moje (ispraćaj)

Vaša proza...

Уредник: anaatanas

Корисников грб
Aleksandra Alja
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 93
Придружен: 04 Окт 2011, 16:58
Место: Banja Luka

moje (ispraćaj)

Порукаод Aleksandra Alja » 21 Сеп 2015, 12:02

E, živote...
U jednom trenutku oznojenog čela rmbačiš po kući, praviš kombinacije i planove za poslije podne i sutra, Razmišljaš o tome šta ćeš sutra i ostalih dana u sedmici za ručak. Grmiš na djecu što još ne ustaju, što nisu donijeli veš za pranje... Boriš se sa vrtoglavicom ignorišući je, jer znaš uzrok i znaš da će proći za dan-dva i namjerno izbjegavaš da miruješ, dok god možeš, da se ne "uležiš".
A onda se presvučeš. Stisneš zube i kreneš.
Poslednji ispraćaj.
Brdo je.
Vjetar ćarlija, igra se sa lišćem koje još nije požutjelo, a bilo je vrelo ljeto. Lipe se svijaju nad humkama.
Drugi svijet. Drugi trenutak. Nema više planova. Odsustvo misli. Samo tišina. Povorka nošena tišinom.
Onaj isti vjetar nosi odlomke riječi, djelove rečenica. Bio je... mlad je... a dje... Neka mu je...
Sveštenik poziva rodbinu i prijatelje na zadušni ručak.
Put kroz Nedođiju.
Kuckanje kašika o tanjire od arkopala.
Neuobičajena tišina.
Nema nepoznatih "rođaka" koji su došli na ručak.
Odglumljena mirnoća najbližih koje je savladao bol.
Bio je mlad. Nije mu još bilo vrijeme. Ostavi onu nejač...
Hvala vam što ste došli
Drugi trenutak se završava.
Ostaje njegov trag. Neko ga pamti a neko nastavlja u istom pravcu koji je na tren ostavio.
Priča je ista, akteri razni. Ostaje sjećanje na vjetar koji dira u dušu i kuckanje kašika o tanjire.
Ostaje bol na licima najbližih.
Jesmo li ga uopšte poznavali?