moje,,,

Vaša proza...

Уредник: anaatanas

Корисников грб
Aleksandra Alja
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 95
Придружен: 04 Окт 2011, 16:58
Место: Banja Luka

moje,,,

Порукаод Aleksandra Alja » 06 Окт 2011, 22:10

ONI I JUTRO
Probudio se prvi. Dugo je ležao u krevetu i slušao njeno disanje. Bilo je ravnomjerno i djelovalo mu je da neki lijep san miluje njene misli. Ustao je i ostavio je da spava. Jutro je mirisalo na lijep dan. Skuhao je kavu i spremio doručak. Pustio je muziku koju su slušali dok su se zabavljali… ona je i dalje spavala. Stajao je nad krevetom i posmatrao njenu puštenu kosu, dječije čisto i iskreno lice na kom su se već vidjeli tragovi godina, male ruke koje su bile dignute iznad glave. Kako je ova moja žena mogla ostati i u ovim godinama ovako dijete?

Kroz njega su proletjele godine zajedničkog života. Četrdeset i kusur… Od nekadašnjih snova malo je ostalo. Neki se nisu ni počeli ostvarivati, neki su zaboravljeni a za neke nema ni šanse da se ponovo pokušaju usniti… Njeno lice je bilo čisto, vjerovatno zato što nije nikada mislila na zlo i loše, samo je vukla sebe i druge ka sunčanoj strani dvorišta. „Idemo dalje“, bilo je njeno osnovno pokretačko pravilo koje je nastojala i njemu i drugima urezati u dušu i tijelo. Živjela je ljubavlju i davala ju je svima, pa i onima kojima nije trebala, ali za nju je ljubav bila život.

Sjeo je kraj njenog uzglavlja i milovao raspuštenu kosu preko koje je njena ruka slučajno pala i nježno rekao: Doručak je na stolu.

Progledala je, istegla se i promrmljala:“ jutrić, a voliš li ti mene još bar malkice…“ U tom trenu se na vratima sobe pojavilo nasmijano dječije lice: Jupadam u kjevet bako!

I čarolija jutra se nastavila.