Moje,,,

Vaša proza...

Уредник: anaatanas

Корисников грб
Aleksandra Alja
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 95
Придружен: 04 Окт 2011, 16:58
Место: Banja Luka

Moje,,,

Порукаод Aleksandra Alja » 07 Дец 2011, 22:26

Markes u Nepričavi
Stvarno je Nepričava neopričana, vjerujte mi! Danas nešto gledam kroz kišom okupan prozor u oluk iz kojeg lije kišnica kao mlaz vode usmjeren na turbinu hidrocentrale, dok iza mene lagano šušti neka priča. Jeziva priča, vjerujte mi na riječ!
Dobar dan, gospodine Markes, ovo Vam je Nepričava!
Šta kažete, ovdje se osjećate kao kod svoje kuće? Ma ne vjerujem, ni kod vas nema ovakve surovosti! Da, ovdje ne uzgajaju Koku ni Marihuanu (navodno), ali ima opasnija biljka – ime joj je šljiva. Niste nikada čuli? Lokalno Zlo! Dođite, provešću vas malo kroz ovaj neobičan kraj, ali nećete vidjeti samo čistu i nedirnutu prirodu, božanstvenu u svoj svojoj divljini, vidjećete i još stariju narav Čovjeka...
Da, tu vam je bila nekada i školica. A ovdje se nekada radilo i dan i noć i dobro se živjelo, ostali su samo goli zidovi. E tu je nekada živio poznati Šumar, imao je sedmoro djece sa svojom ženom i nebrojeno djece sa tuđim ženama, sva sreća, majke su znale čije je koje dijete pa su branile da se međusobno žene i udaju njegovi nezvanični potomci.
Sviđa Vam se to? Nemojte se čuditi, žene ovdje i dalje pletu i prave domaći žutik od lana i vezu narodne nošnje. Da to su uradile vrijedne ruke onog domaćina, on nije baš ogrezao u Šljivku i imućan je, a to mu je hobi – voli ga drvenarija.
Ne gledajte u nju, muž joj se sinoć toliko napio da je pretukao tri muškarca ( naravno, isto tako pijana) i nju jer nije stigla da se sakrije sa djecom, ali ne brinite – djeca su netaknuta.
A, krv? Ma to je bilo malo bockanje... njih trojica su premašili količinu šljivke koja im staje u želuce i u tom zabačenom kutku igrali se igre – „izbodi na smrt“ – do duše u neznanju, ali to i nije više važno... Ma, ne zna se da li će se izvući, jednom moraju sjeći nogu, drugi je razderanog želuca... Ali to je možda i bolje za porodice...
Do viđenja, Gospodine, nadam se da vam je bilo ugodno. Dođite nam opet! Do tada će već biti nekih novih priča. Ma naravno, ima i dobrih, pozitivnih priča, ali od ovih ružnih ne mogu doći na red...
Kiša se ispadala i sunce je opet došlo na svoje mjesto. Vrijedne ruke dobrih domaćina nastavile su svoje redovne poslove da bi malo ublažile onu nevjerovatnu količinu jezivosti i stravičnog besmisla koji se zna nadviti nad ovim čudnim brdovitim predjelom...