izgledao je neobično. Gusta, riđasta kosa uokvirivala je crte njegovih obraza spljoštenih poput tigrove glave. Tamne, zrkave oči gledale su me podozrivo. Frktao je. Kao da nije imao nosa. Češkao se desnim kažiprstom po četvrtastoj, čekinjavoj bradi
Opak izgled!- Pomislio sam. Kako li taj postupa sa pritvorenima?!
Ljepuškasta, simpatična djevojka, podrezane crne, kose , okruglih, rumenih obraza fiksirala me svojim kao nebo plavim očima.
Osjetio sam se pomalo nelagodno jer me proždirala strastvenim pogledom. Očito joj sam se veoma sviđao!!!
Žgoljavi, niski, ćelavi policajac, produhovljena izgleda, bezobrazno je zurio u duboki izrez na djevojčinim grudima koja je nagnuta, držala u ruci zapisnik za moje ispitivanje.
Djevojka je narušavala mrtvu tišinu kuckajući nervozno olovkom o ivicu bilježnice.

Inspektor joj je konačno dao znak.
Znate, gospodine N.N. u vezi vašega djelovanja u posljednje vrijeme, pojavili su se neuobičajeni događaji, koje mi, pogledao je značajno u svoje suradnike, moramo razjasniti! To je izričita zapovijed našeg Ministarstva za moral! A i tu su u pitanju obavještajni problemi Ministarstva vanjskih poslova…
Oboje policajaca potvrdila su kimanjem glava.

Vi ste dakle N.N.?
Jesam! Potvrdio sam.
Gdje ste rođeni?
Ovdje na Targanu.
Našem Targanu?!
A kome drugom?! Postoji li još neki?
Ostalo dvoje su se podmuklo smijuljili.
Viši inspektor ih je presijekao krvničkim pogledom.

Koliko imate godina?
Dvadeset i….
Kakve imate kvalifikacije?
Visoku školsku spremu…
I…?
Ah, da! Filozofski fakultet, društveni smjer, završio sam ovdje u glavnom gradu Ballardu.
Još?
Na Univerzitetu Stenford u Kaliforniji na Zemlji…
Zemlja!- skočio je žgoljavac iskolačivši oči.
Drugi dvoje znali su za taj podatak jer su sjedili mirno u svojim foteljama.
Da, na Zemlji. Ništa neobično! Targan i Zemlja imaju ugovor o školovanju darovitih studenata…

Dobro! Dobro! Idemo dalje.
Koja je vaša nacionalnost?
Ja sam Weganac sa Targana.

Vidite, reče inspektor nakon kraće šutnje. Tu je kvaka! Zato smo i došli da nam nešto objasnite…
Izvolite!
Objasnite mi, zašto ste zainteresirani za djevojku koja sebe naziva Z………?
Zar je to zabranjeno?!- začuđeno sam pitao.
Nije! Ali, ona je isto Weganka!
Ah! U tome grmu leži zec!!!
Vlada li ovdje još rasizam i nacionalizam?- pitao sam u čudu. Rat je već završio prije dvadesetak godina!
Znate, još postoje unutarni i vanjski neprijatelji Targana…
Nisam znao! Kazao sam zajedljivo.
Dobro! Dobro! prekinu me je oštro inspektor. Ja ovdje postavljam pitanja!
Pogledao me je namrgođeno.
I nemojte me više prekidati!!!
Neka tako bude! zlovoljnim glasom umirio sam svoj „goste“.
Jeste li? Ili niste?!
Što to?
Djevojka Z……- skupi kiselo usne ispitivač.
Ah, da!!!
Jesam, naravno! potvrdio sam veselim glasom.
Napisali ste joj i pjesmu?
Jesam!!!
Oh! Kako je to lijepa pjesma, klikne zapisničarka. Da meni netko napiše ovakvu!!! držeći u ruci kopiju, zavidljivo je rekla djevojka.
Nitko te nije pozvao da ocjenjuješ tuđe radove! ljutito je odbrusio inspektor. A osobito da daješ primjedbe bez mog dopuštenja!
Razumijem šefe! uplašeno je odgovorila djevojka.

Zašto joj niste napisali još pjesama kada vas je nagovarala?
Imam svoje razloge! odgovorio sam ljutito.
Molim vas iznesite ih. Naša obavještajna služba zna za njih. No, bolje je za vas da ih iznesete u Zapisnik! reče prijeteći.
Kada baš hoćete… pokunjeno sam rekao.
Požurite!
Povrijedio sam leđa na rekreaciji…
Igrajući košarku, reče viši inspektor, nestrpljivo. I to znamo! Što mislite da rade naši agenti?!
Nisam obraćao pažnju na inspektorovu sarkastičnost. Nastavio sam.
Medicinska komisija poslala me u Bard Karan na liječenje… Otišao sam jednog ponedjeljka, zastao sam.
Neugodno mije nastaviti o svojim osobnim stvarima!
I, potaknuo me neumoljivo viši policajac. Što je bilo dalje?!
Zacrvenio sam se…
U svlačionici sam našao u golu, golcatu djevojku. Kasnije sam saznao da je to čuvena rukometašica B..…
Zar ona seks bomba?! Skočio je žgoljavi. Auh! što bi volio da sam bio tamo!!!
Ušuti glupsone!- bijesno je povikao inspektor. Još jednom bubni…
Nastavite mladiću!
Što da vam dalje pričam! Na licu mjesta smo se strastveno izljubili. Naprosto nadvladala nas je strast… I danas mislim …
rajalo je to deset dana. Taman koliko traje terapija!
I onda?- nestrpljivo je upitao policajac.
Jedanaesti dan spremili smo se za odlazak kućama. Dovezao sam svoj stari auto s parkirališta bolnice da se odvezemo. Rukometašica B….. došla je do moga vozila. Stavila je svoju torbu na asfalt.
Znaš, N.N. lijepo smo se proveli ovih desetak dana! No, ja imam druge planove!!! rekla je nemilosrdno.
Kakve planove?- upitao sam glupavo. Ništa ne razumijem!
Vidiš onoga četvrtastoga trbonju ispred Mercedesa Majbaha.
Odlazim s njim!!!
Zinuo sam!
Tvoja plaća od deset tisuća nije mi dovoljna ni za frizuru i kozmetičke tretmane!!!
Ostao sam bez riječi…
Uštipnula me za debelo meso i cmoknula u obraz…
Bilo je zaista dobro!!!
Ćao naivčino filozofska!!!

Zgrabila je torbu i pošla prema svome debeljku koji joj je nestrpljivo mahao neprestano gledajući na sat…
Nije se ni osvrnula da me pogleda!

Žlundra! povikaše žgoljavko i mlada policajka.
Svi smo šutjeli. Bili smo tužni. Kao da smo prestali željeti da živimo…

I što je dalje bilo sa Z……….?
Moramo nastaviti s razgovorom. Gledao je nervozno na sat.
Ništa! Što bi bilo?- pitao sam začuđeno.
Ona vas nagovara da i dalje pišete pjesme! Zar ne? Sjećate se da ste to rekli na početku našega razgovora?
Pa, rekao sam…
Ona je iste nacionalnosti kao i vi. Weganka.
Ona je mlada !?
Jeste! Ne znam za njezine godine. Možda ima dvadesetak godina… Možda više…
Rekla je da studira.
Ima više!!! ljubomorno je povikala simpatična policajka. Pročitajte njezine misli… A i njena fotografija! Izgleda tako zrelo!!!
Čini mi se starijom…

Ništa od mene ne traži- nastavio sam. Tek smo izmijenili nekoliko poruka…
Običan sam građanin…
Da umirim vašu Službu. Ne mogu odati nikakve podatke. Nikakve tajne…

Šef je pogledao mrzovoljno oko sebe. No, ovaj puta ništa nije rekao.
Dobro, gospodine viši inspektore. Nisam mogla otrpjeti! Kakva bezosjećajnost! klikne djevojka. Mislim na onu rukometašicu!
Z……… mi ipak djeluje nekako pametno. Produhovljeno. A i dobar su par… jedva je to izgovorila s ljubomorom.
Dobro, Molo! Pomirljivo je rekao inspektor. Znaš da ni ja nisam od kamena…
Djevojka je zasjala od sreće!
Znam! Gospodine viši inspektore. Vi znate biti duša od čovjeka!!!
On je šutke prešao preko te pohvale.

I sada dolazimo do onoga ključnoga što je važno za našu istragu…
A što to?!- pitao sam znatiželjno.
Z……… je Weganka. A i vi ste Weganac…
Pa što onda?
Zar nismo bili u ratu s Wegancima?!
Jeste! Istina je! Ali, kakve to ima veze sa mnom?
I vi ste potencijalno naš neprijatelj!!!
Ma jeli?! Po čemu to?! Moji su tu stoljećima! Vi opet pričate o rasizmu i nacionalizmu. Ja sam lojalni građanin Tagrana…
Ma ne! Kriknuo je inspektor. Samo potencijalni, mislim. Zaboravio je na čas da sam preuzeo ulogu ispitivača.

Naša obavještajna služba čiji sam član…
A, dakle, tako!!!- zavrištao sam jarosnim glasom.
Tiše! Tiše! Tu sam da ispitam vaš slučaj…
Opet sam smirio.
Nastavite! Kazao sam i klonuo obeshrabreno duboko u fotelju. Vi izgleda sve znate…
Naravno! rekao je žgoljavi policajac hvalisavo. Imamo golemi aparat…
Viši inspektor po tko zna koji puta ga je prostrijelio pogledom i on jeušutio pokunjeno.

Zašto joj nećete više pisati pjesme?! Ta je veoma dobra! Pokazao je rukom na pjesmu Z……… koju je djevojka držala u ruci.
Očito imate talenta…
Policajka se ohrabrila pa je slavodobitno podignula pjesmu u vis.
Zurio sam na trenutak u neodređenu točku.

Vidite, mogao bih se u nju zaljubiti. Biti nesretan… Gdje ste vidjeli sretnog pjesnika? Malo ih ima! Ha!- kazao sam ogorčeno.
Odlučio sam se na pisanje priča iz Svemira… I prilično sam sretan zbog toga! Pišem za svoju dušu!

A i ona hoće nekoga B. B. sa te Zemlje!!! Žabokrečine jedne! jetko je povikao žgoljavi policajac. Gledajući me suosjećajno.
Ako već hoće nekoga sa Zemlje, naš profesor sliči B. R.! To sam odmah primijetila, gledajući mnoštvo njegovih fotografija u našoj Centrali… A ne onog…
Onu p……..! skočio jeviši inspektor ljutito. Onoga što svoju dragu pusti na drugi kraj Zemlje, a on snima filmove s drugim glumicama!!! Sve znamo…
Nikada ga ne bih pustila samog…
Tko razumije žene?! One uvijek pogrešno izaberu… filozofski je rekao žgoljavi.
I, onda poslije stradanja kukamo! nastavila je djevojka samosažaljivo.
Saberimo se! Rekao je inspektor pokunjeno što je dopustio da ga obuzmu emocije.

Gdje je onaj tigar? Kako je samo nadmeno izgledao na početku istrage?! pomislio sam.

Tu smo da saznamo istinu. I, kako se čini moramo pomoći mladom profesoru…
Da pomognemo!!! Gromko je graknula dvoje policajaca oponašajući svoga inspektora.

Ovako ćemo! Rekao je viši inspektor, poslije kraće šutnje.
Piši! rekao je autoritativno djevojci:
„Uslijed nejasnih okolnosti prekida se istraga protiv N.N. Očito je tu u pitanju simpatija, a ne nekakva afera koju treba ispitivati obavještajna služba… Osumnjičeni ne raspolaže važnim podacima za sigurnost Targana…“
Ustadoše. Ljubazno sume pozdravili. Dok su odlazili, gledali su me sažaljivo kao da su mi potonule sve lađe!!!

Draga Damo!
Poslije ovoga , ne znam što da Ti kažem!!!? Možda i poreknem odluku da neću više pisati pjesme. Čovjek često prekrši riječ… Naročito ako mu je život i sreća u pitanju!!! A to je najvažnije…
Moja omiljena uzrečica"
"Ako Autor mora objašnjavati čitatelju, što je mislio reći u svom djelu - nije uspio u umjetnosti"....